NA ĆIRILICI SU U VUKOVARU PISANE I SMRTNE PRESUDE

NA ĆIRILICI SU U VUKOVARU PISANE I SMRTNE PRESUDE

24. listopada, 2019.

 

Jel’ bi se moglo dogoditi da je neki fašista ili nacista optužen za tako teške ratne zločine protiv Židova, kao ovaj što je kriv za brojna protjerivanja i ubojstva Hrvata, a da recimo Izrael šutke prelazi preko toga, da čeka kad će taj i takav prijeći njihovu granicu, pa da ga onda eventualno privedu pravdi? Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru predložilo je i brojne svjedoke, odlično opisalo nedjela, ali – što je i kada krenulo po zlu, da se sve više kola okreću naopako

Napisao: Mladen Pavković

U Vukovaru nema mira. A prema svemu sudeći ne će ga ni biti. Sve dok se ne odgovori na pitanje: tko je pobio sve te ljude? Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru još je 2002. podnije optužnicu za zločine u ovome gradu protiv: Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Milete Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića, jer su krivi „da su u razdoblju od mjeseca kolovoza do 18. studenoga 1991. na području općine Vukovar  prilikom oružane agresije bivše tzv. JNA i pridruženih paravojnih  četničkih postrojbi na Republiku Hrvatsku, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru, te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija radi stvaranja „Velike Srbije“, planirali i izvodili borbene akcije, u kojima su im se pridružili i Željko Ražnjatović- Arkan  i Slavko Dokmanović“.

Zatim u istoj optužnici na gotovo šest stranica (!) imenom i prezimenom navedeni su stradali civili, za koje još nema odgovora – tko su njihovi zločinci?

Popis je tu

I umjesto da se u Vukovaru bave „pravdom i pravicom“ tamo se sve više nameću teme poput postavljanja ploča na ćirilici i nekakvim notornim „statutom“ ovoga grada na pismu kojeg su građani ovoga grada itekako dobro razumjeli 1991., jer su im sve smrtne i ine presude bile pisane – ćirilicom.

Hrvatsko pravosuđe među ostalim i dalje traži ratnog zločinca Vojislava Šešelja, ne mogu ga naći, ne znaju njegovu adresu, a on je ništa manje nego zastupnik u srbijanskom parlamentu, ima svoj telefon, tajnicu, a također je tamo i ugledni i cijenjeni „borac za otadžbinu“, kojeg svaki dan susreću i mala djeca.

Jel’ bi se moglo dogoditi da je neki fašista ili nacista optužen za tako teške ratne zločine protiv Židova, kao ovaj što je kriv za brojna protjerivanja i ubojstva Hrvata, a da recimo Izrael šutke prelazi preko toga, da čeka kad će taj i takav prijeći njihovu granicu, pa da ga onda eventualno privedu pravdi?

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru predložilo je i brojne svjedoke, odlično opisalo nedjela, ali – što je i kada krenulo po zlu, da se sve više kola okreću naopako i da nam je važnije hoće ili ne će Junak Domovinskog rata Marijan Živković biti osuđen zbog razbijanja nekakve ploče? (A i njegova dva sina su na popisu smrtno stradalih.)

Potrpati u ladice

Prije će on i takvi  dočekati „pravdu“ za „limene  ploče“ nego za svoje sinove, odnosno najbliže koji su nevini ubijeni ne u Srbiji, nego u svojoj Domovini-Hrvatskoj!

Netko će možebitno reći – neka institucije rade svoj posao.

Pa, rade ga,  popis je tu, (prilažemo ga u originalu!), a krivaca „nema“!

Dokle?

