GLAVNE TEME

NEOBOLJŠEVIZAM I NEOSTALJINIZAM U SISKU

10. kolovoza, 2014.

Gradski vijećnik Miljenko Žamarija iz HSLS-a optužuje gradonačelnicu

Napisao: Josip Frković

S obzirom da je nakon neizglasavanja u Gradskom vijeću, navodno neophodnoga rebalansa proračunu za isplatu polumilijunske odštete poplavljenim obiteljima (od 200 do 20.000 kuna?! – nap.a.) cjelokupan postupak pomaknut za jesenske mjesece,  sisačka je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček uputila još polovicom srpnja cirkularno pismo na adrese 133 obitelji. Opravdavajući  svoju najbolju namjeru da pomogne pri otklanjanju poplavnih oštećenja na brojnim stambenim i gospodarskim objektima, ona je poimenično navela imena jedanaestoro oporbenih vijećnika koji su joj uskratili suradnju. Njihov je postupak, štoviše, nazvala neljudskim, dok su oporbenjaci njen ocijenili optužbom bez argumenata. Da je glasovanje pripremila, vijećnik koji pripada koaliciji njena SDP-a i HNS-a, onaj iz HSU-a, ne bi izostao je sa sjednice, rekoše. Doajen sisačkog gradskog parlamentarizma Miljenko Žamarija (HSLS) tome dodaje kako je predloženi rebalans za vijećnike oporbe bio neprihvatljiv, jer se na račun komunalnoga standarda željelo povećati ukupnu sumu za plaće. Odgovor prve dame, međutim, bio je kako se povećanje mase plaća odnosi samo na zaposlenike „Skadra na Bojani“, središnjeg gradskog dječjeg vrtića na Zelenom Brijegu pred otvaranjem. U povećavanju mase plaća, pak, čelnica HSP-a AS Vlatka Vukelić pronašla je nešto sasvim drugo – vraćanje mjesečnih naknada članovima upravnih vijeća i nadzornih odbora gradskih tvrtki. Tvrde da je nova odluka koja otopljuje odnose i jamči priklanjanje tvrdoj liniji gradonačelnice već potpisana i da predstavlja način kupovine poslušnih vijećnika. Onih koji će uskoro upaliti zeleno svjetlo i otpustiti kočnicu rebalansu proračuna. Naš sugovornik Miljenko Žamarija govorio je i o ozbiljnosti pripreme sjednica Gradskoga vijeća. Najavite osam točaka dnevnoga reda i tome dodate novih sedam, veli on…

GRADONAČELNICA U RATU S OPORBOM

Pitali smo, naravno, zašto nije odmah navedeno svih petnaest, pa raditi, po proceduri i prekinuti i potom nastaviti. Igra je, očigledno, bila defektna već u pripremi. Na stol nam se u zadnji tren stavljaju papiri, i to sadržajno takvi da traže desetak dana iščitavanja i upoznavanja. Htjela nam se, očito, postaviti zamka, ali se na zasjedanju nije pojavio koalicijski partner.  Gradonačelnica nas, poslije svega, pred građanima koji će dobiti pomoć za oštećenja objekata u ovogodišnjim poplavama i pred čitavom javnošću difamira, veli Žamarija.

Pitali smo potom vijećnika liberala nema li u takvu odnosu SDP-ove gradonačelnice i elemenata neoboljševizma i neostaljinizma.

–  Vokabular Kristine Ikić Baniček svakako je neprimjeren, jer mora respektirati činjenicu da iza nas stoje birači koji su nam dali povjerenje. Dakle, ona pri tome vrijeđa i 11.000 građana koji su glasovali za nas, svakoga onog Siščanina koji stvara i pridonosi da bi ona mogla disponirati sredstvima i da bi mogla ubirati svoju plaćicu od 17.000 kuna. Po njoj spada među najplaćenije gradonačelnike u zemlji, jer je 17.000 kuna samo gola plaća, bez dodataka i drugih sinekura pokrivenih vjerodostojnim odlukama. Ali, čemu ishitrena izjava o neljudskom ponašanju oporbenih vijećnika?! Neoboljševizam, neostaljinizam ili bilo koji drugi „izam“ u 21. je stoljeću anakron. Ako nismo u stanju prihvatiti realnost sadašnjice ili budućnosti, onda nismo dorasli dužnostima koje obnašamo. Najkraće, mi smo ljudi koji trebamo koristiti i birati riječi kako bismo tim riječima dokazali i afirmirali neku ideju. U suprotnom ćemo nekoga uvrijediti, jer se radi o prvom čovjeku grada, o prvoj dami grada. Ona tim oštrim riječima oporbenjacima, slikovito rečeno, skida glave, diskvalificira ih kao vijećnike i oporbu.

