NISMO MI FRANCUZI

NISMO MI FRANCUZI

21. prosinac, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Piše: Zvonimir Hodak

Fejs je ispušni ventil pa tamo bar možeš pljuckati po kome te volja. Ali, ipak pripazi da ne nagaziš antifašiste, manjince, imigrante, nevladine udruge, “lokalnu zajednicu” (ma što to god značilo), ljevičare, novinare, sve sujetne mimoze koje se bave politikom, navijače Dinama i Hajduka (jer te mogu “roknuti” oko Svetog Roka) itd. Naročito trebaš paziti da ne uznemiriš one koji su u vrijeme bilo koje moralne krize “neutralni i suzdržani”. Još je “nedavno” Dante Alighieri napisao da su najmračniji krugovi pakla rezervirani za njih. U svim tim slučajevima prijeti ti blokada fejsa. Duža ili kraća. Ovisno kakva ti je jezičina. Evo upravo se javio jedan hrabriji “krkan” koji je, uz sliku punu snijega, poslao poruku Slovencima: “Molimo Slovence da ne bacaju snijeg na susjedne zemlje!”. Hoće li i njega zatrpati snijeg fejsa još se ne zna.

Godine 1918. stvorena je država SHS-a, a godine 2018. imamo državu SMS-ova. Zahvaljujući tehnologiji javlja mi Dinko Dedić iz Australije s upozorenjem kako je moja kolumna na njihovom Facebooku blokirana intervencijom iz Hrvatske. Objašnjenje za blokadu kao da je izdao Rajonski komitet SK Donjeg Lapca. Oni, australski facebookovci, “misle” da je tekst moje kolumne u sukobu sa standardima zajednice. Vjerojatno one iste zajednice koja je zamolila Australce da ideološkom bodljikavom žicom zaustave ulazak u zemlju klokana Bujancu, Serdaru i Leljaku. Ta “zajednica” je desetak godina više nego uspješno sprječavala izručenje člana svoje “lokalne zajednice” kapetana Dragana Hrvatskoj. Osobno me boli ona stvar za australski Facebook. Trebamo očekivati kako će se oni, koji su nakon “oslobođenja” 1945. vikali “zaustavite Reuters”, početi jednog dana derati “zaustavite Facebook”.

Pročešljavanjem putnika u avionu iz Zagreba koji se je spustio u glavni grad Australije Canberru, otkriven je sumnjivac s češljem u džepu premda je bio ošišan na “nulericu”.

Hrvatska ima pametnijeg posla od blokade australskog Facebooka. Kako zaustaviti kolone prema Irskoj, Novom Zelandu, Njemačkoj…. Uvijek, baš uvijek, netko nekoga ili nešto želi zaustaviti. Naravno, uvijek za njegovo dobro. Evo baš danas Vučić žali zaustaviti transformaciju Sigurnosnih snaga Kosova u Vojsku Kosova. Službeni Beograd je na nogama. Aleksandar Vučić uvjeren da može zaustaviti i Dunav te se sav iznerviran pita: “Ne razumijem da bilo tko u svijetu može odobriti formiranje Kosovske vojske koja je u suprotnosti s Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1244 iz 1999.”. Stvarno, što će Kosovu vojska? Imaju za prvog susjeda pastoralnu, miroljubivu i tolerantnu Srbiju koja polaže vjekovna prava na Kosovo i Metohiju. Još od sjajne pobjede u Kosovskoj bitci na koju je Marko Kraljević malo zakasnio. Sad bi Srbija mogla zatražiti od NATO-a da malo “bombarduje” Prištinu… i priča bi išla dalje. Kad bi Kosovari imali, recimo, hrvatski poltronski mentalitet ta bi ideja o vlastitoj vojsci sigurno bila odgođena za neka bolja vremena. Napokon, tko je još vidio da međunarodno priznata država formira svoju vojsku? To nije palo na pamet ni Vatikanu…, a zadrti Kosovari zapeli pa provociraju mirne komšije.

Na primjer, dovoljno je samo pogledati u Jutarnjem sliku naše Branke (Žigante Živković). Kratko ošišana, jarko crvenih usana, s crvenim naušnicama… gotovo sva je crvena!

