NAŽALOST NE MOGU REĆI OSTANITE, U HRVATSKOJ JE DOBRO

NAŽALOST NE MOGU REĆI OSTANITE, U HRVATSKOJ JE DOBRO

18. siječanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Hrvati su počeli dolaziti u Austriju još prije pet stoljeća, a Gradišćanski Hrvati, imaju status Hrvatske manjine u Austriji. Mi koji smo došli na privremeni rad u Austriju dosta dobro smo se snašli. Evo već treće i četvrte generacije završavaju i fakultete, tako da je njima puno bolje nego mnogima koji su došli za vrijeme rata i nakon Domovinskog rata. Austrijsko Hrvatska zajednica za kulturu i šport u Beču je najbrojnija i najaktivnija zajednica Hrvata u svijetu. Unutar zajednice imamo 18 udruga koje su iznimno dobro povezane

Razgovarao: Mladen Pavković

Miroslav Piplica je dobro znano ime među hrvatskim građanima koji žive u inozemstvu, poglavito u Austriji, gdje je među ostalim i dugogodišnji predsjednik Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu u i šport. Početkom Domovinskog rata napustio je sigurno zaposlenje u Beču, vratio se u Hrvatsku i pridružio hrvatskim braniteljima. Uvijek je u pokretu, uvijek u nekim akcijama, prije svega humanitarnim. Dosad je organizirao veliki broj humanitarnih akcija i manifestacija, a pomagao je i obiteljima Gotovine, Markača i Kordića, kad je najviše trebalo. Od prvih dana vezan je uz HDZ-e, predsjednik je ogranka ove stranke za Austriju, a ponovno je izabran, na mandat od četiri godine, kao predstavnik Hrvata iz Austrije pri vladinom uredu za iseljeništvo.

Razgovarali smo s njim o njegovoj borbi za Hrvatsku, problemima dijaspore, ali i očekivanjima brojnih iseljenika.

Pa, gospodine Piplica, kakav je danas položaj Hrvata u Austriji? Naime, dugo radite i živite u ovoj državi, pa nam možete reći jesu li Hrvati složni, je li se druže, odnosno kakav je njihov odnos prema hrvatskoj Domovini?

Hrvati su počeli dolaziti u Austriju još prije pet stoljeća, a Gradišćanski Hrvati, imaju status Hrvatske manjine u Austriji. Mi koji smo došli na privremeni rad u Austriju dosta dobro smo se snašli. Evo već treće i četvrte generacije završavaju i fakultete, tako da je njima puno bolje nego mnogima koji su došli za vrijeme rata i nakon Domovinskog rata. Austrijsko Hrvatska zajednica za kulturu i šport u Beču je najbrojnija i najaktivnija zajednica Hrvata u svijetu. Unutar zajednice imamo 18 udruga koje su iznimno dobro povezane. Naravno, uvijek nedostaje vodećih ljudi, sve manje želi raditi u društvenim organizacijama, jer je to vrlo nezahvalno, uvijek se nađe netko tko kritizira one koji se trude i rade, ti koji daju kritike većinom su ljudi koji ne rade ništa. Što se tiče odnosa sa hrvatskom Domovinom, jako smo emotivni, Na žalost, Domovina nam i nije baš u poziciji kakvu bi mi željeli, ali nadamo se uvijek boljem. Od prije četiri godine imamo državni ured za Hrvate izvan RH, to pomalo približava iseljenike i matičnu Hrvatsku.

Predsjednik ste i najveće i najznačajnije udruge koja okuplja Hrvate u Austriji. Koliko ima članova, koje su vam najvažnije aktivnosti?

