NAKARADA CRVENA IZ SISKA, POD FAŠIZAM GURA SVAKO HRVATSTVO- pismo ing. Ante Matića iz Livna

NAKARADA CRVENA IZ SISKA, POD FAŠIZAM GURA SVAKO HRVATSTVO- pismo ing. Ante Matića iz Livna

22. srpanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

– A dide ovo je sve ništa, šta izrogobori, sukljajući crveni otrov ka’ kakva najopakija crvena vištica iz najcrnjeg komunističkog mraka zatucanih skojevaca, ona guja od sisačke gradonačelnice, nika Kristina Ikić Baniček.

– O zemljo otvori se, zar može gore od ovog što mi ispripovidaste braćo moja, tuče se did po prsima.

– Evo samo dil’ šta reče, čita što je pribiližila mala Marica:

Svi ovdje koji smo se okupili ponosimo se našom slavnom antifašističkom tradicijom, tradicijom na kojoj je naposljetku utemeljena i samostalna i suverena Republika Hrvatska. Do nedavno javno deklarirati da si antifašist bilo je deplasirano, to se gotovo podrazumijevalo.

Tako smo bili odgajani i nikome normalnom ne bi nikada na pamet palo reći za sebe bilo što drugo osim da je antifašist, pa to nismo niti govorili. A trebali smo! Treba to govoriti u školi, treba to govoriti na javnome mjestu, treba se time naglas ponositi jer, dok mi nismo pazili, iz najmračnijeg mraka izdigle su se spodobe koje ne misle tako.

Dapače, među nama su se pojavili neki koji s ponosom zatiru slavnu i svijetlu tradiciju antifašizma svojim revizionističkim relativiziranjem ustaških zločina i krivotvorenjem činjenica pokušavaju baciti ljagu na hrvatski antifašistički pokret, pokret predvođen od strane Josipa Broza Tita…“

Mažu i lažu dide i to svako malo začinjavaju s spominjanjem krvoločnog zlotvora Tite na što avetinje komunističke padaju u trans s pljeskom i osmijehom od uha do uha, pojašnjava mala Marica.

Još je napala i njihovu antifašističku prilivodu Bandića, zaštitnika maršala im Tite na najlipšem zagrebačkom trgu, da ih je proda i da još ima obraza izlaziti im na oči, ovdi na ovom avetinjskom derneku, koluta očima s podsmihom mala Maica, da bi potom, k’o prava nadobudna skojevka, izvalila:

Ili si antifašist ili si fašist! Ili promičeš i živiš antifašizam ili promičeš fašističke ideje i vrijednosti. Sredina ne postoji. Nema srednjeg puta kojim bi neki oportunisti koji se ne žele zamjerati jednim ili drugim željeli ići.

Tko se nije spreman oduprijeti današnjim filofašistima negira ne samo hrvatski ustav već temeljne civilizacijske vrijednosti.

Ne, ponovit ću još jednom, nije u redu nositi ustaška obilježja. Ne nije u redu doprinos partizana oslobođenju Evrope od fašizma dovoditi u pitanje zbog ustaša koji su stradali kao žrtve poraća…“

– Ma opet dosta Marice, dosta dite drago, ma ne mogu više od gada slušat’ te sotonske laži i pljuvanja po našim najmilijima koji padoše od tih Titinih krvoloka.

E đava je lipi odni’ zajedno sa onim koji joj napuniše praznu ćivericu s tim jugokomunističkim lažima i otrovima zmijskim.

I čuj crvenu tuku „stradali u poraću“, pa šta to znači da to nije zločin, da u poraću možeš činit što te volja, klati i ubijati goloruke, jer je eto poraće i nikom ništa i još pri tom su i civili vojska, ustaše, i možeš ih klati dok krvolok Tito ne kaže dosta, žesti se did.

I to tuka praznoglava pravda i dan danas u dvijetisućeisedamnestoj godini.

O zemljo otvori se, žali did.

Pa zar kukavnica ne čuje i ne smetaju joj krici onih priko šest tisuća poklanih u toj istoj šumi od, uzora joj, crvenih krvoloka u tom poraću kada nesta i priko pola milijuna Hrvata po škrapama, jamama, rudnicima i rikama, od Slovenije do Đevđelije, gotovo će plačući did.

Pa ima li ta crvena spodoba izeru savisti, izeru mire, pa je l’ joj izeru ža’ onih mučenika, žena, dice, staraca koji u mukama neopisivim danima umiraše zatrpani u oknima slovenskih rudnika uz glad i žeđ, bez zraka i bez nade u spas.

Zna li sotona ljudska koje su to muke Isusove u kojima dušu svoju nevinu ispustiše?

Zna li tuka komunistička uistinu o čem priča od tolike mržnje na sve hrvatsko, ne može did više pa side žalosno na tronožac mašući kevom protiv bestidnice komunističke.

I da, siti se did dok namišća kapu na glavi, sikće zmija, „nije u redu nositi ustaška obilježja“, pa šta da sad ustanu oni naši poklani od titinih krvoloka samo ovdi u krvavoj šumi Brezovici, di bi ti naši mučenici s ustaškim kapama pred ovom boljševičkom bratijom!? Prid njom bi ih skidali?!

Ma k’o da sad gledam kako ih kolju ti koji tako pričaju, jadna joj majka, pa ta bi nas klala gore od ondašnje krvave Milke, bisno će opet did.