Sada očito treba izmisliti novi eksces u Vukovaru i ponovno ovakva pitanja još dublje po trpati u ladice. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Bacin bez Njonje i Sonje
    #1 Bacin bez Njonje i Sonje 28 listopada, 2019, 17:03

    Bujica je jedina prenijela izjavu Ive Žinića, župana Sisačko-moslavačke županije, koji je na nedjeljnoj komemoraciji u Baćinu, pred članovima obitelji žrtava otvoreno iskazao sumnju da će pravda ikada biti zadovoljena: ”Ovdje svake godine dolazimo i ponavljamo istu priču, a nitko nije osuđen! Nakon 27 godina nitko nije završio u zatvoru i odgovarao za ratne zločine u Baćinu i našoj županiji! Možemo li uopće očekivati da će se nešto u budućnosti promijeniti i da će u sljedećih godinu, dvije doći do ostvarenja pravde?! Nažalost, ja više nisam siguran da će se to dogoditi!“

    Šokiran sam kada nositelj regionalne vlasti ovako nešto izjavi! Ujedno sam i zabrinut za župana nakon ove izjave – komentirao je Pandža i dodao: – Mogao bi pasti u nemilost poput Ivana Penave, zato što se napokon usudio reći istinu… Bojim se sada za ovoga čovjeka, jer kada Pupovac ovo čuje, kada ovo ‘Njonjo’ vidi, pitanje je što će biti sa Žinićem… Ova izjava potvrđuje da sam ja sve ove godine bio u pravu, a županu neka Bog bude na pomoći, nakon ovoga. Pukovnik HV-a Ivica Pandza Orkan o srpskim zlocinima i nekaznjavanju ubojica u Pounju, Bacin, Kostrici…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Janezi Vukodlaci
    #2 Janezi Vukodlaci 28 listopada, 2019, 11:12

    Država Hrvatska. Za mene je ona nezavisna, a za neke je neovisna. Neovisna od čega? Od marihuane, kokaina… ”Nezavisna” previše podsjeća na onu takozvanu državu u kojoj je, po Dejanu Kovaču, vladao ”tip” koji se zvao ”Ante”. Zamislite državu na čelu s Antom! Poltronska neovisna Hrvatska.

    Sad se ponosni ”neovisni” Hrvat nađe za jednog ”sudnjeg dana” u Sloveniji. Još bolje, u Izoli, pitoresknom gradiću neovisne Slovenije. I pozlije mu od silne i iskrene pažnje domaćina prema državljaninu neovisne RH s ”brdovitog Balkana”. Neovisni slučajni prolaznik odmah nazove Hitnu pomoć, a dijalog se odvija odprilike ovako: ”Prosim lepo, ovde leži fant iz Hrvaške… Prosim da ga se hitno makne s pločnika”. Dežurni iz hitne, human i zabrinut uzima neophodne podatke. ”Tko zove?”; ”Ja sam Sujlo…”… ”Žao mi je gospod Sujlo, ali sad je dva sata i 10 minuta, a naša Hitna pomoć dolazi po, kako ste rekli Hrvate, samo do 14 sati. Ako može sam doći u Hitnu onda ga upozorite da, ako je stariji od 70 godina, onda ga možemo primiti samo do 19 sati”.

    Ubacimo u ovu nevjerojatnu priču tzv. načelo reciprociteta. Janezu pozlije u Hrvaškoj, recimo u Poreču. Naša Hitna humana i zabrinuta kaže: ”Žao nam je, ali prošlo je 14 sati”. Ili Janez dobije, ne daj Bože, moždani udar, a Kovačev Ante, u stilu slovenskog, tiho i utješno kaže: ”Žao nam je, prošlo je 19 sati do kada primamo takove slučajeve iz dežele”.

    I kada bi se to, apstraktno rečeno, dogodilo u iskompleksiranoj Lijepoj našoj, naši dragi susjedi Slovenci ne da nam ne bi dopustili ulazak u Schengenski prostor nego bi, kao Trump Meksikancima, digli na Bregani i Macelju žičanu ogradu sa strujom iz Krškog.

