NAJVEĆI NOGOMETNI NOVINAR ZVONIMIR MAGDIĆ SAMO ZA PORTAL TJEDNO:  RUSKA PETARDA

NAJVEĆI NOGOMETNI NOVINAR ZVONIMIR MAGDIĆ SAMO ZA PORTAL TJEDNO: RUSKA PETARDA

15. lipanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Jasno, Vladimir Vladimirović u fokusu: gol jedan, okrenuto lice svjetskog vrhovnika, koji svjetski  broj, nije bitno; drugi gol, izvučena  ruka, treći – stisak ruke Arapinu, četvrti  – do pucnja zglobova. I peti – ovo je pogled prijatelja. Više – oca. Neki čudni mir. A mir – ruski, znači svijet: ovoga svijeta: Duboko sam uvjeren, Putinu  se  nije svidjela  – petarda, njegovih. Nafta, miriši. Treba biti širok. U stisku. U osmjehu. Koliko razumjevanja. Ulazak u povijest. Tolerancia apsoluta. I, na nogometnom stadionu. U borbi. Za – zlato!

Svjetsko prvenstvo u Rusiji za portal Tjedno prati: Zvonimir Magdić

Počelo je, u četvrtak, u pet, kao i Lorca u ‘ Ignaciju’, 21. svjetsko nogometno prvenstvo. U Moskvi. Na stadionu Lužnjik. 80 tisuća –  ljudjei. Vijorile su, negdje,  i hrvatske zastave. Ovo, modro ‘kockanje’, nije mi od gušta. Hoću klasiku, hoću  oca tog dizajna. Šuteja. Crveno-bijele kockice. Ni grb, nije pravi. Ima dah soc-realizma. Rusi su, naprašili, simpatične Saudijce. (Čerčezov 2, Gazinsky, Dzyuba, Golovin)Ruska petarda na Lužnjiku!

Tolerancija apsoluta

Dobro je rekel’, Žuti. On zna: Prosinečki:’ 5 – 0 je 5  – 0. I…sve je rečeno’. Djelotovorno. Efikasno. Korisno.Uvjerljivo. Puno optimizma. Za sutra. Ipak, zbornaja komada je tu, doma. I, na Lužnjiku. Točno. Kaj se puknulo, bilo je čisto. Bez zakoraka. Iz koraka. Glavom, nogom. Raljuzi. Čak im nisu smetale ni zadnje minute, otvorenja Mundiala. Unatoč dobrom loptanje, ne više, za sada, Saudijaca, jasno mi je  da hrvatski poučavatelji vole taj, ‘črni’ Bliski Istok. U žutom pijesku. Nije samo dolar, u pitanju. Ni pokoji – barel. Tog, crnog zlata. Ovo je dobra nogometna roba. Sauditi imaju lakoću, imaju tehniku. Nemaju ono, što čitav treći svijet,nema. Slabo pucaju. Bez pravog udarca. Bez prave taktike. Do šesnaest, još nekak’, a onda, čekajmo –  Katar! Možda, još stotku, ljeta. Ipak, simpa. I, gledljivi. Čak im je upisan i višak lopte, u nogama. Prosinečki: 5:0. I, kaj…O nogometu, ovog otvaranja, i ne bi trebalo, više. Uz upit od kojeg, nikad’, neću kidnuti. Ni, da se puca. Mogu li Hrvati, s jednima i drugima. Dalićevi Vatreni?.Tu sam, odlučan: da! Na koncu, protiv tih, istih ruskiih ljudjei, mi smo ih, pod Ćaćićem, dobili. Kod njih.  To je  duhom, ne i dahom,  prazan nogomet. I, vicom. Ima red. Čvrst. A kad su prostori široki, kad, uglavnom, nema nigdje nikog, to je Čerčesovu, dosta. Toliko znaju. Znanju ima temelja. Nije –  del arte. Umjetnost Nije u njega baletskih koraka Baljšoj teatra. Nema mu Njurejeva ni Pljiseckaje. Ali, strijelci,  bili su spremni. Kad dođe, tren. Pet njih i- pet golova -mundial uvertire. Ovi, Saudijci su haklali bosi, protiv isukanih štopli, kožnatih kopki. Sjetio sam se onih haklova, na savskom kupalištu, prije pola stoljeća. I,  više. Čak, i purgerski igrači slavnog  Gradjanskog, na odmoru, na kvrgavoj travi a na drugoj strani, ko bi rekel – saudijci. Hakleri. No, protiv sustava, Čerčesova, koji je izvirio, crvenim nosom u bijelu, breza – zimu Sibira, moji Vatreni imaju šansu. Protiv červekovskog. Jer, imaju  nešto od Saudijaca i Rusa. Išlo bi to, Išlo. Dva žuta kartona Argentinca, govori o utakmici – ‘prijateljska’. Meka. Laka. Ne bi s njom išel  ni u kino. To, ne. Ni čekal fraj-kartu. Palo je onoliko glazbe, koliko se i očekivalo. Gledati, bilo je podnošljivo. Ali, to nije ‘ bio ‘ pravi’ nogomet. Vjerujem, za Brazil,  Neymarom, čista šetnja. Zgodno je bilo otvorenje. Spektakl. Nenasilno, u širokom zelenilu, koje simbolizira, neizmjerna polja Rusije, uz pjesmu, koja i nije pala s marsa (Robbie Williams). A, onda, scena za bogove. Kamera je dalekovidnice:   slika, koja je, još jučer, visjela  u zraku: Tramp(72) i Kim. I, sada, u loži Lužnjika, veliki Putin, Fifin broj jedan Infantino i  kralj Saudijske  Arabije, Mohammad Bin Salman, pod gustom crnom bradom, jedni do drugog. Jasno, Vladimir Vladimirović u fokusu: gol jedan, okrenuto lice svjetskog vrhovnika, koji svjetski  broj, nije bitno; drugi gol, izvučena  ruka, treći – stisak ruke Arapinu, četvrti  – do pucnja zglobova. I peti – ovo je pogled prijatelja. Više – oca. Neki čudni mir. A mir – ruski, znači svijet: ovoga svijeta: Duboko sam uvjeren, Putinu  se  nije svidjela  – petarda, njegovih. Nafta, miriši. Treba biti širok. U stisku. U osmjehu. Koliko razumjevanja. Ulazak u povijest. Tolerancia apsoluta. I, na nogometnom stadionu. U borbi. Za – zlato!

Zajčev Zrinski

Ako se dan po jutru poznaje, ova mondo – uvertira me zvukovima, podsjeća na Hydena ili na otvaranje Zajčevog Zrinjskog. Trebalo bi biti, pošten. VAR, čini mi se,  i neće zatrebati. Ja sam, protiv. Pa kaj bu nam nekakvo železo, nabijeno elektricitetom, pisalo –  istinu. Nek’ i  sudac fula! I golman griješi. I centarfor promašuje. Pa, bio i Ronaldo. Jedno je sigurno. Otvorenje, na Lužnjiku, nije imalo Modrića! T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.