NJEGOVATELJICA DRAGICA IZ BAJERSKE 2 U GLINI

NJEGOVATELJICA DRAGICA IZ BAJERSKE 2 U GLINI

19. prosinca, 2017.

 

Postali smo, u suradnji osoblja Centra socijalne skrbi, jedna od dvadesetak glinskih obitelji udomitelja. Za nepokretne štićenike naknada nositelju udomiteljstva iznosi 400 kuna, a za pokretne upola manje. Za osobne životne troškove i potrebe svakoga starca, državna socijala plaća 2.800 kuna”, objašnjava nam gospođa Dragica Petric

Napisao i snimio: Josip Frković

U Bajerskoj ulici 2, kraj „Hipp / Vivere“, dva je desetljeća topao dom šestoro članova obitelji Petric iz Žepča i petoro udomljenih i bolesnih staraca s područja Banovine. Gdje čeljad nije bijesna ni APN-ova katnica od doratnih Glinjana nije tijesna, veli narodna mudrost. Petricevi su silom ratnih nevolja i kao žrtve velikosrpsko-velemuslimanskih osvajačkih projekata iz bosanskoga grada slična Petrinji 1996. doseljeni na jednako opustošenu hrvatsku Banovinu. Žensku glavu kuće, majku četvero djece, kuharicu, servirku, pralju, medicinsku sestru i još mnogo toga u obitelji Petric, već godinu dana predstavlja Dragica (38), dok se negdašnji vojnik hrvatskih snaga, električar Zvonko, nalazi na privremenu radu izvan domovine u 13-milijunskoj njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj. U velegradu Muenchenu. Odande će, reče nam vječito nasmiješena, odlučna i optimistična gospođa Dragica, ovih dana s potomcima iz Rijeke i Zagreba na božićni i novogodišnji „urlaub“ stići i suprug i otac. Njihov najstariji potomak Karlo student je u najvećoj hrvatskoj luci na Kvarneru, Tomislav i Antonio rade u metropoli, dok je najmlađa, Izabela, polaznica drugoga razreda gimnazije u Glini. – Naše Žepče grad je sličan Petrinji i ondje su Hrvati najprije ratovali protiv Srba, potom protiv muslimana i, naposljetku, sa srpskim postrojbama protiv muslimanskih. Moja je mati jedno vrijeme bila kuharica HVO-a.Vrlo mlada, sa šesnaest navršenih godina, koliko je danas mojoj Izabeli, udala sam se i vrlo brzo u tradicionalnom obiteljskom katoličkom okruženju stekla ljubav prema starijim osobama koje trebaju pažnju bližnjih.

Mladenka od 16 godina, majka četvero djece s nepunih 40

Odrastala sam uz rastavljenu majku, koja nakon dolaska u Hrvatsku sada živi u Lukinić Brdu, na vinorodnim brežuljcima Vukomeričkih gorica. Njena druga kći iz drugoga braka sa „zetovcem“, moja sestra, sada je već punoljetna. Meni bliska i jako draga osoba bila je ipak baka koja umire početkom rata, pa mi ni ovdje nije bilo teško prihvatiti se volontiranja. Postali smo, u suradnji osoblja Centra socijalne skrbi, jedna od dvadesetak glinskih obitelji udomitelja. Za nepokretne štićenike naknada nositelju udomiteljstva iznosi 400 kuna, a za pokretne upola manje. Za osobne životne troškove i potrebe svakoga starca, državna socijala plaća 2.800 kuna, objašnjava nam gospođa Dragica Petric. Zaključujemo, od volontiranja se ne može obogatiti, ali ni umrijeti. U nastavku razgovora, doznajemo da je plemenita žena sa suprugom i dvoje djece najprije bila smještena u gotovo ispražnjenoj Majskoj Poljani, u kući bez vrata i prozora. Točnije, u jednoj sobi, u kojoj je jedno dijete spavalo u fotelji. Muž joj je u prvo vrijeme radio kod Marekovića, te u pekarama glinskoga Martinaja i petrinjskoga gazde Edija. – Zahvalna sam dužnosnicima gradske uprave koji su imali razumijevanja za naše stambene neprilike, dodijelivši nam ovu kuću u Bajerskoj ulici, pa sam i na ovaj način uzvratila njihovoj dobroti. Nije stoga ni čudno što se više družim s Glinjanima, negoli sa sunarodnjacima iz Bosne. Očito sam se dobro uklopila u novu sredinu. Najprije sam pokušavala kao kuharica „Kasine“, a onda su, prije jednoga desetljeća, iz Centra socijalne skrbi pomagale pravnica Jelena Sužnjević i Margareta Pleško, te ondašnji ravnatelj Stjepan Klarić.