Naša zajednica,, kao što sam već rekao, ima brojne udruga i oko pet tisuća aktivnih i „pasivnih“ članova. Sve je više na žalost onih koji spadaju u ovu drugu kategoriju. Ali svakako moram pohvaliti stotinjak ljudi koji neumorno rade i održavaju Hrvatske udruge, ne štedeći vremena, a ni novca. Imamo osam folklorni društava, tamburaški sastav, Hrvatsku nogometnu ligu, dosta organiziramo humanitarne akcije…

Osobno ste poznati i cijenjeni i kao iznimno veliki humanista. Naime, često pomažete, poglavito hrvatske branitelje i stradalnike. Imate li u tome potporu i drugih?

Dosad sam, poglavito od početka Domovinskog rata pa do danas, organizirao toliko humanitarnih akcija da ih ne mogu ni pobrojati. Kako u Austriji tako i u Hrvatskoj. U tome mi pomažu i neki moji prijatelji i na tome ih veliko hvala. Na žalost, riječ je manje-više uvijek o istim ljudima, sa velikim srcem! No, kako svakodnevno primamo veliki broj poziva za pomoć nemoguće je svima udovoljiti.

Iz Zmijevaca u Frankfurt

Sudionik ste i hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Dragovoljno ste napustili siguran posao u Beču i krenuli u obranu Domovine. Kako se danas osjećaju ljudi iz dijaspore koji su branili i obranili hrvatsku državu?

Otišao sam iz rodnog Imotskog i mojih Zmijavaca 1987. u Njemačku, tj. Frankfurt, a zatim me posao odveo i u Luksenburg. U Beč sam došao 1990., oženio se, sredio radnu dozvolu, imao dobro zaposlenje, ali stan i automobil Na žalost, nisam mogao dugo uživati u svemu tome, počela je agresija na Hrvatsku. Nisam mogao gledati putem medija, osobito televizije, u mirnom Beču kako svakodnevno ubijaju, protjeruju nevini hrvatski narod, pale kuće, siluju, pljačkaju… Stoga sam gotovo preko noći odlučio napustiti lijep život i sređenu obiteljsku situaciju. Srce me vuklo natrag u Hrvatsku, u borbu protiv srbijanskog agresora. Prijavio sam se u 4. brigadu, tj. u 72-gu. Vojnu policiju. Zadnji moj teren bio je oslobađanje Hrvatskog juga bliže Cavtata. Zbog obiteljske bolesti vratio sam se u prosincu 1992. u Austriju. Međutim, dok sam bio odsutan izgubio sam radnu dozvolu, pa nedugo i brak. Srećom dao sam se u sport, pa sam to lakše podnosio sve muke, a nakon godinu dana ponovnog rada na crno dobio sam radnu dozvolu, te se još više posvetio sportu i prikupljanju raznih humanitarnih pomoći obiteljima poginulih hrvatskih branitelja i invalidima Domovinskog rata, To mogu potvrditi deseci invalida ponajviše iz Imotske krajine. U sportu sam napravio zavidnu karijeru bio sam višestruki profesionalni prvak Europe i svijeta u kick boxingu, imao sam dosta i humanitarnih mečeva. Danas se mnogi branitelji, a i Hrvati pitaju zašto smo se borili? Ja nisam ni blizu prošao kao mnogi drugi u ratu, posebno oni koji su dali svoje živote i dijelove tijela, koji su ostali teški invalidi. Jedan sam od onih koji znaju za što smo se borili i izborili. I da sutra ponovno treba ići braniti Domovinu bio bih među prvima, bez obzira na godine života. Čvrsto vjerujem u našu Domovinu i hrvatski narod i nadam se da će sutra biti bolje. Ne smijemo čekati da nam netko nešto da pa da će nam biti bolje. Svatko od nas mora dati nešto od sebe. Uvijek se držim tog da ako ne posijemo nemamo što ni brati.

Nego, što ste stekli, ako se smije znati, dugogodišnjim radom u inozemstvu?

