OD UKUPNO 18 600 LOGORAŠA U JASENOVCU JE UMRLO NJIH 1360

OD UKUPNO 18 600 LOGORAŠA U JASENOVCU JE UMRLO NJIH 1360

20. siječanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

To je uistinu mnogo, no nemojmo zaboraviti da je to bilo u doba rata kada život vrijedi puno manje negoli u doba mira. Kao što je odgovornost tadašnjih državnih vlasti za gubitak života tih 1360 ljudi, isto takvu odgovornost imaju oni koji tadašnje vlasti, preko nje cijelome hrvatskom narodu nameću teret navodnih preko 83 tisuće žrtava. Pitam se po čemu su bolji ovi koji izmišljaju ljudske žrtve, njih oko 81.800 od onih koji su odgovorni za stvarnih 1360 žrtava. Ovo je samo retoričko pitanje, jer je odgovor jasan: ovi koji izmišljaju ljudske žrtve u Jasenovcu nisu ostali samo na izmišljanju, nego su tim lažima pokrenuli novi rat koji je iza sebe ostavio puno više od tadašnjih 1360 žrtava

Napisao: Josip Frković

Hrvatska duša na jednom mjestu, zajedno. Duša naroda koju poput Račana ne osjeća ni autoritarni i agresivni premijer, rekoše razočarani – na primjerima odnosa Plenkovića i Penave, te nove opasne velikosrpske uloge Pupovca – o nedovoljnoj zaštiti nacionalnih interesa hrvatske vlasti, Nikola Štedul i Mario Filippi. Prepuna velika dvorana crkve Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, bila je u četvrtak, 17. siječnja, okupljalište brojnih hrvatskih slobodnomislećih ljudi „svih stališa“ – kako bi rekao najveći povijesni revizionist i prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, znanstveno razarajući sve polustoljetne, gotovo betonirane jugosrpske i komunističke dogme o zločinačkom logoru Jasenovcu i genocidnoj prirodi Hrvata – privučenih rezultatima istraživanja čelnoga trolista Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovca. Bio je to svojevrsni izvještaj hrvatskoj javnosti aktualnoga predsjednika društva Igora Vukića. A neposredan povod okupljanju u Palmi bilo je predstavljanje podebele knjige od 500 stranica akademika dr. Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma „Razotkrivena jasenovačka laž“ u vlastitoj nakladi društva. I sve to uz maestralno vođenje promocije Igora Vukića, koji se, prema mnogim stručnim ocjenama, od novinara istraživača i publicista prometnuo u ozbiljna znanstvenika. Nakon uvodne molitve „Očenaša“, koji je poveo svećenik i arhivist dr. Stjepan Razum, Vukić je ustvrdio da je ukoričeno djelo izazvalo svjetski odjek i pozornost i prije negoli je prvi puta predstavljeno. Javili su se dežurni osporavatelji, kazao je Vukić, koji bi željeli da povijesna slika o logora u Jasenovcu ostane onakva kakvom su je oni projektirali. Zapravo da im služi za njihove interese pokoravanja i discipliniranja hrvatskoga naroda, svih građana, a i naroda u susjednim državama. Najave ovoga događaja na elektroničkim stranicama New York Timesa, Washington Posta, slovačkoga Teraza i srbijanskoga Telegrafa, međutim, izazvale su suprotni efekt.