Razmažena baka Jelena Bubaš

Na pitanje, odakle su trenutni štićenici, gospođa Petric odgovara: – Jedna je baka iz Gline, a druga je Bosanka koja je prije živjela kod Topuskoga. Djeda Peru iz rudarskoga Kaknja u Bosni, upoznali ste u Petrinji, a domaći su Dragutin i Milan. Teško je u ovoj kući znati za neki kućni red i raspored, gotovo nemoguće. Kad, recimo, baki Jeleni ustreba čaša vode, posluži je i moja Izabela, djeda Peru, recimo, u kolima saniteta odvozim kao pratnja do bolničke ambulante, a na svaki poziv noću budim se i rješavam probleme i potrebe mojih starčeka. Probudiše me i noćas u tri i više nisam zaspala. Ujutro, pak, pelene, doručak, higijena, grijanje, podizanje nespretnih i palih na pločicama kupaonice i slično. U svemu tome, ja i sve druge udomiteljice sudjelujemo kao humanitarne volonterke, ali je ipak, na neki način, mjesečna zarada i tih 400 kuna po nepokretnom štićeniku. Dvadeset i četiri sata neprekidnoga dežurstva tijekom cijele godine. Jedina je prednost rad u vlastitu domu za povjerene starce, a i za svoju djecu. Uostalom, nije sve u novcu, pa i glinski svećenik ima razumijevanja za moju konstantnu zauzetost starčekima. Vjernica sam, katolkinja, što potvrđuje i dekor svjetlećih lampica na balkonu i terasi, ali dragi Bog zna da moj trud pomaže ljudima u nevolji. Kad nešto žurno ustrebaju, a ja sam negdje u gradu, jedino djed Pero zna me i može pozvati posredstvom mobilnoga telefona. Zahvaljujući Dragici Petric, uputismo se među starčeke. Svi zahvaljuju na velikom trudu domaćice, a nepokretna baka Jelena Bubaš iz potpuno razorena Bišćanova u banovinskom Pokuplju – za koju gospođa Petric kaže da je jako vezana za nju i pomalo razmažena – veli da ne zamjera povremene nervoze, jer je od mlade žene voljeni suprug ipak udaljen 600 kilometara. Prirodno je to: mlada žena bez muškarca ne može. Baka Ana, jadna, tvrdi „da ima dvije godine…“ U drugoj su sobi muški, Banovac Trnovčanin Dragan Vučković, spomenuti djed Pero iz Kaknja, te Milan Bakić iz Vlahovića na Banovini. Dobro im je, vele, i zadovoljni su životnom jeseni u toplom i sigurnom. Poželjesmo im svima sretan i veseli blagdan Kristova rođenja. T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. ZMAJ
    #1 ZMAJ 25 prosinca, 2017, 09:49

    Hrvat se ne bori da što otme kome, čuva sveti oganj na ognjištu svome. I dok tako čini u najsveti dan i Bog je i pravda na na njegovoj strani. A kuda će srbin, zar on da se dade. Putu na kom nema ni Boga ni nade…JOVA JOVANOVIĆ ZMAJ

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. StrašljiviZec
    #2 StrašljiviZec 20 prosinca, 2017, 19:37

    Nema ni jednog ostarjelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik.
    Jovan Dučić, 1871. – 1943., srpski pjesnik, putopisac i esejist

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. StrašljiviZec
    #3 StrašljiviZec 20 prosinca, 2017, 19:34

    Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. StrašljiviZec
    #4 StrašljiviZec 20 prosinca, 2017, 19:29

    Više smo se trudili da pomognemo ljudima da dožive starost, nego da uživaju u njoj.

    Frank Howard Clark

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. StrašljiviZec
    #5 StrašljiviZec 20 prosinca, 2017, 19:28

    U mladosti su dani kratki, a godine dugačke. U starosti su godine kratke, a dani dugački.

    Pavao VI

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. StrašljiviZec
    #6 StrašljiviZec 20 prosinca, 2017, 19:25

    Čovjek koji stari opet postaje dijete.

    Sofokle

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. StrašljiviZec
    #7 StrašljiviZec 20 prosinca, 2017, 18:30

    Mladost imamo zato da činimo gluposti, a starost da za tim glupostima žalimo.
    Ernest Hemingway

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Anonimno
    #8 Anonimno 19 prosinca, 2017, 17:54

    Samo tako pa polako.
    Samo tako ili nikako.
    Starcima se topli dom pruža
    Samo nek zima ne bude duža.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code