Kada radite humanitarne stvari onda ste često pod kritikama i optužbama zavidnih, čak ih možemo nazvati i zlobnih ljudi. Na žalost, u mojih 30 godina rada vani još nisam napravio kuću nigdje u Hrvatskoj, imam na obiteljskoj kući jedan stan u Zmijavcima koji još nisam ni završio, u Beču također nemam svoj stan, ja i prijatelji smo otvorili kafić u Beču, tu smo u najmu, nemam ni štedne knjižice, ali sam, vjerujte, ipak jako bogat. Bogat sam jer sam zdrav, što imam krasnu obitelj gdje vlada ljubav i zajedništvo, od moje žene i djece, braće, sestara, njihove djece, jako puno prijatelja i ljudi kojima sam pomogao, što mi svakodnevno zahvaljuju, iako ako pomažete ne treba vam nikakva zahvala.

Mnogi danas, na žalost, odlaze iz Hrvatske i vjeruju da je vani – „med i mlijeko“. Je li to baš tako?

Već sam istaknuo da sam otišao prije rata na privremeni rad u Njemačku i završio u Austriji i ne mogu ljudima reći da ostanu u Hrvatskoj i da je u Hrvatskoj dobro. Svi znamo da nije, da je Hrvatska na žalost još daleko od tzv. pravne države, da se ne kažnjavaju ratni zločinci, da su ljudi pod ovrhama, da ima lopovluka na sve strane, itd. No, ne mogu više reći kako se za razliku od Hrvatske dobro živi u Austriji ili Beču. Do prije ulaska u EU u Austriji je bilo med i mlijeko, ali na žalost svake godine je sve gore i teže. Ja sam ugostitelj, ali i predsjednik velike Hrvatske zajednice pa znam da ima puno ljudi koji ovdje jedva preživljavaju, koji krpaju od mjeseca do mjeseca. Ako, srećom, muž i žena rade može se čak i relativno dobro živjeti. Nama je problem što živimo dva života, jedan je u državi gdje radimo i trenutačno živimo, a drugi u Domovini Hrvatskoj ili BiH, ovisno gdje je tko rođen. Tako da novac koji zaradimo imamo za osobne potrebe, ali uvijek dio šaljemo i svojima u Domovinu.

Ustaški kafić

U Beču, kažete, vodite i kafić. Čujemo da se kod vas jedino ne svira folk ili narodna glazba!?

Prije toga, imao sam godinama jedan mali kafić i nikada nisam pustio narodnu muziku, dok sada sa prijateljem držim kafić malo veći. Također ne dopuštamo sviranje folk glazbe, ali to je vjerujte na našu štetu. Mnogi nas zbog toga nazivaju „ustaškim kafićem“, zato što svira i pjeva Mate Bulić Mišo Kovač, Škoro, Rozga, svira i Severina i Ivan Zak, Oliver, Jole, Zečić i svi hrvatski pjevači. Naravno da pustimo i Thompsonove pjesme. Bez toga ne ide. No, na žalost ako voliš svoje danas si odmah nacista, fašista ili ne znam ni ja što. Želim da mladi slušaju hrvatsku glazbu, da uče hrvatsku povijest da kao ja ne mrze nikoga, ali da vole – svoje.

Ljudi poput vas često su, kako ste i sami rekli, na meti i raznih „kritičara“. Tko su ti i zbog čega vas povremeno napadaju?

Da, već sam istaknuo da ima „kritičara“, ali to su oni koji ne rade i nisu pomogli nikom ništa, Njima smeta nečiji rad, nečiji uspjeh. Danas je inače popularno ljude ogovarati i veseliti se tuđim nevoljama, neuspjesima ili propasti. Ti koji i mene povremeno bez razloga nadaju su obični zlobnici i ljudi bez trunke morala.

Razmišljate li ipak o povratku u Hrvatsku?

