MOST NAGOVARA PERVANA DA BUDE NJIHOV PREDSJEDNIČKI KANDIDAT

MOST NAGOVARA PERVANA DA BUDE NJIHOV PREDSJEDNIČKI KANDIDAT

5. svibanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Kada sam nedavno s jednim društvom podijelio ovu vijest kako mostovci nagovaraju Pervana na kandidaturu za prerdsjednika Hrvatske jedni su odmah protestno zapitali  kakve su Pervanove političke reference? Drugi su imali mišljenje da bi bio bolji od aktualne predsjednice, čak bi imao i jasniji politički sadržaj. Poveo se i razgovor o onome što se dogodilo u Italiji, Sloveniji i nedavno u Ukrajini. Birači glasaju za komičare zato što su izgubili povjerenje u političare i političke stranke. Ne glasaju za nekoga nego protiv  gotovo svega,  što dominira na političkim scenama u državama tranzicije. Umjesto lutki na koncu na prijestolje glasači dovode dvorske lude

Napisao: Dražen Stjepandić

Hoće li se trend kandidiranja i pobjeda komičara na predsjedničkim izborima u tranzicijskim državama nastaviti i u Hrvatskoj? Naslovi nekih novinarskih komentara su već pitali „Što Pervan čeka?“ Ne znamo što čeka, ali neki ne čekaju, pa smo iz pouzdanih izvora doznali da je Božo Petrov ponudio Željku Pervanu mjesto kandidata Mosta-a na predstojećim predsjedničkim izborima. Psihijatru iz Metkovića, s diplomom iz Mostara, nije bilo teško povezati konce i uočiti trendove u državama u kakve spada i Hrvatska. Ipak, odgovor najpopularnijeg domaćeg komičara Mostu još nije stigao, ni potvrdan niti odbijajući, a to govori kako i sam Pervan itekako mozga o mogućnosti kandidature i obzirom na političke trendove lako mogućeg dobrog izbornog rezultata.

Glas protiv

Kada sam nedavno s jednim društvom podijelio ovu vijest kako mostovci nagovaraju Pervana na kandidaturu za prerdsjednika Hrvatske jedni su odmah protestno zapitali  kakve su Pervanove političke reference? Drugi su imali mišljenje da bi bio bolji od aktualne predsjednice, čak bi imao i jasniji politički sadržaj. Poveo se i razgovor o onome što se dogodilo u Italiji, Sloveniji i nedavno u Ukrajini. Birači glasaju za komičare zato što su izgubili povjerenje u političare i političke stranke. Ne glasaju za nekoga nego protiv  gotovo svega,  što dominira na političkim scenama u državama tranzicije. Umjesto lutki na koncu na prijestolje glasači dovode dvorske lude.

Je li u Hrvatskoj situacija slična? Narod odavno ne vjeruje političarima ili političkim strankama? Mjesecima u anketama na pitanje-tko je najpopularniji političar na prvom mjestu se nalazi- nitko. Jedan ozbiljan komičarski kandidat imao bi velikih izgleda posebno kod mlađe i populacije koja ne gleda ni desno ni lijevo. Jedino krajnje zabavna izborna situacija neke bi konačno mogla izvesti na glasačka mjesta.

Komičarski talent show

Za razliku od tvrdo kuhanih, nazovi ozbiljnih medijskih političkih analitičara, koji se još nisu ozbiljnije pozabavili mogućim domaćim komičarskim predsjedničkim kandidatom, prateći političke trendove u bližem i daljem okružju uvaženi Denis Kuljiš je već jednu svoju kolumnu posvetio po njemu poželjnom predsjedničkom kandidatu Željku Pervanu. „Čini se da Pervan ne prati regionalnu politiku u Srednjoj Europi, kao ni ostali Hrvati. Autizam ti onemogućuje da na vrijeme usvojiš pouke koje će ti pomoći da nađeš mjesto u suvremenom svijetu – zato Hrvatska i zaostaje za, recimo, Bugarskom. Tako nitko nije primijetio da se izbori u Srednjoj Europi pretvaraju u komičarski talent-show, televizijski post-realizam u kojem stvarnost, u granicama realnih mogućnosti, oponaša fikciju.“, napisao je Kuljiš.

