OD SVAKOG PROSVJEDA NEŠTO OSTANE

OD SVAKOG PROSVJEDA NEŠTO OSTANE

20. listopad, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Saša Radović

Prošlo je nekoliko dana od pompozno najavljenog Vukovarskog prosvjeda, 13. listopada 2018. Dovoljno da prođu prvi dojmovi obojeni subjektivnim stavovima heterogenog hrvatskog ozračja. Za svekoliki puk to je bio miran i dostojanstven skup s javnom osudom neprocesuiranja ratnih zločina u Domovinskom ratu, posebice u Vukovaru. S obzirom na notornu činjenicu “da institucije rade svoj posao” samo i isključivo na temeljima korupcije, kriminala i političkog diktata – svaki prigovor održavanja takvog skupa bio bi deplasiran.

Potvrda tog i takvog prljavog “rada” našeg DORH-a i korumpiranog sudstva jasno i nedvosmisleno je prezentirana dobro sročenim tekstom kojeg je pročitao gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava. Od Vukovarske tragedije, punih 27 godina golemi, zastrašujući niz znanih i dokazanih ratnih zločina srpskog agresora ostao je nekažnjen. Na skupu je od Republike Hrvatske otvoreno zatražena akcija!

Osim toga grad Vukovar sve je te godine umirao i živio samo na godišnjici svoje tragedije kad je politička elita igrala svoju glamuroznu teatarsku predstavu. Taj dan bio je pun zastava, šahovnica, politike i lažnih obećanja, da bi ostalih 364 dana u Vukovaru ostala samo pustoš i pusta želja za odlaskom. Penava je kratko dotaknuo i ostale promašaje svih garnitura vlasti i zaključio s konstatacijom: “Stvorili smo bolesno društvo, za to nemamo izgovor, to moramo mijenjati. Svi skupa odavde ponizno molimo – pomozite nam, nemamo drugu državu i institucije od Hrvatske”.

Ovakav Vukovarski prosvjed u svakom pogledu treba pohvaliti i prihvatiti. Međutim, uz primjedbu Ivana Penave da “smo stvorili bolesno društvo” trebalo je nakon primarne teme – prosvjeda zbog nedjelovanja institucija protiv ratnih zločinaca dodati i dva kapitalna elementa. Prije svega da su nedolična slavlja političke elite povodom godišnjica vukovarske tragedije zbog teških propusta naše vrhuške u vrijeme agresije na ovaj grad. U prilog tomu je i povijesni dokument – Optužnica – koju je potpisao Marin Vidić – Bili povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar (kasnije zarobljen, mjesece proveo u srpskim samicama). Pročitao ju je legendarni Siniša Glavašević netom prije pada Vukovara 1991. Upućena je Saboru RH, hrvatskom narodu, Haškom sudu i cijelom svijetu. Jasno ocrtava svu bezočnost i apatiju vlasti prema žrtvama Vukovara. Sljedeći citat je samo dio Optužnice:

“… Optužujem vas gospodo sabornici za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.

Optužujem Vas gospodo za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas – Hrvatskog sabora. Hrvatske Vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika NEMA NIKAKVE RAZLIKE…”.

Optužnica završava: “Također Vam garantiram da ćete u budućnost ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar”.

Ovih par rečenica izvučenih iz originalnog teksta navedenog u knjizi “Democid” autora Ante Portasa, upućuje da bi vukovarsku tragediju trebalo obilježavati mirnom svečanošću bez nazočnosti političke vrhuške. Šareni derneci uz prazna obećanja koji eliti služe samo u promotivne svrhe zaista nisu prikladni bolnom sjećanju na nevine žrtve.

Drugo, što je nedostajalo u Penavinom izlaganju, jest nekažnjena pljačka Domovine. Dok su branitelji ginuli u obrani Vukovara i svoje nove države, hrvatska je politička elita opljačkala svoj narod. Ratno profiterstvo i 98% nezakonite pretvorbe “institucije” nisu ni dotakle. Od nezakonito stečene imovine, bolje reći od pljačke koja se mjeri milijardama eura, DORH i sudovi nisu konfiscirali i vratili Domovini ni jednu jedinu lipu.

