AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

NEKOLIKO DANA U REMETINCU, A ZATIM U KULMEROVIM DVORIMA

8. studenoga, 2018.

Najveći i najbogatiji izdanak udbaškog kapitalizma, Ivica Todorić zvani Gazda, umjesto s milijunima igrao se s milijardama. Gazda ima respektabilan udbaški pedigre. Sin je Ante Todorića delegata u Skupštini SFRJ i zastupnika u Saboru SR Hrvatske. Od 1963. Ante je bio generalni direktor Agrokombinata, jednog od vodećih poduzeća. Bliski prijatelji su mu bili Jakov Blažević (tužitelj na suđenju Stepincu), general JNA Franjo Tuđman i mnogi s vrha Partije. Dakle, Gazda ima gene čistokrvnog udbaša i shodno tomu ugrađeni kod; UZMI, DRPI, OPLJAČKAJ!, ponajprije svoga Hrvata

Vrlo je lako prognozirati što će biti s Gazdom nakon londonskog izleta. Možemo koristiti iskustva sa Sanaderom, Vidoševićem, Horvatinčićem… No, ova spomenuta trojica su samo bogati, a Gazda je enormno bogat, pa su i kriteriji drukčiji

Napisao: Saša Radović

Radnici Uljanika štrajkaju. A, Ivica Todorić vratio se Franji Tuđmanu! Naime, u srijedu uvečer, 7. studenog 2018. Ivica je sletio u zračnu luku “Franjo Tuđman”. U društvu s policajcima, dakako! Nekoliko dana boravit će u Remetincu, a zatim u Kulmerovim dvorima.

Međutim, nikoga više ne zanimaju te jalove farse koje nazivamo aferama, prihvatili smo ih, dolaze i prolaze kao večer i jutro. Bez ikakvih rezultata, sankcija, kazna… DORH, sudovi ni država Hrvatska – ne uzimaju, ne konfisciraju opljačkano. Umjesto godina provedenih u zatvorima, naši kriminalci gule krumpir.

Vrijeme nas je dobro služilo, ali ovih se dana nad nebom Hrvatske gomilaju tamni oblaci. Dolazi zima. Jedna trećina građana Hrvatske – oni koji žive ispod granice siromaštva dočekat će prosinac u hladnim sobama, i s praznim stolovima. Potrošilo se previše kuna na veliki katolički blagdan Svih Svetih, obilježen mnoštvom upaljenih crvenih voštanica, s morem raznovrsnog cvijeća na grobovima bližnjih i sa svetim misama. A onda slijede dječje radosti; Sveti Nikola, pa Badnjak, Božić. Izvlače se posljednje kune, što će ostati za Novu Godinu?

Nije dosta! Uz naše tradicionalne, katoličke blagdane uvuklo se i nešto sa strane, poganska svetkovina; maske, ples mrtvaca, bauljanje zombija. Vampiri, utvare i noćne sablasti luduju na ulicama, ispod naših prozora. Halloween! Groteskno, ružno, agresivno! Još jedan trošak za naše tanke, izlizane novčanike. Treba li nam to?

Ako zbog dosade pogledamo TV ili kupimo preskupe novine, naći ćemo opet dvije nove afere ili bolje reći, mračne teme. Uljanik i Gazda! Iako se čini da su to dva smjera bez zajedničkih točaka, ove dvije afere paralelne su projekcije, odnosno samo jedan segment propalog projekta kojeg zovemo Republika Hrvatska.

Ono što slušamo i gledamo ovih dana svodi se na “spašavanje” Uljanika i na izručenje Ivice Todorića hrvatskom pravosuđu. Te dvije priče čine se transparentnim, ali ozračje je tamno, neprozirno i puno nepoznanica. Još dublja je pozadina, gdje se miješaju, državni i lokalni interesi i – dakako korupcija i kriminal kao sastavni dijelovi propadajućeg hrvatskog sna o poštenoj i pravnoj državi.