Imali su pravo oni smutljivci koji su pisali da je Hrvatska pravno retardirana zemlja te da ima pravosuđe s posebnim potrebama itd. Zahvaljujući dvjema hrabrim ženama razotkrivena je mega afera. Prva je uporna i nezaustavljiva Slavica Lukić, a druga je heroina Visokog prekršajnog suda Branka Žigante Živković. U utorak 11. prosinca zime gospodnje 2018. na dvije strane Jutarnjeg, uz sliku naše Branke skoro u prirodnoj veličini, zjapi veliki naslov “Izložena sam pritiscima, ovo su SMS-ovi Đure Sesse”. Predsjednica Visokog prekršajnog suda smogla je hrabrosti, uz pomoć Slavice Lukić, izaći u javnost sa “strahotom” koju je proživjela. Iz njene biografije, koju nam servira Slavica, dominira antifašizam i to je za svaku pohvalu. E, takvoj drugarici je dopao ruku predmet Joea Šimunića koji je prekršajno bio prvostupanjski osuđen na novčanu kaznu od 5000 kuna zbog pozdrava “ZDS”. Sada njegov predmet preispituje Sud za ljudska prava u Strasbourgu.

Kad je predmet Joea Šimunića po žalbi “slučajno” na Visokom prekršajnom došao u ruke našoj Branki, uzevši i obzir sve olakotne okolnosti, Joe je još i dobro prošao. Prvostupanjsku kaznu povećala mu je na 25.000 kunića. Kaže naša sutkinja: “Prekršajno sudovanje je moj izbor, volim svoj posao…”, što se i vidi po razmjerno blagoj kazni za nesretnog Joea.

Branka je, na “oduševljenje” slobodarske javnosti, ukinula oslobađajuću presudu pjevaču bećarca zbog pjesme koja je navodno bila upućena zgodnoj policajki. I taj bećar će ubuduće prije pjevanja nositi svoje tekstove bećaraca na Visoki prekršajni sud ili će se oprostiti od bar 2000 kuna na koliko je u ponovljenom postupku osuđen. Još ako se žali pa predmet dođe sutkinji Branki Žigante Živković, morat će dignuti kredit i tražiti jamce.

No da ne propustim opisati samu srž mega pravosudne afere. Naime, Branka je svojim kanalima doznala da su Đuro Sessa, predsjednik VSH, i Željko Šarić, predsjednik DSV-a, kompići u realizaciji ideje da Sessin sin bude izabran za suca Trgovačkog suda u Zagrebu, iako je opće poznata činjenica da se ta dva suca vole k’o pas i mačka. Ali da bi napakostili Branki sklopili su mračni savez. Hajmo, ipak malo proučiti činjenice. Nino Radić i Ivan Turudić, predsjednici Trgovačkog i Županijskog suda u Zagrebu, zamolili su Predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske da zamoli gospođu Žigante Živković da, sukladno zakonu, njeno sudačko vijeće, kojem je na čelu, donese ocjenu za troje njenih sudaca kako bi DSV mogao odlučiti o njihovom imenovanju. Rok od 60 dana u kojem je to sutkinja Žigante morala učiniti je debelo prošao. Drugarica Žigante odmah skida sa sebe žig srama pa kaže: “Činjenica je da je mojom greškom propisani dvomjesečni rok… prekoračen i ne bježim od odgovornosti za to, ali moram napomenuti da naše sudačko vijeće nije u tom smislu nikakva iznimka… jer je to raširena praksa”.

Drugim riječima, naša sudačka heroina ne poštuje zakon i brani se da to i drugi suci rade. Štoviše, ona je uvjerena kako je i dalje na čelu sudačkog vijeća Visokog prekršajnog suda usprkos odredbi čl. 100 Zakona o sudovima koja predviđa da je Branki Žigante Živković po sili zakona prestala dužnost predsjednice jer sudačko vijeće nije donijelo odluku u roku od 60 dana. I evo nama nove SMS afere, samo ovaj puta bez famoznog Varge. “Branka dobro jutro. Znam da si na putu, ali te molim da što žurnije zakažete, održite i donesete ocjenu za suce…”. I Takav “eksplozivni” SMS objavljen je u Jutarnjem zajedno s ostalih pet drugih kako bi se pokazalo što je sve pretrpjela sudačka heroina koja “voli svoj posao”. Što bi tek bilo da ga, recimo, ne voli.

