NISAM MOGAO SLUŠATI VRIŠTANJE MLADIH ARNAUTA

NISAM MOGAO SLUŠATI VRIŠTANJE MLADIH ARNAUTA

23. studeni, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

23 TROCKI

Ratne reportaže Lava Trockog 2.dio

Priredio: akademik Mirko Vidović

U Beogradu čiji broj stanovnika jedva dostize brojku od 80.000 izlazilo je, početkom rata, 14 dnevnih listova.

Taj broj glasila je utoliko začuđujući, kad se uzme u obzir da je tada osamedeset posto Srbijnanaca bilo – nepismeno…

Stari radikali nisu ostavljali nikakvu marginu za djelovanje protivnicima.

Njihov glavni cilj je bila uspostava VELIKE SRBIJE…

Za ostvarenje tog cilja, ‘Skupština’ je bila tek velika smetnja, salon za besposličare i stvar koja ništa dobrog ne donosi…

Stalno je raspirivana ratna propaganda, nije važno protiv koga – protiv Austrije, Bugarske, Turske ili – pritiv svih europskih država.

To je bila podloga uređivačke politike svih novina koje su izlazile u Beogradu…

S takvom političkom kulturom, Srbija će se morati sučeliti s ozbiljnom političkom krizom kad rat prođje…(‘Den’, 20-22.12.1912.).

Srpski radikali, a osobito njihov papa Nikola Pasić poznati su po tome što su rusofili, a istina je da su oduvijek tražili potporu Sankt Peterburga.

U Srbiji trenutno dinastija nema nikakve političke moći…

Aleksandar, zadnji Obrenović je ubijen kao i njegova supruga Draga.

Na njegov prijestol dosao je Petar Karađorđević koji je živio u Švicarskoj, vječiti pretendent, opterečen dugovima.

Kad je Petar došao u Beograd, s malim prtljagom i još manjim ugledom, staza koja je vodila u dvor jedva da je bila oprana

od krvi kralja Aleksandra čije sasječeno tijelo je bilo bačeno kroz prozor…

Militarizam i preveliki porezi su upropastili seljake, a austrijski uvoznici su ugušili male proizvođače…

Iako je demokracija u Srbiji tek u svom začetku i rat i posljedice ratnih zbivanja odrazili su se na cijeloj naciji.

Računali su svi da će im Rusi pomoći da izbiju na Jadransko more.

No nada u Ruse pokazala se je …neutemeljenom.

(‘Den’, 30.12.1912.).

ZET CRNOGORSKOG KRALJA NIKOLE

Petar Karađorđević je, kako je poznato, zet crnogorskog kralja Nikole…

Nesnošljivost medju njima proizišla je iz razlike u političkom sistemu u te dvije zemlje…

Uz srbijanski ‘medeni ustavni poredak’, u Crnoj gori valadao je romantični patrijarhalni sklop navika i običaja…

Za Nikolu nema razlike između osobnog i državnog budžeta. Nikola mrzi Srbiju jer je njezin radikalni i parlamentarni sustav otvorena prijetnja Crnoj Gori.

Kralj Nikola posebno mrzi Pasića. On je u njegovoj osobi vidio utjelovljenje zla…

Odnosi izmedju Srbije i Crne Gore ostali su do kraja zategnuti…

Sav srbijanski tisak, bez izuzetka bio je protiv kralja Nikole…

Kad je srbijanska vlada predložila sastanak izmedju zeta i punca, Nikola je postavio jedan uvjet: ostavku Nikole Pašića…

Nakon aneksije Bosne i Hercegovine, ruska diplomacija se je otvoreno izjasnila u korist Balkanskog saveza, kako bi se time stvorila prepreka za napredovanje Austrije prema jugo-istoku.

Za vjerovati je da je ruski ambasador u Beogradu, gospodin Hartvig, vršak i politička uzdanica rusko-slavenskih odnosa na Balkanu,

dostavio Pašiću što mu je trebalo da povjeruje u rusku potporu. U svakom slučaju, Rusija je bila zagrijana za jedan obrambeni savez protiv Austrije …

U toku rata nije prestalo trvenje izmedju Srbije i Crne Gore…

Crnogoci su hrabri ratnici, opasni u brzom i nemilosrdnom napadu i po tome jako su slični Albancima…

Knez Nikola ni slučajno nije pristao na to da Srbiji omoguči slavu zauzimanjem Skadra…

Ujedinjenje Crne Gore i Srbije, omogučila bi Srbiji najlakši i najprirodniji izlaz na more… (‘Kievskaja Mysl’, 21.12.1912).

ČETNICI SE RAŽESTE KAD PADNE NOĆ

Kad sam rekao srpskom oficiru da sam dobio dozvolu da odem u Skopje, nije se suzdržao od zaprepaštenja…

Bojao se je da ne vidim uzasne scene koje se tu odvijaju i o čemu je bilo govora i u Beogradu…

Bližeći se Kumanovu vidjeli smo svuda oko nas sve u dimu i plamenu tako da je nebo nad nama potamnilo.

Sve oko nas je gorjelo.

Sva albanska sela bila su u plamenu, o ova blizu i ona dalje, s obje strane željezničke pruge.

