NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO PROF. DR. LADISLAVU LAZIĆU

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO PROF. DR. LADISLAVU LAZIĆU

21. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

Jedinac Lazićevih, odavno već prof. dr. Ladislav, u nazočnosti rektora Borasa i prorektora Sveučilišta u Zagrebu, iz ruku sisačko-moslavačkoga župana Ive Žinića i predsjednice parlamenta županije Ivanke Roksandić primio nagradu za životno djelo

Napisao: Josip Frković

Nakon više desetljeća, na svečanoj sjednici Županijske skupštine uz rođendan vođa HSS-a, velikana hrvatske nacionalne povijesti braće Radića i Dana županije sisačko-moslavačke, ponovo sam vidno obradovan susreo bračni par iz Petrinje, Ankicu i Miju Lazića. Davni obiteljski prijatelji iz šezdeset i nekih doseljeni su u naš Sisak iz Nove Kapele. Gospođa se tada u Topuskom sprijateljila s mojom pok. majkom Marijom, gospodin Mijo je ubrzo postao ravnatelj sisačke Gimnazije i obiteljsku kuću izgradio u Petrinji. Njihov dječarac pokazivao je već tada vrlo dinamičan obrazovno-intelektualni napredak i talent. Pola stoljeća kasnije, supružnici Lazić s puno su razloga doputovali iz sisačkoga predgrađa (što li će mi na ovu konstataciju reći ljubomorni petrinjski lokalpatrioti, prijatelji iz gimnazijskih i studentskih dana?). Jedinac Lazićevih, odavno već prof. dr. Ladislav, u nazočnosti rektora Borasa i prorektora Sveučilišta u Zagrebu, iz ruku sisačko-moslavačkoga župana Ive Žinića i predsjednice parlamenta županije Ivanke Roksandić primio nagradu za životno djelo.

Petrinjski vinar

Stečajevima i ratnim devastacijama umrlu željezaru Sisak, zapravo tradiciju i crnometalurški kombinat s 14.000 djelatnika utemeljen davne 1937. s prethodnicama talionica u Gvozdanskom i Bešlincu, nadomjestio je u svakom smislu obećavajućim Metalurškim fakultetom na Viktorovcu. Bio je jedno vrijeme i predsjednik Županijske skupštine, uz to uzorni petrinjski vinar, a ubrzo potom postaje i dekan fakulteta. Na zapadnoj, kamenoj fasadi fakultetsko-srednjoškolske zgrade, koja je zauzela parcele zarobljeničkih bivših baraka zloglasnoga partizanskoga logora “Viktorovca” na rubu istoimenoga perivoja iza 1945., dopustio je postavljanje spomen-ploče stradalnicima za Hrvatsku. Ne znajući za buduća ideološka boljševička zastranjivanja i srdžbe prve sisačke komunističke gradonačelnice, odobrio je 2002. gospodin Lazić jr. i Ogranku “Hrvatskoga domobrana” postavljanje spomen-ploče na sve razvojačene gubitnike, poratne patnike i mučenike.

Mramorna ploča za uznike logora “Viktorovac”

