OBOŽAVAL SAM NOGOMET FRANCEKA WOLFLA

OBOŽAVAL SAM NOGOMET FRANCEKA WOLFLA

23. ožujka, 2016.

 

Piše: Zvonimir Magdić

Tu se sve zna: Franjo Wolfl, kojeg su, od djetinjstva, hazenašice Concordije, zvale Mariška, jer je igral za njih, na treningu, nogomet, a napikaval u juniorima zelenih, bil je strijelac prvog reda. Svjetski ga nogomet, ne pamti. Svi znaju Puskasa. Pancho, kako su mu šaptali Španjolci njegovog Reala, imal je „levaću“ . Ni ta nije viđena. Rekao je Di Stefano, kad je vidio Honvedovog bojnika, na prvom treningu na Bernabeu: ‘Pa ovaj može s levom nogom ono kaj ja možem samo s rukom!’. A Zagrepčanec, popularni Mariška Wolfl je imalo i lijevu i desnu – jednaku. Koliko mi je puta pričal Ivica Horvat, za šetnji na Jelcu:’ Boljeg štosera ja nisam videl. O voleju, da i ne govorim. Savršen. Podrezana lopta odozgo, britka ko’ tane. Ciljal je kutove. A imal je silnu ‘pamet’. Nije baš bežal, a kam bu, sve je mogel, s mesta, kaj je trebalo. Njegove lopta, iz zaokreta, na krila, Cimermančiću ili Koki Kokotoviću, pa i  Plešeu, bile su – priče iz bečke šume. Pregled igre-savršen. Znanje, ogromno. Čudo.

U najužem krugu najboljih Hrvata

Slažem se. Obožaval sam Nogomet Franje Wolfla. On je u najužem krugu najboljih Hrvata, svih vremena. Priznal mi je Mariška, za jednog ispijanja duple-crne kave kod Čarlija: ‘Nijemci, po mom  prezimenu, htjeli me uzeti za Njemačku. Jasno, ja sam odbil i samu pomisao. Jer, ja sam rođen u Zagrebu, Hrvat. I baš sam ja, zabil Nijemcima gol, na onoj bečkoj utakmice, 1:5 Nezavisne Države Hrvatske, 1941. Pomalo ‘lien’, kako su ga pisali korienaši, ali uvijek dostižan. Zabiti gol, s pol igrališta, za njega je bila poslastica. Sjećam se Dinama i Vardara, na purgerskom, koje to više nije bilo, četrdesetosme. Dilev, okretni Makedonac je poletio za loptom, a nije ju stigel, to nije bio lob, to je bio top. Ili, ona priča s loptom zabijenom u rašlje, na Dinamu i Rott-Weissu iz Essena (3:1). Mara, dinamovci su kratili njegov nadimak  iz Gradjanskog, Mariška, zviznul je volej, žutom – mađaricom – u devedeset, u protivni kut. Odjednom, muk. Di je lopta? Je gol, nije gol? Pa, di je k vragu lopta? !

Pričal mi je toliko ljeta kasnije, jadan gosponček, koji mi je prišel, na tramvajskoj stanici. Na Jelačić-placu: ‘Vi me ne znate, ja znam vas. Novinar, zar ne?’ I dok klimam, on mi veli: ‘Ja sam vam pobiral lopte na sjevernom golu, za te tekme Plavih i Rott-Weissa. I kad je ta lopta – Marina – nestala, prišel mi je njihov golman, i rekel mi je: ‘Mali donesi mi loptu.’Mislil  je da je u maksimirskoj šumi. To je bil Mara. A, ona,  zabrtvljena o trokutasto željezo, u rašljama. Sva svijena, stenje. Boli to. Pa, ona dva gola, s istog mesta, dvadeset metara od gola, Ferencvarosu, Gardjanskog. Na tribinama je bil predsjednik Austrijskog saveza doktor Gore. Rekel je ljudima do sebe, poslije prvog gola: ‘Ak još jednom tak zabije, ja bum rekel da je najbolji na svetu’. Došel je i drugi. Na istom mjestu. I opet, Csikos, okretni Mađar na golu Fradija, ne drži. Gore je, pošteno, klimao i dijeli ruko-pozdrave ljudima oko sebe. A sam Mariška mi je pričal: ‘No, na toj utakmici, ja sam pucal i treći frajštos. Nije bil gol, ali se lopta odbila od gol-štange, na centar! Taj mi je udarac bil draži od golova.’

