NEĐO POMOĆ MASNO NAPLAĆIVAO

NEĐO POMOĆ MASNO NAPLAĆIVAO

14. rujan, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

pismo-bosnjaka-iz-ljubuskog-nedjo-galic-mi-je-dao-garantno-pismo-ali-nije-500-dm
Brojni svjedoci demantiraju Svetalanu Broz

Piše: Franjo Dobrović

Polemike oko dokumentarca Svetlane Broz „Neđo od Ljubuškog“ još se nisu stišale.  Hercegovački Schindler, smatraju brojni svjedoci nikako nije bio onakav kakvim ga je prikazala Titova unuka. Merđu brojnima koji demantiraju ono što je u filmu prikazano je i fra Vlado Ereš. Dugogodišnji svećenik, za Neđu Galića u nedavnom intervju-u za Večernji list izjavio je slijedeće:

„Prolezeći 1985. ili 6. godine ispred foto radnje “088” (čini mi se da se tako zvala) jer u nju se slabo zalazilo, barem s kršćanske strane, jer smo znali čija je, da je vodi Neđo Galić, udbin doušnik, primjetio sam jednog prekrasnog momka iz Međugorja, kako ga vodi kordon milicajaca, izvlačeći ga iz foto radnje. Budući da sam ga poznavao u Međugorja, a bio je jako aktivan u počecima Gospinih ukazanja, saznao sam da je i on jedan od organizatora i vodiča mladih ispred župe, na hodočašću sv. Ocu u Rim te godine. Nešto su mu dobacivali, svezana vodili i prijetili. Stajao sam preko puta ceste na trotoaru, jer sam tuda nekuda išao, i sve to promatrao.

Nakon par dana sreo sam tog momka u Međugorju pa ga pitao što se to dogodilo. Ispričao mi je doslovno ovo: Znaš da smo bili protekli tjedan na hodočašću u Rimu. Bio sam i ja, pričam mu. U mojoj grupi iz Mostara bilo je, danas uglednih osoba javnog života, među kojima je i političar Zdenko Ćosić, koji je nosio veliki križ na čelu naše mostarske procesije u Rimu. Ali nastavio je on dalje: Ja sam slikao sve pojedinosti u Rimu o našoj grupi, kao i na putu. Bilo nam je veličanstveno. Jer Rim je ipak Rim. Vratio sam se kući, imao nekog posla u Ljubuškom, pa hajde, kad sam već tu, da izradim filmove, koje sam potrošio. Što sam ja znao tko je tko. Sve sam filmove uredno ostavio te nakon par dana došao po slike. Neđo je uzeo moju pošiljku, nešto prelistao i rekao mi da malo sjednem. Sjeo sam, misleći da nisu još sve slike gotove. Za par minuta, jer milicijska stanica nije bila daleko, na vrata banu par milicajaca i svezaše me i rekoše da pođem s njima.

Neđo im je javio da je tu jedan sumnjiv mladić s puno “ustaških slika” iz Rima. Odveli su me u stanicu i ispitivali. Na mojim fotografijama s trga sv. Petra, gdje nas je mladih bilo tisuće i tisuće iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva, u pozadini iza osoba iz naše grupe, koje sam ja slikao vidjele su se hrvatske zastave. Jer na ovo hodočašće su išle i Hrvatske katoličke misije i župe kao i hrvatski mladići i djevojke iz iseljeništva. Svatko je nosio svoje zastave i svoje ambleme. Niti sam se na to osvrtao, niti me je to zanimalo.

Mi smo imali svoju međugorsku zastavu oko koje smo bili zajedno. Koje sam ja tu muke doživio i ispitivanja podnio, taman kao da sam “poglavnikov” sin. Cijelu večer i cijelu noć sam bio na udaru više njih. Iz Mostara je bio skoro cijeli vod, čujem da je jednomu ime Ivan Bunoza, kasnije saznajem da i druge ispitivao na ovim terenima. Ja sam samo govorio ono kako je bilo, a tko je šta nosio i odakle je, ne zanima me. Mi smo se iz naše grupe slikali i s papom uživali. Odnijeli su mi putovnicu, kod kuće sve pretresli, mnoge iz naše grupe šikanirali, itd. Ne daj Bože to više ikada podnijeti.”

