NEVJERNICI I NEPOZNAVATELJI KATOLIČKE CRKVE PROTESTIRAJU PROTIV MISA ZADUŠNICA

NEVJERNICI I NEPOZNAVATELJI KATOLIČKE CRKVE PROTESTIRAJU PROTIV MISA ZADUŠNICA

2. siječanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

timthumb.php
Zbog nepoznavanja vjerskih običaja može se stvoriti pogrešan sud, no ovdje se zasigurno radilo o ideološkom stavu koji je proistekao iz svjetonazora potpuno suprotstavljenog vjerničkom. Nažalost taj ideološki stav sa sobom donosi netoleranciju i nasilje. Za razliku od njega vjera za one koji čine nešto pogrešno traži oprost kao čin milosrđa

Napisao: Zoran Čapalija – Čaplja

Proteklih dana bili smo svjedoci prosvjeda ispred Bazilike Srca Isusova u Zagrebu u Palmotićevoj ulici zbog svete mise zadušnice za Antu Pavelića. Organiziranje ovog prosvjeda može se razmatrati s različitih polazišta od kojih su dva sigurno najčešća. To su nepoznavanje katoličke vjere i drukčiji ideološki stav. Zbog nepoznavanja vjerskih običaja može se stvoriti pogrešan sud, no ovdje se zasigurno radilo o ideološkom stavu koji je proistekao iz svjetonazora potpuno suprotstavljenog vjerničkom. Nažalost taj ideološki stav sa sobom donosi netoleranciju i nasilje. Za razliku od njega vjera za one koji čine nešto pogrešno traži oprost kao čin milosrđa.

Priznanje i kajanje

Sjetimo se riječi razapetog Isusa Krista koji za svoje mučitelje tražio oprost govoreći: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Prije samo nekoliko dana slavili smo blagdan sv. Stjepana, čije zadnje riječi su bile: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“. Sveti Petar je prije raspeća od svojih mučitelja zatražio da ga razapnu naglavačke jer kao grješan čovjek nije zaslužio umrijeti poput Isusa Krista.
Ljudi tijekom života počine manje ili više grijeha od kojih su neki lakši, a neki teži. Vjernici nastoje živjeti prema nauku vjere no radi slabosti znaju krenuti krivim putem. Oni koji spoznaju svoj grijeh imaju šanse za popravak i povratak na pravi put. U tom procesu ispovijed ima ključnu ulogu. Izricanje svojih grijeha pred službenikom Božjim čin je javnog priznanja i kajanja i može se reći temeljni preduvjet za popravak, a molitva pokore drugi je čin grješnika na putu oprosta i popravka. Bog je milosrdan i milostiv i svoju ljubav prema čovjeku iskazuje upravo oprostom grijeha. Najvažniji čin koji vjernika pročišćava je sudjelovanje u euharistijskom slavlju pri kojem uzimanjem tijela Kristovog prima Kristovu pomoć za ozdravljenje duše. Vjernici tako nastoje brinuti o svojoj duši i pred lice Boga doći očišćeni i spremni na posljednji sud.

