MISLI MARKA JOSIPOVIĆA

MISLI MARKA JOSIPOVIĆA

16. travanj, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Milan Sladonja

Charles Manson masovni ubojica i talentirani glazbenik je napisao i odsvirao lijepu baladu.

Ponekad su po naravi veseli ljudi skloniji tužnijoj  glazbi i obrnuto, ali u svakom slučaju glazba može imat ogroman utjecaj na emotivno stanje čovjeka. Skrivaju li se ljudi iza glazbe ili  pokušavaju  u njoj vidjeti sebe kakvima nisu? Dali je duhovni značaj glazbe obezvrijeđen zbog tržišnih utjecaja? Bezbroj pitanja, koje prođu čovjeku kroz glavu, kad se dotaknemo te teme.

Dakle, obećao sam dati  priliku i drugima da izraze neka svoja stajališta, pa ovaj put  ju dajem  starom kolegi Marku Josipoviću, koji sa svog filozofsko- glazbenog stajališta želi nešto poručiti. Marko je inače svestran glazbenik, koji se kroz dosta godina koliko ga znam trudio shvatit razne glazbene stilove, što nam je u naslijeđe ostavio začetnik takvog pristupa glazbi legendarni Frank Zappa. Evo njegovih razmišljanja:

-Zapravo sviranje bilo kojeg instrumenta sadrži početnu znatiželju koja svakako može u početnoj fazi učenja uvelike koristiti jakosti vašeg glazbenog napretka.
Slušanje, teoretiziranje te instrumentalno djelovanje također pomaže zdravlju osobe. Postoje razna istraživanja koja definitivno potvrđuju teoriju: “Utjecaj glazbe na čovjeka”.
Srodno pesimizmu je tišina.
Svakodnevno pomicanje molekula zraka sigurno potiče radost i pobuđuje tjelesna i duhovna svojstva čovjeka. Sigurnost koju pružaju “topli” tonovi ne zamjenjiva je isto kao i strah i izazov koji uzrokuju agresivni ili manje stabilni tonovi ili harmonije.
Ruho koje tvorac glazbe ostavlja na generacije iza sebe je ruho vrijedno bogova, hrana čovječanstva. Sezona lova na autore od strane takozvanih publishing kuća strahovito narušava balans glazbenog stvaranja.
Platonov učenik Aristotel u svojoj Politici objašnjava način na koji glazba djeluje na volju.
Prema njegovim riječima glazba neposredno oponaša (tj. predstavlja) strasti, odnosno duševna stanja: blagost, ljupkost, ljutnju, hrabrost, umjerenost.
Ako dakle netko sluša glazbu koja oponaša neku strast, ta će strast i njega obuzeti; pa, ako duže vrijeme bude redovno slušao glazbu koja rasplamsava niske, sramotne strasti, sva će njegova narav biti prožeta baš takvim strastima.
No, bude li slušao drugačiju glazbu, koja oplemenjuje, postati će i on plemenitiji.
Ovakve teorije upućuju da u današnje vrijeme glazba kao profesija postaje podložna željama jakih moćnih organizacija.
Sumnja je logična, naime ako netko naruči autora kompoziciju on je jednostavno dostavi.
Takav preustroj kulturnih vrijednosti ponešto sputava napredne znanstvene umove tako i glazbene majstore koji su ispred svog vremena.
Sigurno napredak čovjeka ovisi o razvoju njegovih kulturnih vrijednosti. Ortoped koji poznaje tehniku slikanja ili policajac miljenik latino glazbe sigurno su bolji u svojoj profesiji od tzv. fah idiota koji sukladno sa društvenim normama ispunjavaju minimum ljudskog razvoja.
Devijacija norme donosi progres. Finalni glazbeni uradak bi trebao u svakom slučaju služiti čovječanstvu za napredak, kako znanosti tako i usavršavanju ljudskog bića.
Savršenstvo glazbe se ne može opisati kroz nekolicinu glazbenih žanrova. Svjesni činjenice da smo dio nečega savršenog kao tvorci glazbe, čini nas isto tako savršenim bićima. Snalaženje u prostoru i vremenu itekako govori o istraživačkom duhu čovjeka. Pa ako kao djeca imamo potrebu istraživati i preispitivati činjenice i norme, zašto onda ne bismo isti obrazac primijenili u dobi zrelosti.T

3 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.