GLAVNE TEME

NEPRAVILNOSTI SU UTVRĐENE U SVIM ZATVORIMA

28. srpnja, 2014.

Bivši ravnatelj Uprave za zatvorski sustav u razgovoru za portal Tjedno

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Fotografija:www.dalje.com

Remetinec je jedan od simbola suvremenog hrvatskog društva. Taj zatvor je jedan od simbola naše pravde i nepravde, podjednako kriminala i borbe protiv njega.

Samoubojstvo pokojnog upravnika Zatvora Remetinec gospodina Tomislava Kralja dogodilo se u vrijeme kad  su u upravljanju tim zatvorom  nesumnjivo utvrđene finacijske malverzacije, zbog čega je bilo otkaza i nažalost i onog najgoreg kao što je podizanje ruke na sebe. Mediji su o tome izvjestili javnost, a mi smo krenuli prema karici koja nedostaje, odnosno motivu za čin samoubojstva. Poznato je da to nikada nije jednostavno i nije bez razloga  veliki Albert Camus samoubojstvo najvećim filozofskim problemom.

Premda smo po mom mišljenju objavili vrlo oprezno napisan tekst u njemu prozvani nekadašnji ravnatelj Uprave za zatvorski sustav gospodin Branko Peran je poslije objavljenog demantija pokrenuo je i građansku parnicu. Mnogi su tužili nakladnika portala Tjedno  i mene kao odgovornu osobu, ali nikad nitko nije tražio samo 10 tisuća kuna.

Oštetni zahtjevi u posljednje vrijeme su se snizili, ali još uvijek u odnosu na financijske mogućnosti nakladnika većine portala u slučaju izgubljene parnice znače ključ u bravu. Odmah sam pomislio na nagodbu, jer je oštetni zahtjev sugerirao da je tužitelju više stalo do istine, odnosno do ispravka napisanog, od finacijske satisfakcije, ali naš suradnik gospodin Darko Petričić kao svaki Zagorac nije čovjek koji izbjegava utvrđivanju pravice na sudu.

Kao što je svaki novinar priča za sebe, tako je to i svaka sudska parnica priča za sebe. U slučaju sudskog spora s gospodinom Brankom Peranom nismo imali sreće s našim pravnim zastupnikom Markom Bekavcem, jednostavno se dva puta nije pojavio na zakazanim ročištima, iz njemu znanih razloga, pa, samo nekim čudom gospođa sutkinja Vinka Nobilo nije donijela presudu kao što nam se iz istih razloga već događalo.

Na trećem ročištu autor teksta gospodin Darko Petričić se branio sam, i dobro se borio protiv pola Remetinca, koji su svjedočili u korist gospodina Branka Perana, tad nam je saopćeno da zbog prethodnih naših proceduralnih propusta u nastavku postupka više nemamo pravo na pozivanje svjedoka.  Uoči četvrtog ročišta nazvao sam pravnog zastupnika protivničke strane gospodina odvjetnika Šimu Savića i predložio sam vansudsku nagodbu. Srećom s druge strane sam naišao na  čovjeka s prirodnom dinarskom sklonočću zdravom razumu i svrsishodnosti. Moja pretpostavka se potvrdila  točnom,  gospodinu Branku Peranu i njegovom dovitljivom odvjetniku gospodinu Šimi Saviću ipak je bilo najviše stalo do ozbiljnog demantija ikakve umješanosti u tragične događaje oko nesretnog pokojnog upravnika Zatvora u Remetincu. 

Dogovorno smo postigli vansudsku nagodbu i odustali smo od daljnjeg sudskog procesa.

Rezultat tog dogovora je ovaj pombirbeni intervju s gospodinom Brankom Peranom, sada umirovljenim policajcem nastanjenim u Šibeniku, predavačem kriminalistike na Veleučilištu u Šibeniku, upravnom studiju u Vodicama i novoosnovanom studiju probacije u Splitu.     

Gospodine Peran, jako vas je pogodio tekst  objavljen  na našem portalu o malverzacijama u zatvoru u Remetincu u kojem je spomenuto i vaše ime.

