NAJNOVIJE NA PORTALU

NOVA KLASA OVRŠENIH, BLOKIRANIH, DELOŽIRANIH, SEZONACA …

NOVA KLASA OVRŠENIH, BLOKIRANIH, DELOŽIRANIH, SEZONACA …

19. siječanj, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

zivizidd_izvor_zivi-zid.org_-625x3571

Živi zid je pokušao sa hvale vrijednim pokušajem zaštite najugoroženijih

Napisao: Saša Radović

Vladi RH nije dovoljno što je dovela svoj svekoliki puk do dna – nego nas i vrijeđa. Vrla ekipa; Pusić, Zmajlović, Grčić, Hajdaš-Dončić, Jakovina, Varga, Milanović… izvlače iz nas sve najgore, bijes, srdžbu, stiskanje vilica, nemoć da puknemo i da šakom udarimo zid pred sobom! Ili da glavom razbijemo ogledalo u kupaoni! U suludom hedonizmu i razbacivanju novca hrvatske sirotinje, ta gomila neodgovornih „službenika naroda“ nema granice. Nametima, haračima, ovrhama, surovim deložacijama, milijardskim kreditima, siromaše i ubijaju hrvatski puk… Premijer i 20 ministara (dovoljno bi bilo za Hrvatsku 6 ili 7 ministara!) uz mnogo zamjenika, pomoćnika i 53 savjetnika (slovima; pedesettri savjetnika!) pri tomu – priglupo nas varaju smiješnim postojanjem Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Šefica te groteskne tvorevine, šarmantna misica Dalija Orešković igra se zločeste učiteljice i „kažnjava“ Keruma, Šegona, Merzelicu, Ivana Račana, Pupovca, Bandića, Radmana, Jakovinu, Vargu… Kažnjava ih s tisućom kuna ili dvije, tri… Uz njihove bezobrazne plaćetine, to nije smiješno, nego bezobrazno. Ma, kakav sukob interesa! Varga ima pet prijestupa od kojih bi svaki trebao povući neopozivu ostavku. Svo to navedeno društvo i još mnoge druge lopove treba odmah nečasno otpustiti i zauvijek eliminirati iz javnih služba – ili „locirati, uhititi i transferirati“ u Remetinec. Oni su dio monstruoznog stroja koji nam je Lijepu našu svrstao u smeće, u karikaturu od države, u moralni šljam, u jedinu zemlju u EU koja grca u recesiji i dugovima.

PRAZNA SABORNICA

Drugo što tjera krv u mozak, u neobuzdani bijes, slika je polupraznih klupa hrvatske sabornice i likovi zastupnika, vinovnika propasti ove zemlje. Amandmani jednog udbaša Šeksa ili smijeh i nesuvisle primjedbe Ivana Šukera koji nas je neovlašteno zadužio za 62 milijarde kuna – izazivaju stiskanje šaka i povišen broj otkucaja srca. Mnoštvo tih parazita koji su nam pokrali posljednje mrvice sa stola, umjesto dugogodišnje robije i dalje žive kao bubreg u loju. Impresivno je kad se pojavi Jadranka Kosor i pametuje, ona ista Kosorica koju smo gledali na suđenju svome mentoru (Kud Ivo, tud i ja!), kako kaže: „Da, sve sam potpisala (kriminogene dokumente), bila sam na svim sastancima (gdje se kriminal dogovarao), ali nisam kriva ja, kriv je onaj tamo s lisicama na rukama. Svi su ga se bojali“.

I odlazi iz sudnice ta šefica ganga sa saborskim imunitetom, sa saborskom plaćetinom u kraljevskim privilegijama. Umjesto da čami u Lepoglavi ili Glini.