– Da dide, rogobori crvena lažljivica k’o prava boljševička aždaja iz 1945., tobože protiv fašizma, a zapravo pod njega trpa kako ustaštvo tako i svako hrvatstvo i kao prava titna skojevka bezočno pljuje u vitar, jer kako netko kaza ne može se biti antifašist ako si komunist, odnosno nema antifašizma bez antikomunizma!

Koliko je Hrvata stradalo od komunizma, a koliko od fašizma, nakarado crvena šta sramotiš grad Sisak i žrtve koje padoše u obrani od srbskog agresora.

I opet, ka’ šta netko reče, gori od fašizma je samo antifašizam pogotovu kad je iz komunističke kuhinje, onda je očito i slipcu da je zlo nad zlima!

Pa eto je l’ ti tito bio uz fašizam do 22.lipnja, je li u zvizde kova’ i Hitlera i Staljina, da opet priupitamo lažove crvene!?

Pa šta bi jadnice rogoborila da nisu, kojim slučajem, zaratili, bi l’ i onda tako poslušno kovala u zvizde i fašizam i komunizam?

Bi jadnica, jer šta bi prodana duša drugo neg đavlu služila koji je i plaća.

Dakle, može crvena banda taj svoj antifašizam s pozicija krvavog komunizma okačit mačku o rep, a ne sa tim zlom trovati mlade naraštaje i dalje k’a da nije krepala Titina klaonica Jugoslavija i k’a da mi ne znamo da je taj njihov antifašizam zapravo krvavo antihrvatstvo i da kad je rič o fašizmu, valjda talijanskom, onda triba reć i to da od njega Hrvata nije stradalo ni deseti dil k’o od Titinog jugoslavenskog, antihrvatskog, koljačkog komunizma, jer fašisti Talijani proganjaše svisne Hrvate, hrvatske nacionaliste, državotvorce, ustaše, a ne Titine kokošare, zlotvorne partizane koje ustvari prešutno podržavaše protiv NDH.

Pa tako znajte sve šuge partizanske mi smo antifašisti i antikomunisti, jer nam je Hrvatska najpriča, a vi ste komunistički ološ koji je sto puta gori bio za Hrvatsku i Hrvate od fašizma s kojima ste šurovali sve vrime protiv ondašnje Hrvatske za račun boljševizma i velikosrpstva, a sve na štetu bilo kakve Hrvatske!

I koji vaš šugavi „doprinos partizana oslobođenju Evrope od fašizma“ neuka crvena spodobo, pa da vam Staljin nije sve dao na tanjuru, odnosno na tenkovima ustoličivši vas u Beogradu, još bi bižali po šumama za svojim maršalom, razljuti se opet mala Marica na potvore crvene vištice.

I za nju dide, vadi mala Marica papirić iz žepa, vridi ona pismica što je ispivasmo za drugu joj drugu skojevsku od pri koju godinu sa istog šumskog derneka:

U šumi Brezovica, skupili se gadovi!

Za Jugom plaču, Hrvatskoj se groze.

Crveni druzi, od sotone iznikli lažovi

Izrodi isti, laži stare, samo nove poze!

Rogobori skojevka nasred crvenoga luga

Za njom indoktrirani mužek bijesno lupa.

A najgori je bljedoliki, što titi nadobudno poji,

Zmija partizanska po lubanjama, razbijenim, gnoji.

Gdje ste Hrvati, pa je l` vas još ima!?

Vidite li ovo, pređe naše iznova kolju!

Zašto svojim ne vjerujete očima,

Ne dajte se novom Bleiburškom polju!

– E baš tako dite moje, nova lica scena ista, ljubi did, suznih očiju, Maricu u čelo.

– Ma triba njima reći da je dosta tih laži o nikom „prvom partizanskom odredu“, dosta je laži o „antifašističkom ustanku“ kad crvena klatež nije znala di im je glava, ni di će, ni šta će, ni kako će kad im se razvrgnulo prijateljstvo između Hitlera i ćaće im Staljina.

A zapravo i čusmo iz usta SUBNOR-ovca Habulina na početku da i on lokalizira značaj tog „odreda“ odajući se da mu je na srcu ono što će doći, na mig Talijana, ustanak „golorukih“ u Srbu koji poklaše sve živo hrvatsko na što naiđoše u svom krvavom pohodu, priskoči upomoć sestrici i mali Ivo.

Pa evo dide, da opet ponovimo, što im ono o tobožnjem Capinom antifašističkom ustanku kaza Lojzo Butorac koji se poziva na priču sa samim Janjićem im Capom:

Drago Žuk, radnik u sisačkoj rafineriji, radio je u noćnoj smjeni pa je pred zoru 22. lipnja 1941. čuo na radiju vijest da je Hitlerova Njemačka napala Sovjetski Savez. Odmah je jurio u Sisak do Marijana Cvetkovića, tada člana Okružnog komiteta KPH za Sisak, da mu prenese tu važnu vijest.

Marijan je odmah pošao do Vlade Janića, sekretara Mjesnog komiteta KPH da se dogovore o daljnjem djelovanju. Dogovoreno je da se svi viđeniji komunisti povuku u ilegalnost.

Odmah su krenuli, Vlado biciklom u Petrinju, a Marijan vlakom u Sunju i Kostajnicu da tamo o tome obavijeste svoje partijske drugove. Isti dan navečer obojica su se, i Vlado i Marijan, našli u selu Žabno kod Siska kod partijskog druga Jose Tuškanca. Tu su i prenoćili. To je događaj od 22. lipnja.

Nema nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.

Sljedećih dana su si u Žabenskoj šumi tražili i našli skloništa ili baze kako se izražavao Janić. U sklonište “Šikara” smjestili su se Janić i Cvetković, a nakon nekoliko dana i Nada Dimić.

