NA TV EKRANIMA TEŠKO SE ČUJE DOMAĆA GLAZBA, A KAMOLI POEZIJA

NA TV EKRANIMA TEŠKO SE ČUJE DOMAĆA GLAZBA, A KAMOLI POEZIJA

2. kolovoz, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Razlika u pisanju je ogromna i hvala pokojnom Đorđu Novkoviću mom dragom prijatelju koji me puno toga naučio da svladam pisanje tekstova za glazbu. Ako si već književnik-pjesnik onda bi se pisanje tekstova moglo nazvati primjenjena poezija a zato treba proći „obrtničku“ školu, jer pisanje poezije i tekstova su dva različita svijeta

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Književnik i novinar Željko Krznarić, koji već godinama živi i radi u Zagrebu, već se godinama uspješno bavi pisanjem pjesama. Dosad je objavio 17 knjiga. Objavio je i nekoliko cd-a poezije. Sudionik je brojnih kulturnih manifestacija u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko značajnih nagrada i priznanja, među ostalim i nagrade Zvonimir Golob za najbolju neobjavljenu ljubavnu pjesmu. Dosad mu je uglazbljeno oko 500 tekstova, a i zato je dobio brojna priznanja (Porin i dr.). Dobitnik je i Nagrade Grada Zagreba. Ovih dana Croatia record izdala je dvostruki cd s njegovim najuspješnijim pjesmama, koje su izvodili popularni hrvatski pjevači i glazbeni sastavi.

Željko Krznarić je bio suradnik i kolumnist portala “Tjedno”.

Gospodine Krznarić, što znači biti pjesnik u današnje vrijeme?

Teško je odgovoriti što znači biti pjesnik danas. U nekom materijalnom statusu ne znači ništa, u društvenom također ništa jer kome trebaju pjesnici u ovoj zemlji. No znači mnogo za ljudske duše, dobre, osjećajne ljude koji uživaju u stihovima, i taj osjećaj da nekome oplemnjuješ život onime što pišeš stvara zadovoljstvo i tjera te i dalje da na tome ustraješ. Obično je tako kako je rekao Krklec, za života ne dobiješ ništa a nakon smrti ulicu.

Kako ste počeli, kad ste napisali i objavili prvu pjesmu?

– Kod mene govorimo o prvoj pjesmi kad je u pitanju poezija i prvoj pjesmi kad sam počeo pistai stihove za glazbu. Imao sam sreću što mi je razrednik bio profesor Joža Skok koji je otkrio u meni tu nadarenost pa sam prvu pjesmu objavio u četvrtom razredu osnovne škole. A što se tiče glazbe tu je kumovao moj prijatelj Vjekoslav Jutt koji me nagovarao da počnem pisati tekstove i s njim i pjesmom „Ljubiš jednom il ni jednom“ je sve započelo.

Hrvatska ima iznimno dobrih i kvalitetnih pjesnika. Kako to da se malo tko ili gotovo nitko nije uspio afirmirati u inozemstvu?

– Da bi netko uspio u inozemstvu trebala bi i šira podrška i pomoć onih koji su plaćeni da se bave kulturom a i društava koje okupljaju književnike. Ja u Društvu hrvatskih književnika samo plaćam članarinu a još nisam od njih imao nikakve koristi. Dakle, trebalo bi se puno toga poklopiti da bi netko uspio i vani.

Jesu li neke vaše pjesme prevedene i na druge jezike?

– Pjesme su mi prevedene na rumunjski i mađarski jezik a i to je splet okolnosti što se recimo prevoditelju na mađarski sviđa moja poezija. Na rumunjski su mi pjesme prevedene kad sam bio u Braili na međunarodnom književnom susretu na preporuku nekih mojih kolega koji su smatrali da ja to zalužujem.

Zlatna kolekcija

Mnoge vaše pjesme su i uglazbljene. Eto, sad vam je u nakladi Croatia Records, najstarije i vodeće diskografske kuće u Hrvatskoj, objavljen i dupli cd, s vašim najboljim (?) pjesmama koje su snimili brojni popularni pjevači i glazben skupine. Kako je došlo do tog cd-a?