U stvari ja, vjerujte, nikada nisam ni otišao iz Hrvatske, mogu se vratiti sutra ili bilo kada. Učinio sam mnogo za svoju Domovinu, a neke i „zadužio“ koji bi mi sutra pomogli da dobijem dobar posao, oni mi kažu da sam to i zaslužio. No, opet nekako mislim da bi bilo kritičara koji bi rekli kako sam došao iz Beča i nekome uzeo jedno ili dva radna mjesta. Kada sam otišao u sveti Domovinski rat u rat, mnogi su mi rekli da su ovakvi ljudi kao ja potrebniji vani, ali srce me vuklo nakon što sam vidio patnje svojeg naroda. Neke statistike govore da ljudi iz dijaspore donesu i ostave godišnje oko 15 milijardi kuna u Hrvatsku, ali ja vjerujem da je to i preko dvadeset. Nakon turizma mi smo druga grana popunjavanja hrvatskog proračuna! T

14 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Toma
    #1 Toma 21 siječanj, 2018, 19:25

    Lud je i onaj koji pise o Lopovu , neznam ko je taj Pavkovic ali je za psihijatriju! Taj Piplica niti je bio na ratistu niti je bio blizu ratista, Predsjednik Austrijski- Hrvatske Zahednice koja inat15 Clanova, bez prostora i Adrese bez Stranice ali zato ima Gostionicu u kojoj srbkinje rade i na taj nacin sebi prisvoji koji Euro. Kupi Novac za Vukovar i obrce s njim to je vama Humanitarac gos. Pavkovicu. Koliko znam za 30 god boravka nezna tri rjeci Njemackog , i koga moze on predstavljat, onih 15 s kojimA djeli Humsnitarne Akcije. Nikad ratista nije vidio!!!!! Ako se zelite uvjeriti gos. Pavkovicu izbacite jednu sliku njegovu na kojoj je to bojisnici bio! Mozda isto skupljao Pomoc kao i u Becu na isti nacin, jadni ste gos Pavkovicu i vi i vas Clanak i vas sugovornik – Bitanga

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 21 siječanj, 2018, 14:16

    Ljudi moji da li je to moguće što se iznosi.
    Pa gdje je prava istina, tko tu koga laže ili farba…
    Dajmo istinu na vidjelo….
    Humanitarka kako to lijepo zvuči…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Ivana B.
    #3 Ivana B. 20 siječanj, 2018, 18:29

    Gospodine Pavkoviću istražite malo o kome pišete…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Istina i samo istina tako mi Bog pomogao
    #4 Istina i samo istina tako mi Bog pomogao 20 siječanj, 2018, 18:23

    Sramota za Hrvate. G. Piplica je savjetnik u Vladi iako je bio najlošiji kandidat. Netransparentan je, sklon malverzacijama, Novac se zamračuje, nije crno na bijelo, a domoljubi kao domoljubi uvijek su spremni dati za razne akcije i lakovjerno mu daju zbog patriotizma. HDZ treba poraditi da takve ljude ne stavlja na bitne funkcije za Hrvatsku jer će im se obiti o glavu. Želimo poštene i stručne, a ne podobne koji netransparento troše novac naivnih Hrvata.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Onaj koji puno zna i nece da suti
    #5 Onaj koji puno zna i nece da suti 20 siječanj, 2018, 11:41

    Fuj dali vas sramota nije pisati i reklamirati najveceg LOPOVA RVATSKOG U AUSTRIJI tu gdje se pojavio opljacko je sve . Gdje radi od cega zivi i koliko radnog staza ima . Hvali se sa tudim kaficem u kojem samo posao vodi i to tako vodi da mu SRPKINJE U SANKU RADE a kurci se kako nema srpske muzike. Fuj najveci prevarant i lopovi njega hvalite i hvalisate . Stidite se i sramite od toliko postenih i vrijednih hrvata objavljujete ove LOPOVIJE .

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Black Jack
    #6 Black Jack 19 siječanj, 2018, 22:58

    Nama i jest loše što ljudi odlaze na bauštelu!
    Kada te komunjare progone onda šalješ devize i oni dalje haraju po hrvatskoj.
    Sami smo si krivi što da umjesto na ulici ne tražimo promjene, ipak se na kraju odlučujemo za bauštelu!
    Hrvat je dobra duša i malo i naivan i tako misli da će nakon slijedečih izbora biti bolje, a ne znaju da nama udbaši uvijek nove Šugoslovene nađu koji se na izborima nameću!

