MUSICA FUTURISTA

MUSICA FUTURISTA

31. listopad, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Igor Koruga

Među nekonkurentnim tendencijama epohalnih promjena kao i pokretima utemeljenim na negacijama postojećih tehničkih i estetskih glazbeno-umjetničkih elemenata u posljednje se vrijeme ozbiljnije istaknula samo jedna smislena, aktivistička predodžba, povezana s moguće posve novom teorijskom paradigmom, usuglašenom s tradicijom, ali i sa znanošću. Riječ je dakako o mikrotonalnoj glazbi koju su početkom dvadesetog stoljeća promovirali Charles Ives (1874-1954), Julián Carrillo (1875-1965), Alois Hába (1893-1973), Ivan Wyschnegradsky (1893-1979) i Mildred Couper (1887-1974), a krajem protekloga tjedna i zagrebački kulturnjaci. Stoga je spomenuta Musica futurista bila glavna tema ovogodišnjeg, trećeg po redu, miCROfesta 2018 obilježenog nizom predavanja i cjelovečernjim koncertom u prostorijama trešnjevačkog CeKaTe-a, u subotu 27. listopada, tijekom cijeloga dana, od 11:00 do 22:00 sata.

Vizije budućnosti

Sam naziv upućivao je na međunarodni skup koji je bio usredotočen na problematiku mikrotonalnosti, predstavljanje konkretnih intonacijskih sustava europske tradicionalne glazbene baštine, upoznavanje sa specifičnim mikrotonalnim instrumentima te na interpretaciju i kompoziciju mikrotonalne glazbe. Zbivanjem se također nastojalo podići svijest o (o)čuvanju i zaštiti tradicijskog mikrotonalnog blaga, ali i potaknuti istraživačku volju muzikologa i glazbenog općinstva u pogledu analize i sinteze dosadašnjih i avangardnih tonalnih sustava. U svojim predavanjima, vezanim uz projeke ADRIA Microtonalis and Spectral, Expansion of the microtonal marimba, Navigation through 31EDO (Equal Division Octave) using ut-re-mi-fa-sol-la on a split-keyed instrument i Expanding the Jazz language with microtones, osobne su dosege i vizije budućnosti javno predstavili vodeći eksperti mikrotonalije poput hrvatskog skladatelja, aranžera i gitarista Zorana Šćekića (1972), meksičkog autodidakta, skladatelja i marimbista Ivána Cipactlija Hernándeza Espinoze, austrijskog klavijaturista i skladatelja Georga Vogela te njemačkog (mikro)jazz saksofonista, klarinetista i flautista Philippa Gerschlauera (1986). Pitanja poput onih koliko je točno definirana dvoglasna istarska glazbena ljestvica, što nam kazuju spektralne analize 65 različitih tibetanskih zvonkih posuda, tko i zašto proizvodi raznolike četvrt-tonske višeoktavne marimbe, što su transponirani tetrakordi (kvartalni koncepti), čemu je nalik 31EDO intonacijski sustav te kako se mikrotonovima mogu uspostaviti osebujne napetosti i razrješenja unutar jazz improvizacije, ostala su, moguće je, nekome i nedovoljno razjašnjena, barem u kontekstu izoštrene vizije glazbenog futurizma i/li opravdane reakcije na krizu umjetnosti i kulture općenito. Svejednako, pogled izvan temperiranog polustepenog sustava svim je predavačima bio podjednak. Istina jest da je svoj osobni najbolje predočio Zoran Šćekić uz pomoć multimedijalnog projekta Panmonizam u kojem je on sam, kroz različite discipline kao što su glazba, matematika, animacija, inovacija i mehanika, vrlo transparentno isprepleo korijene znanosti i umjetnosti. Ščekićeva skladba Tempus Spectrale, izazovna za violinu, violu, elektroniku i slušateljstvo, uspjela je tako i na samome početku cjelovečernjeg koncerta sjediniti mikrotonalnu intonaciju, poliritmičku strukturu kao i gošće iz svijeta takozvane klasične glazbe: violisticu Vlatku Peljhan i violinisticu Maje Duhović. Zanimljiv koncert upotpunile su potom Improvizacije #1, #4 Ivána Cipactlija Hernándeza Espinoze, djela za marimbu Augustina Avila-Castilla (1974) i Nicole Visalija (1968) te skladbe 128 notes per octave Philippa Gerschlauera, Halogenflügel, MO & Ferry Fahrsept Georga Vogela i Strong Man Zorana Šćekića. Posebno oduševljenje svih prisutnih očekivano je izazvala svjetska praizvedba kompozicije Zagreb Suit koju je Philipp Gerschlauer napisao samo za ovogodišnji miCROfest.

U zahtjevnoj ulozi

Mikrotonalne pomake u svom je glazbenom izričaju koristio i Johann Sebastian Bach (1685-1750). Osobite intervale vješto je oponašao (i) u Sonatama i partitama za violinu solo bez pratnje basa. U tumačenju Sonate br. 1 u g-molu, BWV 1001, Partite br. 1 u h-molu, BWV 1002, i Partite br. 3 u E-duru, BWV 1006, moglo se uživati i u petak 26. listopada u 20 sati u Glazbenom salonu Arheološkog muzeja. Zahtjevnu ulogu solista pretrpjela je mlada violinistica Lara Rimac (1996) koja se potkraj studija posvetila intenzivnom proučavanju Bachovog opusa za violinu solo. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.