NE TREBA NAM AGROKOR U OBRAZOVANJU

NE TREBA NAM AGROKOR U OBRAZOVANJU

26. svibanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Kurikularnom reformom bi se trebao promijeniti svijet koji uči. Više od samih nastavnih sadržaja, nužno su porebne nove nastavne strategije, nove metode učenja, postavljanje ciljeva i evaluacija ishoda učenja. Nije dovoljno to samo napisati, prepisati i verbalizirati. Treba to napraviti i sve one na kojima to leži, educirati kako to napraviti

Napisala: Ankica Benček

Obrazovanje je ono što ostaje, nakon što sam naučeno iznova zaboravio.”

(Georg Kerschensteiner)

Imam nekakv sitan osjećaj kako se valja nešto veliko i ne baš dobro, Lijepom našom. Naime, opet se počelo govoriti i “raditi” na Kurikularnoj reformi, koja ustvari glavne aktere baš previše i ne zanima, već će tim postupkom, stavljanjem u prvi plan nečega što je ostavljeno nedovršeno, što je prekinuto i zaboravljeno, sada želi zamračiti nešto što treba biti nevidljivo, a sebe prikazati domoljubno, stručno, suvereno, suvremeno, s golemim entuzijazmom, voljom, odgovornošću, originalnošću, uz veliku veliku dozu vjerodojnosti u politiziranju i obmanjivanju javnosti.

Iz direktne proizvodnje

O Kurikularnoj reformi ne bih sad pisala. Puno toga je napisano i rečeno o tome, naročito od onih koji niti ne znaju što je to, čemu služi i što glavni cilj nužno potrebne promjene. Moram samo napomenuti, da je po prvi puta sve krenulo odozdo, iz baze, da su tome uz multidisciplinarne stručnjake, uglavnom dragovoljno sudjelovali mnogi stručnjaci (učitelji i profesori) iz direktne “proizvodnje” iz razreda. Uz veliki trud, entuzijazam, znanje, sposobnosti i zalaganje, nisu uspjeli dovršiti svoj projekt. Prema mišljenju nadležnih pojedinaca i institucija, donesene su odluke (gdje???) o nužnom “nadopunjavanju”, “preslagivanju”, i “poboljšanju” svega učinjenog. Međutim, pravi razlog je o “nepodopnosti” voditelja i pojedinih eksperata (stožera) reforme. Za aktualnu vlast, odnosno neke njene članove, koji su pod određenim pritiskom i utjecajem nekih nevladinih organizacija, interesnih skupina, dijela civilnog i klerikalnog društva, bilo je potrebno promijeniti cijeli tim i odrediti “svoje” ljude, kako bi s lakoćom sproveli svoj naum, svoje ideje i svoj svjetonazor kroz Kurikularnu reformu ubacili u školstvo, obrazovanje i odgoj, čime zapravo sve imaju u svojim rukama. Dobro je poznato da se preko obrazovanja i odgoja razvija, napreduje ili pak stagnira, nazaduje i propada, društvo, gospodarstvo, zajednica i narod.

Tko to danas želi propast ovog društva i naroda? Zar su to oni licemjeri koji danonoćno pljuju po svemu dobrom što je urađeno u ovih četvrt stoljeća? Čiji su to plaćenici? Tko se obogatio i bogati na Judinim škudama?

Nije ovaj narod bedast i glup. Pomalo se diže, govori i protestira, naročito kad su djeca i mladi u pitanju. To očito nije dovoljno. Vrijeme je da to najvažnije područje u društvu i državi, preuzmu najbolji, najspobniji, obrazovani, sposobni, kulturni, civilizarani, dobronamjerni, iskreni, istinoljubivi, domoljubni i hrabri ljudi, koji znaju što hoće i što mogu, u našim prilikama, za naše potrebe, u skladu s intencijama suvremenog obrazovanja i demokratskog slobodnog društva.

Prošla su vremena velikih obiteljskih koncerna u svim područjima rada, djelovanja i života ovog društva. Ne treba nam Agrokor u obrazovanju.