U Italiji, ključnu ulogu u rušenju političkog establišmenta imao je populistički komičar Bepe Grillo. Beppe je i sam došao iz TV-biznisa. „Britanski demagog Farage, zaslužan za Brexit, koji se sigurno razumije u te stvari, obilježio ga je kao najopasnijeg populista poslije Mussolinija. Mussolini, Berlusconi i Grillo, uostalom, nisu pali s Marsa. Ljudi vrućeg romanskog podneblja razumiju ih i rado slijede. Takvi su likovi idealni za manje zahtjevnu publiku, za provinciju i birtiju…“, napisao je Denis Kuljiš.

Ne radi se samo o predsjedničkim izborima u susjednoj Sloveniji, premijer je na posljednjim izborima postao također komičar, Marijan Šarec. Po zanimanju glumac, nastupao je na radiju i na pozornici, te kreirao lik Ivana Serpentinšeka, zaguljenog oberkrajnerskog primitivca (alpskog Muju bez Hase), a popularnost je stekao kao imitator – imitirao je druge političare, ali nije se libio oponašanja Osame bin Ladena i Fidela Castra. Od 2010. Šarec je u politici i imitira sam sebe – bio je gradonačelnik Kamnika, u Gornjoj Kranjskoj (13.000 stanovnika), a već četiri godine kasnije kandidirao se za predsjednika Republike i jedva izgubio. Zatim 2018. s Listom Marijan Šarec (LMŠ) dobiva 13 od 90 zastupnika u Parlamentu i lako formira vladu lijevog centra. Šarec je pokazao kako je u Sloveniji svima je već bilo dosta standardnih likova, Janše, Jankoviča i ostalih, pa su optirali za jeftinu imitaciju političara, „ lika s pomalo sablasnim kiselim osmjehom, prema kojemu je Tuđman bio pravi Joke“, piše Kuljiš.

Na predsjedničkim izborima zaraćene Ukrajine, jedne od najvećih europskih država s 50 milijuna stanovnika, na predsjedničkim izborima pobjedio je televizijski komičar Vladimir Aleksandrovič Zelenskij. Čovjek je izvanredno uspješan profesionalac – s devetnaest godina je s amaterskom ekipom pobijedio na nacionalnom (ruskom) humorističkom natjecanju i od tada je živio i radio u Moskvi, gdje je počeo producirati popularne humorističke serije i nastupati u filmovima. Rodom iz Ukrajine, osnovnu školu završio je u Mongoliji, još u komunistička, sovjetska vremena – i to u rudarsko-industrijskom gradu osnovanom tek 1974. godine. Otac mu je kibernetičar, a majka inženjerka. Oboje su Židovi, pa je i Vladimir Židov, što njegov politički uspjeh čini sedmim svjetskim čudom budući da su Ukrajinci uglavnom teški antisemiti.

Kad je počela ukrajinska politička kriza, emancipacija od Rusije, Zelenskij je odmah podržao antiautoritarni i antikremaljski pokret Euromajdan. Kad je počeo rusko-ukrajinski rat, njegova moskovska firma donirala je novac ukrajinskoj armiji. Nije zbog toga pretrpio nikakve progone. Ministar vanjskih poslova Lavrov progunđao je: ”Moskva neće postati Kijev!” Rusi neće nikog protjerivati zbog nacije i nacionalizma. Uostalom, Zelenskij je politički umjeren, i jedini se na predsjedničkim izborima zalagao za dijalog s Moskvom, ne zato što misli da su oni dobri, ili zato što je pacifist, nego zato što je realist i dobro zna da Ukrajina u izravnoj konfrontaciji nema nikakve šanse, bez obzira na podršku Amerike koja zbog nje neće stupiti u rat zbog Krima i pograničnog Donbasa (odmetnute ruske Krajine).