KRIMINALNO PLEME

Što reći za vrhovnog šefa ovog broda luđaka, što zovemo državom? Milanović kaže: „Mi ćemo snositi posljedice, a nakon što nas se kazni mi ćemo promijeniti zakon, jer to možemo“. Iz teksta, po onom „nakon što nas se kazni“, čini se da Milanović ozbiljno razmišlja o Remetincu. On je po pitanju kriminala benevolentan kad je u pitanju njegovo pleme; jednog od najkriminogenijih, Ivana Jakovčića poslao je u EU parlament, istarskog župana Valtera Flegu kojem se 11. veljače sudi za krađu svojih građana (nezakonito si je povećao plaću), izabrao je za neko EU povjerenstvo, Merzelica je u Saboru, Linić je oštetio Hrvatsku za pedesetak milijarda… O moralnim normama naš premijer pojma nema.

I najgore od najgoreg, Milanović gura u Ustavni sud Mladena Bajića, neosporno najveće hrvatsko zlo, zaštitnika ratnih profitera i pretvorbenih zločinaca, te kriminalaca svih vrsta.

Gdje je kraj u ovoj priči „slučajne“ Republike Hrvatske? U jednom od mojih tekstova pogođena je „u sridu“ naša zbiljnost i zato ponavljam opis: „Nema sumnje da je dvoumlje SDPHDZ isisalo Lijepu našu, ne samo sve njene resurse – nego i dušu hrvatskog čovjeka. Sve barijere popucale su, više nemamo ništa, pa ni stida,više se ni ne crvenimo u licu. Golemi, fundus hrvatskog bića još ne prosi, ne hoda u dronjcima, još razmišlja o nekom lažnom dostojanstvu – ali se opasno približava životu brazilskih favela ili indijskih i afričkih sirotinjskih četvrti. Na sablasne pojave umirovljenika i kronično nezaposlenih na ulicama sliježe se ramenima, okružja kontejnera i smetlišta su zauzeta“.

PREKARIJAT

Kraj neuspjelog modela SDPHDZ, bolje reći kriminalnog modela, mora doći ma kakav bio. Imamo dva rješenja; ulice ili demokracija! Razularene ulice, spaljeni automobili i porazbijani izlozi, ružne su slike koje nitko ne želi prizivati – ali to je najvjerojatniji kraj „pravog puta“ koji nam trasira ova vlada ili vlade s istim modelom. Nisu to puka predviđanja, nego čista matematika, jednostavne rečeno dvije računske radnje; zbrajanje i oduzimanje. Gomilanje kapitala bogatih (zbrajanje!) i osiromašenje siromašnih preko ruba egzistencije (oduzimanje!) daju vrlo realan rezultat – otpor! Nepravda i otpor! Kad djela vlasti postanu nepravedna – naša dužnost je otpor! „Oni“ ne žele izgubiti svoje zlatne fotelje, mi nemamo što izgubiti, moramo izaći na ulice… I ući u njihove dvorce!!!

Dogodit će se to kad stroj bogatih isisa sav novac (milijardski krediti!) iz ove jadne države i kad ne bude plaća za policiju i kordone specijalnih postrojbi.

Paralelno se događa i buđenje hrvatskog prekarijata, nove klase milijuna ljudi u svijetu kojima je uskraćena sigurnost. Taj sloj obuhvaća sve slojeve obespravljenih, blokiranih, ovršenih, deložiranih – od sezonskih radnika na moru pa do diplomiranih informatičara koji žive iluziju samozaposlenja kroz masovno pokretanje start up firmi. Ili onih koji nemaju nikakve šanse zaposlenja. Iako su te grupacije obespravljenih trenutno neorganizirane i nepovezane, prekarijat će s vremenom „pronaći zajednički glas“. Prva naznaka iz 2011. godine u njujorškom parku Zuccotti, kasnije nazvana, prosvjed “Occupy Wall Street”, završila je neuspješno, ali je pojava prekarijata uzdrmala svjetske sustave. U Hrvatskoj se pokret sporo razvija, ali nema sumnje da će ga potezi aktualne vlade ubrzati.

Loša strana prekarijata je neminovna agresija i nasilje.