U skloništu, 500 metara dalje, “Mali Količevac”, smjestio se Mika Špiljak s nekoliko drugova. Dana 18. srpnja uspio je iz Zagreba doći “španski borac” Ivan Rukavina, pa se i on pridružio Janiću u skloništu “Šikara”.

Nakon mjesec dana boravka u Žabenskoj šumi, 22. srpnja, hrvatska je vojska iz Siska krenula u akciju na Žabensku šumu. Nije otkrila “Šikaru”, ali je otkrila Špiljkovu skupinu od 8 ustanika, koja je prihvatila borbu u kojoj su dvojica ustanika poginuli: Ivan Lasić i Ivan Ogulinac.

Ostali su se razbježali u Gornju Posavinu i nisu se više vraćali k Janiću. Sljedeći dan, 23. srpnja, razišla se i skupina iz skloništa “Šikara”. Rukavina se vratio u Zagreb, Marijan je otišao na Banovinu istražiti mogućnost da se tamo presele, jer tu blizu grada nisu sigurni, a Nada Dimić otišla je provjeriti zašto su im iz Žabna prestali donositi hranu i da vidi kakvo je stanje u gradu Sisku. Nada je u Sisku uhićena, te je, glumeći tešku bolesnicu, uspjela pobjeći na karlovačko područje i ni ona se nije više vraćala Janiću.

Na kraju Janić je ostao sam u Žabenskoj šumi bez hrane i bilo kakve veze s mještanima iz sela Žabno. Nakon nekoliko dana napustio je i on šumu. Vratio se u Sisak i skrivao se u gradu i u savskim vrbacima. Sredinom kolovoza doznao je da se neki okupljaju u šumi Brezovica, da imaju i oružje. Uspio je i on doći do njih. Bilo ih je tada dvadesetak. Provodili su razne diverzije.

U željezari i rafineriji oštetili su neke uređaje. Minirali su prugu 14. rujna kod Blinjskog Kuta. Išli su ubiti općinske stražare, obične pandure, ljude iz sela zaposlene u općini, u nebranjenim selima Topolovcu i Palanjku.

U Palanjku su zapalili i školu. Dana 20. rujna poslana je hrvatska vojska iz Siska u akciju i na šumu Brezovica.

Ustanici su saznali za tu akciju, pa su dan prije, 19. rujna, čamcima u Crncu prešli Savu i njih tada četrdesetak, prešli na područje Banovine.

Tamo ih je dočekao četnički vođa Vasilj Gaćeša i jasno im rekao da u njih nema povjerenja jer su u većini Hrvati.

Odmah je smijenio iz te sisačke skupine Vladu Janića u kojega je imao najmanje povjerenja. Janić, teško razočaran, napušta Banovinu i svoje ustanike, vraća se natrag u Sisak i priključuje moslavačkim i žumberačkim ustanicima, odnosno partizanima.

Tu istinu mi je ispričao Vlado Janić, pa nema razloga da mu ne vjerujemo. Možda u pojedinom detalju ove priče nisam bio najprecizniji, ali u osnovi to je puna istina o razvikanom prvom partizanskom odredu, o kojem su mnogi pisali, ali netočno i lažno.

Već je vrijeme da ova istina prodre u javnost i da je naši priznati povjesničari objave u povijesnim knjigama. Da nam sljedeće naše generacije ne žive u laži, već u istini.

– Eto ti ga na, a ustanka majko moja mila, eto na čem je Vranjo sazida Dan antifašističke borbe, razgrće sač baba.

Pobigli u šumu, u ilegalu, kako bi rekle komunjare, od straja da ne budu uhićeni di su opet dršćali od straja nekoliko tidana pa i otud pobigli gladni i žedni, pa kad su se okuražili počeli izvoditi sabotaže, rušeći i paleći škole i pruge, ubijajući iz zaside mlade, slabo naoružane i neiskusne ‘rvatske vojnike i nike općinske službenike, a kad je poslin stigla prava Hrvatska vojska pobigli ka’ zečevi četnicima koji ih odmah otiraše od sebe kad uvidiše da su neki i Hrvati i otud ih vrag onda odnese u Moslavinu di eto postadoše napokon partizani ratujuć zaplotnjački protiv Hrvatske države i naroda, podsmihuje se baba.

– Dakle, to su riči Lojze koji ukaza na sav jad laži o tobožnjem ustanku koji nam Franjo ostavi ka’ državni praznik da eto komunjare manje srbuju slaveći borbu protiv naše NDH i da komunjare k’o manje mrze Hrvatsku koju će moći muzti i dalje k’o i za krvavog Tite dok će Hrvati antikomunisti krvariti za nju protiv četnika i JNA, vrti glavom mali Ivo.

I što reći, nakon ovog prikaza Butorca, na trabunjanja SUBNOR-ovskih avetinja o antifašizmu i prvom partizanskom odredu, jadna li im pamet lažljiva.

– U svakom slučaju triba reći, spremno će mali Luka, da se ovim šumskim dernekom u Brezovici nakazno slave zločini partizana i četnika protiv NDH i hrvatskog naroda, dakle slave se i uzdižu zločini protiv golorukih Hrvata i protiv hrvatske Države posli’ čijeg pada hrvatski narod doživi genocid u državi klaonici Jugoslaviji.

I triba reći, da ovog nema nigdi u slobodnom svitu, da se srbokomunističko zlo i zločini protiv svog hrvatskog naroda i svoje hrvatske Države slavi pod patronatom upravo hrvatske Države i vlasti, jadni ti smo i žalosni, viče ljutito i mali Luka.

