MRŽNJA JE NAJČEŠĆA BOLEST DANAŠNJICE – pismo Ankice Benček

MRŽNJA JE NAJČEŠĆA BOLEST DANAŠNJICE – pismo Ankice Benček

24. travnja, 2016.

 

U mržnji je strah.” (Nietzsche)

Svakim danom sve je više i više mržnje, što se širi Planetom i uzrokuje mnoga Zla, najviše onima koji je proizvode, hrane i pokušavaju petrificirati u društvo, kao nužno potrebnu, da bi živjeli, preživjeli i opstali. Emanatori i akteri mržnje su mržnjom toliko opsjednuti, da ne vide svojim djelovanjem, zapravo na dulji rok i trajno, uništavju sami sebe i sve oko sebe.

Mržnja je intenzivni negativni ljudski osjećaj, nastao uslijed antipatije, odbojnosti, prijezira, zavisti, ljubomore, sebičnosti, neuzvraćene ljubavi, i još mnogo čega, a najviše iz nekakvog poremećaja i devijacije našeg uma, koji ne prihvaća drugačije i ne miri se sa spoznajom da drugi ne misle, ne osjećaju i ne žele raditi nešto, negdje kao mi. Mi takvima želimo zlo i iskazujemo svoju mržnju prema njima, raznim metodama s glavnim ciljem nanošenja štete ili njihovog uništenja. Tog patološkog fenomena, što proizlazi iz nas nismo ponekad niti svjesni, pa tu nataloženu mržnju projiciramo u nešto sasvim drugo, što ima dobre namjere i nužne potrebe, s ciljem pozitivnog doprinosa društvu. Kad smo svjesni svoje mržnje i plasiramo je u javnost, pod drugim imenom i za tobožnje opće dobro, onda je to osobna osveta, pod plaštem neke interesne skupine ili političke stranke. Taj naš unutarnji sukob svjesno ili nesvjesno prenosimo na druge. Hranimo ga i širimo, na sve oko sebe, a i puno dalje. To je jako opasno, naročito za djecu i mlade. Mladi pojma nemaju ni o čemu, ali nekoga i nešto mrze, je im je to nametnuto od strane neodgovornih, nehumanih i nedovoljno dobrih i poštenih osoba, koji svoje frustracije, boli, tjelesne i duševne nedostatke, predrasude, neznanje, nekompetencije, impotenciju, nedovoljne sposobnosti, neprilagođenost, nerazumijevanje, strah, netoleranciju, prinudu da se nekom priklanjaju, neprihvaćanje, previsoke i nerealne osobne ambicije, nedostatak ljubavi u životu, kompenziraju stvaranjem mržnje prema onima koji su u bilo čemu bolji i uspješnji od njih. Ta i takva mržnja je duboko i trajno osjećanje koje izaziva animozitet, ljutnju i neprijateljstvo usmjereno prema pojedincu ili grupi. Te jake negativne emocije dovode do bolesnog stanja pojedinca, njegov ego navode da čini zlo i uništi izvor svojih “nesreća”. Izvor tih i takvih “nesreća” su sami stvaratelji mržnje. Oni s vremenom postaju zarobljenici te svoje ili tuđe, nametnute mržnje, koja im ubija slobodu, u tijelo unosi negativne vibracije, koje se šire poput korova, uništavaju sve dobro u nama i uzrok su mnogih teških psihičkih i fizičkih oboljenja. Nakupljanje negativnih emocija sprječava normalan protok energije, krvi, kisika i ostalih tekućina, pa se tako začinju i stvaraju razne zločudne tvorbe u organizmu. Istraživanja dokazuju kako pod negativnim utjecajem u organizmu dolazi do deformacije strukture pojedinih molekula, što izaziva određene poremećaje, dovodi do novih negativnih misli i osjećaja, koji mijenjaju i u potpunosti određuju životni stil pojedinca. U njemu se javlja nepovjerenje, netolerancija, diskriminacija, zavist, ljubomora, sebičnost, škrtost, osvetoljubivost, neprijateljstvo, okrivljavanje, neiskrenost, laganje, prijetnja, uskogrudnost, isključivost, jal, zloba, korupcija, nepoštenje, nepotizam, kukavičluk, zavičajni klijentelizam, … sve ono loše što razara temeljni čovjekov potencijal i dovodi ga u stanje u kojemu ništa nije sveto i sve postaje sredstvo za ispunjenje svojeg cilja – potpuno uništenje onoga koga se ili što se mrzi.