Mlađi Goldstein odbijen u HAZU

Umjesto zabrane knjige, koja po hrvatskim zakonima gotovo da i nije moguća, ove su prijeteće najave pojačale zanimanje za knjigu i naš rad. Ta je Vukićeva konstatacija izazvala spontani pljesak nazočnih, pa i poziv na javnu raspravu i iscrpan izvještaj o tome kako se situacija u pogledu rastjerivanja propagandne magle mijenjala posljednjih dva desetljeća. Toliko je, naime, prošlo od objave Pečarićeve knjige „Srpski mit o Jasenovcu“. Bio je to akademikov pokušaj da u tada monolitni mramorni blok zabije bar jedno dlijeto i učini malu pukotinu jasenovačkih laži. U knjizi su i obavijesti o drugim njegovim radovima s ovom temom, a osobito lobističkom pothvatu iz 2012., kada je uspio spriječiti da historičar Ivo Goldstein postane član HAZU… Kad se stišao pljesak, voditelj je napomenuo kako će čitatelji uživati uz akademikove tadašnje komentare i intervjue. Ipak, prije nekoliko tjedana Ivo Goldstein uspio je postići imenovanje „inozemnim članom Akademije nauka BiH“, dakle ipak je postao akademik. I sve to usprkos brojnih javnih upozorenja na nedostatke Goldsteinova znanstvenoga i stručnog rada. Pri tome ne želimo ništa loše reći o ANBiH, ali nam je ipak žao što se u Sarajevu nije našao neki Pečarić, pa da bosansku akademiju sačuva od tako drastičnog snižavanja kriterija. Vraćajući se Pečarić-Razumovoj knjizi, uporni tragač za hrvatskim povijesno-političkim istinama konstatira kako se opisani događaji zgušnjavaju osnivanjem Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac 2014. godine. Dužnost predsjednika, uz brojne druge, prihvatio se svećenik, ravnatelj Arhiva Nadbiskupije zagrebačke i urednik časopisa „Marulić“.

Istraživanja logora u zapećku

Svojim je skustvom u prve četiri godine utjecao je na prepoznatljivost koja je dovela i do spominjanja New York Posta. Dodajući i priloge brojnih autora koji su uza teškoće i osobne žrtve pridonijeli istraživanju jasenovačkoga logora, Vukić je izrazio zahvalnost pok. Vladimiru Mrkociju, Mladenu Iveziću, Nikoli Baniću, Nikoli Koiću i Romanu Leljku. Objavljeni su i tekstovi novinara i kritičara Matka Marušića, Zlatka Pintera, Milana Ivkošića i Zvonimira Despota koji su analizirali rad društva. S obzirom da su glede slobode istraživanja povijesti jasenovačkoga logora i drugih kontroverznih, nedovoljno istraženih tema, organizirane mnoge peticije s potpisima akademika, sveučilišnih profesora, bivših diplomata, poduzetnika i biskupa, čudno je kako već rezultati novijih istraživanja Jasenovca nisu dobili dominantnu poziciju u hrvatskoj javnosti. Odnosno kako glavne struje naše javnosti nisu prihvatile ideju o potrebi temeljite, sveobuhvatne i interdisciplinarne istraživačke djelatnosti Jasenovca. Paradoksalno, ali istinito takav prijedlog iznio je, zvuči nevjerojatno, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić?!. Na hrvatskoj strani, doduše, čuo se pomalo sramežljiv prijedlog predsjednice države o osnivanju međunarodne komisije, ideja kakvom je vidi njen savjetnik Ivan Zvonimir Čičak. U nekim stvarima, međutim, u Hrvatskoj se nismo pomaknuli s mjesta otprije dvadeset godina. Autori najnovije knjige i članovi našega Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac učinili su sve u relativno skromnoj moći da se razotkriju jasenovačke laži. Ako je suditi prema reakcijama na pojavu knjige čak i onim razvijene liberalne demokracije 21. stoljeća, potpuno je razvidno da još uvijek ima onih koji bi zabranjivali istraživanja i kažnjavali, a onda vjerojatno i spaljivali autore i knjige.