– E dico moja, otpuhuje did, sve mi se čini da je u pravu bia Jure kad je ono u HOS odlazija i protiv Franjine politike ‘nako govori’.

Sve je ovo niklo kako je onda posijano!

Dobro nam je Franjo zapapria pravdajući nebranjivo i novu vlast gradeći sa ordiniranim neprijateljima ‘rvatskim, otpuhuje did vrteći glavom.

Dobro si ono kaza, Jure moj, Hrvatima rovovi i rake, a komunistima vlast, mast i slast!

Za Ludviga Pavlovića, Barešića, Paradžika, Kraljevića i brojne druge uzor Hrvate, metak iz potaje udbaške, a jugoslovenskom antihrvatskom ološu i smeću svake vrste sve povlastice vlasti, direktorska mjesta, tvornice i novce, sinekure po bilom svitu!

Ove uzor rodoljube koji su za Hrvatsku sve bili spremni dati stiže izdajnički metak iz potaje hrvatske vlasti, a udbaške i komunističke svinje zauzeše sve pozicije iz kojih do dana današnjeg sabotiraju Hrvatsku i sve što može koristiti napretku hrvatskog naroda.

A kako bi drukčije i moglo biti kad nam sigurnosne službem tada u jeku borbi protiv srbočetničkog agresora ustrojava zamjenik Petra Gračanina iz te iste srbočetničke soldateske, da dobro si sve ono kaziva Jure moj.

Umisto da te službe stvara netko od ovih ‘rvatskih rodoljuba nama su na čelo dovedeni Manolić, Mesić, Boljkovac, Granić, Tomac, Degoricija, Perković i oni iz emigracije za koje nitko nije čuo po dobru u borbi protiv Jugoslavije, a one koji dođoše čista srca za Hrvatsku upuca s liđa gamad nove nazovi ‘rvatske vlasti.

Jad da ne može biti veći, rastužio se sad posve did.

Stvarno je po zlu krenulo stvaranje naše Hrvatske kad su u svemu prste imale komunističke, udbaške strukture i sve je išlo ka njihovom cilju, stvaranje Hrvatske na tlu Titine kifle, samostalne ili u konfederaciji sa Miloševićevom Srbijom, uz kontrolu svih procesa koji bi mogli imalo dovesti u pitanje opstanak svih struktura stare srbokomunističke vlasti i njihove imovine, tužno će did.

Ma i naša je emigracija zakazala i olako davala novce za obranu bez ikakve kontrole i nadzora za šta će biti iskorišteni nasidajući na šarene laže vajnih izaslanika, raznih probisvita pod imenom ‘rvatskim, iz onodobne Franjine vrhuške poput lopine Mesića kad je ono zamračia one puste čekove iz Australije, crn mu obraz.

Di se izgubila borba za NDH, di nesta sva krv i suze za tu vičnu ideju i k’o da sve nestade k’o rukom odnišeno čim komunjare uskočiše u vlak promina za Hrvatsku da je stvore na našim krilima na svoju sliku i priliku, žalosno će did gledajući u zemlju pod nogama.

I, da, prisiti se još did, u pravu je ono bio časni starina, pukovnik HOS-a, fra Berto Dragićević kad je još 1988. godine u dalekoj Kanadi za posjeta Tuđmana Norvalu odbio primiti njegovu ruku s ričima: „Gospodine, vi se najprije morate hrvatskome narodu izpričati za zločine koje ste mu vi Titini partizani počinili”!

Tako je Berto dragi, pokoj ti duši, ne može Savao postati Pavao bez katarze, bez priobraćenja, bez munje Božije, ka’ šta si mi ti Jure u našim raspravama uvik napominja’ kad sam ono, i zbog straja za te i za Hrvatsku, onako branio Franju, kaje se did.

Zato je sve na krivo i ‘zašlo kad se tako naivno prišlo priko onih u nebo vapijućih grozomornih komunističkih zločina i gazilo priko ljudi koji su se istinski zalagali za hrvatsku slobodu i hrvatsku državu, a protiv svake Jugoslavije i njenih podrepina.

Prodana nam je priča o pomirbi s onima koji se nisu ni mrvu prominili, blenuli smo u nju k’o tele u šarena vrata i tako zableušeni prihvatili smo da nam kolo vodi udbaška banda, pomišali smo novo vino sa starim, zakapali smo s govnima u med i sad se čudimo što nam je ovako.

Kako siješ tako ćeš i žeti, uvik sam govoria, a eto dopustili smo da sa žitom sijemo i kukolj, e pameti luda, skida did kapu.

A bolje da smo se ka’ i fra Berto s puškom u ruci borili do dan danas pa se za Hrvatsku izborili u svoj cilini u kojoj će svi Hrvati biti u slobodi i zajedništvu na tlu svete nam Domovine, nego ovako gdi se Hrvatskom zove ono što je kleti Tito očerupa od Antine nam NDH, di se Hrvatskom zove kuća u kojoj se branitelji ubijaju svaki dan bez ispaljenog metka u neprijatelje narodne i di su Hrvati u Bosni ostavljenoj i Hercegovini ponosnoj osuđeni na propast i nestajanje ka’ i u ‘vakoj Hrvatskoj, vrti glavom did.

Nismo ostvarili svoje narodne ciljeve, slobodu i ujedinjenje hrvatskog naroda na tlu nam cile Domovine Hrvatske, pripušćali smo se prodanim dušama na milost i nemilost da nas kuhaju k’o ‘no žabe u loncu koje polako odlaze u smrt ne s’vaćajući što im se događa.