To je bio istinski pokolj ljudskih bića koje nisam vidio ni za vrijeme trajanja rata…

Ne može se vidjeti nikakvih civila na ulicama, osim pijanih vojnika već oko samog kolodvora.

Četiri vojnika s bajonetima na puškama opkolila su dvojicu albanskih mladića s bijelom ustakom na glavi.

Jedan pijani četnik je imao u jednoj ruci kamu, a u drugoj ruci bocu alkohola.

Stao je zapovijedati Albancima da sjednu, da ustanu, da legnu pa opet da kleknu.

Iživljavao se je nad tim nesretnim mladićima kao mačak s mišima na najodvratniji zamisliv način.

Zatim je prisilio mlade Albance da piju alkohol.

Nije bilo nikakva izgleda da im se pomogne.

Moj pratilac mi zatim reče: ‘Sad će ih zaklati’.

Na to sam pobjegao pun mučnine jer nisam htio slušati vrištanje tih mladića dok su ih četnici klali…

Četnici se ražeste osobito kad padne noć: upadaju u turske ili albanske kuće i stanu pljačkati, silovati i ubijati domaće ljude.

Prije mog ulaska u Skopje događale su se scene pokolja.

Vidjeli smo jos gomile leševa pred mostom preko Vardara usred grada.

Bili su to Albanci i svima su bile odrezane glave.

Rekoše da su ih poklali četnici…

U prolazu sam čuo razgovor izmedju tri srpska vojnika: ‘Ni sam ne znam koliko sam ih zaklao – reče jedan od njih – utaman,

jer ni na kojemu nisam nasao ništa od vrijednosti. No kad sam zaklao jednu bulu (muslimanku) nasao sam na njoj deset zlatnih lira…

OD UBIJANJA I PLJAČKE NAČINILI SPORT

Većina od njih potječe iz najnižeg sloja lupeža, lutalica, beskućnika i otpada od društva.

Oni su od ubijanja i pljačke načinili neku vrstu sporta. I sami oficiri su bili osjetljivi na te krvoločne bakanale degeneriranih četnika, nikakve mjere ih nisu mogle urazumjeti…

Nakon svega što sam tu vidio i doživio, želio sam samo jedno: što prije nestati iz tog kraja i bilo gdje.

Na dva koraka od pruge vidio sam još jednog zaklanog nesretnika i kraj njega crveni fes.

Ležao je potrbuške, a na dva koraka od njega stajala su dva srpska vojnika koji su pripadali jedinici čija zadaća je bila da čuvaju prugu.

Brzo! – zavapio sam – Vodite me brzo odavde…

I u povratku: niz sela u dimu i plamenu, a i vojnici ‘kolju sve što ima više od dvanaest godina’.

Tu se čovjek brzo rasčovječi.

Dovoljno je da pomjerite zastor na prozoru vlaka pa da vidite djela ‘slavobitne vojske’.T

 

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ljiljana
    #1 Ljiljana 25 studeni, 2014, 18:56

    Htjela sam nešto nadodati jer ni danas u Beogradu nemaju dva poštena dnevna lista s kojima bi se mogli hvaliti. Iako je grad velegrad koji ima1.5 milijuna stanovnika, a njih je više od 15 % nepismenih…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ljiljana
    #2 Ljiljana 25 studeni, 2014, 18:53

    Taj broj od 14. dnevnih glasila više je nego lažan, a ne začuđujući, jer Beograd čiji je broj stanovnika jedva tad dostizao brojku od 12. 000 -15.000 stanovnika.

    Nikad u Beogradu nije izlazilo više od dva dnevna lista čak ni 70-ih – 90-ih pa ni početkom Miloševićevih srpsko četničkih genocidno ratnih okupacija polovine Bosne i Hercegovine i Vojvodine, Kosova ….

    Autor je iznio nevjerojatan podatak o 14 dnevnih listova koje nikad nije imala jedna Moskva, a nema ni danas!

    Kako bi takvog što mogao imao jedan gradić Beograd koji se proglasio srpskom kraljevskom prjestolnicom tek 1882. s 10-ak tisuća stanovnika. Ipak 14. tisuća stanovnika tek je imao 1912. kad je u njemu velik postotak Srba bio nepismen. To je godina kad su Mađari okupirali Beograd i kad je kravljevsko vodstvo na čelu s Karađorđevićem pobjeglo iz njega put Krima…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Vana
    #3 Vana 25 studeni, 2014, 18:32

    Ne znamo odkud vi dobivate ove podatke za vaše članke, ali Beograd je1912. godine imao manje od 15. tisuća stanovnika.
    Dok brojka koju Vi spominjete od 80. tisuća stanovnika nije točna i od kud vam?
    Brojka kad je Beograd dostigao 80. tisuća stanovnika dogodila se tek u doba okrutnog Aleksandra 1928., u godini kad je pucano u beogradskoj Skupštini na hrvatske zastupnike Stjepana Radića i Đuru Basaričeka…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. kvad
    #4 kvad 23 studeni, 2014, 12:27

    eto nas nasi “saveznici” nazalost ponovno guraju u Region sa ovom primitivnom, divljom, zlom turskom kopiladi-srboturcima. No kad covjek bolje promisli nisu niti oni nista bolji. Samo to rade malo sofisticiranije, ali po opsegu daleko vise.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.