Izborili su to, bez ikakve sumnje, na žalost već dugo pokojni Josip Bulimbašić, Adam Zahirović, dr. Svevlad Persoglia, prof. Branko Butković, Stanislav Novinc, Stanko Cana Mesić, prof. Slavo Striegl, Boris Dukarić, Ivo Pljanec i ini čestiti sisački uglednici, davni domobrani iz braniteljskih formacija OSNDH. Pričali su oni, vjerojatno i domoljubu Laciju, o mjesecima školovanja u Domobranskoj zastavničkoj akademiji Ilice 242, kraj koje prema sjeveru sve do glavnoga ulaza u kompleks brojnih austrougarskih građevina vodi Domobranska ulica. Nije dr. Lacija trebalo nagovarati da odobri postavljanje spomen-ploče u Sisku. Barokna zgrada zapovjedništva do Ilice, pak, prepoznatljiva je po zvoniku s velikim satom, dok je poznati kamenorezac Ivan Nestić na pročelju postavio mramornu natpisnu ploču. Bez obzira na rat, česte uzbune, bombardiranja i ljudska stradavanja, uz 50. obljetnicu Zastavničke časničke škole, posjetio nas je i odvažni ministar obrane Gojko Šušak. U toj sam vojarni s ostalim hrvatskim vojnicima, dočasnicima i časnicima HV-a i sam bio domobran ipedeovac i novinar-urednik “Hrvatskoga bojovnika”. U Zapovjedništvu Prve operativne zone HV-a Zagreb generala Bože Budimira. Mnogi od sisačkih domobrana, ratnih i poratnih stradalnika, na žalost, mjesecima su gladni, ranjeni i bosonogi patili na osvetničkim, bezdušnim i besmislenim križnim putovima pješice do Apatina, Vršca, Niša i Skoplja staljinističkog Titova jugokomunističkoga režima. Mjesecima su prizivali Boga da ih liši patnje i života, da ih uzme k sebi, ali smrt nije dolazila. Živjeli su još 20, 30, 40 ili čak 50 godina na sreću članova svojih obitelji i na ponos svojih sugrađana. Dočekali su, štoviše, snagom oružja i uz tisuće ljudskih žrtava slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku. Danas je u kompleksu Ilice 242 sjedište Katoličkoga sveučilišta, na sreću i radost studentske i profesorske duhovne elite iz svih samostalnih država bivše neuspjele zajednice. Možda je ratni kamenorezac za vojarne i spomenike poginulih vojnika HV-a Nestić i sveučilištu Nadbiskupije postavio mramornu natpisnu ploču. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. FRANO
    #1 FRANO 21 lipanj, 2016, 02:07