Mit je Hrvatima utisnuo pečat genocidnosti

Pri tome je vrijedno citirati u predgovoru knjige napisane misli povjesničara dr. Jure Krište: „Oni koji znaju što je „ispravno mišljenje“ posežu za argumentima da je istraživanje Jasenovca revidiranje povijesti i popravljanja slike o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te nijekanja njezina „zločinačkoga karaktera“. Historiografija, međutim, živi od revizija i dakako da će nova saznanja o Jasenovcu utjecati i na razumijevanje NDH, ali je i to jasno da to ne smije biti razlog zabrana istraživanja i propagiranja eventualnih novih saznanja. A o logoru Jasnovac i NDH napisano je bezbroj paušalnih ocjena i najobičnijih laži. Stoga bi odgovornost svih svjetskih znanstvenika trebala biti da se takve laži razobliče, kazao je Igor Vukić. Član Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac dr. Mato Artuković, pak, napisao je kako je mit o Jasenovcu „Hrvatima utisnuo pečat genocidnoga naroda. Stjerao ga pola stoljeća u ispovjedaonicu za grijehe koje nije počinio i za grijehe koji nisu počinjeni ni izbliza onako kako se to i danas tvrdi. I zato se protiv toga mita valja boriti…“ Znanstvenici koji se bave ovom problematikom na to su prvi pozvani. Nakon što je u Hrvatskoj uglavnom odbačena velikosrpska brojka 700.000 žrtava Jasenovca, kao nova dogma broja ubijenih zadana je ona od 80.000 do 100.000 žrtava, istaknuo je Igor Vukić. Riječ je potom uzeo dr. Stejapn Razum, koautor „Razotkrivene jasenovačke laži“ i ravnatelj Arhiva Nadbiskupije zagrebačke: – Želim vas najprije upoznati s događajima koji su prethodili ovoj knjizi. Krajem lipnja 2012. sudjelovao sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na znanstvenom skupu o događajima u Glini ljeti 1941.

Velika Zatezalova laž o zbivanjima u Glini 1941.

Svojim sam predavanjem razočarao organizatore i neke goste, tako da mi je sada pokojni Đuro Zatezalo rekao: – Gospodine Razum, vi ste me svojim izlaganjem dotjerali korak do groba, ali ništa za to. Mi smo svoju istinu proširili po svijetu, i na engleskom jeziku, pa vi sada tu ne možete više ništa promijeniti. Neki supredavači su mi čestitali na hrabrosti suprotstavljanja nametnutim tvrdnjama, a čestitali su mi sada već pokojni Živko Juzbašić i Predrag Matvejević. No, priređivačima toga skupa nije se svidjelo moje predavanje, pa pretpostavljam da upravo zbog njega nije još uvijek objavljen najavljeni zbornik radova s toga skupa. Poslije toga, razmišljao sam kako je to moguće da jedan Đuro Zatezalo, dugogodišnji ravnatelj Državnoga arhiva u Karlovcu, promiče u svojim djelima i po svijetu neku istinu za koju kaže da je naša, a istinu koju sam ja na tom skupu iznio na temelju arhivskih izvora nije s njegova stajališta bila naša već njihova. Tko se krio iza tih naših i njihovih istina, nije nikakva tajna. Žalosno je bilo to da je jedna narodnosna manjina, kojoj je Hrvatska vlastita domovina, imala potrebu promicati neku vlastitu istinu koja je bila na štetu matičnoga, hrvatskog naroda. Svima nam je znano da se tu nije radilo samo o nekoj apstraktnoj istini, nego o politici te narodnosne manjine koja je u povezanosti sa svojim matičnim narodom u Srbiji dovela do napadačkoga rata. Ta Zatezalova istina bila je pokretač, gorivo agresivnoga ponašanja i agresivnoga rata. Temeljito istraživši arhivsko gradivo o događajima u Glini, ljeti 1941., došao sam do spoznaje da sve ono što je u službenoj hrvatskoj i jugoslavenskoj povjesnici pisalo o tim događajima ne može izdržati povjesničko-znanstvenu provjeru.

