NA KRUZERU VICTOR HUGO KOJI UPLOVLJAVA U SISAK RADI SIN TEREZE KESOVIJE

NA KRUZERU VICTOR HUGO KOJI UPLOVLJAVA U SISAK RADI SIN TEREZE KESOVIJE

6. svibanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Prema najavama „Sisi“ se u Sisku iznova očekivao 27. travnja, ali je pad vodostaja Save brod zaustavio u ekološki ugroženu Slavonskom Brodu, javila nam je direktorica Turističkoga ureda Milijana Borojević. Hoće li cvjetnoga 19. svibnja uz „Biokovo“ četiri dana sidriti 82-metarski „Victor Hugo“, teško je prognozirati. On bi na području Siska i istoimene županije u 48 kabina privremenoga boravišta trebao ugostiti 96 putnika

Napisao i snimio: Josip Frković

Premda nam viša kustosica Gradskoga muzeja Siska Katica Mrgić, koja je 3. svibnja u sklopu ciklusa „Šikljom kroz povijest grada“ održala predavanje o prevlačenju trgovačkih i žitnih lađa na stotinjak kilometara dugoj, završnoj dionici Kupe pred utokom u Savu, od Siska do Karlovca, nije mogla odgovoriti kad će se konačno pristupiti jaružanju dobrano oplićalih korita, brojni su posjetitelji saslušali zanimljivosti iz povijesti najjeftinijega transporta riječnim magistralama. Iz vremena kad se od najsjevernije hrvatske luke Sziszeka plovidlo sve do Karlstadta. O povijesti riječne plovidbe, rekosmo, u 18. i 19. stoljeću, kad su desecima tona teška plovila i terete na njima objema obalama uzvodno vukli ljudi, a onda, tzv. kopitnicama, snažni konji, recimo hrvatski posavci i hladnokrvnjaci. Isti oni što su bili u vojničkoj službi Austrougarske Monarhije kao uzdanice prevlačenja topništva k.u.k. države, trojedne kraljevine/carevine u ratovima sa Srbijom i drugim vojnim suparnicima na Balkanu i Rusiji. Intenzivno se baveći – kao „Večernjakovac“ i dopisnik Prvoga programa HRT-Hrvatskoga radija – temama plovidbe, sve do najstarije suvremene kompanije Dunavskoga Lloyda, osnovane pedesetih na Dunavu u Vukovaru i potom preseljene u Sisak, novinar se prisjeća svih zanimljivosti iz Pokuplja, Auguštanovca, dvaju Degoja i Pokupskoga. Više godina, štoviše, pozicije sisačkih tegljača, potiskivača i teglenica na Rajni, Majni i Dunavu, do crnomorske Konstanze, objavljivane su ponedjeljkom u „Pomorskoj večeri“ Hrvatskoga radija.

Poslije Francuza, Austrijanci

A u Pokuplju su djedovi današnjega poduzetnoga načelnika Pokupskoga Božidara Škrinjarića, veleposjednika Rudice Raka i drugih talentiranih i bogtih muževa razvijali brodograditeljstvo od najbližeg i njima najjeftinijeg, drvenoga materijala s obronaka šumovitih Vukomeričkih gorica. A umirovljeni kapetan unutarnje plovidbe i načelnik Unutarnje plovidbe Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Janko Brnardić i brat mu brodograditelj ing. Nikola Brnardić, rado govore i o prvim pogonskim parostrojevima, pokretanim ne samo veslima, drvenim loživom i samotokom matice rijeke, nego i spaljivanjem sirove nafte. Ali, vratimo se povjesničarki gđi Mrgić, koja je za zadnjih poplavnih prijetnji i rekordnih vodostaja Save, Kupe i Odre, što okružuju grad Sisak, s naročitom pozornošću pratila doplovljavanje austrijskoga kruzera „Prinzessin Sisi“ na pristan što ga danas uz najstariju sisačku zidanicu Maloga kaptola na Rimskoj obali predstavlja adaptirani nekadašnji ponos Dunavskoga Lloyda, motorni tegljač „Biokovo“. Brod-muzej i restoran, simbol stoljetne lađarske tradicije, u kojoj je i nekadašnje svratište Veliki kaptol (danas sjedište biskupijskoga Ordinarijata – op.a.). Davno su tom brodu u savskom brodogradilištu, podno neumorne graditeljske dizalice, navoza i kurije „Vis“, demontirali srce što ga čine dva motora od po 500 KS. A onda su došli srpska pobuna i ratna agresija, pa se brod „Vukovar“, primjerice, sklonio ispod vitkih lukova Galdovačkoga mosta, dok su se deseci drugih, trofejnih ali vrijednih plovila, skrivali u zimovnicima i rukavcima diljem Hrvatske i u inozemstvu.

