NA ETNOFESTU U NEUMU UVIJEK IMA NEŠTO POSEBNO

NA ETNOFESTU U NEUMU UVIJEK IMA NEŠTO POSEBNO

20. kolovoz, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Etnofest u Neumu nikada nije bio izrazita revija zvijezda, ali nema tko od velikih estradnih imena nije pjevao na plaži ispred hotela Zenit. Oni rijetki pjevači koji još nisu bili, ako nastupaju na festivalima, vjerovatno će doći. Ove godine Hanka Paldum je bila po prvi put, u duetu s Ivicom Martićem je otpjevala pjesmu Nene Ničevića i Luppa “Nisam te zaboravio, nisam te zaboravila”. Prvi put je nastupio prvi pjevač “Divljih jagoda” Toni Janković s pjesmom “Te nemirne usne” Vedrana Hadžiavdića iz Teške industrije. Zlatko Pejaković se pojavio po treći put s pjesmom “Od ljubavi prave gineš”. Odličnu pjesmu “Godinu za godinu” imao je Željko Krušlin Kruška, dojmljiv je bio Mario Rucner, o njegovoj “Lirici” na portalu Tjedno pisali smo još kada je početkom ljeta na Mržnici za tu pastoralnu baladu snimio spot… Neno Belan koji bez problema napuni zagrebačku Šalatu ili slične prostore u Zagrebu svake godine, u zadnje tri godine na Etnofestu Neumu je po drugi put

Napisao: Dražen Stjepandić

Mažuretkinje iz Neuma desetak minuta prije 21 sat su čekale postrojene na pozornici znak ekipe BH RTVa., a znak za početak direktnog prijenosa i festivala dali su ljudi iz sarajevske televizijske ekipe, pretpostavljam poslije reklamnog bloka. Neumske djevojčice su stupale uz “Tri naranče” Livija Morožina. Ta jedna od najpoznatijih skladbi je po prvi put bila izvedena na prvom Etnofestu 1996. Poslije 23. godine uz “Tri naranče” i mažuretkinje krenulo je 23. izdanje Hrvatskog glazbenog festivala “Etnofesta” u Neumu.

Nadjačao glazbenu silu prolaznost

Nakon svih tih godina najveći uspjeh Etnofesta u Neumu je upravo to što je uspio opstati i oduprijeti se prolaznosti, jednoj od najvećih ne samo estradnih nego općenito glazbenih sila. Kada nešto uspije ili ode u nepovrat nikada nije samo jedan uzročnik. Svakao je jedan od najznačajnijih faktora uspjeha Etnofesta podrška Neuma, priobalnog mjesta koje još službeno nije postalo grad, ali ima nešto što nemaju ni mnogo veći gradovi, a to je glazbeni festival dobro znan publici, turistima u Neumu, glazbenicima raznih profila, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i medijima.

Bilo je godina kada bih u Zagrebu sretao direktorski tandem Juricu Pađena ili Tomislava Šojata, a još se ni u lipnju nije znalo hoće li se festival održati. Ove godine predsjednik općine gospodin Živko Matuško je u razgovoru za bh Večernjak objavljenom na dan održavanja festivala 19. kolovoza jasno naglasio: ”Etnofest organiziramo kako bismo obogatili svoju kulturnu i zabavnu ponudu te gostima boravak u Neumu učinili nezaboravnim…” Osobno sam uoči festivala razgovarajući s domaćim ljudima čuo da se u Neumu sezona broji do festivala, poslije toga cijene apartmana i potražnja za njima opadaju. Dakle Neum se čvrsto opredjelio za Etnofest i zajedno sa smotrom folklora koja mu prethodi, subotom, festival je zaštitni znak Neuma. Posljednjih godina redovito u prvom redu ispred festivalske pozornice cijeli festival odgleda gospodin Dragan Čović, hrvatski predstavnik u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Gospodin Čović se zadrži i na festivalskoj fešti s Matom Bulićem i društvom, što je nesumnjivi znak kako je cijeli hrvatski dio Hercegovine daje podršku festivalu.