Promidžbene velikosrpske svrhe lažiranja zločina

Jer je bilo napisano s promidžbenom svrhom, a samim time daleko od istine. Sročitelji radova i knjiga, u kojima su promicali neku našu, to jest Zatezalovu istinu, trenutačno su postigli neki uspjeh, jer su s tim promidžbenim štivom, lažima, skrenuli pozornost svjetske i hrvatske javnosti s vlastitih, odnosno četničko-partizanskih zločina koje su učinili nad hrvatskim narodom na ozemlju Nezavisne Države Hrvatske u doba Drugoga svjetskoga rata. Onemogućavali su k tome hrvatskome narodu tijekom poratnih desetljeća da gradi vlastiti politički, gospodarski i sveukupni narodnosni život u ravnopravnim odnosima s drugim narodima u tadašnjoj zajedničkoj državi. Unatoč nanesenoj šteti, hrvatski je narod smogao snage – što nije bilo bez Božje pomoći – i tijekom hrvatskoga obrambeno-osloboditeljskoga rata stao na vlastite noge. Odupro se i laži i agresiji, te omogućio nama povjesničarima i svim drugim znanstvenicima istraživačima proučavati izvore kako bismo došli do pune spoznaje, do vjerodostojne istine o događajima iz doba Drugoga svjetskoga rata. Kako sam se ja kao bogoslov i crkveni povjesničar počeo baviti zbiljom i mitom logora u Jasenovcu? Moj prvi ozbiljan susret s tom okosnicom, bio je na samom kraju godine 1989., kad sam kupio knjigu dr. Franje Tuđmana „Bespuća povijesne zbiljnosti“ koju je te godine objavio NZ Matice hrvatske, zahvaljujući hrabroj Mariji Peakić Mikuljan. Tada sam bio mladi svećenik i tek sam započeo studij crkvene povijesti, a Tuđmanovu sam knjigu pročitao na dah. U narednom razdoblju pratio sam što je o toj okosnici pronašla i objavila vrlo zaslužna Ljubica Štefan.

Bez dokaza o masovnim ubijanjima

Onda sam krajem godine 2008. pročitao neveliku, ali prevažnu knjigu Vladimira Mrkocija i dr. Vladimira Horvata „Ogoljela laž logora Jasenovac“ koju je iste godine objavila naklada Emila Čića. Iz te se knjige nameću sljedeće tvrdnje koje su daljnjim i svim dosadašnjim istraživanjima utvrđene kao istinite. Prvo, sabirno polje ili logor Jasenovac bio je radni, a ne logor uništenja. Drugo, logor Jasenovac bio je prijelazni logor za logore i tvornice u Njemačkoj i Ausustriji. Treće, za mnoštvena ubijanja u logoru Jasenovac u doba Drugoga svjetskoga rata nema nikakvih dokaza. Četvrto, od svih nacionalnosti, najbrojniji su logoraši bili sami Hrvati, protivnici ustaškoga režima. Peto, u logor nije doveden ni jedan Srbin samo zato što je bio Srbin, a kamoli da bi bio ubijen samo zato jer je bio Srbin, kako je to više puta istaknuo naš Igor Vukić. Točan broj žrtava logora Jasenovac niži je od najniže službene komunističke procjene. Kad je riječ o brojkama, što uopće nije zahvalno govoriti, ali uzmimo kao primjer. Čovjeku je najzanimljivije uslijed dosadašnjeg licitiranja, napuhanim i ničim potkrijepljenim brojkama, onda moramo biti zahvalni hrvatskom ustaši Iliji Barbariću, koji je kao očevidac (bio je član Prvog ustaškoga obrambenga zdruga i logora Jasenovac!) u svojoj knjizi „Nezavisna Država Hrvatska, bilo je pravo ime“ tiskanoj 2010. posvjedočio da je u ratni logor Jasenovac ušlo 18.600 ljudi. Dobro je podsjetiti da je ratni logor Jasenovac postojao kraće od četiri godine, 44 mjeseca, od studenoga 1941. do kraja travnja 1945. Osam godia kasnije, Barbarićevu je brojku potvrdio, iz sasvim drugoga izvora, Roman Leljak.