Ulični komitet

I u Srbiji je važan politički akter glumac s komediografskim ulogama Sergej Trifunović. Politika se ne vodi na izborima, u parlamentarnoj političkoj borbi, te idejnim sučeljavanjem u javnosti. Kao što piše fenomenalni srpski pisac Svetislav Basara, suvremeni Kiš, u svojoj novoj knjizi ”Atlas pseudomitologije”, velikom bestseleru koji se promovira po cijeloj Srbiji – u Srbiji se sve uvijek pretvori u masovni pokret i demonstracije koji se usmjeravaju ”u zavisnosti od promjene sumanutih pravaca dnevne politike”, jer ”drugih u Srbiji nema”. Srpski narod od apstrakcije postaje politička sila ”isključivo kada se za tim ukaže dnevnopolitička potreba” jer ”masovnim okupljanjem i manifestacijama ‘nacionalnog jedinstva’ treba da odašalje neku nesuvislu poruku ili da da legitimitet nekom od projekata sopstvene propasti”. Politička represija je u Srbiji uvijek toliko jaka, da je nemoguće organizirati regularnu opoziciju. Zato se uvijek prave revolucije, u kojima glavnu ulogu imaju tajne službe. To tako ide još od 1903. godine, a Basara tvrdi da ni u 19. stoljeću nije bilo drukčije. Strašno je izvrijeđao Vuka Karadžića, zgazio je Karađorđeviće, jedino se Miloš Obrenović izvukao teško ranjen.

PSG nikakva stranka – formiran je kao ulični krizni komitet koji nastoji izgurati u stranu političke stranke oporbe koje prosvjede podupiru jer ih namjeravaju iskoristiti za svoj uspon na vlast. Koaliciju deset oporbenih stranaka Saveza za Srbiju (SzS) osnovao je moćni tehnomenadžer Dragan Đilas, još iz vlade Borisa Tadića. A priključila mu se i ultrakonzervativna pravoslavna organizacija ”Dveri”. Ukratko, to je najšira politička fronta koja treba zamijeniti sadašnju vladu Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića. No, koliko god široka, nije dovoljno široka ni dovoljno drukčija za prosvjednike koji hodaju po zamrznutom Beogradu. Oni među tim svojim političkim jamcima vide previše poznatih lica, ljude izraubane biografije, za koje misle da su isti, a ne drukčiji, iako se takvima predstavljaju. Zato su se partijski lideri, budući da su pametni i lukavi, povukli u pozadinu, a rušenje režima prepustili spontanitetu “događanja naroda”. No, idealna figura za predsjednika, kad do izbora naposljetku dođe, neće biti nitko od njih, nego sam Trifunović koji se, striktno po pravilima post-realizma, proslavio kod najšire publike upravo u tv-seriji o Prvom srpskom ustanku. ”Crni Gruja” (dva filma i humorističko-satirički tv-serijal od 32 nastavka) ismijava balkansku politiku i legendarni narativ Prvog srpskog ustanka. Scenarist, kao i Basara, pokazuje da se u Srbiji stalno zbivaju ustanci i prevrati, ali se ništa ne mijenja. Sergej sad želi promijeniti – sve. Prosvjednici ga slijede i, dođe li do izbora, veliki su izgledi da ga zaokruže – protiv inspiriranog glumca političari nemaju šanse jer su i sami, zapravo, glumci, ali amateri, a još vuku repove, dok Sergeju nemaš što prišiti. „Dobro, čovjek pije. Ali to mu je u opisu posla – tko je vidio beogradskog glumca-trezvenjaka? Pavle Vuisić za kojega je Orson Welles jednom na američkoj televiziji rekao da je najveći glumac na svijetu, pio je vino iz lavora“, napisao je Kuljiš

Čak ni fini ljudi iz političkog establišmenta poput Renzija nemaju izgleda protiv zvijezda infotainmenta. Nije riječ o nekoj populističkoj bolesti koja se proširila među publikom, nego je bolestan sam establišment, koji nikoga ne inspirira, a oslanja se na najgore slojeve i elemente u društvu. „U svakom slučaju, Pervan bi trebao dobro razmisliti“, zaključio je Kuljiš i ponudio mu je ekspertne scenarističke usluge, ako se odluči ukliniti između Kolinde i Zoa.