I za kraj ove pravosudne melodrame za napomenuti je kako je Đuro Sessa u jednom dijelu svoje karijere bio i hrvatski konzul u Australiji. Dakako, voljom HDZ-a. Umjesto da kao konzul utječe na likove kao što je Joe Šimunić u smislu bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, on postaje predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske i vrši nezapamćen pritisak na suce – da odrađuju svoje poslove u rokovima određenim zakonom. Možda će ovaj javno izložen “prljavi veš” u Jutarnjem barem pomoći da se očajna percepcija javnosti o hrvatskim sudcima promjeni na bolje. Recimo, i suci su ljudi, crveni ispod kože, neki čak i crveniji od drugih. Na primjer, dovoljno je samo pogledati u Jutarnjem sliku naše Branke. Kratko ošišana, jarko crvenih usana, s crvenim naušnicama… gotovo sva je crvena! Hrvatska inačica Dolores Ibarruri. Kvaka je u tome što je generalisimus Franco ipak prošao, a Brankica – non pasaran! Kao što će proći i HOS-ov ZDS. Nema tu crne klero-fašističke boje. Zato suci Visokog prekršajnog suda uvijek budni. Na jednom od njih, s kojim povremeno igram tenis, vidi se kronična neispavanost. Slučaj Daruvarca u Zadru nije iz prekršajne sfere pa ga je bolje ne komentirati.

Već dugo nisam spominjao Oscara Wildea, pa ću ga ovaj puta parafrazirati: naši su suci ljudi bez i jednog poroka koji bi im eventualno mogao ublažiti silne vrline.

Umjetnička je sloboda svakog kipara koliko će Tuđman sličiti ili ne sam sebi. On je simbol slobode koju danas, na žalost, većinom zloporabe upravo oni koji bi Titov trg, ali se nakostruše na Tuđmanov spomenik. Tuđman je sam po sebi spomenik Hrvatskoj. Za nju se borio i za nju je izvojevao pobjedu u Domovinskom ratu. I zato uzalud vam trud svirači…

Napokon je u Zagrebu podignut spomenik dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku. Visok je oko četiri metra i podsjeća na Tuđmana. Ljevičare podsjeća jedino na deset godina “mraka” u kojem nisu mogli raditi što im se prohtije. Najiskrenije ogorčenje je pred svima pokazao Mladićev snimatelj Zoran Erceg. Snimatelj ratnog zločinca ogorčen je na Tuđmana kojeg on valjda smatra “ratnim zločincem”. Ljuti ga što je Tuđmanu do danas podignuto oko dvadesetak spomenika diljem Hrvatske, a Mladiću ni jedan. Tanja Torbarina to ironično komentira: “Ni jedan grad ne zove se njegovim imenom. Nije sedam puta proglašen narodnim herojem. Slika mu nije u svakoj prostoriji…”. Kao što je napisao Mate Mijić u Večernjaku, “Tuđmanov spomenik je slobodna Hrvatska”. Sloboda je to i za Zorana Ercega i njegove orjunaše, sloboda i za Žarka Puhovskog koji je u šoku pa cvili: “Smiješno je da postoje ‘branitelji’- oni su mit i institucijska poremećenost”. Kaže dalje naš Erceg: “Budi na drugoj strani”, obukao je žuti prsluk. Zašto ne crveni…? Na kojoj je on strani bio kad se stvarala država, opće je poznato. Stoga je njegova farsa još bljutavija.

Tuđman je donio slobodu i za Radu Borić koja se bori dokazati da se u Tuđmanovoj Hrvatskoj ne poštuju ljudska prava te traži da se vrati ime Trg maršala Tita koji je se na ljudska prava obazirao k’o na lanjski snijeg. Golim otokom i čuvenim čl. 133. KZ SFRJ. Zakon o neprijateljskoj propagandi u članku 1. je predviđao “Tko natpisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi… na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti… ili zlonamjerno prikazuje društveno političke odnose u zemlji (ili pod zemljom ops. Z.H.), kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina, a tko djelo iz st.1 učini uz pomoć iz inozemstva kaznit će se zatvorom najmanje tri godine…”. Evo, to je bila država i njen doživotni predsjednik za kojima Erceg, Puhovski i Rada snatre, cmizdre i cvile! Nedostaje im njihov “liberal” i borac za ljudska prava Tito, dok im je Tuđman diktator i autokrat.