Čistilište

No što je s onima koji su vjernici a nisu brinuli o tome ili ih je grješne smrt snašla prije ispovjedi i pričesti? Što je s onima koji nisu vjernici? Crkva, a to je narod što si ga je Bog stekao, moli za njih i traži pomoć za duše u čistilištu. Naime prema katoličkom vjerovanju ljudi koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti poslije smrti bit će podvrgnuti čišćenju kako bi mogli konačno ući u nebesku radost. Takvo čišćenje ni po čemu nije slično kazni za grješne i odvija se u Čistilištu (Purgatorijum). Pojam Čistilišta pojavljuje se u katoličanstvu dok u drugim vjerama ne postoji. Pravoslavci također mole za pokojne no ne vjeruju u postojanje Čistilišta. Prvi slučajevi davanja misa zadušnica zabilježeni su u dalekoj prošlosti i to čak prije Krista. Vezani su uz Judu Makabejca (Jehudah HaMakabi – 160. pne.) koji je za pokojne prinosio žrtvu naknadnicu za oporost grijeha (2 Mak 12,46). Od tuda u katoličanstvu potječe običaj davanja misa za pokojnike. Čovjek kao subjektivno i grješno biće ne smije biti sudac. On mora slijediti milosrđe Božje i opraštati, no to ne znači da mora zaboravljati. Upravo suprotno, mora imati na umu njihove grijehe i paziti da i sam u njih na zapadne.
Upravo davanjem mise zadušnice za pokojne priznaje se njihova grješnost i potreba za čišćenje njihovih duša. Združeni vjernici na tim misama svojom molitvom pomažu dušama u čistilištu kako bi prihvatile svoje grijehe, priznale ih i očistile se. Svećenik kao sluga Božji nije pozvan suditi već opraštati i širiti temeljnu zapovijed Novog zavjeta a to je ljubav. On je dužan na zahtjev vjernika prikazivati i mise zadušnice i ne postoji pokojnik za kojeg bi se to moglo zabraniti. Taj čin nevjernici, a naročito komunisti žele prikazati kao veličanje osoba za koje se sveta misa prikazuje. Tom neistinom koriste se u političkoj borbi i ona bi trebala opravdati prostote i uvrede koje izriču te progon vjernika. Vjernici im to ne uzimaju za grijeh, daju im oporost i mole za njih, baš tako kako je to zapovjedio Isus.
“A ja (Isus) vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.” (Mt 5,44).T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 6 siječanj, 2016, 08:04

    DEUS FORTIOR VACUI

    Pisano u ‘rakursu’, ali vidi se da autor zna sta govori. Mala ali vazna pripomena: nije Staljin unistio selo i seljake nego li – Trocki. Kad je Stjepan Radic isao obici Lenjina na smrtnoj postelji, primila ga je Krupskaia, a zatim i vd. Glavnog tajnika KP J.V. Staljin. Lad je Staljin ponudio Radicu da se prihvati vodstva ‘Zelene internacionale’ Radic bi to mozda i prihvatio da Staljina zbog ‘izdaje radnicke klase u poljoprivredi’ nije zestoko napao Lav Tocky. Taj napad dao je Trockom neku prednost, ali je Staljin imao dovoljnu vlast da ga posalje u emigraciju. Radic je po povratku dospio u ruke kljunobakandzasa u Beogradu koji su ga zgazili nogama iz ljubomore, a zatim su primili Trockog u Beogradu – trijumfalno. O svmu tome Trocky pise u svojoj autobiografiji ‘Moj Zivot’, a tu svoju otvorenost platio je gavom – na kraj svijeta, u Mexicu. Za one koji ne poznaju povijest nasih predaka Dinaraca i specificnost nase civilizacije koja je vjerovala u Nebo, odnosno u sve sto je istinito, ne ce biti jasno otkud nam tolika snaga da se odhrvemo raznim tiranijama budala: nepobjediv je narod kojeg vodi zdrav razum, kao prirodjeno mjerilo istine i po njoj jednakopravnosti. Staljinov ‘Kratki kurs’ je sveo u bijedu nasu ‘inteligenciju’ progrmiranjem njihove svijesti na postavke: bojsevizam / fasizam i taj obnovljeni maniheizam i makijavelizam su od tri narastaja nase inteligencije nacinili onu vrstu zivih bica koji ne pripadaju ni flori ni fauni, niljudia ni zivotinjama, jer je u biti njihove svijesti ugasena savjest. No, oni i dalje, pod zakulisnom ambivalencijom kaponja Titove UDB-e ravnaju nasom stvarnoscu i mi znamo kako je tesko sa svojim pozitivnim znanjem zivjeti u diktaturi budala, ali cini se da smo na putu da ih zaobidjemo i krenemo u buducnost po zdravu razumu.To sad ovisi o zrelosti i sposobnosti izabranika koji nastoje sklopiti Vladu nacionalnog jedinstva po logici znanosti i prava. Uspjet ce ako i njih ne pricepi vanjski diktator koji ne dopusta da se narod sveden na autizam, posve osvijesti i sjeti da je po svojim ilirskim vladarima oslobodio krscanstvo i time civilizirao svijet u kojem, evo, pogani u sprezi sa satanistima nastoje ‘ubiti Boga u nama’, jos gore od nacista i komunista…

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.