Uljanik

Uljanik je naziv brodogradilišta smještenog u strogom centru Pule. Ograđen je visokim kamenim zidom, a ime je dobio po obližnjem otočiću na kojem su nekad rasle masline (lok., ulike). Uljanik je rođen davne 1856., danas je to starac od 162 godine koji broji svoje posljednje dane.

Pokušajte sastaviti razbijenu vinsku čašu. Ne ide! Ili, pokušajte prodati 100 kuna za osamdeset s nadom da ćete zaraditi. Ne ide! Uljanik mora izgraditi 10 brodova da bi “živio”, a izgradi ih 6 ili manje. Glupo je pitati, može li opstati? Činjenica je da ovaj poslovni model ima ugradbenu grešku zbog koje neprekidno proizvodi minuse i da sva ova farsa oko štrajka, novih uprava ili “restruktuiranja” nije ništa drugo – nego ona spomenuta razbijena vinska čaša. Možemo je lijepiti milijardskim ljepilima, ali vino iz nje nećemo piti.

Pa, zašto je trebalo bacati silne milijarde Uljaniku kad se s dvije računske operacije, zbrajanjem i oduzimanjem, moglo zaključiti da se proizvode samo i isključivo minusi? No, za sve postoje razlozi. Od tridesetak milijarda koliko je u nekoliko godina država (a to smo mi!) ubacila u tu jamu bez dna – dobar dio otišao je na tajne privatne račune i na stalno zapošljavanje novih i novih IDS-ovih uhljeba. Deseci milijuna bacaju se na kojekakve savjetnike, a direktor i tisuće parazita oko gutaju brda naših kuna. Tek prije nekoliko dana na marginama vijesti, tiho je izrečeno da od cca 4.000 zaposlenih u Uljaniku – navodno, radnika ima tek oko 1.000. Ostalo je silni aparat birokracije. I tu se može povući paralela s onim “pokušajte prodati 100 kuna za 80 s nadom da ćete zaraditi”. Četvrtina radnika ne može prehraniti tri četvrtine uhljeba-parazita, čak i da sve ostalo “štima”.

Za spas Uljanika, država ili netko s neba, morao bi ubaciti nekoliko milijarda. No, Hrvatska kao najsiromašnija zemlja EU – ne može više “sipati iz šupljeg u prazno”. Jedino ispravno rješenje je onu razbijenu vinsku čašu (Uljanik) – što prije baciti u smeće. I početi isplativ posao, kakav god on bio!

Udbaški kapitalizam

Analitičari tvrde da je svemu kriv (u svim hrvatskim mega aferama) “ortački kapitalizam”, dogovorni kapitalizam, klijentelistički kapitalizam ili crony capitalism. No, to nije točno! Ono što razdire Hrvatsku jače je i zove se “udbaški kapitalizam”. Globalni autori su Vladimir Iljič Lenjin i Josif Visarionovič Staljin, a kod nas su taj model uspostavili Josip Broz Tito i njegova “demokratska” kopija, Franjo Tuđman.

Počelo je raspadom SKJ na 14. izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije održanom od 20. do 22. siječnja 1990. godine. Oslobođeni stege Komunističke partije udbaši svih republika (svi su ostali u vlasti svojih republika) podivljali su kao psi pušteni s lanca. Milošević je diktatorski zavladao Srbijom i Crnom Gorom, a Izetbegović Bosnom i Hercegovinom. Kučan je bio najumjereniji na vlasti u Sloveniji. Tuđman je sa svojim udbaškim klanom (Manolić, Šušak, Gregurić, Valentić, Boljkovac, Čermak, Mateša, Mesić, Šeks…) krenuo najbrže i najoštrije u “privatizaciju” (pljačku). Stvorena je modificirana “zakonita verzija” udbaškog crony kapitalizma (zakoni o pretvorbi i privatizaciji!) i Hrvatska je u nekoliko godina oglodana do golih kostiju. Važna odrednica sustava bila je i planirano dugoročno zaduživanje. Krediti su dobrim dijelom nestajali u privatnim džepovima “uglednika”. Hrvatska je 1990. godine krenula s javnim dugom ispod 4 milijarde eura (preračunato iz dolara!) da bi se danas dug popeo na 40 milijarda eura. Po procjenama analitičara – veliki Hrvati (čitaj; izdajnici Domovine) u svjetskim poreznim oazama “čuvaju” oko 100 milijarda kuna.

