IZNIMNI (SU)ZVUK ZAGREBAČKIH SOLISTA U ZRAČNOJ LUCI FRANJO TUĐMAN

IZNIMNI (SU)ZVUK ZAGREBAČKIH SOLISTA U ZRAČNOJ LUCI FRANJO TUĐMAN

28. ožujak, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Igor Koruga

U onome što je prolazno, a sve je takvo, uvijek nastojimo pronaći raznovrsne osjećaje ili stvarnost udaljenu od neutralnog svijeta. Međutim, od svega proživljenog samo umjetnici mogu sačuvati točan izraz, spašen od propadanja i nestvarnosti. Glazbenici umiju uzdići čujno na razinu umjetničke glazbe s uspješnošću koja ovisi samo o nadahnuću i pripremljenosti. Stoga sve stvarne posebnosti isključivo ovise pomnim doradama koje pak jamče izvedbe s imanentnom ustreptalošću i prividom koji se podudara s istinom. Slične posebnosti mogle su se doživjeti u posljednjih nekoliko tjedana na zagrebačkom Cvjetnom trgu, pred glavnokolodvorskim Pothodnikom i u Zračnoj luci Franjo Tuđman gdje su Zagrebački solisti muziciranjem na otvorenom obilježavali šezdeset i pet godina svoga djelovanja. Zatečena publika reagirala je podjednako ushićeno, što zbog iznimnog (su)zvuka a što zbog uglednog ansambla na cesti, gotovo kao ona koja se, u namjeri da s obožavanjem udahnu vječnost događaju, stijesnila u Hrvatskom glazbenom zavodu, u subotu 23. ožujka od 20 sati, na svečanom koncertu u povodu obilježavanja, kako već napisah, šezdeset i pete obljetnice djelovanja ansambla.

Tijekom Schumannove ideje

Prigodan program sadržavao je četiri odabrana stavka Koncertantnih improvizacija za gudače Milka Kelemena (1924-2018), posvećenu praizvedbu Dva stavka za gudače Frane Paraća (1948), Koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 129, Roberta Schumanna (1810-1856), skladbu Violoncelles, vibrez! za dva violončela Giovannija Sollime (1962) te Metamorfoze Richarda Straussa (1864-1949) koje je za gudački septet obradio Rudolph Leopold. Velebnost zbivanja bila je obilježena prisustvom ugledne violončelistice Monike Leskovar (1981), ali i koncertnog majstora Sretena Krstića (1953) koji je svoj doprinos ponajviše pokazao u bartokovski razigranim, neoklasicističkim (Kelemenovim) improvizacijama i u Straussovim temama i fragmentima pretopljenim u jeke i sjene. Decentna orkestralna pratnja izostala je jedino u dijalogu Solliminih violončela u kojem se izvrsno snašao Smiljan Mrčela, član Zagrebačkih solista i solo violončelist Zagrebačke filharmonije. S druge strane, gošću večeri, glazbenicu iznimne tehnike, ugođenog temperamenta i duboke poetike muziciranja, krasio je neizrecivo sugestivan nastup ispred ansambla koji je ostavio dubok dojam na publiku nakon vjerno protumačene neprekinute trostavačne Schumannove ideje u kojoj su metronomske oznake oduvijek bile poznate kao iznenađujuće, da ne kažem neintuitivne, odnosno one koje ne uvjetuju samo dinamičku igru, već na osobit način i poseban karakter djela.

Najposebnija veza

Nesvakidašnja prezentacija svim je sudionicima omogućila i pogled unatrag pet godina Zagrebačkih solista tijekom kojih su kao ansambl na tri sjajna albuma za izdavačke kuće CPO, Audita i Croatia Records ugostili vrhunske svjetske umjetnike poput njemačkog pijanista Oivera Triendla (1979), francuskog violončelista Marca Coppeyea (1969) i hrvatskog saksofonista Nikolu Fabijanića (1976), snimivši pritom djela Borisa Papandopula (1906-1991), Josepha Haydna (1732-1809), Carla Phillipa Emanuela Bacha (1714-1788), Aleksandra Glazunova (1865-1936), Brune Bjelinskoga (1909-1992) i Dubravka Palanovića (1977). A u pogledu unaprijed, najboljim se zagrebačkim gudačima upravo smiješi dalekoistočna turneja kao i ovogodišnji stoti nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje će možebitno (pra)izvesti još jedno djelo hrvatskog autora, kao što su to činili tijekom svih ovih godina kada su u gorljivoj želji promovirali djela Silvija Foretića, Zorana Juranića, Davora Bobića, Srećka Bradića, Berislava Šipuša, Ante Knešaureka i Frane Paraća. Podsjetio bih na kraju ove lijepe priče i na najposebniju vezu Zagrebačkih solista, naime na onu s gradom čije ime nose i sa zahvalnom publikom kojoj su posvetili sav svoj rad i ozračja sa svjetskih glazbenih pozornica. U tom smislu im pripada i moja iskrena zahvala te zahvala svih mojih suradnika, prijatelja i istomišljenika. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.