Najdraži gol

Nije li u Državnom ’48, zabil on sam, više golova nego čitava  Crvena  zvezda! Dvadeset osam! U ligi, deset klubova. Nogomet je prestal, ni manje ni više, u Montevideu, na Copa de Montevideo, za Dinamo, pedeset treće. Priča. ‘Trebalo je potrčati za jednom loptom, krenul sam a ona sve brža, odmiče. Ja ju ne stižem i velim sam sebi: ‘Mara, kaj ti tu delaš? Gotovo je.  Zišel sam van. Da, sve je to Franjo Wolfl. A tko je bila – Čudesna momčad? Wunderteam? Austria. Državna momčad koji  je postavil i vodil, nekoliko godina, poznati Meisel. Bila je to Sindelarova momčad. Sada, u ožujku 1938, momčad vodi jedan drugi tip. I rastom i snagom. On nije Papirnati, kaj je bil za novinare,  Mathias Sindelar. Visok, plećat i kaj je najgore, udarca da je sve zvonilo. Još je i danas, pojam pucanja u Beču. Naš je Franjo Glaser bežal s gola, na topove, Binedra. Njega su zvali Bimbo. Gradjanski je dobio poziv da bude sparing-partner, toj  Austriji. Istrčalu, ovako: Platzer, Sesta, Schmauss, Skoumal, Pekarek,Vavra, Gaiter, Jerusalem, Binder, Neumer, Pesser. Nitko nije znao da je to posljednji Wunderteam, posljednja Čudnovata momčad, sada, naoružana s Debelom Bertom, Bindera. Osam dana, kasnije – Anschlus. Austrija je priključena, uz široki pljesak masa, Trećem Reichu. Gradjanski je jak. Razigran. Ima europsko ime. I, poziv iz Beča, ima težinu. Ne u zlatu. U slavi. I Igra se u Huttelderofu. Na igralištu Rapida. Radni dan. Uz puno gledalište. Začas, Grdajanski je taj koji fino porazmjestio  svoje modre grenadire. Nabio je Austrijancima, njihov – valcer. Igra, bečkom školom. U –noge. Lešnik je 1:0,a onda 1:1 Neumera. I pred kraj, kad su meki Bečani, športski otvoreni, gotovo uz Gradjanski, Purgeri zabijaju i drugi gol. Tko? Mariška. Sam mi je Wolfl pričao:’Bio je to moj najčudesniji gol u karijeri. Gotovo, smiješan. Ali, obzirom na protivnika, na njegovu wunderteam-slavu, i najdraži. Mi smo napadali i u jednom trenutku, lopta je doletjela sa strane. Ja sam naletio na nju,ali on je u doskoku, na metar sam od gola, nemrem s nogom, nemrem s glavom ona, ne čeka. Znate kaj, podmećem prsa i odbila se u gol, kraj zaprepaštenog Platzera. Taj  se pamti – s prsima! Gradjanski je igrao u sastavu: Glaser, Hugl, Cesarec, Kovačević, Jazbinšek, Kokotović, Šmeliček, Wolfl, Lešnik,  Antolković, Pleše. Prvi gol za Grdajanski je, na svoj način, kratki šprint i šus – zabil  Belac Lešnik. Nije Bimbo Binder sprašil za ‘Osterjahere’. Glaser ga je ‘polovil’. Strijelac je bio Neumer. Jasno, seća se Mariška: ‘Za večerom, čekala me je moja svinjska glava.’To je i takav je bil Francek Wolfl. Poslije te tekme, austrijski izabranici nastupali su za Treći Reich. Nota bene! T

 

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. leonardo dora
    #1 leonardo dora 18 rujna, 2017, 07:50

    Zdravo,
    Ovo je obavijestiti javnost da je gospođa Leonardo Dora, renomirani zajmodavac za osobni zajam, otvorila financijske mogućnosti za sve one koji trebaju financijsku pomoć. Trebate li trenutačni zajam za brisanje duga ili vam je potreban kapitalni zajam za poboljšanje poslovanja? Jeste li ikada odbijali od banaka i drugih financijskih agencija? Samo zato što smo ovdje za sve vaše financijske probleme. Mi pružamo kamatnu stopu od 2% javnosti, tvrtke i zajednice na jasan i lako razumljiv način, ove odredbe i uvjete. Nije potrebno provjeriti kredit, 100% zajamčeno.
    Pošaljite nam e-poštu na: ([email protected])

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code