NAKIT IZ  ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

NAKIT IZ ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

2. veljače, 2014.

 Angelina-Jolie-

Muzej Mimara od 31. siječnja do 24. veljače

 

Napisao:Ivan Raos

Izložba Nakit iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu otvarena je 31. sječnja 2014. na Noć muzeja u Muzeju Mimara u Zagrebu, a ostaje otvorena do 24. veljače 2014. – organizirana s posebnim povodom.

U muzeju Mimara gostuje izložba Nakit iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (organizirana s posebnim povodom), pokazljivo predočava priređen izbor od šezdesetak primjeraka nakita nastalog od 4. st. pr. Kr. do početka 20. st., a obuhvaća arheološke nalaze s naglaskom na srednjovjekovnu građu i etnografske primjerke nakita i opreme nošnje – zaista vrlo pregledno donosi presjek produkcije ove vrste građe s područja Bosne i Hercegovine. Izložbom se skreće pozornost europskoj javnosti na sadašnji status Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (osnovanog 1888. godine), jer je zatvoren već više od godinu dana.

KULTURA U NARODNOJ TRADICIJI

Izložbom šezdesetak primjeraka nakita iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu se vješto predočava dio muzejske građe sakupljene na prostoru Bosne i Hercegovine.  Izložba je dragocjena i za istraživanja (pojedinih lokaliteta i razdoblja), a primjetno je zanimljiva posjetiteljima, pa čak i stručnjacima. Privlačnost nakita ni danas nije zanemariva (udjeljena je nakitu posebna ulogu u muzejskim zbirkama); oblikovanje nakita je specifična dionica primijenjene umjetnosti uobičajena u svakodnevici budući da ukazuje na suptilnost i razinu kulture društva, i na način življenja sredine u kojoj je nastao, i one u kojoj je bio vrjedan i nošen. Iako se doimlje kao usputna tema u kontekstu povijesti umjetnosti i srodnih istraživačkih područja, nakit tradicijom sublimira odnos društva prema naizgled nebitnim sitnicama, a sociološki iznimnim.

Arijana je Koprčina u svom stručnom osvrtu o izložbi i muzeju naglašivo izrekla „U njemu se zrcali društveni status i moć“, nadalje strukovno pomno a znalački uvjerljivo govori – Nakitom se na najneposredniji način iskazuje strast i uvijek pojavna potreba za ljepotom i ukrašavanjem. Izim što se nakit najčešće povezuje s isticanjem bogatstva, učestalo se susreće i u funkciji dokazivanja identiteta, bilo apliciranjem grbova, ili heraldičkih elemenata, a česta su i njegova magijska značenja (ne ovisno o namjenama), iako su kvalitetniji primjeri nakita najčešće iz raznih povijesnih razdoblja (stilski su raspoznatljivi i oblikovno promišljeni), monumentalno zamišljeni usprkos malim dimenzijama.

Srodne značajke imaju i etnografski primjerci, oblikovani prema osobno estetskom kodu proizašlom iz preuzimanja i trajanja „visoke“ kulture u narodnoj tradiciji. Na izložbi izabrani nakit i dijelovi nošnje su od plemenitih i ne plemenitih metala, a dio su Arheološkog i Etnografskog odsjeka Zemaljskog muzeja – riječ je o nakitu pronađenom tijekom istraživanja arheoloških lokaliteta i onom prikupljenom etnografskim istraživanjima.

Izbor obuhvaća primjerke nastale od 4. st. prije Krista do 20. stoljeća (izdvajaju se manje cjeline, povijesno vrlo bitne za povijest Bosne i Hercegovine), istaknute su i u kontekstu povijesti primijenjene umjetnosti i u kontekstu prihvaćanja stila. Iako izložba eksponatima predočava razdoblje  od dva i pol tisućljeća – pokazljivo predočavjući  iz ovodbnice propituje odabrani nakit i ilustrira razinu starosjedilačkog i doseljenog stanovništva, uz zanatski iznimna ostvarenja željeznodobnog perioda i rimskog razdoblja, pritom se ističu srebrni i zlatni luksuzni srednjovjekovni primjeri poput karakterističnih naušnica s jagodičastim ukrasima i kruškolikim privjescima prezentiranim primjercima iz Grboreza pokraj Livna. Povijesno i kulturološki ističe se nakit nastao za trajanja bosanske države, iz razdoblja razvijenog i kasnog Srednjeg vijeka.