Odstupili smo od načela pravde i istine zarad prazne priče komunističke i sad ćemo tonuti dok se ne osvistimo i jaram svaki sa sebe ne zbacimo il’ potpuno ne propanemo i nestanemo s lica zemlje Božije, diže did kažiprst visoko.

Šta je najgore opet će sutra ova naša nevina dičica morati ginuti i branit se od novog klanja šta nam se od zlotvora neumitno sprema, jer Hrvatsku ne oslobodismo i utvrdismo cilu i što na pola puta zmiju velikosrpsku ostavismo na životu, grleć će svoju unučad samilosno i zaštitnički uplašeni did.

– E da dide moj, odmah sam te ja ono ka’ nadobudni mladić upozori’ na Tuđmana kad je na samom početku u nikim novinama osporava’ mitomaniju Jasenovca, ali u istoj rečenici i Bleiburga i rekao sam da je to nedopustiva laž i zlo i da na tim temeljima nema cilovite Hrvatske i ispravljanja povisne nepravde ni života našoj istini koja je nezapriteno živila u našoj mučeničkoj hrvatskoj krvi i našoj nacionalnoj svisti.

A onoj čitavoj bulumenti kosovsko-udbaškoj s kojom se okruži’ da i ne govorim.

Pa samo kad se sitim njegove reakcije kad sam mu ono na početcima moje borbe na nikom skupu reka’ da dolazim iz Banja Luke iz budućeg glavnog grada. E pameti moja, mladosti izgubljena, uzdiše dragovoljac Jure.

Nije se moga’ okružiti svisnim sinovima, hrvatskim nacionalistima kojima je Hrvatska uvik bila na srcu i duši kad su krv lili po emigraciji od nemila do nedraga, pa onda i takve iste koje je ima po ciloj Domovini koji su uistinu raskrstili sa komunizmom.

Što nije moga’ uzeti uza se Veselicu, Paradžika il’ Gabelicu i druge rodoljube koji bi bili jasna brana pred udbaškom infiltracijom, ako se uistinu priobratia i s komunizmom i Titom raskrstia.

Ne, ne samo da za njih neimade mista nego slične njima snađe metak u leđa ka’ šta si već i spomenu’ dide, poput upravo Paradžika, Kraljevića, Ludviga Pavlovića, Mire Barešića i drugih znanih i neznanih!

Zar nam to nije bi’ znak tko je priuze’ vlast i kamo će nas to odvest’. Zar nam nije bilo čudno da se tito i dalje uzdiže i ne dira kao ni njegova krvava ostavština.

Ja sam vidi’ i o tome uvik govori’, a jesu li drugi vidili, jesu li o tom govorili il’ su se bojali da ih ne snađe ista sudbina, il’ su sve pravdali iz viših interesa.

Prokleti da su svi.

Jesu li ovo sad ti viši interesi da izumiremo, da mladost s čitavim obiteljima napušta rodnu grudu, da je malo komu više Hrvatska na jeziku a kamo li na pameti i u srcu, da se ubiše toliki branitelji u žalosti srca svoga, a nekad se naša želja za slobodom čitavog naroda pravdala optužbama da smo ludi i da hoćemo tko zna koliko smrti naši vojaka za te naše megalomanske snove!

A kad je ginut’ ponižen u samoći srca svoga ostavljajući svoje najmilije u crno zavijene onda to te ugojene koritare napunjenih džepova narodnom mukom ne zanima, kad je izdat i uživat u judinim škudama izrodi će naći svako opravdanje ne dajući kolko crno ispod nokta za živote naše mladosti!

I mi mjima virovasmo da će raditi za Hrvatsku, e moj dide, pravo nam budi naivcima hrvatskim.

Sićaš li se sad kako sam ti ono govori’ o onoj emisiji na našoj TV, u jeku srbočetničke agresije, koja je počela pod nazivom “RAT ZA SLOBODU”, da bi samo dana posli naziv prominjen u “ZA SLOBODU”!

Zašto dide, zbog čega?! Di se rat, izgubi’!? Zašto nije proglašeno ratno stanje!?

Prisitimo se i oni’ grozomornih zločina koje su srpski zlotvori činili nad bespomoćnim hrvatskim civilima i zarobljenim braniteljima, a o čemu su naši mediji samo u početku izvješćivali da bi malo poslije to postalo tek povrimeno i stidljivo. Zašto?!

Isto tako, zašto je doša’ UNPROFOR i komu je on zapravo bio najpotribniji?!

Kamo je otišlo sve ono pusto naoružanje koje JNA dogovorom iznese i po komu se posli’ s njim sukljalo i sijalo smrt!?

Zašto je potpisivano sve ono što je zločinac Milošević jedva dočeka’?

Je li on još išta potpisa’ dok je vodio velikosrbe, a da nije u skladu sa zločinačkom agresijom na sve hrvatsko!

I šta da su Srbi pristali na plan Z4, šta bi onda bilo, a tko im je to pod nos gurao!?

Tko je dopusti’ i izazva’ frontu prema muslimanima da ginemo bespotribno za velikosrpski račun na štetu hrvatskog jedinstva naroda i teritorija!?

A sve oružje im dođe priko nas za protiv nas ka’ i pusti mudžahedini!?
Da, upitajmo se, i komu su onodobno išla značajna novčana sredstva iz našeg gospodarstva u jeku agresije?

Komu su išli u JNA naši momci dok je agresija dobrano započela?