Obrazovanje je dugotrajni proces, u funkciji razvoja kognitivnih sposobnosti, stjecanja znanja, vještina, umijeća i navika, kroz organizirano i slučajno učenje, u fizičkom, društvenom i gospodarskom okruženju, na određenom prostoru, u danom vremenu, prema iskazanim potrebama, mogućnostima društva i političkom opredjeljenju. Prema mnogim autorima koji se bave obrazovanjem, svako obrazovanje je političko obrazovanje. Trebalo bi politiku strogo razlikovati i odmaknuti od politiziranja, što neki visoko rangirani političari ne rade, jer ne znaju ili ne žele.

Najprije bi si svatko, a naročito onaj tko o tome odlučuje trebao postaviti pitanja. Tko je obrazovan čovjek? Što znači učiti? Kako učiti?

Glavni i temeljni zadatak svakog nastavnika je učenika naučiti učiti, odnosno osamostaliti ga, kako bi učio razumno i racionalno, u skladu sa svojim potencijalom. Stavljanjem učenika u problemsku situaciju, kroz razumijevanje, odgovornost, iskustvo, shvaćanje, uvježbavanje i usmjereno vođenje, učenik će samostalno riješiti problem, uz pokušaje i pogreške, koje će sam ispraviti, izlazeći iz svega, pametniji, jači, sigurniji, dobivši pohvalu za svaki uspjeh. Pri tome je važna spremnost za učenje, unutarnja motivacija, emocionalno angažiranje, zadovoljstvo, radost i sreća, zbog uspješnog ishoda učenja. Tu sreću bi trebalo vidjeti i osjetiti, a ne samo pričati o njoj. Sreća učenika zbog uspješno riješenog problema je najveći dar nastavniku (učitelju i profesoru).

Čovjek je plastično biće, promijenljivo i podložno raznim i različitim utjecajima, sposoban za bezgranično oblikovanje. Obrazovanje čovjeka čini osobom, koja sumnja, razumije, želi, hoće i može. Obrazovan čovjek je uvijek subjekt, nikada ničiji objekt. Prema znanstveniku J.G. Herderu, obrazovanje je, između ostalog, “nepredovanje čovjeka prema humanosti”. U ovom svijetu koji se razvija i mijenja velikom brzinom, protuteža informacijskoj revoluciji mora biti paralelno suvremeno obrazovanje – cjeloživotno učenje. Budućnost svih, naročito djece mladih je u usvajanju novih koncepata, suvremenih izbora, znanju, kreativnosti i stvaranju snage uma. Urušavanjem starog svijeta, stari poslovi, zvanja i zanimanja nestaju, a za nove poslove je malo tko spreman, što vodi u nezaposlenost, siromaštvo, masovno iseljevanje, čak onih koji su za te nove poslove stručni i spremni. Oni po nekima nisu podobni. Na njihova mjesta dolaze nespremni i nesposobni, pa jesmo tu gdje jesmo. To moje mišljenje potvrđuju i dokazuju brojni primjeri naših stručnjaka, eksperata u pojedinim područjima, koji su vani stekli svjetski glas stručnjaka i znanstvenika, a ovdje su bili bez posla ili na nekakvoj margini.

Nove nastavne strategije

Kurikularnom reformom bi se trebao promijeniti svijet koji uči. Više od samih nastavnih sadržaja, nužno su porebne nove nastavne strategije, nove metode učenja, postavljanje ciljeva i evaluacija ishoda učenja. Nije dovoljno to samo napisati, prepisati i verbalizirati. Treba to napraviti i sve one na kojima to leži, educirati kako to napraviti.

Nije to nimalo lak i kratkotrajan proces. Svi sustavi, a naročito školstvo su otporni na promjene. Školstvo je tromi i uhodani sustav, u kojem se još uvijek mnogi ponašaju i rade po određenoj špranci. Drže se svega kao pijanac plota. Ne izlaze iz zadanih okvira.Voze po dnevnom, tjednom i godišnjem programu, kako bi zadovoljili unutarnje i vanjske nadzore i inspekcije. Za njih je bitno ono što se nalazi u administraciji. Nije bitno kako radiš, što si postigao, kako te djeca doživljavaju, već što si zapisao u Dnevnik, napisao u izvještaju i imaš li napisanu pripremu za izvedbu nastave, po svim koracima artikulacije nastavnog sata. Ne daj Bog da si se zadržao na nekom koraku dulje od napisanog u pripremi. Najveća je smijurija po tom pitanju bila kad su izašle službene, štampane u obliku knjige pripreme za pojedine nastavne predmete. “Pravi” i podobni nastavnik bi otvorio tu knjigu s pripremanana katedri i prepisivao iz nje na ploču. Ukoliko ga je posjetio inspektor, autor tog remekdjela od pismenih priprema. Dotični stručnjak, bio je pohvaljen, a možda i nagrađen promaknućem u zvanje mentora ili savjetnika.