RATNI ZLOČINCI

Proteklih dana od Građanske incijative dobili smo pismo u kojem se spominju svjedoci koji tvrde sasvim suprotno onome o čemu svjedoči 17 sugovornika u filmu Svetlane Broz, za koje protivnici filma navode da se uglavnom radi o članovima obitelji Neđe Galića te o njegovim bliskim prijateljima i suradnicima. Postavlja se pitanje – ako je Neđo doista spasio preko tisuću muslimana kako je izjavila Svetlana, zar se  nije moglo naći njih bar 20 da svjedoči o istom? Između ostalog, za oko je posebno zapeo jedan Ljubušak, Hrvat po nacionalnosti, Miro Hrstić. Naime, Miro Hrstić, jedan od sugovornika u filmu “Neđo od Ljubuškog“, osumnjičen  je za ratni zločin nad srpskim zatočenicima u logoru Dretelj -(http://www.slobodanmilosevic.org/documents/reports/Serbian/DRETELJ.htm).

Pitanje je  zar taj zločin nad Srbima za Svetlanu ništa ne predstavlja. Kakvu poruku  prikazuje film “Neđo od Ljubuškog“, ako u istome izjave daje osumnjičenik za ratni zločin?

Neki svjedoci kao  Memnuna Mahić već su davali iskaze suprotne onima u filmu.  Memnuna Mahić je dana 24. kolovoza 1993. godine za sebe i djecu dobila Odobrenje od HVO-a Ljubuški koje je vrijedilo do 31. kolovoza 1993. za tranzit kroz Hrvatsku (7 dana). U Hrvatskoj je od Ureda za prognanike i izbjeglice dobila Potvrdu o suglasnosti za tranzit kroz Republiku Hrvatsku dana 31. kolovoza 1993. godine  zbog odlaska u Njemačku. Na potvrdi piše da je tranzit kroz Republiku Hrvatsku u trajanju sati – dopisano rukom 48.
U filmu je podmetnut ovaj dokument kao dokaz na kojem piše da se u roku od 48 sati mora napustiti općina Ljubuški.

POTVRDU DAO 500 DM NIJE

Drugi svjedoci kao  Zlata Kadragić, jednu od sedam Bošnjaka sugovornika u filmu,  koja se javno ogradila od svega prikazanog, osim svog govora o spašavanju njezinog muža iz logora Heliodrom. Zlatin muž, Sulejman Kadragić se nalazi na spisku RVI HVO (70%) i prima invalidninu od cc 250 KM
KADRAGIC (DEMAL) SULEJMAN 19/07/1951                                                                                                                                                              5000 LICNA INVALIDNINA (CLAN 12 ZAKONA) 05 V grupa 615 01/07/2006

Posebno je za “Neđu od Ljubuškog“ poražavajuća izjava Mirsada Konjhodžića, Bošnjaka iz Ljubuškog, koju je poslao na mailove raznih portala:

“Naime, 1993. godine, Neđo Galić mi jeste proslijedio Garantno pismo za Njemačku ali mi nije proslijedio i 500 DM koje su mi također stigle za put od sestre, Alise Bešković koja mi je poslala navedeno kako bih se mogao spasiti od ratnih zbivanja u BiH jer nisam želio ratovati ni na čijoj strani. Ja vam samo govorim kako je ovakvih slučajeva poput moga bezbroj. Pokojni Neđo Galić jeste Bošnjacima davao garantna pisma, ali je to i masno naplaćivao, a pošto sam ja – Mirsad Konjhodžić lično poznavao pokojnog Neđu Galića, mogu vam reći da sam ja nekoliko puta od njega i tražio da mi vrati pare, ali on to nikada nije i učinio kao i brojnim drugim žrtvama rata, pa samo mogu zaključiti kako je on ratni profiter“. T

6 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.