Komu je svakodnevno slano na tisuće i tisuće tona nafte dok traju svjetske sankcije protiv agresora?

Dakle, po logici tih prodanih duša, svijet treba provoditi sankcije protiv velikosrpskog agresora, a mi ćemo ih, u čijem su interesu, kršiti na svoju štetu. Zarad čijeg dobra?!

Na čiju nesreću, znamo!

Pa koliko naših mladih života pade u Oluji od hrvatske nafte u četničkim tenkovima!?

Zaista, nečuveno.

I zašto se onda tada ne bi srpskim povratnicima, koji se nisu uspili vratiti na tenkovima mile im JNA u poraženu RH, obnavljale kuće, a Hrvatima kojima su ti isti sve porušili, popalili i pobili se to ne omogućava.

Nego ih se i dan danas ubija i primlaćuje pri samom obilasku svojih ruševina i grobova svojih poklanih.

Zašto bi nam onda bilo čudno da je amnestija proglašena prema tim pripadnicima agresora koji nas nisu uspjeli sve pobiti i poklati, a nije proglašena i prema onima koji su možebitno prekoračili nužnu samoobranu protiv tih zlotvora. I zašto bi komu onda bilo čudno da su se naši generali gonili ka’ bisni psi i isporučivali u naše i Haaške kazamate.

Da dide mi njima virovasmo, mi njima pripustismo da nas vode ka Hrvatskoj protiv koje su se nekad tako zdušno borili, virovasmo im na rič iako su sa njom i dalje gadili istinu o našoj paloj Hrvatskoj i uzdizali titu!

E moj dide, pravo nam budi naivcima hrvatskim, širi ruke dragovoljac Jure.

Pa evo i danas se iznova zabranjuje pozdrav naš Za Dom spremni i kažnjavaju se Hrvati koji ističu hrvatski grb i zastavu hrvatsku!

Skidaju se ploče i spominici našim velikanima k’o što se hoće ukloniti i spomen ploča poginulim HOS-ovcima, jer im je grb i pozdrav previše hrvatski za ove jugoslovenske vlastodržce u državi nam Hrvatskoj!

Jesmo li se zato borili, jesmo li zato ginuli da danas trpimo ovaj duhovni teror ka i u Titinoj Srboslaviji, da ne možemo reći ni u jednom mediju šta nam je na duši i da trpimo svakovrsno i svakodnevno ubijanje Hrvatske nam u nama i oko nas!

Trpimo i šutimo nad vampirskim kozaračkim kolom u Brezovici i Srbu nad kostima naših poklanih.

Trpimo zvizdu petokraku i jugoslovenske zastave u srid Zagreba, trpimo trgove i veličanje krvoloka maršala, trpimo pljuvanje svakovrsnih izroda po kostima naših mučenika, upire i dragovoljac Jure pogled u nebo.

E to je pitanje svih pitanja, zašto trpimo, zašto smo sad pognute glave kad se ni u prokletoj Jugoslaviji nismo bojali reć rič i učinit dilo da hrvatska ideja ne umre.

Pa šta nam je, jesmo li prokleti, jesmo li one izgubljene žabe, koje si spomenia dide, što ih polagano skuhaše do smrti, a da ni ne ositiše, žalosno će dragovoljac Jure.

Pa kad se samo sitim kako smo sa srcem krenuli u HSP i HOS i unatoč i tu ubačenoj bandi bili smo jedinstveni sa NDH u mislima i Jurom i Bobanom na usnama i ‘tili smo slobodu svima, a danas uslid zabrana, ubojstava, prodanih duša i ubačene nesloge imamo bezbroj pravaških strančica koje se glođu za mizerni šićar i kojima ni na kraj pameti nije boriti se za Hrvatsku državu na tlu cile Domovine nam Hrvatske ispunjavajući tako svoje pravaško deržanstvo, nauk Oca Domovine.

Ma jok, neke Jude su i tu protiv ZDS, neki se od ugojenosti ne sićaju kad su se prodali i izdali svoju braću, neki lihvare svoj narod parazitirajući na njegovoj krvi kao najgori šljam udbaški, neki pričaju da je pravaštvo mrtvo i ne usude se spomenuti svojih pređa koji padoše za NDH, neki ni a da kažu protiv ovih orgijanja jugokomunističkih smradova po Brezovici sa jugoslovenskim krvavim zvizdama na kapama i zastavama po kostima naših očeva i didova, majki i sestara, dičice poklane.

Orgijaju smradovi jugoslovenski i po Zagrebu sa svojim po šumama i gorama i nitko ništa, svi junaci nikom ponikoše, jadni ti smo, zar je to zaslužila dična slava naših pređa da zarad izroda koji su nam zasili na grbaču sve trpimo ka’ da smo ostali bez pameti i srca.

Zar je to zaslužilo dično i hrabro ime hrvatsko kojem su se na hrabrostii i časnosti divili od Sulejmana do Napoleona onda pa do pridzadnjih dana i sve to prid klateži antihrvatskom koja je dezertirala kad je grmilo i sivalo, stišće šake dragovoljac Jure.

Sića li se još tko našeg Hrvatskog državnog prava koje se gazi i prostituira i vuca po blatu svaki dan od mizerija prodanih, zabijajući tako nož u srce narodnog života i opstanka na tlu jedine nam Domovine Hrvatske.