I dok Pervan razmišlja, a hoće li pristati prihvatiti ponudu jedne parlamentarne stranke, s velikim izgledima za ponovni prelazak izbornog praga, ostaje nam vidjeti. Osobno ne vjerujem, stanujem u istom dijelu Dubrave iz kojem su na put slave i love krenuli  Pervan, Vinko Grubišić, Mladen Horvat… najvažniji dio ekipe koja je počela u Zločastoj djeci na nekadšnjem Omladinskom radiju. Pervana poznajem od početka, on nije subverzivni komičar društvenih elita nego konzervativni ziheraš, gotovo stalni režimski kalkulator, koji je zbog nedostatkanekog  kvalitenijeg hrvatskog humora iza sebe ima dvadesetak godina tv promidžbe. Za kandidaturu i rezultate treba biti i direktniji homo politikus s urođenim kontraškim stavom, a ne malograđanski tip iz Donje Dubrave koji publiku najviše nasmijava na račun oporbe. Pervan nije samo realan, nego je više kukavica, satiričar koji se vrti u granicama koje uspostavljaju drugi, a za kandiru na predsjedničkim izborima nije dovoljno samo biti poznati komičar nego treba biti i lud, a Željko Pervan nije ludi komičar nego nepopravljivi malograđanski cinik i ne vjerujem da će preći malograđanske granice, ali svjestan je potencijala i zato toliko otežes odgovorom. Sam je glasač HDZ-a i zapravo se ne vidi u onome što mu se nudi bez obzira na trendove kako političke tako i one njegove osobne komičarske.

Spominju i Škoru

Od svojih nastupa i honorara stekao je više milujunsku kuću na Bukovcu, gdje se s obitelji preselio iz Donje Dubrave i možda bi ga od svega najviše zanimala reklama i pompa koju bi mu eventulna kandidatura donijela. Dobro zna kako to donosi veliku prodaju ulaznica. Jedino ako bi došlo do pada zanimanja publike Pervan bi se prihvatio izbora, a do toga zna doći. Prije nego što je uz enormno veliku reklamu nekoliko puta rasprodao veliki Lisinski Pervan je proda svega pedesetak ulaznica u Maloj sceni. Takvi negativni obrati u njegovu core businessu  mogli i ga natjerati da prihvati kandidaturu, a po vijestima s terena do toga još nije došlo.

Proširile su se glasine da bi se u predsjedničku utrku mogao uključiti Miroslav Škoro, duhovit i dosta popularan tip, također kao od šale po nekoliko puta zaredom napuni veliki Lisinski, već se javljaju neki koji i Škoru u predsjedničkoj kandidturi podržali. Formirali su i grupu na fejsu. Za razliku od predsjednice Škoro ima i doktorat, ne bi predsjedničko vrijeme trošio na postizanje najviše akademske titule. Škoro je bio i Tuđmanov diplomat, e sada koliko je komičar? S predsjedničkom kanidaturom toj odrednici svakako bi bio bliži, međutim Škoro je javno izjavljivao kako on nije za politiku, javno je zasad demanirao kandidaturu, možda kasnije izjavi da se šalio.

Uglavnom na političkoj sceni se traži dvorska luda ne da glumi kralja, nego da razumije političke smjernice i u svom humorističnom opusu s njima se odavno bavio. A jesu li to hadezeovci Pervan i Škoro?

Ono što je dobro, a to su vijesti da se u višim političkim krugovima razmišlja u smjeru trendova iz susjedstva. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Gonzalez Andres
    #1 Gonzalez Andres 10 svibanj, 2019, 01:32

    Pozdrav, trebate li kredit uz nisku kamatu od 2% Jeste li odbili bankovne kredite jer nemate nikakav kolateral ili imate loš kredit? Jeste li umorni od stresa u banci Zatim ste na pravom mjestu i kontaktirajte nas putem e-maila ([email protected])

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.