Ničija mržnja, ničim, nikada nije opravdana. Svaka mržnja stvara problem i uzrok je mnogih zala, ne tako rijetko, mnogih velikih i malih ratova, od pamtivijeka. Poznato je kako je mržnja Ahileja i Agamemnona izazvala Trojanski rat. Na uočenoj mržnji i njenim posljedicama su mnogi umjetnici stvarali svoja djela, da bi pokazali i dokazali velike, nesagledive, zlokobne, trajne i tragične posljedice, njenog djelovanja, potakli na razmišljanje i uviđanje razornog djelovanja i utjecaja mržnje na čovjeka i društvo.

Danteov pakao je katalog mržnje i njenih posljedica, Shakespeare-ove drame to prikazuju na mnogo načina. Mržmja porodica Capuletti i Montecchi su zbog svoje obostrane mržnje i njihove nevine ljubavi Juliju i Romea otjerali u smrt. U mnogim djelima (romanima) Standhala, Dostojevskog, Tolstoja, Brechta, Zole,…i ostalih manje ili više slavnih i poznatih prikazano je kako mržnja uništava i zatire svako dobro u čovjeku i kako bi se svake mržnje ukoliko se pojavila i nastanila u nama trebalo što prije odreći i odstraniti je. Za to postoji puno načina. Prvenstveno bi u svakoj osobi, naročito onoj koju zbog nečega mrzimo, trebalo sagledati što više njenih osobina, uz one ne baš dobre osobine, koje nas vode u odnosu prema njoj, trebali bi uvidjeti i njene dobre osobine, sa spoznajom da svaki od nas ima drugačija mjerila, uglavnom prema sebi i da je za nekog dobro ono, što se drugome ne čini dobro. Svako naše odokativno procjenjivanje je subjektivno i nije valjano. Svi mi imamo vrline i mane, nosimo u sebi dobro i zlo, imamo slabosti i snagu, imamo svoje demone i svoje anđele. Često smo žrtve predrasuda, nasljeđa, nedovoljnog znanja, lobotomiranja i nerealnih osobnih ambicija. Za naš društveni status, sreću, nesreću, zadovoljstvo, uspone i padove nam nisu drugi krivi, nego mi sami. Koliko god nam se činilo moguće i realno kako su nam drugi trasirali sudbinu, iz ovog ili onog razloga, to može biti samo djelomično točno i minorno. Ne smijemo i ne možemo mržnjom prema tobožnjim krivcima za svoje neuspjehe ili slabe ishode kriviti druge i stoga ih mrziti. Trebali bi se obračunati sami sa sobom. Ponajprije obuzdati i pripitomiti svoj ego, zakopati ratne sjekire i pokušati, korak po korak svoje slabosti pretočiti u vrline. Postoji mnogo načina za to, svud oko nas u svakodnevnom radu i životu. U tome mnogo pomaže, obitelj, prijatelji i vjera. Mnogo je mržnje oko nas, a ona je nastala kumulacijom pojedinačnih mržnji, ponekad stvorenih ni od čega i ni za što. Ta se mržnja svakodnevno od mnogih odašilje s raznih i različitih m jesta, ponekad i s oltara.