Drugi važan faktor Etnofesta je direktorski tandem Jurica Pađen – Tomislav Šojat. Bez njih i njihove upornosti, predanosti festivalu i osobnog pedigrea u glazbenom svijetu festival ne bi bio među najuglednijma kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Kada sretnem Juru Pađena osjetim u njemu onu kejtričardovsku energiju. Naravno samo s tim se ne može raditi festival zato je tu Tomica Šojat sa svojim organizacijskim sposobnostima.

Bez televizije nema festivala. Ove godine BHRTV se pokazala kao iskreni televizijski partner. Festival je najavljen i sudeći po onome što se moglo vidjeti iz gledališta direktni prijenos je profesionalno i bezprijekorno odrađen. Početnih godina dok ga je prenosio HRT Etnofest u Neumu je doživio strmoglavi uspon, onda je promjenom vlasti dvije tisućite od strane HRTa kao i mnogo toga vezanog za Hercegovinu od državne dalekovidnice jednostavno odbaćeno. Od tada Etnofest je prvo prenosila Federalna televizija, a nakon nje BHRT. Nekad je prijenos bio, nekada je bila samo snimka, sjećam se kako je bilo opravdanja da neke glumice nisu mogle doći na Etnofest u Neumu jer se poklapao sa Sarajevo film festivalom. Ove godine, a dobro sam u Večernjaku i Avazu pogledao stranice sa televizijskim programima, ne da nije bilo nešto važnijeg, nego ni na drugim programima nije bilo nešto atraktivnije, sezona repriza je bila u punom jeku. Etnofest u Neumu zasigurno i za svoje televizijske partnere može biti program koji donosi gledanost, pa se nadam da su na BHRTu prepoznali da u svojim rukama imaju BH verziju nečega između San Rema i Splitskog festivala podvučeno etnom. Samo bi tu trebalo i televizijskog uredničkog rukopisa, festival prihvatiti kao svoj ne samo administrativno i teritorijalno. Prvi nastup Hanke Paldum u Neumu je u nedjelju bio toplo pozdravljen. Ozbiljnih estradnih festivala nema više mnogo, a od novih imena u Hrvatskoj su se uspjeli nametnuti samo rijetki. Etnofest u Neumu uz to što je najveći izvoznik hrvatske glazbe u inozemstvu, može biti i odlična prilika za nasljednike slavne sarajevske esdradne škole za predstavljanje u pred publikom u Hrvatskoj. Mnogo je razloga za daljnji napredak u suradnji Etnofesta u Neumu i njihova glavnog televizijskog partnera BHRTa.

Veliki su uvijek prisutni

Etnofest u Neumu nikada nije bio izrazita revija zvijezda, ali nema tko od velikih estradnih imena nije pjevao na plaži ispred hotela Zenit. Oni rijetki pjevači koji još nisu bili, ako nastupaju na festivalima, vjerovatno će doći. Ove godine Hanka Paldum je bila po prvi put, u duetu s Ivicom Martićem je otpjevala pjesmu Nene Ničevića i Luppa “Nisam te zaboravio, nisam te zaboravila”. Prvi put je nastupio prvi pjevač “Divljih jagoda” Toni Janković s pjesmom “Te nemirne usne” Vedrana Hadžiavdića iz Teške industrije. Zlatko Pejaković se pojavio po treći put s pjesmom “Od ljubavi prave gineš”. Odličnu pjesmu “Godinu za godinu” imao je Željko Krušlin Kruška, dojmljiv je bio Mario Rucner, o njegovoj “Lirici” na portalu Tjedno pisali smo još kada je početkom ljeta na Mržnici za tu pastoralnu baladu snimio spot… Neno Belan koji bez problema napuni zagrebačku Šalatu ili slične prostore u Zagrebu svake godine, u zadnje tri godine na Etnofestu Neumu je po drugi put. Ovaj puta nastupio je zajedno s umjetničkim direktorom Juricom Pađenom u novoj obradi “Klinček stoji pod oblokom” snimljenoj zajedno sa Singrlicama. Neno Belan je direktor Zagrebfesta i koliko znam ovo je prvi puta da dva direktora festivala nastupaju na nekom festivalu. U Neumu uvijek ima toga probrati, nešto osebno.

