NUNC DIMITTIS U CRKVI SV. KATARINE

NUNC DIMITTIS U CRKVI SV. KATARINE

3. prosinca, 2015.

Piše: Igor Koruga

Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada zatekne onaj dan, jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji… – savjet je to biblijski, iz Evanđelja po Luki, povezan s vremenom Došašća, Adventa, iščekivanja, ili priprave za slavlje Kristova rođenja. Vrijeme Došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko radosnim i povjerljivim očekivanjem, starozavjetnom čežnjom za Spasiteljem, nadom, svjesnošću i unutanjom sabranošću. Za Došašće se vežu obogaćene misne liturgije i čitanja vezana za proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Osobitostima misnih obrazaca nekoć se pridavala veća pažnja, kada su se rabili O-antifoni, ili kratki sažeci vokativom obilježenih proročkih i drugih tekstova, vezanih uz naviještanje budućega Mesije, koji su bili uglazbljivani u gregorijanske korale te svečano pjevani unutar redovničkih zajednica i kontemplativnih krugova. No, nije ni danas bitno drugačije. Općenito uzevši, i danas se vjeruje da se dobrom pripremom u vrijeme Došašća dobiva više milosti u Božićno vrijeme. Crkveni se prostor tada itekako koristi u koncertne svrhe, a na antifone nas makar podsjeća jedan iznimno uspješan pjevački ansambl. Riječ je dakako o Antiphonusima, potom i o Crkvi sv. Katarine te o početku njihovog zajedničkog sakralnog ciklusa – Trinitas. Prvi se koncert iz tog ciklusa zbio na sam početak crkvene godine, odnosno na prvu nedjelju Došašća, 29. studenog, pod imenom Nunc Dimittis.

Graduale triplex

Riječi svetog Šimuna starca (Nunc Dimittis), pošto je ugledao dijete Spasitelja, označile su ustvari centralni dio priredbe, ili Graduale triplex (postupni triptih) istoimenih djela Williama Byrda (1543-1623), Sergeja Rahmanjinova (1873-1943) i Arva Pärta (1935). Triptih se autorski kretao od renesansnog do suvremenog, ali i od formalno složenijeg ka jednostavnijem. Pärtovo se, stoga, minimalističko skladateljsko načelo – (Tintinabuli) koje je nepogrešivo tretiralo ženski i muški glas, stvaralo dojam jasnoće s krnjim, derivirajućim, tonalitetno ugođenim trotonskim frazama te ¨nasumce¨ razdvajalo (i jednako tako spajalo) glasovne skupine – ispostavilo kao najimpresivnije. U točnim preklapanjima dijatonskih melodij(ic)a zagrebački su pjevači vrsno naglašavali Pärtove harmonijske obrasce, po potrebi provokativne i disonantne, a, također po potrebi, i duboko spiritualne i polifone, konotirajuće primjerice s Tallisom, Palestrinom, pa i Byrdom. Naime, kad sam već spomenuo Byrda, njegov je pak Nunc Dimittis, na samome početku, podsjetio na gregorijanski koral u kojemu je zapaženo mjesto više nego zasluženo pripalo tenoru izvanserijske dikcije, Ivanu Binguli, tehnički i izvođački pretpostavljenom uzornom pjevačkom ostatku. Složena Byrdova polifonija (i dinamika), nalik onoj u Bachovoj Misi u h-molu (BWV232), uskoro se pretočila u nešto drugačiju, rusku, ortodoksnu – iz petoga stavka Rahmanjinovog opusa 37 (Vespres, All-Night Vigil) za alt, tenor i zbor – frekvencijski promjenjivu; od dominacije soprana na početku do utonuća u snažan, finalni basovski pianissimo.

Akustički efekt

Ukupnome doživljaju doprinijeli su svakako i kompetentni solisti, Krešimir Has na pozitivu i Domen Marinčič, gostujući čembalist i violon(čel)ist iz Slovenije te umjetnički ravnatelj uglednog Festivala Radovljica, na violonu i violončelu. Oni su se dostojno nosili sa solističkim izazovima Capriccia Georga Böhma i Ricercara (br) 7 Domenica Gabriellija, i to u predasima opsežnijih djela. Kada kažem opsežnijih, mislim, uz već spomenuti triptih, i na Monteverdijeve psalme iz Selve morale et spirituale, u kojima je protočnost akorada podržavao lutnjist Srdjan Berdović, kao i na Bachov virtuozni motet Singet dem Herrn ein neues Lied, BWV 225, u kojem se pak umjetnički voditelj i bas Antiphonusa, Tomislav Fačini, odlučio za asimetričnu podjelu zbora: na kvartet (s, a, t, b), lijevo odmaknut, i oktet (b, t, a, s), desno primaknut bočnome zidu crkve. Akustički se efekt, u suglasju s refleksijama, stojnim valovima i ostalim fizikalnim (i zvučnim) pojavama, možda i dobio, ali pretpostavljam, ipak u preuskoj slušateljskoj zoni.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code