    Tu je problem o tome što se nije prvela lustracija a sada druga i treća koljena Šugoslovena haraće po lipoj našoj.

    I tako je to kod nas naivnih Hrvata do slijedečeg rata!

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Ante
    #7 Ante 18 siječanj, 2018, 08:40

    Gospodina Piplicu poznajem po njegovim humanitarnim djelovanjima. Dobro je da takvi ljudi izađu i u javnost. Svaka čast našem Imoćaninu.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • zagorski veseljak
      zagorski veseljak 18 siječanj, 2018, 16:29

      Da li mu se netko odužio za ta dobročinstva ili su njegov napor drugi iskoristili da se obogate u hrvatskoj. On je skupljao pomoć slao u Hrvatsku, drugi su je raspoređivali.zanima me postoje li tragovi gdje je sve završilo. Mnogi su i na slanju pomoći našli korist onima u Hrvatskoj. ostali su kratkih rukava. Oni koji u Hrvatskoj nisu ništa imali a surađivali su sa humanitarscima napravili su” kule i dvore”.

      Gospon Piplica se još uvijek bori. Vidi se njegova skromnost.
      kakva je sad situacija u Lijepoj našoj bio bi bedast da se vrati. Ono malo što se vratilo u Hrvatsku, njihovi su potomci ponovo otišli raditi van.

      O kakvom mi povratku govorimo…..Zato nam sve više ljudi ode van kad nemaju sigurnost za posao u Hrvatskoj.
      No zato ćemo uvažat strance….samo kako će oni biti zadovoljni s plaćom i životnim standardom.
      Hrvatski radnik je cijenjen i zna radit. samo ga redovito i dobro nagradite, naši dragi POSLODAVCI.

      Odgovorite na ovaj komentar
      • Istina i samo istina
        Istina i samo istina 20 siječanj, 2018, 11:32

        Jako dobra borba organizirati Hrvatski Bal ne platiti 70% troskova uzeti eure u dzep i jos proglasiti neisplativost Bala . Stvarno ste nas ubjedili o njegovoj Domoljubnosti i Hrvatstvu izvinite RVATSTVU .
        Hocete li nam onda vi pojasniti drzanje novca za Obnovu Vukovarskog vodo tornja u SVOM DZEPU godinu dana i nebih nikada bilo ni odneseno da nije prozvan . Iste veceri od Rafaela Čelebica posuduje 5000 eura i isti ga vozi za Vukovar da PREDA NOVAC sa izlikom da je tako dogovoreno sa gradskom upravom . Fujjjjj ili da nam malo objasnite Skupljanje humanitarne pomoci za Bosansku posavinu i Slavoniju 2014 godine gdje su se on i Riznicarka AHZ NATRPALI eura u dzepove ili da nam objasnite KONSTANTAN minus svake godine za godinom kod organizacije Hrvatskog Bala a ne plati 70 %troskova a uz to je karta za ulaz bez konzumacije 25-60 eura . Hocete nam malo pojasniti taj rad vaseh HUMANITARCA

        Odgovorite na ovaj komentar
    • Istina i samo istina
      Istina i samo istina 20 siječanj, 2018, 11:24

      Poznat je i po svojim lopovijama . To nam niste ispricali gospodine Ante . Ima ih i to jako puno u zadnjih 10 godina . Sve je on a najmanje humanitarac.

      Odgovorite na ovaj komentar
    • Mario
      Mario 20 siječanj, 2018, 18:28

      Da. Ali puno toga se ne zna. Ono bitno. Humanitarne akcije su mrvica koliko novaca se zamračuje. Ima poslovica (Puno) krao, ali je (malo) i nama dao. To je to…

      Odgovorite na ovaj komentar
    • Mate
      Mate 21 siječanj, 2018, 19:28

      Ovo je neki Izrod – Imocanin

      Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.