O ustani Bane, ustani Jure Francetiću, ustanite vitezovi sa Drine, ustani Starčeviću ognju hrvatski i zaori s Velebita s našom Vilom osloboditeljicom, ustani Kvaterniče i revolucijom probudi uspavani rod hrvatski, ustani poglavniče pa nas Drinom poškropi i put pokaži, put ljute trave i ljute borbe za svoje na svom!

Di je Matoš i dok je srca bit će i Kroacije, di je Kranjčević s Mojsijem da ne mrijemo bez ideala silnih vječitih, di li Harambašić sa ona Lava dva, di li Demetar da gordo zavapi: sam ću upalit krov nad glavom pripravit si grob gorući / neg da tuđin mojim pravom u moj se bani kući / sam ću rinut nož u srce žene / neg od tuđinca vidit pravice mi pogažene, ustajući će Jure zagledan u vrhove Kamešnice k’o da traži upaljene svitnjake svetog Ive koji poručuju da se skupila silna vojska da je sve spremno za odlučni boj.

Gleda Jure sa suzom u oku da svitnjaka više nema k’o nekad pa se pribra, sve osvrćući se da odagna tugu što ga obuze, ma dide ne smimo šutit, zar da ka’ ovce živimo dok nam gadovi vučji vunu strižu, pomirljivo će nekako Jure da u stvarnost prizove zadivljeno slušateljstvo koje se uživilo u bisidu sa osmihom na licu nepokorenih Hrvata.

– E Jure svaka ti se pozlatila, uvik sam govori da nam ovako ne bi bilo kad bi takvi ‘Rvatsku vodili, ne bi takvi ‘Rvatsku izdali ni po cinu života, ne bi takvi ovakvoj vlastodržačkoj kukavelji dopustili da nam kolo izdajničko vode po nekad dičnoj Hrvatskoj da ih se išta pita.

Uvik si dite moje bi’ prvi za Hrvatsku i uvik me za te stra’ bilo, ali neka, bori se dite moje i ne posustaj, ne daj gamadi da nas u propast više goni.

Govori i samo govori, ne daj da te promine bure i oluje ove gmižuće gamadi antihrvatske, ljubi Juru did u čelo, a za njim grle ga i baba i mala Marica i netjaci njegovi.

I upamti, nek ti je uvik na pameti, di god je Bog gradio svoju Crikvu tu je sotona gradi’ svoju kapelicu pa tako kao zaključak ovog derneka jugokomunističkog zloduha u Brezovici možemo reći da je njihov antifašizam k’o i spomenuta đavlija kapelica uz našu Crikvu ‘rvatsku, samo zamka đavlija za naivni i pošteni puk ‘rvatski!

E dite moje dobro si sve reka ka’ i uvik i evo i did je nadoša skroz na tvoje, bodri baba Juru svoga, a sad ajde mi pomozi dignut sač, jer je janjetina već gotova i gasite tu vražju televiziju da nam bar ručak s mirom prođe.

Luka, Ivane dajte iskrižajte kruha i mladog luka šta je Jure donia, a ti Marice donesi bukare i domijanu vina za dida i Juru, mi ćemo ladne limunade, zapovida radosno baba dok prostire stolnjak za ručak pod ladovinom starog orasa.

Ajde dide krsti se, Bog nek blagoslovi nas, ovo ‘ilo i cilu nam Hrvatsku i cili narod naš di god bia, a nek pomrsi račune neprijateljima našim, sida umorna baba.

Oću baba, sidajte dico, zadovoljno će did, Oče naš koji jesi

Did Vidurina T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. moslavački-posavac
    #1 moslavački-posavac 1 studeni, 2017, 19:24

    Ako ništa drugo GRAD SISAK ima barem simpatičnu i zgodnu gradonačelnicu.
    U zadnje vrijeme ima stila posebno u odječi i obući.
    ne znam da li bira sama ili koristi usluge”stručnjaka”.
    kiki je prava”bomba”.
    zato i privlači pažnju Siščana.
    Još da malo smanji tenzije u”vrištanju” eto prave gradonačelnice.
    bez obzira na stranačku pripadnost neka posluša i svoje sugrađane.
    Jednom u tjednu, možda ČETVRTKOM kada je Sisak pohodilo najviše građana da bi obavljali svoje poslove uz prethodnu najavu” otvori vrata kabineta”.
    Tako je nekada radio pok. Joža Mađerić – nikada nikog nije odbio i sa svakim je porazgovarao bez obzira na razinu sugovornika.

    A ovo kaj gospon matić”baljezga” neka malo sredi stvari u glavi.
    Otkuda s obzirom na svoje godine on zna tko se 41. kamo i kako kretao.
    Pa postoje zapisi i svjedočenja u Hrvatskom povijesnom muzeju u ZG. Tamo je vrsna stručnjakinja prof. Nataša Mataušić, a i naš Siščan Hrvoje Klasić.

    I ostavite više ono o partizanima i ustašama.
    ZNA SE tko je u pravu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 7 listopad, 2017, 20:22

    Ajte više stavite TOČKU NA i….
    Sedamdesetih gidina u povijesnoj čitanki jedno, drug Tito javno čestita Capi kao prvom komandantu odreda u porobljenoj Evropi.
    Onda se posle 90.jave novi”povijesničar”, stari Buturac lupa po svome. Sjednite za zajednički stol vi gospodo u godinama/dok ste još živi/ i nama mlađima podastrite istinu o svemu.
    MA GDJE STE BILI KAD JE GRMILO….

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Velebit
    #3 Velebit 24 srpanj, 2017, 08:48

    A Vranjo avetinjo srbokomunistička šta si ga nasro ko da te je drug tita proljevom boljševičkim zalita kad je prolita…
    Avetinjo orjunaška ne kmeči neg se leči il preko Drine u 3PM!