– Da, Zlatna kolekcija mojih pjesama izašla je u izdavačkoj kući Croatia Records u kojoj je snimljen najveći broj mojih pjesama. U razgovorima sa Želimirom Babogredcom, direktorom kuće rodila se ideja da se napravi taj cd i da se na njemu nađu pjesme koje su na neki način obilježile jedan dio mog stvaralaštva. Bilo je teško od gotovo 500 pjesama izabrati 35 a tu je pomogao i autor projekta Boris Zeljak i urednik Domagoj Šiljeg. Osobno mi je drago da sam dobio jedan takav cd i zbog toga zahvaljujem Croatia Recordsu.

Kakva je razlika – pisati za uglazbljivanje ili pak za knjigu?

Razlika u pisanju je ogromna i hvala pokojnom Đorđu Novkoviću mom dragom prijatelju koji me puno toga naučio da svladam pisanje tekstova za glazbu. Ako si već književnik-pjesnik onda bi se pisanje tekstova moglo nazvati primjenjena poezija a zato treba proći „obrtničku“ školu, jer pisanje poezije i tekstova su dva različita svijeta.

Koliko ste dosad objavili knjiga?

– Do sada sam objavio 17 knjiga poezije a početkom jeseni bi se trebala ukazati nova knjiga. Ni to nije lako u ovoj državi kojoj je kultura nužno zlo a književnici neki ljudi koji tamo nešto pišu. Umjetnost je okovana birokracijom a autorsko pravo je nešto imaginarno, neopipljivo pa ga mnogi svojataju i koriste bez pitanja i naknade.

Primili ste i brojne nagrade i priznanja…

– Lijepo je primiti nagrade i priznanja jer na taj način vam netko ipak zahvali i cijeni ono što radite. Uz Porina, Eurovizije dobio sam i nagradu na najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu Zvonimir Golob a gradu Zagrebu sam zahvalan na dodijeli nagrade grada Zagreba za moj rad vezan uz grad. Ima tu i festivalskih nagrada kao i nagrada za najbolje tekstove.

Ostaju oni koji to jesu

Poezija se vrlo malo može čuti recimo na tv ekranima. Zašto?

– Kad se na tv ekranima skoro ne može čuti domaća glazba kako bi se te mogla čuti poezija. Zašto i toga nema zaista ne znam. Možda je to ono o čemu sam i rekao, odnos prema poeziji. Kako je tako je, iz ove kože ne možemo a hvala dragom Bogu ljudi se sve više vraćaju lijepoj riječi koja im treba u ovim teškim vremenima.

Obično se misli da „svatko“ može pisati poeziju…

– Ne samo da se misli nego se svatko danas sam proglasi pjesnikom. Nikad neću zaboraviti kad mi je pokojni Arsen jednom rekao nikad više u ovoj zemlji nije bilo pjesnika, pjevača i kompozitora. Svatko misli da zna i svatko piše, ali ipak na kraju ostaju oni koji to zaista jesu. T

1 Comment so far

Jump into a conversation
  1. anno
    #1 anno 2 kolovoz, 2018, 17:36

    Kako bi se čulo kada su sve sje….
    Ovo su neke nove generacije urednika i stvaratelja koji su se navikli na suvremenu tehnologiju.
    Ovo je pravi intervju dvojice veterana koji se bave pisanjem poezije i knjiga.
    Dajte razgovora sa više takvih koji su ostavili obol u novinarstvu 80. tih godina kada je stvarno bilo pravo novinarstvo, koji imaju što za reći.
    Što se tiče gospona Krznarića mi ženski svijet pamtimo i onu”Vrati mi moje krpice” koju je pjevao gospodin Vjekoslav Jutt.
    Šteta što su nakon 90 neke ploče i materijali uništeni od strane glazbenih urednika na radio postajama.
    Kome je to smetalo?
    Sada traže okolo tko šta ima u svojim arhivama!
    Ne daj se generacijo…

    Reply this comment

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.