Dovoljno je reći da takve knjige još uvijek kolaju po nekim učionicama, pa onda nema mjesta čuđenju zašto su nam učenici na dnu rang liste, po rezultatima na međunarodnim ispitivanjima, naročito u matematici. Glavno je da učenici imaju visoke ocjene, što najveća prevara i obmnjivanje učenika, roditelja i javnosti.

Ova ispitivanje ne bi trebalo miješati s međunarodnim natjecanjima naših učenika i njihovim visokim rezultatima, pokušavati umanjiti neuspjeh u PISA vrednovanju.

To su prvenstveno najbolji, odabrani učenici nadareni učenici, za određeno područje. S njima se puno radi. Oni to žele, svi ih podupiru i u rukama su izvrsnih mentora. Naravno da su njihovi rezultati na natjecanju izvrsni. Ne moraju svi biti izvrsni, ali mogu biti dobri. Svako dijete ima određeni potencijal, koji treba prepoznati i razvijati, uz učenikovo pristajanje. Ništa ne ide silom, ali se učenik može motivirati i pridobiti za učenje, naročito onog gradiva u kojem je uspješan, što ga interesira i što mu čini zadovoljstvo.

Za sve to su potrebne radikalne promjene, naročito one u pristupu, načinima i kvaliteti učenja, što naglašava i donosi odbačena Kurkularna reforma.

Animalni egocentrizam

Poznato je da je školstvo otporno na promjene. Svaku promjenu a priori treba željeti, prići joj otvorena srca, zdravog razuma, s puno znanja, sposobnosti, iskustva, entuzijazma, bez ikakve prisle i pritiska, naročito ideološkog i svjetonazorskog, koji gaje neke interesne skupine, koje nas uporno guraju u prošlost i na duboki Balkan.

Znanstvenik, psiholog R. Spaemann o tome misli kad piše. ”Obrazovan čovjek je iza sebe ostavio animalni egocentrizam”

Takav egocentrizam gledamo s slušamo svaki dan, kad nas pokušavaju uvjeriti da sve što vidimo, čujemo i osjećamo, nije takvo, već nam se to samo takvim čini.

Pričaju nam bajke, a svaki obrazovan čovjek zna da suvremeno obrazovanje mora imati dvostruko utemeljenje, na svemu što je dobro i pozitivno iz prošlosti, bitno i odlučujuće u sadašnjosti, s realnom vizijom budućnosti. Toplu vodu ne treba otkrivati. Trebalo bi samo nešto stručno pročitati i proučiti suvremene kurikulume nama sličnih država i na Kurukularnoj reformi angažirati, zaposliti, motivirati i “iskoristiti” stručnjake, entuzijaste i ljude koji imaju znanja i iskustva u ovom području, a ne to dati u ruke plagijatorima, kvazi stručnjacima, politikantima, stranačkim ulizicama, ljudima od kojih se ništa dobro ne očekuje, koji su se svojim dosadašnjim radom toliko izblamirali dim u dobroj školi ne bi dali niti mjesto domara.

Težimo obrazovanju kakvo je zagovarao i preporučao Humbolt. “Obrazovanje je poticanje svih snaga čovjeka, da harmonično i ravnomjerno do samoodređujuće individualnosti i osobnosti, koja u svojoj idealnosti i jedinstvenosti obogaćuje čovječanstvo.”

Daleko smo mi od toga, pogotovo kad se razni negativni izmi, poput nepotizma i klijentelizma, obilato koriste i u ovoj djelatnosti.

Posebna je i jednako važna priča kako obrazovanje nije trošak, već investicija za bolju i sretniju budućnost. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.