NJEGOVATELJICA DRAGICA IZ BAJERSKE 2 U GLINI

NJEGOVATELJICA DRAGICA IZ BAJERSKE 2 U GLINI

19. prosinac, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Postali smo, u suradnji osoblja Centra socijalne skrbi, jedna od dvadesetak glinskih obitelji udomitelja. Za nepokretne štićenike naknada nositelju udomiteljstva iznosi 400 kuna, a za pokretne upola manje. Za osobne životne troškove i potrebe svakoga starca, državna socijala plaća 2.800 kuna”, objašnjava nam gospođa Dragica Petric

Napisao i snimio: Josip Frković

U Bajerskoj ulici 2, kraj „Hipp / Vivere“, dva je desetljeća topao dom šestoro članova obitelji Petric iz Žepča i petoro udomljenih i bolesnih staraca s područja Banovine. Gdje čeljad nije bijesna ni APN-ova katnica od doratnih Glinjana nije tijesna, veli narodna mudrost. Petricevi su silom ratnih nevolja i kao žrtve velikosrpsko-velemuslimanskih osvajačkih projekata iz bosanskoga grada slična Petrinji 1996. doseljeni na jednako opustošenu hrvatsku Banovinu. Žensku glavu kuće, majku četvero djece, kuharicu, servirku, pralju, medicinsku sestru i još mnogo toga u obitelji Petric, već godinu dana predstavlja Dragica (38), dok se negdašnji vojnik hrvatskih snaga, električar Zvonko, nalazi na privremenu radu izvan domovine u 13-milijunskoj njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj. U velegradu Muenchenu. Odande će, reče nam vječito nasmiješena, odlučna i optimistična gospođa Dragica, ovih dana s potomcima iz Rijeke i Zagreba na božićni i novogodišnji „urlaub“ stići i suprug i otac. Njihov najstariji potomak Karlo student je u najvećoj hrvatskoj luci na Kvarneru, Tomislav i Antonio rade u metropoli, dok je najmlađa, Izabela, polaznica drugoga razreda gimnazije u Glini. – Naše Žepče grad je sličan Petrinji i ondje su Hrvati najprije ratovali protiv Srba, potom protiv muslimana i, naposljetku, sa srpskim postrojbama protiv muslimanskih. Moja je mati jedno vrijeme bila kuharica HVO-a.Vrlo mlada, sa šesnaest navršenih godina, koliko je danas mojoj Izabeli, udala sam se i vrlo brzo u tradicionalnom obiteljskom katoličkom okruženju stekla ljubav prema starijim osobama koje trebaju pažnju bližnjih.

Mladenka od 16 godina, majka četvero djece s nepunih 40

Odrastala sam uz rastavljenu majku, koja nakon dolaska u Hrvatsku sada živi u Lukinić Brdu, na vinorodnim brežuljcima Vukomeričkih gorica. Njena druga kći iz drugoga braka sa „zetovcem“, moja sestra, sada je već punoljetna. Meni bliska i jako draga osoba bila je ipak baka koja umire početkom rata, pa mi ni ovdje nije bilo teško prihvatiti se volontiranja. Postali smo, u suradnji osoblja Centra socijalne skrbi, jedna od dvadesetak glinskih obitelji udomitelja. Za nepokretne štićenike naknada nositelju udomiteljstva iznosi 400 kuna, a za pokretne upola manje. Za osobne životne troškove i potrebe svakoga starca, državna socijala plaća 2.800 kuna, objašnjava nam gospođa Dragica Petric. Zaključujemo, od volontiranja se ne može obogatiti, ali ni umrijeti. U nastavku razgovora, doznajemo da je plemenita žena sa suprugom i dvoje djece najprije bila smještena u gotovo ispražnjenoj Majskoj Poljani, u kući bez vrata i prozora. Točnije, u jednoj sobi, u kojoj je jedno dijete spavalo u fotelji. Muž joj je u prvo vrijeme radio kod Marekovića, te u pekarama glinskoga Martinaja i petrinjskoga gazde Edija. – Zahvalna sam dužnosnicima gradske uprave koji su imali razumijevanja za naše stambene neprilike, dodijelivši nam ovu kuću u Bajerskoj ulici, pa sam i na ovaj način uzvratila njihovoj dobroti. Nije stoga ni čudno što se više družim s Glinjanima, negoli sa sunarodnjacima iz Bosne. Očito sam se dobro uklopila u novu sredinu. Najprije sam pokušavala kao kuharica „Kasine“, a onda su, prije jednoga desetljeća, iz Centra socijalne skrbi pomagale pravnica Jelena Sužnjević i Margareta Pleško, te ondašnji ravnatelj Stjepan Klarić.