    TKO SU BRAĆA RADIĆI??
    BRAĆA RADIĆI SU ZAISTA IME , ALI KLERIAKLNO-KAPTOLSKE PROVENIJENCIJE.
    O BRAĆI RADIĆ SE ŠPEKULIRA VEĆ CC-A-9O GODINA ,A SVE U REŽIJI OVE NAŠE KAPTOLSKE ISPOSTAVE PLJAČKAŠKOG KRŠĆANSKOG KAPITALIZMA KOJI JE DIJETE ZLOČINAČKOG KRŠĆANSTVA ,A DANAS OSILJENA VLADAJUĆA LEŠINA NAUSKANA I UMIRE. MOŽDA MALO NEVJERICE KOD ČITATELJA OVOG MOG KOMENTRA ,ALI JE JEDNO ISTINA, DA TREBA ,JEDNOM ZAUVJEK, ZATVORITI DOSIJE =BRAĆA RADIĆ= JER JE TO PROHUJALO S ‘VIHOROM IZA ČEGA JE OSTALA VELIKA DUHOVNA I MATERIJALNA PUSTOŠ KOJA SE TEK KUMULATIVNO PREDICIRALA POSLIJE II SVJETSKOG RATA ,POSLIJE ZAVRŠETKA SOCIJALISTIČKE REVOLUCIJI U JUGOSLAVIJI ,ODNOSNO U HRVATSKOJ, KADA JE NARODNA VLADA OZBILJNO PRIŠLA RIJEŠENJU SELJAČKOG PITANJA ,KADA JE OZBILJNO I KONAČNO DOKRAJČILA CRKVENI FEUDALIZAM I UKINULA SVE OBLIKE KMETSTVA U HRAVTSKOJ I RAZOTKRILA SVU BIJEDU I ZABLUDU KOD GRAĐANA DA SU BRAĆA RADIĆI BILI TI KOJI SU SE ANGAŽIRALI DA RIJEŠE SLEJAČKO PITANJE U HRVATA.
    O BRAĆI RADIĆ NAJBOLJE I NAJISTINITIJE JE REKO SVE ,NAŠ VELIKI MARXISTA ,KRLEŽA,A O SELJAČKOM PITANJU SE NAJBOLJE I NAJISTINITIJE MOŽE SAZNATI IZ KONGESNIH DOKUMENATA KPJ ,NA PETOM KONGRESU KPJ,1948 GODINE. TADA SE PRVI PUT JAVNO I NAJISTINITIJE PROGOVORILO O BIJEDI I SIROMAŠTVU HRVATSKOG SELJAKA,PRVI PUT SE OBZNANILO DA JE HRVATSKI SELJAK BIO I OSTAO ,U VREMENIMA PRIJE RADIĆA I U VREMENIMA DJELOVANJA TE DVOJICE ZATUCANIH KATOLIKA ,DA JE HRVATSKI SELJAK BIO I OSTAO KMET CRKVENE DINASTIJE I DOSELJENIH STRANIH GRAĐANA, KOJI SU PO PRIVILIGIJI CARSKOG BAEĆA DOBILI HARAVTSKE POSJEDE KAO SVOJE LATIFUNDIJE I NJIMA VLADALI NA NAJOKRUTNIJI ROBOVSKI NAČIN. POTVRDA TOME JE DA JE CC- 18 %,PO SJEĆANJU,BILO HRVATSKIH SELAJKA KOJI SU IMALI SVOJE POSJEDE ,A ČINILI SU 11% SVEUKUPNOG FONDA OBRADIVE ZEMLJE U SVOM VALSNIŠTVU.INAČE SAV OSTALI DIO POLJOPRIVREDNO-OBRADIVE ZELMLJE PRIPDAO JE VELEPOSJEDNICIMA KOJI SU HRVATSKOG SELJAKA KORISTILI KAO KMETA U ROBOVSKOM STATUSU.
    PA SE IZ TIH KONGRESNIH DOKUNMKENAT SAZNALO ,DA JE HRVATSKI SELJAK ,OSIM PONIŽENOG POLŽAJA I SIROMAŠNOG NAČINA ŽIVLJENJA ,BIO I NEPISMEN.KONSTATIRANO JE DA JE POSLIJE-RATNI ,HRAVTSKI SELJAK ,I UOPĆE GRAĐANIN HRVATSKE, BIO NEPISMEN,JER JE 63% HRVATSKIH GRAĐANA BILO NEPISMENO,IAKO SE 4 RAZREDA PUĆKE ŠKOLE UZIMALO KAO PISMNENOST.I TEK POSLIJE RATA ,POSLIJE SOCIJALČISTIČKE REVOLUCIJE, HRVATSKI GRAĐANIN ,A POSEBNO SELJAK JE DOBIO PRAVI SVOJ STATUS GRAĐANINA HRVATSKE.
    NEĆU OVDJE GOVORITI O AGRARANOJ REFORMI ,O POSLIJERATNOM ZADRUGARSTVU KOJEG SU CRKAV I NJENI SLJEDBNICI MASOVNO IGNORIRALI ILI ZAGOVARALI POVRAT NA STARO. DAKLE, CRKVA SE NIJE MOGLA POMIRITI SA TIM DA POSTANE PERIFERIJA ,NE SAMO POLITIČKA NEGO I POSJEDNIČKA ,PA JE SVE RELIGIOZNE MANIFESTACIJE KORISTILA DA UZVISI BRAĆU RADIĆ KAO JEDINE POREDSTVNIKE NARODA ,ODNOSNO SELJAKA,ŠTO JE BILA VELIKA PREVARA ,ZBOG ČEGA SE NARONA SOCIJALISTIČKA VLAST MORALA SUDSKI OBRAČUNAVATI SA TIM ZLOČINČKIM KAPTOLOM I NJIGOVIM EGZARSIMA ,ZLOČINAČKIM UMOVIMA.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.