Očekuje se opet „Victor Hugo“

Sjetimo se samo dijelova bogate flote sisačkoga „Hidroputa“ u rukavcu Preloščice, gdje je na suhom ostao motorni tegljač „Zagreb“ ili pak umirovljenu sisačkom milicionaru i birtijašu, Crnogorcu podrijetlom, Miši Radonjiću, prodana Lloydova „Zeta“. Prije nekoliko godina, držim 2012. i četvrt stoljeća iza saborskoga proglašenja Lonjskoga polja parkom prirode, prigodu da posjeti sisačku luku pri visokom je vodostaju dobio francuski kruzer „Victor Hugo“, na kojem službuje jedinac naše pjevačke dive Tereze Kesovije, Alan Kesovija. Vraćao se on u međuvremenu s raspjevanom Konavokom, da bi 12. travnja u Sisku pristao i četiri dana sidrio austrijski brod pod malteškom zastavom „Prinzessin Sisi“, sa 111 putnika iz Švicarske i Austrije. Visinom od 540 cm, patuljak sa četiri palube, pogodan za prolaske ispod mostova i brod duljine 11240 sm i gaza 150 cm, ima mnogo pogodnosti za putnike dubljega džepa. Nakon obilazaka Zagreba, Lonjskoga polja s prvim Europskim selom roda Čigoćem, obavljena je smjena putnika – Austrijanci i Švicarci su s Plesa i Tuđmanove zračne luke poletjeli u Beč i Zuerich, dok su novi korisnici 78 komfornih kabina na tri razine, ukrcani u Sisku, zaplovili nizvodno Savom i Dunavom do Novoga Sada. Prema najavama „Sisi“ se u Sisku iznova očekivao 27. travnja, ali je pad vodostaja Save brod zaustavio u ekološki ugroženu Slavonskom Brodu, javila nam je direktorica Turističkoga ureda Milijana Borojević. Hoće li cvjetnoga 19. svibnja uz „Biokovo“ četiri dana sidriti 82-metarski „Victor Hugo“, teško je prognozirati. On bi na području Siska i istoimene županije u 48 kabina privremenoga boravišta trebao ugostiti 96 putnika. „Hugo“ je, kao i „Prinzessin Sisi“, građen 2000. i renoviran 2010., odnosno 2016. godine. U svakom slučaju, intenziviranje kruzerskih plovidbi, Savom i Kupom, najavljuje nova turistička otkrića stranih gostiju na rubu lonjskopoljske močvare i trsnoga gorja Moslavine, ponad zelene savske magistrale. Drži tako i naša sugovornica gđa Katica Mrgić, očekujući povijesna otkrića i razmah kontinentalnoga turizma. O prvom parobrodu „Slogi“ i njegovoj havariji, pionirskim pothvatima sisačkih lađara i pokušajima otvaranja plovidbe do Zagreba, drugom prilikom. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. moslavački - posavac
    #1 moslavački - posavac 6 svibanj, 2018, 21:08

    Sjetimo se onih lijepih vremena kada je plovidba Kupom bila intenzivna.
    Bodovi, šlepovi, čamci, šiklje.
    Tko je bio blizu Kupe imao je čamac.
    Svaki šporanj svoju sajlu.
    Tomosovi, Lame, četvorke bili su sastavni dio osvajanja djevojaka koje su bile na stepenicama ispod Kaptola.
    Prvi svibanj – bez obzira na tempetaru zraka i visinu vode krštenja sezone kupanja u Vrbini.
    Ovi mlađi danas nemaju pojma kako je onda bilo.
    Sada kada dođe kruzer evo prilike da se podsjetimo tih dana.
    Bit će zanimljivo biti i na predavanju u Muzeju kad se nađe ova stara generacija živih šikljaša sa Kupe, koji su onda bili”klinci”.
    Bravo gospon Frković za ovo prisjećanje.
    A gosponu Janku poruka da nas sakupi oko Biokova.
    Vratimo se Kupi – kao u stara dobra vremena….Ali u novim uvjetima.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.