PRSTEN KRALJA TVRTKA

Grobni nalazi nakita iz crkvi otkrivenih u srednjovjekovnim Milima (Arnautovići pokraj Visokog) čine najznačajniji dio cjeline nalaza iz doba bosanskih vladara; uz najdragocjenije artefakte – fragmente s elementima kraljevskog grba vezenog zlatnom žicom na brokatu, nalazi nakita itekako doprinose poznavanju razine života feudalne bosanske države. Srednjovjekovne Mile (od 18. stoljeća Arnautovići) bile su zaista zborno mjesto državnih sabora, mjesto pokapanja i krunjenja bosanskih kraljeva, ondje je postojao franjevački samostan sv. Nikole, Mile su bile centar Bosanske franjevačke vikarije i centar franjevačke kustodije. Na tom lokalitetu otkrivena je grobna kapela s grobnicom kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353. – 1357. vlada kao ban, 1377. – 1390. vlada kao kralj), a u prostoru starije crkve otkrivena je grobnica bana Stjepana II. Kotromanića (umro 1353.). U kraljevskoj grobnici, ali i u onima unutar i izvan crkve otkriveni su nalazi nakita, uglavnom prstenje, dugmad, potom dijelovi dijademe i drugo. Izložen je muški zlatni prsten pronađen ondje, koji je vjerojatno pripadao kralju Tvrtku I. Kotromaniću i, srebrni prsten s grbom plemića Pribinića, vjerojatno iz posjeda župana Brajka Pribinića koji je najuže surađivao s Tvrtkom I.

Tvrtkov kraljevski prsten izveden je od šest tordiranih zlatnih žica s uloženim gorskim kristalom, a oblikovanjem se ističe i srebrni prsten širokog plosnatog obruča ukrašen apliciranom srebrnom žicom, također s gorskim kristalom. Iz iste grobnice stilski je karakterističan prsten s visokim konusnim fasungom kamena, potom prstenja reprezentativnije ukrašenih „ramena“ i, prsten s dugim uskim prihvatima kamena oblikovanim poput pandži –Krallenfassung. Sve spomenuto odlike su srednjovjekovnog zlatarstva, pri čemu se pojedini primjeri usko povezuju s gotičkim utjecajima; oblikovanje prstenja potvrđuje srednjoeuropsku pripadnost srednjovjekovne bosanske države prožetu lokalnim obilježjima prepoznatljivim u oblikovanju pečatnih prstenja, zasnovanu na heraldičkim komponentama. U kontekstu bosanske povijesti srednjega vijeka, uz spomenuti nakit ne zaobilazni su i recentni nalazi s lokaliteta Crkvina u Donjoj Zgošći pokraj Kaknja, datirani u 14. i 15. stoljeće.

Reprezentativan izbor srednjovjekovnog nakita s područja Bosne i Hercegovine na sjajan način ukazuje na dugotrajnost utjecaja ovog tipa oblikovanja u nakitu etnografskog karaktera koji je  brojnošću i visokom kvalitetom zastupljen u fundusu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Po dolasku osmanske vlasti na prostor Bosne i Hercegovine srednjovjekovni oblici dopunjuju se elementima i tehnikama orijentnog karaktera, prjenose se i prihvatljivo usvajaju maloazijski utjecaji dekorativnog repertoara definiranog konfesionalnim ograničavanjem figuralnih prikaza koji se zamjenjuju izrazito dekorativnim florealnim arabeskama.