Razmažena baka Jelena Bubaš

Na pitanje, odakle su trenutni štićenici, gospođa Petric odgovara: – Jedna je baka iz Gline, a druga je Bosanka koja je prije živjela kod Topuskoga. Djeda Peru iz rudarskoga Kaknja u Bosni, upoznali ste u Petrinji, a domaći su Dragutin i Milan. Teško je u ovoj kući znati za neki kućni red i raspored, gotovo nemoguće. Kad, recimo, baki Jeleni ustreba čaša vode, posluži je i moja Izabela, djeda Peru, recimo, u kolima saniteta odvozim kao pratnja do bolničke ambulante, a na svaki poziv noću budim se i rješavam probleme i potrebe mojih starčeka. Probudiše me i noćas u tri i više nisam zaspala. Ujutro, pak, pelene, doručak, higijena, grijanje, podizanje nespretnih i palih na pločicama kupaonice i slično. U svemu tome, ja i sve druge udomiteljice sudjelujemo kao humanitarne volonterke, ali je ipak, na neki način, mjesečna zarada i tih 400 kuna po nepokretnom štićeniku. Dvadeset i četiri sata neprekidnoga dežurstva tijekom cijele godine. Jedina je prednost rad u vlastitu domu za povjerene starce, a i za svoju djecu. Uostalom, nije sve u novcu, pa i glinski svećenik ima razumijevanja za moju konstantnu zauzetost starčekima. Vjernica sam, katolkinja, što potvrđuje i dekor svjetlećih lampica na balkonu i terasi, ali dragi Bog zna da moj trud pomaže ljudima u nevolji. Kad nešto žurno ustrebaju, a ja sam negdje u gradu, jedino djed Pero zna me i može pozvati posredstvom mobilnoga telefona. Zahvaljujući Dragici Petric, uputismo se među starčeke. Svi zahvaljuju na velikom trudu domaćice, a nepokretna baka Jelena Bubaš iz potpuno razorena Bišćanova u banovinskom Pokuplju – za koju gospođa Petric kaže da je jako vezana za nju i pomalo razmažena – veli da ne zamjera povremene nervoze, jer je od mlade žene voljeni suprug ipak udaljen 600 kilometara. Prirodno je to: mlada žena bez muškarca ne može. Baka Ana, jadna, tvrdi „da ima dvije godine…“ U drugoj su sobi muški, Banovac Trnovčanin Dragan Vučković, spomenuti djed Pero iz Kaknja, te Milan Bakić iz Vlahovića na Banovini. Dobro im je, vele, i zadovoljni su životnom jeseni u toplom i sigurnom. Poželjesmo im svima sretan i veseli blagdan Kristova rođenja. T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. ZMAJ
    #1 ZMAJ 25 prosinac, 2017, 09:49

    Hrvat se ne bori da što otme kome, čuva sveti oganj na ognjištu svome. I dok tako čini u najsveti dan i Bog je i pravda na na njegovoj strani. A kuda će srbin, zar on da se dade. Putu na kom nema ni Boga ni nade…JOVA JOVANOVIĆ ZMAJ

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. StrašljiviZec
    #2 StrašljiviZec 20 prosinac, 2017, 19:37

    Nema ni jednog ostarjelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik.
    Jovan Dučić, 1871. – 1943., srpski pjesnik, putopisac i esejist

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. StrašljiviZec
    #3 StrašljiviZec 20 prosinac, 2017, 19:34

    Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. StrašljiviZec
    #4 StrašljiviZec 20 prosinac, 2017, 19:29

    Više smo se trudili da pomognemo ljudima da dožive starost, nego da uživaju u njoj.

    Frank Howard Clark

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. StrašljiviZec
    #5 StrašljiviZec 20 prosinac, 2017, 19:28

    U mladosti su dani kratki, a godine dugačke. U starosti su godine kratke, a dani dugački.

    Pavao VI

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. StrašljiviZec
    #6 StrašljiviZec 20 prosinac, 2017, 19:25

    Čovjek koji stari opet postaje dijete.

    Sofokle

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. StrašljiviZec
    #7 StrašljiviZec 20 prosinac, 2017, 18:30

    Mladost imamo zato da činimo gluposti, a starost da za tim glupostima žalimo.
    Ernest Hemingway

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Anonimno
    #8 Anonimno 19 prosinac, 2017, 17:54

    Samo tako pa polako.
    Samo tako ili nikako.
    Starcima se topli dom pruža
    Samo nek zima ne bude duža.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.