Slobodno pisati o hrvatskoj povijesti

On je u beogradskim arhivima također našao podatak da je u ratni logor Jasenovac ušlo sveukupno 18.600 logoraša. A našao je i drugi važan podatak, osobito stoga jer se u komunističkoj povjesnici stalno provlači tvrdnja da svi koji su u logor ušli, u njemu su i završili svoj život. Sada nam je Leljak objavio da je od 18.600 logoraša njih 1360 završilo u Jasenovcu svoj zemaljski život. Bilo prirodnom smrću, bolešću, zarazama ili neishranjenošću ili pak ubojstvom i smaknućem nakon presude zbog kršenja propisa. Dakle, ako netko želi pamtiti brojke, u logoru Jasenovac životom je stradalo 1360 ljudi.To su brojke iza kojih stoje ova dva spomenuta imena istraživača i svjedoka. To je uistinu mnogo, no nemojmo zaboraviti da je to bilo u doba rata kada život vrijedi puno manje negoli u doba mira. Kao što je odgovornost tadašnjih državnih vlasti za gubitak života tih 1360 ljudi, isto takvu odgovornost imaju oni koji tadašnje vlasti, preko nje cijelome hrvatskom narodu nameću teret navodnih preko 83 tisuće žrtava. Pitam se po čemu su bolji ovi koji izmišljaju ljudske žrtve, njih oko 81.800 od onih koji su odgovorni za stvarnih 1360 žrtava. Ovo je samo retoričko pitanje, jer je odgovor jasan: ovi koji izmišljaju ljudske žrtve u Jasenovcu nisu ostali samo na izmišljanju, nego su tim lažima pokrenuli novi rat koji je iza sebe ostavio puno više od tadašnjih 1360 žrtava. Dakle, odgovornost podržavatelja lažnih žrtava jasenovačkoga mita, ne samo teoretski nego u stvarnosti, puno je veća negoli odgovornost tadašnjih hrvatskih vlasti za 1360 ljudskih žrtava.

Široko zanimanje javnosti

Kratko, iza održana znanstvenoga skupa na Filozofskom fakultetu o zbivanjima 1941. u Glini, iz tiska je u nakladi „Glasa koncila“ izišla knjiga Tomislava Vukovića „Drugačija povijest“, o Srbu, Jasenovcu, Glini. Vuković je izvrsnim novinarskim istraživačkim perom i stilom razobličio velikosrpske mitove povezane s tima trima mjestima. Imao sam čast predstaviti tu knjigu 27. srpnja 2012. pred novinarima u sjedištu nakladnika, a nazočni novinar „Slobodne Dalmacije“ prenio je moje izlaganje na senzacionalistički način, što je izazvalo široko zanimanje hrvatske javnosti. To je bio povod subesjede novinarke tadašnjega „Hrvatskoga lista“ Andreje Černivec sa mnom, objavljene 9. kolovoza 2012., što je u hrvatskoj javnosti izazvalo veliko odobravanje i buru prosvjeda i prijetnji. Jedan stariji umirovljeni svećenik došao je iz Varaždina u Zagreb, rekavši: Hvala za objavljenu istinu u toj subesjedi koju je čekao cijeloga života. To je bio mnogima dobro poznati dr. Vjeko Božo Jarak, svećenik Mostarske biskupije. I mnogi drugi pojedinci izražavali su zadovoljstvo i čestitke zbog objavljena razgovora. Kod svojih sugovornika osjetio sam kako je iz njih izašao neki zatomljeni teret osude i neke iracionalne krivnje koji sada konačno možemo zbaciti sa sebe, jer možemo slobodno govoriti i pisati o svojoj vlastitoj hrvatskoj povijesti. U toj subesjedi objavljenoj u „Hrvatskom listu“ nije ništa bolje ili više i točnije ili znanstvenije rečeno negoli u dotadašnjim izvrsnim knjigama Ljubice Štefan, Vladimira Mrkocija, akademika Josipa Pečarića, dr. Josipa Jurčevića, mr. Mladena Ivezića, Tomislava Vukovića i drugih koji su o jasenovačkom mitu već napisali i objavili knjige.