Tiho i dostojanstveno

Vukovarski prosvjed 2018. završio je bez spomena navedenih povijesnih činjenica i skup od cca. 9.000 ljudi razišao se mirno, tiho i zaista dostojanstveno. Za golemu većinu analitičara naše svakidašnjice začuđujući je bio anemični i tihi background prosvjeda – zapravo puna tišina. Očekivalo se nešto drugo, a sve je završilo lijepo “zamotano u celofan” s benignom porukom da će se novi skup u Vukovaru održati za godinu dana.

No, lijepa vanjska forma često skriva nevidljivu trulu jezgru. U ovom slučaju, lijepo ofarbana fasada Republike Hrvatske pokrila je svu trulež i raspad onoga što zovemo državom. Autor i organizator vukovarskog prosvjeda nije bio Ivan Penava nego daleko širi krug skriven u dubokoj sjeni. U trideset besplatnih autobusa (netko je platio te autobuse!) i na druge načine u Vukovar je stiglo ni malo benevolentno društvo. Očekivao se pokušaj udarca jedne zloguke opcije prema drugoj “nazovimo legalnoj”, ali ništa boljoj soluciji – vladi RH. Nije se dogodilo ništa. Ili, jest?

Na javnoj pozornici ostalo je ono “tresla se brda, rodio se miš”, ali iza kulisa ima ozarenih lica i onih sa suzama u očima. Na veseloj strani je vlada RH, na drugoj, onoj uplakanoj, groteskne su kreature hrvatske ekstremne desnice. Premijer Plenković u još je jednoj pobjedi visoko podigao šake. Taj genijalni političar jalove politike izvrsno žonglira na visoko razapetoj žici i još je jednom, nakon Istanbulske konvencije zadao jak aperkat svojim protivnicima. Ovim novim porazom desne opcije, čini se da je eskalacija kleronacionalnog zanosa ipak samo rezultat opće slabosti države, ali i da nije prihvaćena ni u širem krugu politike, ni u narodu.

Nešto ostane

Što reći o ovim pravim gubitnicima, organizatorima vukovarskog prosvjeda? Razvoj desnice u Hrvatskoj nema pozitivne značajke desnih opcija razvijenih zemalja gdje su gospodarstvo, bogatstvo i sreća nacije u prvom planu. Naša desnica gubi se u ekstremnom konzervativizmu, deklariranom domoljublju, biblijskim dogmama i molitvenim bdijenjima. I ništa više! Taj tranzicijski i jalovi model desničarenja (Poljska, Mađarska…) korupcijom i kupovinama od strane HDZ-a, uvučen je u poluge vlasti (Ilčić, Zekanović, Esih, Hasanbegović, Batarelo…). Rezultat je okretanje u tamu prošlosti, raspad gospodarstva i konstantan pad na svim poljima. Hrvatska je dotakla svoje dno kao najsiromašnija država EU. Naše svako peto dijete gladuje. Eurostat objavljuje da u Republici Hrvatskoj 28% stanovništva živi u siromaštvu.

Što reći o refleksijama vukovarskog prosvjeda? Nažalost, nevidljiva pobjeda Plenkovićevog HDZ-a s jedne strane i s druge; promašaj ekstremne desnice s kaptolskom logistikom – nije nam donijela ništa dobro. Kristalno je jasno da HDZ nikad nije bio jači i da ni stalne, evidentne pljačke i afere (Agrokor, Borg, Hotmail, SMS, elitne kurvice, Uljanik…), ni malo ne remete mir korupcijsko kriminalne elite. Naš uglađeni bruxelleski premijer koji radi odličan posao na osobnom planu, apsolutno je neupotrebljiv na bilo kojem segmentu boljitka građana svoje države. Iz “njegove” države panično bježe tisuće i tisuće porodica da nađu svoj novi dom – novu domovinu.

Uz totalno nesposobne i daleko prekobrojne ministre koji kradu posljednje mrvice s naših stolova – označava se sve brži kraj agonije promašenog projekta – Republike Hrvatske.

Bez obzira na sve gore spomenuto; vukovarske, varaždinske, zagrebačke, riječke, splitske ili pulske prosvjede treba nastaviti. Od svakog prosvjeda nešto ostane. Manje ili više – ali ostane!

Anno Domini MMXVIII. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.