ZANATSKI CENTRI

Izložen tradicijski nakit dijelom se oblikovanjem nastavlja na srednjovjekovlje – ujedno ilustrira nov osmanski utjecaj. Izložen je karakterističan nakit 19. i ranog 20. stoljeća poput naušnica zrakastog i lunulastog tipa, naušnica s novčićima, potom narukvice – belenzuke i halhale, muško i žensko prstenje, oboci – ukras za kosu, niz primjera pafti – kopča za pojas i drugo[1]. I tehnologija izrade ukazuje na preklapanje utjecaja, primjenjuju se ranije poznate tehnike poput lijevanja, iskucavanja, granulacije i filigrana upotpunjene finim filigranom i ponekad tauširanjem; višestoljetna tradicija nadopunjena je osmanskom estetikom, stvaraju se vrlo lijepa i originalna oblikovna rješenja proizašla iz niza utjecaja i specifične zanatske izrade. Takav etnografski nakit visoke razine izrađivan je u specijaliziranim zanatskim radionicama, produkt je kujundžija – majstora posvećenih izradi tradicijskog nakita i upotrebnih metalnih predmeta koji su djelovali u značajnim zanatskim centrima – Sarajevu, Fojnici, Mostaru, Livnu, Foči, Stocu, Trebinju, Banja Luci i drugdje.

Presjekom oblikovanja nakita s tla Bosne i Hercegovine, arheoloških nalaza te etnografske građe, iako predstavljenog malim brojem izložaka, otvara se uvid u razvoj i mijene ovog vida primijenjene umjetnosti na tlu susjedne države. Izbor je zanimljiv ne samo sa stajališta prikazivanja povijesti oblikovanja, nego i komparativnog značenja, za istraživanje srodne građe arheološkog i etnografskog karaktera sačuvane u muzejskim i privatnim zbirkama. Stoga je ova izložba ujedno i iznimnna mogućnost da se hrvatska javnost upozna s malim dijelom velikog i dragocjenog fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Sve u svemu o izložbenom nakitu  i o problematičnoj muzejskoj zbilji dojmljivo nam je kazala dr. sc. Arijana Koprčina.

POVIJEST ZEMALJSKOG  MUZEJA  BOSNE I HERCEGOVINE 

U općini Centar u Sarajevu nalazi se Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, a koji je najstarija znanstvena i kulturna institucija zapadnog tipa u Bosni i Hercegovini. Muzej je osnovan 1. veljače, 1888. godine. Današnje zdanje završeno je 1913. godine, prema projektu čuvenog arhitekta Karla Paržika. Muzej je izgrađen u stilu talijanske renesanse i prvi je namjenski muzejski objekt u jugoistočnoj Europi. Građevinski muzejski kompleks je paviljonskog tipa, što i korespondira s kompleksnom prirodom same institucije koja ima tri organizacijska Odjeljenja – za arheologiju, etnologiju i prirodne znanosti,  Botanički vrt i Biblioteku.

U muzejskoj Biblioteci čuva se oko 350.000 različitih naslova, raritetnih i iznimnih knjiga i naklada, manuskripata i srednjovjekovnih povelja. Nakon katastrofalnog požara u kojem je uništen knjižni fond Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine a, ista je sudbina zadesila Orijentalni institut, Biblioteka Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine najveća je i najznačajnija bibliotečna ustanova u Bosni i Hercegovini i jedna od najvećih stručnih knjižnica u jugoistočnoj Europi. Botanički vrt zapravo je izložba živih biljki s 2000 različitih biljnih vrsta. U Odjeljenju za prirodne znanosti čuva se svjetski poznata entomološka zbirka s više od 500.000 insekata, herbarij sa 160.000 biljaka, od kojih ovodobna znanost mnoge danas smatra ugroženim, rijetkim ili nestalim. U zoološkom odsjeku čuva se najveća bijela morska psina uhvaćena na Jadranu, dva primjerka sredozemne medvjedice uhvaćene prije više od 100 godina na ušću Neretve i kod Makarske, i mnoštvo drugih. U Odjeljenju za etnologiju čuvaju se vrlo vrjedni predmeti, njih 400.000, što predstavlja najveću etnološku izložbu u Bosni i Hercegovini. Materijalna i duhovna kultura, zbirka narodnih nošnji, nakita i folkornih zapisa svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini ne zaobilazno je polazište za proučavanje narodnih običaja, ali i podrijetla stanovništva u Bosni i Hercegovini.