Jedna od zadatih formi u festivalskom konceptu su nastupi lokalnih i nadolazećih snaga na početku svakoga Etnofesta u Neumu. Ove godine po prvi put se predstavili Ankica Grossi, Sestre Raič i Jack Roksam.

Etnofest je kao kup natjecanje, samo što tu ne igraju veliki protiv malih, nego poznati i manje poznati zajedno čine festival. Oni iz kategorije “ nikad čuo” u scenskom pristupu i koreografiji nastupa često su bolji i spremniji od daleko poznatijih imena, jedino mi je žao što ti s početka festivala i u kreativnom segmentu nemaju ozbiljnijih ambicija od prigodničarskih želja i pozdrava poznanicima u publici kroz zavičajni melos.

Jednako tako ne razumijem neka poznata imena koja se samo tako pojave sami, bez instrumenta ili cigarete, na nemaloj festivalskoj pozornici s pjesmama za koje sam siguran da i sami znaju da ih treba drugačije iznijeti pred publiku u direktnom prijenosu pred bilo kojom televizijom. Još ako pjevaš neku tugaljku možda nije ni loše da sve oko tebe djeluje žalosno, ali u suprotnom zaista ne razumijem kako ti izvođači ne kuže da štednjom na festivalskom nastupu oduzimaju u promociji onoga što rade i žele da to bude prepoznato u javnosti. Na televiziji je vizuelna dimenzija jako važna, a neadakvatnim iznošenjem pjesme gubi se svrsishodnost pojave na festivalu. U svakom od popratnih novinarskih tekstova koje godinama pišem, nakon što se završi još jedan Etnofest, organizatorima iznesem neko svoje razmišljanje i prijedlog, tako bi ovaj puta direktorskom dvocju Pađen Šojat predložio da izvođačima, osim ako ne pjevaju o smrti majke, teške bolesti ili tako nečemu tragičnom, više ne dozvole da se samo tako sami izlaze na pozornici. Ako je to izvođačima financijski problem, odna neka festival organizira prigodno popunjavanje praznine na pozornici. Sa stalnim pratećim bendom, vokalima ili plesaćima, što bi ujedno festivali davalo dodatnu prepoznatljivost.

Kiša nije pala, a sve je pokvarila

Vremenske prilike su još jedna zadana forma Etnofesta u Neumu. Festival se održava na otvorenom na plaži pored Hotela Zenit. More podiže atmosferu, ali nosi stalnu opasnost. Sjećam se kada 2006. festival nije bio održan zbog pijavice. Pojavila se samo pet minuta prije festivala i ne samo da je srušila pozornicu, nego televizijska kola postavljena zbog boljega signala na brdu odnijela iza dva brda. Kada pričam o tome gledaju me u nevjerici, ne pomaže ni kada objasnim da je pijavica tornado, jako strujanje zraka od kojega je jači samo uragan. No, nikada nikome iz Sarajeva nije palo na pamet da reportažna kola postavi gore na brdu. Kiša, posebice ljetna ne djeluje, ne djeluje kao neka strašna prijetnja, međutim ove godine je pokvarila festival, premda nije pala. Te nedjelje je započinjala više puta i nakon par sekundi bi prestala. Isto se dogodilo i tijekom festivala, kiša nije pala, ali je tri puta započinjala. Prvi puta palo je nekoliko kapi, drugi puta ljudi su se uzkomešali, a treći puta početak je potrajao koji minut, izledalo je kao da će biti pljuska, pa je nastala je panika. Posebice žene s djecom počele su bježati pod krov i za njima mnogi drugi. Dobro popunjeno gledalište se prilično ispraznilo, prepolovilo. A na posljetku kiša nije pala.

U toj situaciji je profesionalizam izvukao festival do kraja. Osiguranje je budžama pripremilo kišobrane, kamermani su stavili futrole na kamere, izvođači su nastavili nastupati po svome redu. Ona malo veća djeca su se igrala pokrivajući glave se izvrnutim stolicama. U toj siituaciji kada je pola bijelih plastičnih stolica ostalo prazno mislim da se i glazbeno gledano dogodio najbolji dio festivala. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.