DEMOKRACIJA

Druga mogućnost eliminacije uzroka hrvatskog kraha – dvoumlja zločinačke stranke SDPHDZ – demokratski je put, stvaranje političkog pandana po uzoru na Španjolsku i Grčku. Podemos i Szyriza nove su stranke lijeve orijentacije u tim zemljama. U svojim programima imaju naglašene stavke borbe za radnička prava i pravednije društvo, a protiv aktualne europske politike štednje koja pogoduje krupnom kapitalu. Mladi lideri (Podemos) Pablo Iglesias i (Syriza) Alexis Tsipras okreću se milijunima europskih radnika i svih koji žive isključivo od svog rada. Danas su i Španjolska i Grčka u grupi od tri najugroženije zemlje Europske unije (zajedno s Hrvatskom!), s enormnim postotkom nezaposlenosti, posebice mladih.
U kratkom vremenu Podemos i Szyriza uspješno potiskuju u drugi plan dvoumlja stranaka konzervativaca i socijalista u svojim državama. Otvorena je realna mogućnost izlaska iz kriza.

Hrvatska ima slične naznake – ali su to nažalost samo naznake. Dva mlada lidera i također mlada liderica otvorili su novu perspektivu na crnom nebu hrvatske pseudo demokracije. U vampirskom, neoliberalnom kapitalizmu s klasičnom otimačinom posljednjih ostataka imovine siromašnih, događaju se pokreti ljevičara i zelene opcije.

Mirela Holy sa svojim ORaH-om krenula je oštrim, astronomskim uzletom – ali isto tako i naglim „slijetanjem“. Predsjednica, gospođa Holy, utopila se u kaljuži podrške kampanje Ive Josipovića i njegovog mračnog zaleđa (SDP i Mladen Bajić, zaštitnik pljačkaša Hrvatske…). I povukla ORaH za sobom.

Živi zid je počeo s jalovim, ali hvale vrijednim pokušajima, zaštite najugroženijih. Pokušavali su i pokušavaju spriječiti deložacije, izbacivanja obespravljenih iz svojih domova na cestu. No, sraz golorukih mladića i djevojaka s dobro plaćenim specijalcima naoružanim dugim cijevima – završava „kako završava“, uhićenjima, te kaznenim i prekršajnim prijavama. Krenulo je i dalje. Lider Živog zida, Ivan Vilibor Sinčić, ipak je uspio zadati gadan udarac vladarima s Gornjeg grada – uzeo je u siječnju 2015. godine 17 posto biračkog tijela (300.000 birača) zločinačkom dvoumlju. Na parlamentarnim izborima za godinu dana moguća je nada u daleko povoljniji ishod.

Drugi mladi lider klasične lijeve linije, Mate Kapović pokušava politički proboj s novoosnovanom hrvatskom Radničkom frontom. To još nije konstituirana politička stranka, ali Kapović je najavio osnivanje. Pesimisti ne daju Radničkoj fronti nikakve šanse u hrvatskom političkom ozračju, duboko zatrovanom divljim tajkunskim modelom SDPHDZ-a, no to nije nikakvo mjerilo. Podemos je „star“ samo osam mjeseci, a i Syriza je relativno nova stranka.

Golema razlika između progresivnih, Podemosa i Syrize u odnosu na isto tako progresivne, Živi zid i Radničku frontu u stupnju je političke moći. Da se danas održavaju izbori, na čelo Grčke došao bi Alexis Tsipras, a na čelo Španjolske Pablo Iglesias. Politička slika Europe bila bi znatno drukčija. Hrvatska je, nažalost u svakom pogledu „na repu događaja“, na začelju svakog pozitivnog pomaka, posebice u aktivnijem traženju novih političkih opcija. Možemo se samo nadati da će Ivan Vilibor Sinčić i Mate Kapović pronaći neke nove puteve u angažmanu uspavane hrvatske javnosti.

Spas Hrvatske moguć je samo rušenjem SDPHDZ-a, interesne zajednice s pečatom političkih dinosaurusa, udbaša; Tuđmana, Manolića, Mesića, Sanadera, Milanovića, Karamarka… Opcija pobune prekarijata zadnje je što možemo poželjeti i zato treba potražiti drugi put. Potrebna je kritična masa svijesti hrvatskog bića – i novi, neokaljani lideri!

Anno Domini MMXV./ 6. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Marinko
    #1 Marinko 19 siječanj, 2015, 11:30

    Izvrsna kolumna! Naprijed Živi zid!!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.