    Ovu uzbudljivu i ohrabrujuću vijest objavio je progresivni Jutarnji list. I do danas je nitko nije demantirao sa ”sunčane strane Alpa”. Dakle, koja smo mi država? Dragi susjedi Slovenci drže svoju vojarnu na Svetoj Geri s ovu stranu granice u Hrvatskoj.

    Odlazak Hrvata u Austriju ili Italiju kroz ”prijateljsku” Sloveniju nalikuje na avanturistički izlet skupine ovisnika. Ako te slučajno ne zaustavi policija i ne naplati ti kaznu jer, recimo, nisi pazio na razmak između vozila, ne daj Bože da ti zatreba Hitna pomoć u deželi.

    TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
    Sponsored content
    All-on-4® je trajno rješenje vaših problema u samo nekoliko sati! U Hrvatskoj su cijene upola povoljnije nego u ostatku Europe.
    Midas – Nativno Internet oglašavanje
    S druge strane ni prijateljska BiH ne želi da bilo kakvi mostovi stoje među nama. Pa tako ni Pelješki. Spremni su nam pokloniti sve imigrante koje imaju bez i jedne kune.

    Nadalje, Crna Gora nema više pretenzije na Dubrovnik. Zadovoljni su što je Prevlaka gotovo njihova. Nema veze što je naša po međunarodnom pravu.

    Srbi ne potražuju ništa, osim granice Virovitica, Zadar, Karlobag, Vukovar, SAO Krajinu i Sao Paulo u Brazilu te da im se prizna treće i drugo mjesto u fudbalu koje su osvojili u Francuskoj i Rusiji s braćom iz Hrvatske.

    Nakon rasističke prakse u Izoli od našeg Ministarstva ”inostranih” poslova ni riječi. Uvjereni su da se tu radi o klasičnom nesporazumu slovenske i hrvatske Hitne pomoći pa se oni ”ne bi šteli mešati”. Ne znam baš točno značenje riječi reciprocitet. Je li to ima veze s 30.000 slovenskih vikendica u RH te višim ili nižim porezima, ne znam. Mi Hrvati, ratni pobjednici, ne damo se zaj…..ti. Ako baš zagusti mi smo spremni (ne mislim ”za dom”) čak i povući graničnu crtu s deželom nekoliko kilometara istočnije tako da Sveta Gera ostane na slovenskoj strani. Pa neka onda Janezi cmizdre i krenu s novom arbitražom.

    Pred nove izbore svaka od četrdeset slovenskih stranaka obećava biračima cijeli Piranski zaljev, a u koaliciji valjda i cijeli Jadran.

    Vijest koja me učinila ponosnim i sretnim. Čitam ”Naklada Ljevak ponosno vas poziva na predstavljanje knjige ‘Mika Špiljak revolucionar i državnik’ povjesničara Hrvoja Klasića”.

    Knjigu predstavljaju Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Mladen Pejnović i Boris Rašeta u srijedu, 30. listopada. Za Novinarski dom spremni u 19 sati! To je stvarno izvrsno isplanirana partizanska akcija nakon zadnje Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. godine, pod naslovom ”Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe”, kojom su ponovno osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini kao i zločini svih ostalih totalitarnih režima. Tom Rezolucijom odzvonilo je svim retrogradnim režimima. Ustašama je, doduše, odzvonilo još 1945. godine, a rijetki su se uspjeli domoći Argentine i Paragvaja.

    Prof. Jurčević u svojoj novoj knjizi matematički prikazuje i dokazuje kako su ”komunisti likvidirali 568.000 ljudi, a kroz logore je prošlo 3,7 milijuna zatvorenika”. Međutim, ljevičari iz Ljevaka sad predstavljaju ”revolucionara i državnika” iz te slavne epopeje. Tko šljivi 568.000 ubijenih i 3,7milijuna logoraša. Treba dostojno evocirati dane ”ponosa i slave”. Nije Mikin ljubimac Tito samo tako svečano proglašen desetim najvećim zločincem XX stoljeća. Obzirom na legendarnu pamet našeg Mike, nejasno mi je kako među prezentere nisu pozvani i Joža Manolić, Jelena Veljača i Vedrana Rudan.