Mnogi umnici i pisci

Novost je bila u tome što je ova subesjeda bila objavljena u novinama, u tjedniku koji ima puno veću nakladu od bilo koje knjige, pa je ta subesjeda došla do puno većega broja čitatelja. Kad se tome doda da su subesjedu u cijelosti preuzeli mnogi mrežni objavnici ili portali, tada joj je bio osiguran put do krajeva kruga zemaljskoga, do svakoga Hrvata u domovini i iseljeništvu. U isto doba digla se oluja prosvjeda. Gotovo da i nije bilo novinara iz nenarodnoga postroja koji me nije napao, optužio, etiketirao, zahtijevao kažnjavanje i progon. I sam je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović prosvjedovao zbog objavljene subesjede, predmijevam po nalogu veleposlanika Republike Srbije. Neki institut pak zahtijevao je kazneni progon, a tadašnje vodstvo Hrvatskog državnog arhiva, u kojem sam zaposlen poduzimalo je spletke oko razvrgnuća ugovora između Zagrebačke nadbiskupije i Arhiva o pohrani arhivskoga gradiva. No, sve je to bila hajka u pokušaju zastrašivanja koja im nije uspjela, jer su u obranu istine i mene osobno ustali mnogi hrvatski umnici, pisci i znanstvenici kojima ovom prigodom javno zahvaljujem. To su nazočni akademik Josip Pečarić, Mate Čavar, Anđelko Kaćunko, Stipe Vuković, Vlado Čutura, Tomislav Vuković, dr. Mato Artuković, a nadasve Ivica Marijačić, urednik „Hrvatskoga lista“, današnjega „Hrvatskoga tjednika“, kojemu želim posebno zahvaliti što je objavio tu subesjedu i što je spoznao da je jasenovački mit, mač nad našim hrvatskim glavama, kojega treba ukloniti. Otvorio je Marijačić stranice svoje tiskovine za svako štivo kojim će se dodatno razobličiti taj mit i ta neizmjerna laž. Tu subesjedu sa mnom Andreje Černivec uvrstio je akademik Josip Pečarić u svoju knjigu „Zabranjeni akademik“, te se, pretisnuta, ponovo našla na početku ove knjige koju večeras predstavljamo. S njome, dakle, počinje sadržaj ove knjige koji je nastajao tijekom šest godina, od 2012. do 2018. U njoj su sabrani pisani radovi, novinski članci, subesjede, osvrti, prikazi knjiga i slično koje smo napisali akademik Pečarić i ja, a dodani su i radovi nekih drugih pisaca. Ovu smo knjigu zamislili kao potporu knjizi Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“, objavljenoj lanjskoga svibnja u nakladi „Pavičić“ koja je također izazvala puno oduševljenja, ali i buru protivljenja. Bilo je zamišljeno da iz tiska iziđe već u ljeto 2018., ali je zbog nekih objektivnih okolnosti izišla tek pred Božić. U međuvremenu je i Roman Leljak objavio svoju knjigu i dokumentarni film o jasenovačkom mitu, pa je tako cijela prošla godina isprepletna korisnim štivom za upoznavanje naše povijesnice 20. stoljeća. Imajući iskustvo rada u civilnim udrugama, več sam godine 2012. shvatio da bi radi razobličavanja jasenovačkoga mita trebalo osnovati posebnu udrugu. Uz neka odobravanja za taj pothvat, naišao sam i na više neodobravanja i upozorbi na loše posljedice, progone i slično. Stoga sam tu zamisao ostavio postrance, ali ubrzo je došlo doba da nas se okupilo dovoljno odlučnih da smo bez straha 6. lipnja 2014. održali osnivačku skupštinu Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac u domu našega člana dr. Vladimira Horvata na Jordanovcu. Velik broj objavljenih članaka u ovoj knjizi nastao je u okviru toga društva, kao što je ovo društvo i nakladnik knjige.