U Odjeljenju za arheologiju čuva se nadaleko znani prapovijesni čamac datiran u 8. stoljeće prije Krista, predmeti toponimskih prapovijesnih kultura, dvoreljefna oltarna pregrada mitraističkog kulta, rimski mozaici, arhitektonski ulomci starokršćanskih bazilika, oružje, nakit, numizmatičke zbirke. Jedan od najpoznatijih eksponata Muzeja predstavlja židovski ilumirani kodeks, Hagada, iz sredine 14. stoljeća.

Poseban simbol Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine predstavlja najstarija znanstvena periodika – Glasnik Zemaljskog muzeja, koji se objavljivao od 1889. godine. Muzej ima bibliotečnu razmjenu s gotovo 600 institucija u svijetu – muzeja, sveučilišta, galerija, instituta, ali i suradnju s glavnim knjižnicama pojedinih nacija, baš na svim kontinentima.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine zaista je bivao okosnicom formiranja mnogobrojnih ovodobnih znanstvenih, sveučilišnih i kulturnih institucija. Iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i njegovih fundusa proizašli su: Orijentalni institut, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Zavod za zaštitu kulturno-historijske i prirodne baštine, Naučno društvo Bosne i Hercegovine od kojega je kasnije formirana Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Prirodno-matematički fakultet te mnoge druge institucije. Muzej je bio okosnica intenzivnih tjekova razvoja i napretka u državi.

Od svog osnutka Odlukom carskog i kraljevskog zajedničkog Ministarstva financija za stvari Bosne i Hercegovine u vrijeme austrougarske vladavine (br. protokola 2683/B.H.), Muzeju je stavljeno u zadaću da „obuhvata sve zbirke koje služe za znanstveno proučavanje zemlje“, čime je preciziran državotvorni status Muzeja. Takav status potvrđen je i Zakonom o muzejima iz 1958. godine, i Uredbom o organizaciji i radu Zemaljskog muzeja (Službeni list NRBiH br. 15/58), a na temelju članka 75. Ustava Bosne i Hercegovine. Člankom 4. spomenutog zakona izričito je naloženo da je obveza Vlade da se brine o svim potrebama Zemaljskog muzeja, s obzirom na to da je Vlada Bosne i Hercegovine njegov osnivač. Državni status potvrđivan je i u svim naknadnim pravnim aktima koje je donosila Vlada ili Parlament Bosne i Hercegovine. Riječ je o Zakonu o Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine (Službeni list SRBiH br. 9/67), Zakonu o muzejskoj djelatnosti iz 1976. godine, izmijenjenom i dopunjenom Zakonu o Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine (Službeni list SRBiH br. 20/77). Muzej je 1991. godine upisan i u evidenciju znanstvenih institucija pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja, kulture i tjelesne kulture. Posljednji pravni akt kojim je potvrđen pravni kontinuitet i državni karakter institucije jest Uredba sa zakonskom snagom o muzejskoj djelatnosti (Službeni list RBiH br. 13/93). Nažalost, od 1996. godine do danas nastaju problemi statusne prirode, jer položaj Muzeja nije adekvatno riješen, niti u pravnom niti u financijskom segmentu. Kao rezultat navedenih okolnosti, na točnu godišnjicu od otvaranja nove zgrade Muzeja daleke 1913. godine, te godišnjicu izostanka novčanih sredstava za redovnu djelatnost (plaće, doprinose, režije) kolektiv Muzeja i Uprava donose odluku o zatvaranju institucije – kaže prof. dr. sc. Adnan Busuladžić, v. d. direktora Muzeja.