Što i tko je bio njihov šumski maršal bolje od svega govore citati iz čl.133. KZ-a bivše države. Tomu se mogu pridodati i stotine tisuća žrtava koje su od 1945. pa do 1990. godine robijali i gubili živote na Golom otoku, Staroj Gradišci i Lepoglavi. Nekoliko godina nakon što je diktator otišao u društvo Hitlera i Staljina, još uvijek je u “liberalnom” socijalističkom režimu dr. Marko Veselica bio osuđen zbog razgovora sa švedskom TV, i to na 14 godina zatvora. Pazite, ne 14 dana ili 14 mjeseci, već 14 godina strogog zatvora za tzv. verbalni delikt. Stoga, titoisti, prestanite se preseravati svojom jeftinom demagogijom! Da je netko od vaših kriptokomunističkih plaćenika za života Tuđmana osuđen na zatvor od 14 dana zbog verbalnog delikta, koja bi to orkestrirana dernjava po cijelom svijetu trajala do danas. Umjetnička je sloboda svakog kipara koliko će Tuđman sličiti ili ne sam sebi. On je simbol slobode koju danas, na žalost, većinom zloporabe upravo oni koji bi Titov trg, ali se nakostruše na Tuđmanov spomenik. Tuđman je sam po sebi spomenik Hrvatskoj. Za nju se borio i za nju je izvojevao pobjedu u Domovinskom ratu. I zato uzalud vam trud svirači…

U Nizozemskoj je legalizirana prostitucija. Od sada će “kurve rata” slobodno “štajgati” pred Haaškim sudom.

ESPN, američka televizija, objavila je imena 20 najboljih sportaša u 2018. godini. Luka Modrić je na osmom mjestu. Iza njega je Novak Đoković kao 10., Lewis Hamilton 12., Le Bron James 13., Aleksandar Ovečkin najbolji hokejaš na ledu na svijetu, James Harden iza Le Bron Jamesa najbolji NBA košarkaš… Evo novih čireva na osjetljivim želudcima naših antifa, jugovića i ostale ljevičarske klateži. Ne pomaže ni “terrific support” lijeve medijske falange. Luka je faraon!!!

Trebalo je na brzinu smisliti lik koji će zaustaviti francusku desničarku Marine Le Pen. U tome su liberali velemajstori. I našli su – skromnog i simpatičnog bivšeg bankara Macrona. Međutim, frajer se istrošio i “riknuo” prije nego se itko nadao. Danas ga Francuzi mahom smatraju rastrošnim, asocijalnim i arogantnim, a ni policijske brutalnosti nisu pomogle da “ispegla” svoj loši javni imidž.

Piše sjajni kolumnist Borislav Ristić: “Put od Macrona do microna”. Na brzinu organiziran i popločen put do Elizejske palače i poruke “žutih prsluka”. “Ako još uvijek imaš poštovanja za svoj narod – odstupi”. Trebalo je na brzinu smisliti lik koji će zaustaviti francusku desničarku Marine Le Pen. U tome su liberali velemajstori. I našli su – skromnog i simpatičnog bivšeg bankara Macrona. Međutim, frajer se istrošio i “riknuo” prije nego se itko nadao. Danas ga Francuzi mahom smatraju rastrošnim, asocijalnim i arogantnim, a ni policijske brutalnosti nisu pomogle da “ispegla” svoj loši javni imidž. Postoji li mogućnost bilo kakve usporedbe s Lijepom našom? Naš poltronsko kmetski mentalitet je tvrđi, otporniji od francuskog… ali do kada? Porezna represija, iseljavanje, mizerne plaće s jedne strane, a s druge strane šopanje državnim novcem protuhrvatskih udruga, otvoreno četnikovanje na što je upozorila SOA… Preko pola milijuna Hrvata živi od mirovine oko 1300 kuna što je manje od 200 eura… Vodi li nas sve to u ambis? Nismo mi Francuzi. Kod nas se žuti prsluci još ni ne naziru. Međutim, ipak bi bilo dobro barem malo razmisliti što bi se moglo još dok je vremena poduzeti da i kod nas ne izrastu neki “žuti prsluci”. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.