Tuđman najveći revizionist

Imao sam čast u prvom četverogodišnjem razdoblju biti predsjednik društva, a na kraju prošle godine održana je izborna skupština, na kojoj smo za novoga predsjednika izabrali Igora Vukića, najmarljivijega u radu našega društva i najtemeljitijega istraživača jasenovačke zbilje i mita. Nadam se da nam neće trebati novih osam godina kako bi naše društvo objavilo novu knjigu radova o jasenovačkoj zbilji i mitu, naglasio je dr. Razum. Predstavljanju Pečarić-Razumove knjige nazočili su dr. Josip Jurčević, dr. Mato Artuković, Nikola Štedul, dipl.ing. Darko Majić, invalidni bojovnik HV-a i pjesnik Mario Filippi, ratni zapovjednik 26. lipnja 1991. od četnika napadnute Policijske postaje Gline Ivan Kvakić, novinarka HRT-a Karolina Vidović Krišto, koja je na malom ekranu, uz protivljenja vrha medijske kuće, predstavila Igora Vukića i time izazvala neprihvatljive kritike dijela javnosti. Brojne poznate osobe iz Zagreba i drugih, čak Požege, Siska, Bjelovara i drugih gradova također su došle na ovaj skup. Samo videonovinar katoličke TV Laudato snimao je tijek promocije. Čovjek koji je prije dvadeset godina imao volje, želje i hrabrosti suprotstaviti se jednoj tada prevladavajućoj retorici i zbilji i pokušati u onom trenutku sam skrenuti pozornost javnosti na istraživanje, akademik dr. Josip Pečarić: – Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim vam što ste u tako lijepom broju došli na predstavljanje. Promociju sam naslovio: Najveći revizionist im je Tuđman. U „Slobodnoj Dalmaciji“, kad su pisali o ovoj knjizi i napadima na nju i mene su citirali. Izdvojili su iz razgovora upravo taj dio. Jako mi se svidjelo što su baš to izdvojili, pa sam i ovaj tekst tako naslovio.

Pupavac naprijed, Penava stoj

Predstavljanje se održava u vrijeme kada se proziva vlast na spaljivanje ove knjige, kako je to u svom tekstu u „Slobodnoj“ definirao Vlaho Bogišić. Znate, dakako, on nije nama slobdnomislećima blizak. O tome pogledajte sjajne tekstove naših sjajnih kolumnista, Ivice Šole i Josipa Jovića, jer ovo je vrijeme kada u Hrvatskoj i BiH imamo novu hrvatsko-srpsku koaliciju. Šola piše „Pupovac naprijed, Penava stoj!“, a Jović naslovljava „Zašto se, gospodo, čudite Čoviću?“. Zapravo pišu, kao i mnogi drugi, o onome što sam davno nazvao pomirbom djece partizana i svih stradalnika. S druge strane, ponašanje Bošnjaka definirao sam pitalicom „Znate li kako ćete od nekog naroda stvoriti neprijatelja? – spasiti ga od genocida“. Nedorasli hrvatski političari provode politiku svjetskih moćnika, a vjeorjatno i ne znaju zašto je kardinal Franjo Kuharić svojevremeno rekao hrvatskim vlastima: „Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima!“ Principi su oružje i zato kad Hrvatska čistih ruku, čiste savjesti, nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima. A vlast je na koljenima, pa imamo hrvatsko-srpsku koaliciju i u RH i BiH. Ali, kada si na koljenima, onda je takva politika malo složenija. Tako Ivica Marijačić u današnjem „Hrvatskom tjedniku“ piše: „Nema opravdanja za bliskost sa četnicima, a nema ni izgovora Zagrebu za povlačenje i sramotno prepuštanje Hrvata iz BiH bošnjačkoj majorizaciji…“ A uvjet za takvu politiku nova je detuđmanizacija. Ne izravno, kao što je bilo početkom ovoga stoljeća, nego obnavljanje, bolje reći ojačavanje jasenovačkoga mita. Josip Jović konstatira: „I ove godine na domjenku snv-a i spc-a okupili su se premijer, pet ministara, te vodeći oporbeni političari. Krešimir Beljak je prizivao novo bratstvo i jedinstvo i dobio nagradu „Svetozar Pribičević“ kao da je Pribičević obijao tuđe automobile. Nagrađeni su i propagatori srpskoga mita o Jasenovcu“, kraj citata. Logični su onda i pozivi vlastima na spaljivanje knjiga koja više ne govori o mitu nego o jasenovačkoj laži. S druge strane, vlast će sve više biti optuživana za sluganstvo i za veleizdaju. Uostalom, vidjeli smo nervozno reagiranje u Hrvatskom saboru na takve optužbe. Zapravo, a tako je očito sudjelovanje hrvatskih vlasti u velikosrpskom memorandumu SANU-2. Vlastima je posebno neugodno što vjerojatno nema Hrvata koji ne zna čemu je služio jasenovački mit, a vlast ga mora podržavati. Meni je posebno bilo drago, jer je ova knjiga obilježila dvadeset godina od pojave moje knjige „Srpski mit o Jasenovcu“ , a koja je bila polemički odgovor na knjigu Milana Bulajića „Tuđmanov jasenovački mit“. Moju je knjigu izdao Hrvatki institut za povijest, a napisao sam je na poziv tadašnjega ravnatelja dr. Mirka Valentića. U ovoj knjizi imate i moj razgovor u emisiji Radija Slobodne Europe s Bulajićem. On je poslije bulaznio o „ ideologiji genocida hrvatskih autora, tu je i Josip Jurčević, proglasio moju knjigu „najantisrpskijom knjigom u povijesti“. Odgovorio sam drugim dijelom svoje knjige. Slušatelji RSE u Australiji organizirali su tiskanje mojih tvrdnji u zajedničkoj knjizi i na engleskom. Ali, poraz na Radiju Slobodne Europe javno je pokazao da će Bulajićevu ulogu morati preuzet istomišljenici u Hrvatskoj. To su tada bili otac i sin Goldstein, istaknuo je dr. Pečarić i nastavio o holokaustu u Zagrebu, a glavni im je revizionist bio dr. Franjo Tuđman. T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Jo
    #1 Jo 25 siječanj, 2019, 13:51