JESU LI BAŠ SVI DUŽNOSNICI PRETHODNE GARNITURE LOPOVI?

Na pitanje je li ostatak vodećeg gradskoga trolista klimav i je li vodstvo Gradskoga vijeća najsretnije odabrano, Miljenko Žamarija veli:

– Teško mi je sada reći je li netko gradonačelničini klimavac, jer je uvijek pitanje konkretne osobe  koja to želi ili ne želi biti. Ne znam, uostalom, kriterij po kojem bih to mogao učiniti. Takvo pitanje netom spomenuti zamjenici u poglavarstvu i vijeću sami sebi moraju postaviti, a demokratsko pravo građana jest da razmatraju takve i slične stavove i zaključke. Na javnoj sceni ili u kuloarima. To se, dakako, eufemistički mora reći, ali se ja u takve ocjene doista ne bih htio upuštati. Kad je riječ o žalovanju nad činjenicom što poplavljeni, prema želji gradonačelnice, nisu još dobili potporu za sanaciju nastalih šteta, ocjenjujem demagogijom. Demagogijom na kvadrat i kub. Ako je, dakle, gradonačelnica željela pomoći poplavljenim obiteljima, po zakonu mora imati sredstva osigurana u proračunu. Ona je donosila proračun i da je imala želju mogla je taj novac isplatiti. Oporba nije glasovala protiv isplate ili pomoći ljudima, ali to ni u kom slučaju ne može biti paravan da bi kroz to pitanje provukla neke svoje fiks-ideje. Pitanje amandmana, odnosno rebalansa proračuna nema izravne veze sa samom tom pomoći. Nas oporbene vijećnike osobito je uvrijedila činjenica što je među jedanaest „onih koji se ponašaju neljudski“ nekoliko osoba kojima su bujicom bile ugrožene kuće i koji su izravno sudjelovali u spašavanju imovine susjeda i prijatelja. Logično je stoga pitanje zbog čega gradonačelnica tako intonira umjetno stvoren, demagoški problem. Kao da smo protiv pomoći, ona šalje takva pisma i tamo se ispričava za neisplaćenih 200 kuna, primjerice. Kakav to mora biti motiv da ona u svojim šarenim čizmicama hoda uokolo i prodaje demagogiju, a nas koji smo se lani i ove godine borili s poplavama naziva nehumanima. Usprkos svemu, na upozorenje o mogućem padu trenutne vlasti, gradonačelnica i dalje koalicijskim partnerima poručuje da je mogući prijevremeni izbori uopće ne brinu. Odgovor je poznat, jer je partneri ucjenjuju. Oporba je benigna, a koalicijske partnere upozorava da će eventualnim gubitkom izbora i oni izgubiti svoje unosne pozicije. Sve ćemo vidjeti uskoro, tijekom kolovoza na sjednici Gradskoga vijeća, jer je Kristina Ikić Baniček najavila da se rebalans mora prihvatiti. No, mogla je to učiniti i ranije, osigurati većinu u dvorani, ali ne i podmetati dodatne točke dnevnoga reda i u njima neke nekorektne i neprihvatljive odluke.

Na primjedbu novinara kako se, osim županijskoga, naslućuje i drugi, gradski slučaj, sugovornik s četvrt stoljeća iskustva u politici, kaže:

– Mislim da je to tek početak. Najprije se sve mora istaložiti i iskristalizirati, a onda će taj talog nekud krenuti na površinu. Nikakve koristi od izlišnoga busanja u prsa o nekom poštenju. Sve mi je to slično onoj poznatoj izreci „vojska o poštenju…“.  Da to nije baš tako, uz uporno pričanje o osobnom poštenju, držim da bi one druge valjalo istjerati načistac. U četiri oporbene godine gđa Ikić je uporno govorila kako su svi lopovi, samo je ona poštena. Lopove, dakle, valja smjestiti tamo gdje im je mjesto, jer na raspolaganju i ona i njeni suradnici imaju pristup svim dokumentima. To joj je, uostalom, obveza da sada dokumentirano sve preda mjerodavnim tijelima, ističe M. Žamarija.