Neki poznati psihijatri zaključuju kako je mržnja najčešća bolest današnjice, da onda neki od njih, ničim izazvani, sami proizvodi mržnju iz osobnih ili političkih razloga. U svojoj ostrašćenosti i želji za osvetom, izgovore i ono što nikako ne bi smjeli, što je profesionalno neetično i pravno upitno, zapravo kažnjivo. Struku i svoje stručne kompetencije stavljaju u dnevno političke svrhe, “trančirajući” pojedinu osobu, ulazeći u strukturu njene ličnosti, s namjerom deintegracije. Logičkim i znanstvenim ukazivanjem na njene uzročno-posledične nesposobnosti, nemogućnosti i nekompetencije, koje proizlaze iz njene osobnosti, žele je diskreditirati, marginalizirati i uništiti kao osobu, stručnjaka i političara. To govori najviše o onima koji to govore i plasiraju, ali šteta je nanesena. Ne mogu i ne znaju svi razmišljati dalje od onoga što su čuli, pogotovo kad iza takvih konstatacija stoje stručnjaci. Kad baciš boomerang, ako ga dobro baciš, on se po istoj putanji vrati na ishodište. Prije toga nekog rani ili ubije na krajnoj dometnoj točki. Pri vraćanju natrag još ima dovoljno snage da “ubije” i onoga tko ga je prvi bacio. Malo tko o tome razmišlja, a boomerang se koristi još od neolitika, diljem svijeta. Aboridžini ga još uvijek koriste, da bi preživjeli. Da bi ovdje kod nas neki danas preživjeli koriste riječi kao boomerang, a toga nisu niti svjesni, jer time što rade ne pogađaju svoj cilj, već sami sebi i društvu nanose veliku štetu. Svijet je danas globalno selo. O svakome se svugdje sve zna, dobro i loše. Uglavnom nas cijene po dobrome, a to nikako nije nečiji “odstrel” i poličko ubojstvo, zbog osobnih sebičnih ciljeva, straha ili pak iz potrebe vraćanja dugova onih koji te podržavaju.

Shakespeare je rekao: “Ako nekoga uvrijedi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek”. Davno je to bilo. Vremena i ljudi se mijenjaju. Neke pojave, stvari i događaji su trajni i jednaki, čak i onda se vide u drugom i drugačijem obliku i svjetlu. Ovisno o kutu gledanja svaki od nas jednako ne vidi isto. Svaki od nas jednako, drugačije osjeća i doživljava, od jednostavnih, običnih, malih, pa do velikih i najvećih stvari. To je naše temeljno ljudsko pravo, sloboda, jednakost i jedinstvenost. U ime toga prava i slobode, naročito u ime svoje katoličke vjere, drevnog naroda kojem pripadamo i suverene, moderne demokratske države u koju se zaklinjemo ne bi smjeli nikoga mrziti, pa niti neprijatelje, jer oni ne znaju što čine. Trebali bi im oprostiti. Imajući u vidu domovinu Hrvatsku, njezino nastajanje, stvaranje, oslobođenje, građenje, boljitak i opstojnost, bilo bi dobro i primjereno, kao Sofoklo preko Antigone uzviknuti:

Za ljubav sam rođena, a ne za mržnju.”

22. travnja  2016.

Ankica Benček T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Jovo Jovin p. Jovandeke
    #1 Jovo Jovin p. Jovandeke 12 svibnja, 2016, 15:20

    “Uznemirena medicinska sestro” (je li ti pizda na suhom, ne jebeš se pa si uznemirena), pa ja sam psihijatar, kao onaj vaš Jovo Rašković ili ovaj vašj bolesnik Petrov.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • UMS
      UMS 13 svibnja, 2016, 08:42

      ppfffff,jovo….
      iz prilozenog koje si naveo,vidim da nemas ni osnovnu skolu (osnovni pravopis na razini vrticke dobi),da nisi imao jednog ili oba roditelja (kucni odgoj na nuli),da si nezaposlen i da si ponosni vlasnik zlocinacke iskaznice,
      poduzmi nesto pothitno jer ce ti zivot brzo proc a ti ces ostat sam na tom kamenjaru…ako se sam javis nece ti nitko nista,ljudi ce ti pomoc koliko ti bjezao od toga.

      Odgovorite na ovaj komentar
  2. Jovo
    #2 Jovo 7 svibnja, 2016, 16:51

    Drugarice Benček mržnju sam naučio od vaših četopartizana i takovi kao što ste vi. Vaša jugoslavija i partizanija je bila sazdana od mržnje.
    Evo vam pesme vašeg pesnika Gorana Kovačića, puna ljubavi:

    Mrzimo vas!

    Mrzimo vas, hulje,
    Mrzimo, krvnici,
    Vi, pljačkaške rulje!
    U majčinoj klici
    Kunu vašu djecu
    Utrobe svih žena.
    Naše ljute guje
    Kroz kosti će vam gmizat,
    Pobješnjele kuje
    Crijeva će vam lizat
    Muhe zukavice i smrdljivi crvi
    Osvetu će množit
    U crnoj vam krvi.
    Srcem bismo jeli
    Pogano vam meso
    Na lešine sjeli
    I kliktali bijesno
    Smrdežima vašim punili bi pluća
    Za pobjede nove, nova nadahnuća.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code