    Kad je bal, nek’ je bal… Možda se trebalo sjetiti novijih boljševika kao, primjerice, Bore Miletića koji je, čuvši za nenarodnu rezoluciju Europskog parlamenta, zacvilio: ”Ne znam kako netko može biti protiv zvijezde petokrake”. Kada se prisjetimo da su Borinu ”zvijezdu petokraku” nosili i Staljin i Mao Ce Tung, a da obojica nose na duši približno sto milijuna žrtava, onda pomalo razumijem našeg Boru. Mao je pobio oko 60 milijuna, Staljin 40 milijuna, a Tito skromnih pola milijuna ljudi. Pa tko je tu ostao živ da bi danas bio protiv petokrake?

    Šteta što nisam pozvan na tu vampirsku seansu pa da napokon doznam da bez Mike Špiljaka ne bi bilo ni hrvatske države. Kao što je ne bi bilo ni bez ZAVNOH-a, Ustava iz 1974.g, ”antifašističkih” brigada iz Domovinskog rata, Zorana Ercega, Ratka Mladića, Ante Jelaske, Miljenka Smoje, Dragana Markovine, 6. Ličke, 11. Dalmatinske… Pomalo sam zavidan Hrvoju Klasiću na ljubavi prema njegovom rođaku Miki Špiljku.

    Uvijek netko nekoga voli. Nijemac koji ima ženu i ljubavnicu voli svoju ženu. Francuz ako ima ženu i ljubavnicu, voli svoju ljubavnicu, Talijan koji ima ženu i ljubavnicu voli svoju mamu, a Englez koji ima ženu i ljubavnicu voli susjeda. Pupovac ako bi imao ženu i ljubavnicu volio bi Vučića. Slovenac ako ima ženu i ljubavnicu, voli novu Ljubljansku banku. Bosanac ako ima ženu i ljubavnicu, voli Erdogana. Opća ljubav. Svih sa svima.

    Ljevičari i njihov salonski osjećaj za ljepotu
    Ono što me fascinira kod ljevičara je finoća izražaja, stil i salonski osjećaj za ljepotu. Evo kako našu državu, za razliku od sirovih ognjištara, vidi jedan SDP-ov intelektualac Damir Krstinić, SDP-ov vijećnik u skupštini Splitsko dalmatinske županije, inače profesor na faksu.

    Na Fejsu je napisao: ”Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu, pa onda organizirajte bicikle, nogometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vrimena, slikavanje i mahanje bandijerama. Mater vam jebem svima po redu”.

    Skoro da bih i sam potpisao ovaj pastoralni prikaz naše socijalne scene. No, uvaženi profa brka dva odvojena pojma. Državu i vlast. Državu smo čekali 700 godina i napokon smo je dobili, prolivši mnogo krvi i prolivši more suza. Tu epsku dramu oko dobivanja države ponajprije mora imati na umu svaka hrvatska vlast. Ako ona ne valja, nju treba mijenjati isključivo na izborima, izlascima na referendume i pasivnim i aktivnim djelovanjem.

    Međutim, mi smo jedini narod, ne samo u Europi nego i na svijetu, koji je 1945. rušio, ne vlast, nego državu. S Hitlerom su surađivali Talijani, Rumunji, Mađari, Francuzi, Norvežani, Bugari, Slovaci, Japanci, Španjolci… ali nitko tu suradnju nije platio rušenjem vlastite države, osim Hrvata. U tome su naročiti obol dali dalmatinski orjunaši kojima je Beograd i dan danas mitska zvijezda s istoka. Tako pise Zvone Hodak Saborski. Brezice, Sveta Gera, Piranski zaljev: gde cete i kamo cete alpski srbocetnici…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code