    Članak Igora Vukića u najnovijem broju HT-u vezano uz usporedbu Jasenovca i Auschwitza dostojan je Nobelove nagrade za mir.
    Vukić je kao iskonski mirotvorac još jednom dokazao da ga nametnute dogme ne zanimaju i da je odan istini koja je jedini jamac mira.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Financiranje novac od 70.000 € ima 100.000.000 € u 24 ili 48 sati od nova godina 2019 e-mail: zeljka.baletic@gmail.com?? WhatsApp: +33758119861
    #2 Financiranje novac od 70.000 € ima 100.000.000 € u 24 ili 48 sati od nova godina 2019 e-mail: [email protected]?? WhatsApp: +33758119861 25 siječanj, 2019, 00:28

    Financiranje novac od 70.000 € ima 100.000.000 € u 24 ili 48 sati od nova godina 2019 e-mail: [email protected]??
    WhatsApp: +33758119861

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Batur
    #3 Batur 21 siječanj, 2019, 06:26

    Jasenovac treba najprije zatvoriti za posjete dok srbadija ne vrati ukradene Knjige stanja ima ih ja mislim 5 koje su opljačkali u prošlome ratu.Treba potom zatvoriti sve one koji su prepisivali imena sa spomenika iz svih krajeva bivše juge i dodavali na spisak žrtava radnog logora Jasenovac.Sramoćenje države je kriminalni čin i kažnjiv je .

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Žrdina
    #4 Žrdina 20 siječanj, 2019, 23:19

    Uostalom, mislim da Jasenovac treba prekopati.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Anonimno
      Anonimno 30 siječanj, 2019, 17:45

      Pokusano je vec 1964 pa su drugovima otkrili da su svi imali domobransku odoru dobro istrunutu ali su gumbi bili neostecenii evidentno pokazali da su to zrtve nakon 1945/6 pa je daljnje iskopavanje komisije iz Slovenije bilo ukinuto! Pametnom dosta.

      Odgovorite na ovaj komentar
  5. Batur
    #5 Batur 20 siječanj, 2019, 20:45

    Koga istina ubija bolje mu je da sam dovrši posao manje će patiti.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Mujo Bašinac
    #6 Mujo Bašinac 20 siječanj, 2019, 13:58

    Čekamo bizarni tekst od Frane.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.