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. FRANO
    #4 FRANO 23 srpanj, 2017, 03:59

    TKO JE ANTE MATIĆ???? IZ GORICE KRAJ BIJELOGA LIJEVNA U KOJEM JE NJEGOV VIKAR ,SREĆKO PERIĆ, 1941 GODINE,IZA OLTARA,NA MISNOM SLAVLJU, POZVAO USTAŠKU VOJNICU DA ODMAH DOĐE U GORICU I POKOLJE ONU TAMOŠNJU SRBADIJU,A MEĐU NJIMA U PRVOM REDUI ,NJEGVU ROĐENU SESTRU ,JER SE OTELA I BOGU I CRKVI.OVO JE CITAT IZ POZIVA ,TAMOŠNJEG VIKARA IZ GORICE KRAJ BIJELOGA LIJEVNA. DAKLE,I NAŠ SKRIBENET OVOG PAMFLETA JE PRAVI
    STEPINČEVSKI TALIBAN ,BALIJA, DINARSKI DRIPAC ALTAJSKO-MONGOLSKE PASMINE, NEKI ANONIMUS, KOJI SE IZLEGAo u nekoj dinarskoj čatrnji u gori jaDIKI , ZOVE SE ANTE MATIĆ, SKRIBENT KRIŽARSKIH STEPINČEVSKIH , PASQUILNIH, HAJDUČKIH, TRIBALNO –TALIBANSKIH DAVORIJA IZ GORE JADIKE U KOJIMA PREBIRE KRVNA ZRNCA STANOVNIKA balkanskog podneblja I NASLIJEDNO SAZNAJE ,TO SU SLAVENI pod rodnim i naslijednim imenom jugoslaveni,KOJI SU SE NAselili na ove baLKANSKE PROSTORE,u davna povijesna vremena, KAO HOMOGENA ZAJEDNICA KOJA JE IMALA I DANAS IMA ISTE ILI SLIČNE JEZIKE KOJIMA SE SLUŽE, ISTU ILI SLIČNU POVIJESNU PROŠLOST ,ISTU ILI SLIČNU KULTURU I TRADICIJU KOJU ŽIVE ,SVE DO DANAŠNJIH DANA, I UVJEK SE USPJEŠNO ODUPIRALI SVIM NAJEZDAMA ,GERMNA , LATINA A POSEBNO MONGOLSKIH RATNIČKIH HORDI ČIJI SU SE OSTACI ,NEKOG ČOPORA ,IZOLIRANI, NASELilI NA DINARSKIM OSOJIMA I PRISOJIMA ,KAO HAJDUČKE HORDE PLJAČKAŠA I UBOJICA ,ČIJIJ JE ISPRDAK I NAŠ ,POŠTOVANI,HOMO EREKTUS ,matić,SA DINARSKIH OSOJA I PRISOJA U BINJIŠU KATOLIČKO-KRIŽARSKOG HRŠUMA , pa aralauče iz neke hajdučke jazbine avazom svojih pradjedova iz gore jadike te nas slavenske hrvate, starosjedioce na balkanskim prostranstvima, raspoređuje po svojim diluvijalnim nagonima TKO JE TO HRVAT A TKO JUGOSLAVEN ,PA GLE PARADOKSA , U HRVATE DOMOLJUBE UBRAJA TRIBALNO –ANTROPOIDNE ,ALTAJSKO-MONGOLSKE HORDE TALIBANA ,PLJAČLAKAŠA ,POKRŠTENIH STEPINČEVSKIH BALIJA, SA DINRASKIH OSOJA I PRISOJA ČIJE JE OBILJEŽJE KRIŽ ,NOŽ ,GENOCID I PLJAČKA, ČIJI JE I SAM ,POKRŠTRNI ANTE ,SADA BALIJA, ,ALTAJSKI ISPRDAK, jer SE NJIHOV RAZUM GNIJEZDI ,reče hegel, na stupnju čulne izvjesnosTi sa povremenim opažAnjem koji je spreman nogama gaziti korijene ljudske humanosti.PA NAS ,ANTIFAŠISTIČKE GRAĐANE HRVATSKE ,SLAVENSKE HRVATE ,AUTOHTONE GRAĐANE HRVATSKE, STAVLJA U ,NEKU ,SAMO NJEMU POZNATU , ODIOZNU JUGOSLAVENŠTINU, JER MI ,SLAVENSKI HRAVTI, NISMO STEPINČEVSKI ZATUCANI ,POKRŠTENI KATOLICI,BALIJE ,KRVOLOČNIH ALTAJSKIH DILUVIJALNIH NAGONA I ČINA ,JER SU POKRŠTENI KATOLICI,SADA KAO BALIJE ,POVIJEST TO ZNA ,KRVOLOČNI KRIŽARI ,PLJAČAKŠI I UBOJICE BEZ IDENTITETA I BEZ DIGNITETA ,U ŠTO SE NE MOGU UBROJITI HRVATSKI GRAĐANI ,SLAVENI .
    .
    PA PROČITATI NJEGOVE PISANIJE NA PORTALU ,UGLEDNOM PORTALU =TJEDNO= IOLE OBRAzovan čovjek bi zaključio da je tO, ne osoba nego SPODOBA , čija je svijest ,rekao bi hegel, na stupnju nesretne svijesti kAda takVA bića nikAda nisu sa sobom ni po sebi ,uvjek su onostrana bićA ,čiji je razum spremna nogama gaziti korijene ljudske humanosti.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.