PRODAJA REPLIKA NAKITA IZ FUNDUSA MUZEJA

Izložba replika nakita i njihovih izvedenica izrađenih prema uzorcima nakita iz Odjeljenja za arheologiju i etnologiju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Replike su nastale u suradnji zagrebačkog zlatara-draguljara Zlatka Božića i sarajevskog zlatara-juvelira Senada Sofića, a pritom se 25 % sredstava od prodaje izdvaja na račun Zemaljskog muzeja B i H u Sarajevu. T

 

10 komentara

Uskoči u raspravu
  1. GORDAN
    #1 GORDAN 15 veljače, 2014, 11:38

    Angelini nema se što reći s fotke se dobro vidi kako joj pristaju replikom načinjene naušnice, pa iako su specifičnog Starohrvatskog ili Dinarskog oblika kako je stručan čitatelj Nikola komentirao, ali i Guest. Možda datiranja ovakvih specifičnih izložaka zaslužuju veću pozornost europske znanosti, kojom će stručnjaci iz više EU muzeja s više znanstvenih razina protumačiti svaki eksponat pa s neoborivim argumentima za svaki izložak izići u javnost. Može se kazati da je u Mimari organizirana prihvatljiva izložba nakita koja privlači Zagrebčane a ovdje je i opišran teskst, koji stručno tumači značaj nakita, ali i povijest Zemaljskog muzeja u Sarajevu, čak govori i o problemima muzeja u kojem se danas nalazi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Guest
    #2 Guest 11 veljače, 2014, 18:10

    Uvelike se slažem s Nikolom da pojedini izložbeni eksponati na izložbi Nakita iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Mimari govore sami za sebe. Svojom posebnošću ističu se više nego nevještim “stručnim” datacijama. Govore utoliko za sebe da su posebni pa i po prijeantičkoj obradi karakterističnoj za satare Dinarace, a koje autori izložbe čak i ne spominji, ali ni ovaj tekst vjerojatno se člankopisac držao kustoskog mišljena. Kustosi su naročito pogrješno datirajući najvrjednije Ilirske eksponate stare 2 – 3 tisuće godina pr.Kr. u 4.st.pr.Kr. i zato se slažem sa Nikolinim komentarom

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Nikola
    #3 Nikola 5 veljače, 2014, 13:41

    Ova izložba je organizirana s naglašenim razlogom u Zagrebu! I to je dobro. Ukazuje na značaj Zemaljskog muzeja i vrlo je bitno kako sama za sebe govori koliko je bitna izrada nakita u kontekstu povijesti primijenjene umjetnosti. Pa čak i zbog prihvatljivosti kulture i tradicijskog dinarskog stila izrade nakita, koji je očito bio polazište svakoj oblikovnoj ideji pri izradi nakita. Izložba pokazuje malo takovih ranih Ilirskih eksponata, a unatoč skromnom broju oni su iznimni i dokazuju raspoznajni umjetnički identitet Dinarca (Ilira), tj.ovodobnih Hrvata.
    Sva održivost, razvoj i izrada nakita (i kulture) zasnovana je na kulturi Dinaraca, koja je nastajala tisućljećima i održavala se sve do dolaska Turaka u svojoj raskoši, a što tekst ne govori.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Nikola
    #4 Nikola 5 veljače, 2014, 13:32

    Nakit na izložbi u Mimari iz Zemaljskog muzeja Sarajevo vrlo je zanimljiv, i kad je riječ o pojedinom primjerku nakita pronađenog na lokalitetetima pri istraživanjima.
    Izbor starijeg nakita na izložbi ne obuhvaća samo primjerke nastale onako kako ih kustosi i autori izložbe datiraju, a navode da su iz 4. st. prije Krista. Pojedini primjerci nakita znatno su stariji i nastajali (nakit) iz radionica starih Dinaraca ili Ilira !
    Dinarci (ili Iliri) nisu Šiptarska ili (Albanska) kultura već postojano starosjedilačka narodna kultura starih Dinaraca: On su čuvali, razvijali, baštinili, a danas tu kulturu i tradiciju pronose Hrvati. Dinarski nakit se izdvaja primjetnim umjetničkim izrazom, a povijesno je vrlo bitan za povijest Bosne i Hercegovine.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code