– Strašno me pogodilo kada sam pročitao da se mene dovodi u vezu sa samoubojstvom pokojnog upravitelja Tomislava Kralja, sa kojim sam imao korektan i profesionalan odnos za vrijeme naše suradnje. Nikada nisam ima nikakvu informaciju, niti saznanje  o malvrezacijama u Remetincu da bi po tom pitanju nešto napravio ili da nisam napravio. Prvi put  sam o tome pročitao u medijima nakon što sam otišao s položaja ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i tada sam prvi put čuo za to.  Članak na vašem portalu Tjedno me dodatno povrijedio jer zadire u moju obitelj, a temelji se na neprovjerenim i neistinitim informacijama. Imao sam bez ikakvog razloga dosta neugodnosti. Iznimno sam ponosan na odrađen posao na radnom mjestu ravnatelja Uprave za zatvorski sustav u onako složenim uvjetima rada, a najveće priznanje bilo mi je kada me aktualni ministar pravosuđa gospodin Orsat Miljenić predložio da i dalje ostanem njemu za pomoćnika nakon promjene vlasti, ali nažalost nisam dobio zeleno svjetlo politike.

Kako je prošla vaša suradnja s pokojnim Tomislavom Kraljem?

– Prvo što bi želio naglasiti da je pokojni upravitelj Tomislav Kralj bio iznimno predan poslu, korektan suradnik, cijenjen od kolega, a imali smo više nego korektnu i profesionalnu suradnju. Imenovanja  i razjašnjenje upravitelja zatvora i kaznionica u nadležnosti je ministra pravosuđa. Nikada sa svojim suradnicima, niti sa bilo kojim ministrom nisam raspravljao, da bi eventualno smijenili ravnatelja Kralja. Imajući u vidu okolnosti u kojima smo radili, imali smo sasvim korektnu profesionalnu suradnju i posao smo obavili na visokoj profesionalnoj razini, znajući koje su sve osobe bile korisnici Zatvora u Zagrebu-Remetinca. Često sam kontaktirao s njim ili njegovim suradnicima i ta suradnja je od prvog do zadnjeg dana bila više nego korektna. Nakon što sam otišao iz Zagreba više se nismo nikada vidjeli.

Kasnije su u zatvoru u Remetincu utvrđene brojne malverzacije?

– Ja nisam upoznat sa time što je utvrđeno da bi mogao bilo što komentirati, osim što sam pročitao u medijima. Nažalost određene nepravilnosti su utvrđene i u drugim organizacijskim jedinicama ali nisu tako medijski popraćene, bilo da se radi u ministarstvu pravosuđa ili nekom drugom ministarstvu. Da je netko o nepravilnostima pisao prema meni dok sam bio ravnatelj Uprave za zatvorski sustav, to bi  prošlo  nekoliko ruku, tako da je nemoguće ne djelovati. Neka kopija o tome bi još bila u nekom uredu. Želio bi naglasiti da svaki zatvor i kaznionica su samostalni pravni subjekti, a upravitelj zatvora ili kaznionice je odgovorna osoba u pravnoj osobi za rad i zakonitost rada. Nepravilnosti je bilo i bit će ih nažalost, dao Bog da se više nikada tako nešto ne dogodi.

Imate li nekih spoznaja o motivima samoubojstva pokojnog gospodina Kralja?

– Nemam, meni je najiskrenije žao što je jedan tako krasan čovjek i suradnik podigao ruku na sebe. Strašno me je pogodilo kad sam čuo što se dogodilo. Što je bio povod ne znam. Iz Zagreba sam otišao 1. travnja 2012.godine,  na godišnji odmor, a poslije godišnjeg odmora  1. srpnja 2012.godine,  sam počeo raditi u Splitu, tako da  ne znam ništa o možebitnim poslovnim ili privatnim problemima gospodina Kralja. O onome što se dogodilo čitao sam u medijima, ali ne vidim razlog da bi to trebao biti motiv, da bi on napravio ono što je napravio. Duboko sam uvjeren, da sam ja kojim slučajem i dalje ostao ravnatelj, da do ove tragedije ne bi došlo, a njegov sin bi imao oca uza sebe.