Tuđman je željeznom rukom vodio klan udbaša sve do svoje smrti. Iza te stare garde nastavila je nova generacija koja više nije imala direktne veze s onom pravom UDB-om, ali ostali su isti pogubni korijeni; beskupuloznost, nedostatak empatije prema svome narodu, pohlepa i enormni naboj korupcije i kriminala svih vrsta. Predvodnici; Ivić Pašalić, Sanader, Zagorac, Karamarko, Milanović, Linić, Plenković sa svojim dvorskim svitama nastavili su glodali i glođu ono što je ostalo u opustošenoj Lijepoj našoj! Nastavili su i grabiti kredite.

U Istri su milijunsko vrhnje pobrali Jakovčić, Kajin, Miletić s ostalom IDS-ovom mrežom.

Ovakav nastavak prakse iz devedesetih rezultira nestajanjem hrvatskog corpusa! Hrvatska se topi, tisuće radnika i stručnjaka svakodnevno panično bježe daleko od rodne grude da se više nikada ne vrate. Nakon trinaest stoljeća narod koji je doselio ovdje pri samom kraju VI. stoljeća, danas nestaje s brdovitog Balkana. Ostat će samo grobovi onih posljednjih koji ostaju, staraca i bolesnika. Bez cvijeća i upaljenih crvenih voštanica, jer su potomci daleko.

Gazda

Najveći i najbogatiji izdanak udbaškog kapitalizma, Ivica Todorić zvani Gazda, umjesto s milijunima igrao se s milijardama. Gazda ima respektabilan udbaški pedigre. Sin je Ante Todorića delegata u Skupštini SFRJ i zastupnika u Saboru SR Hrvatske. Od 1963. Ante je bio generalni direktor Agrokombinata, jednog od vodećih poduzeća. Bliski prijatelji su mu bili Jakov Blažević (tužitelj na suđenju Stepincu), general JNA Franjo Tuđman i mnogi s vrha Partije.

Dakle, Gazda ima gene čistokrvnog udbaša i shodno tomu ugrađeni kod; UZMI, DRPI, OPLJAČKAJ!, ponajprije svoga Hrvata, a zatim i ostale. Iako mu je bogatstvo oštećeno u mega aferi Agrokor nema sumnje da je on još uvijek najbogatiji u prostoru bivše Jugoslavije. U milijardama! Vrlo je vjerojatno da Gazda ima (iako on to demantira) i “crnu knjižicu” s ubilježenim silnim “donacijama” svim vladama RH i milijunskim korupcijama Velikih.

Vrlo je lako prognozirati što će biti s Gazdom nakon londonskog izleta. Možemo koristiti iskustva sa Sanaderom, Vidoševićem, Horvatinčićem… No, ova spomenuta trojica su samo bogati, a Gazda je enormno bogat, pa su i kriteriji drukčiji.

Gazda je sproveden u Remetinec, ali nakon nekoliko dana, vratit će se u Kulmerove dvore. Branit će se sa slobode. Slijedi dugotrajno suđenje, godinama, možda desetljećima! Ako Gazda u svojoj dubokoj starosti dočeka presudu, bit će to oslobađanje zbog nedostatka dokaza ili zbog proceduralnih grešaka u procesu. Jedna od varijanata je i zastara (sjetite se samo Nevenke Tuđman).

Uljanik i Gazda zaista su samo jedan segment propalog projekta kojeg zovemo Republika Hrvatska? No, to je sporedni segment propasti ovog projekta, daleko su važnije odrednice nestajanja hrvatskog corpusa. To su; UDBAŠKI KAPITALIZAM i opća nepravda.

Anno Domini MMXVIII. T