NAJVEĆI NOGOMETNI SHOW NA SVIJETU ILI POBJEDA REALA 6:1 NA OLD TRFORDU

NAJVEĆI NOGOMETNI SHOW NA SVIJETU ILI POBJEDA REALA 6:1 NA OLD TRFORDU

28. kolovoz, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Zvonimir Magdić
Old Traford je pljeskao od srca, široko, 6:1 pobjedi Real Madrida protiv Manchester Uniteda. Možda je  baš na toj utakmici i pao nadimak Unitedovcima – bebe! Zašto ne. Madrižani su bili, na toj utakmici, za Engleze – gosponi. Gentlemen.Možda je engleski baš takav: sažet, brz, osoran. I, duhovit. Možda. Ili su Englezi some-jocked men. Šaljivđije. I ne rijetko, debelo na vlastiti način. Na svoj račun. Real Madrid je dao šesticu, u prijateljskoj utakmici, na Old Trafordu, Manchester Unitedu (pokušavam slagati rečenice kao ‘Herald Tribune’ koji je  imao gadnu naslovčinu: ‘Najveći nogometni show na ovoj zemlji’! Ima i nekih drugih. Ili, Jack Wood, koji piše ‘British club can not match this football’.’Britanski klubovi, jednostavno, ne mogu ‘umegdaniti’ taj nogomet. I debelo podvlačeći (fett, op. a.), gotovo s oduševljenjem, bez ikakve milosti za buduće ‘bebe’ šamara: ’64 tisuće na Old Trafordu, sinoć, gotovo histerično, pune tri minute priredilo ovacije Real Madridu, jednom (to su Englezi op.a.) ekskluzivnom bendu nogometnih genijalaca, koji su se poigravali s vjetrom odnešenim Manchester Unitedom. Ne, nije da nije (!) United igrao slabo. Be! Bio je to jednostavno nogomet s druge planete, toliko pojednostavljen i ja sumnjam da je takav ikada ‘produciran’ po jednoj engleskoj momčadi.’ Dere ga frajer, dere. Objektivan. Preko noći zaljubljenik Španjolaca, kao da nije bio Traflagara i Velike armade. I Madrida. I nisu samo pljeskale tribine. Pljeskali su i sami igrači Uniteda. Bila je to igra mačke i miša. Wood je slikovitiji: ‘Ako si možete predstaviti kako izgleda jedan box-match u kojem se četverorazredni šakač pokušava odhrvati  svjetskom prvaku, onda imate sliku utakmice. Madrida i Manchestera’!

Realove zvijezde su znale koliko vrijede

Bila je to, zapravo, samo jedna mala ideja onog što se zbivalo na Old Trafordu. Real Madrid je u prvom redu imponirao arogantnošću svojih zvijezda skupljenih diljem čitavog globusa. Oni su točno znali koliko vrijede. I koliko vrijedi United. Već u pet minuta je bilo sve gotovo. U petoj! Očekivalo se samo lošije. Canario je olakšao prolaz, krasnom loptom Puskasu tom, tubby little manu, da zabije prvi gol. I, onda, opet on: ‘tubby man’.(debeljuco, op.a.) Puskas. Sad mu je s lijeve strane brzonogi Gento navukao njegovu ljevaču na ‘shot’. I Ferenc Puskas je opalio. Žestoko. Gregg, jadni Harry, koji se izvukao ispod ruševina ‘Elizabethe’ u Munchenu, sada je opet oguljen, do kože. On i ne zna da je kanonada, jednostavnosti, brzine i genijalnosti, tek počela. Do sada se igrao Puskas, a sada dolazi on: Di Stefano. Da, the greatest star of all was Alfredo Di Stefano a balding bounding genius, proćelavi snažni genije, čiji je svaki dodir s loptom, svaki potez, bio oličenje genijalca. Njegov je bio treći gol. Bila je 29. minuta. Bila je žalosna scena. Bilo je tužno gledati Gregga koji je uzalud pokrivao svoja vrata, a kada ga je i  bilo tamo, jer je izvučen Di Stefanovim show- potezom, lopta je u mreži. Zapamćena je ‘devetka’ Di Stefana. Sve su oči uprte u njega. Old Traford ima srčanosti, hrabro guta Unitedovo poniženje. Hvali Boga (glory, glory..) i  – Di  Stefana. Jer on je taj, koji zabija, ‘broj četiri’. Koja je to bila magija. Jer se činilo s tribine da su najmanje četvorica igrača mogla doći do lopte prije Di Stefana. A došao je, Di Stefano. Niti pola sata igre, Real Madrid 4- Manchester United 0. Tek sad Unitedovci su došli do svog gola. Charlton je dugom loptom odigrao Bradleya, mali oniski, hitri Unitedovac je pokušao i srušio, a činilo se, nesavladivog Domingueza. 4:l. Bila je to desna noga ‘maloga’. Lopta niska, ‘travnata. Peti je gol opet majstorija Puskasa koji je na toj utakmici bio tik do Di Stefana. Puskas ‘slipid’ a couple od defenders (uspavao je hrpu Unitedovaca u obrani), a onda navukao Gerrovu intervenciju rukama, no lopta je ‘otkotrljana’ do Pepilla, koji je, jednostavno, zabio stvar tamo gdje treba. 5:l. A tko je taj Pepillo? Jedan od rijetkih Španjolaca, pa i Europljana, koji će zaigrati, kratko, u argentinskoj River Plati, Andalužanin, a zamijenio je ozlijeđenog Canarija. Trinaest minuta prije kraja, evo i njega: Gento. Nije bilo bržeg čovjeka na terenu. Tane. Opalio je loptu gotovo s ‘dna igrališta’, bila je fascinantno brza, teška, neobranjiva. Poore Gregg. Velika je komedija s time zaključena. Pljesak nije popuštao. A veliki meštar Uniteda, Matt Busby je bio suh, kratak, očito mu je nedostajao dobar gutljaj ‘suhog’ viskača.

Najmoćniji klub svijeta

Novinari su insistirali. Nije se odupro. ‘Oni su uistinu velika momčad.’! To je tipični britanski humor. ‘Oni’. A oni, zna se točno tko su – ONI. S adresom, imenom i prezimenom. Najmoćniji klub svijeta. Ne s parama, ne. Igrom. Jer je sam Bernabeu, toliko godina kasnije, poslije epoca de oro, ovog Periklovog razdoblja svjetskog nogometa, promucao: ‘Ja sam crkveni miš’. Di Stefano i njegova matadorska kvadrilja je bila nešto drugo. ONI! Ne, takvih više neće biti. I ovo, na Old  Trafordu, ’58. bio je big match. Sam Leitch nije pogriješio. I još nešto: utakmica jedna od onih rijetkih u kojoj su zajedno igrali Di Stefano i Didi! Osobno mislim, izmišljeni sukob velikana. Didi je jedno, Di Stefano drugo. No, pustimo to! Pepel Old Trafordu. I mir. Peace.
Pred francuskog suca Barberana, istrčali su:
Manchester United: Gregg, Foulkes, Carolan, Goodwin, Cope, McGuiness, Bradley, Qwuixall, Viollet, Charlton, Scalon
Real Madrid: Dominguez, Marquitos, Lesmes, Vidal, Santamaria, Ruiz, Canario (Pepillo), Didi, Di Stefano, Puskas, Gento T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.