MISA ZADUŠNICA ZA ANTU PARADŽIKA U SISKU

MISA ZADUŠNICA ZA ANTU PARADŽIKA U SISKU

22. rujan, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

On je i taj dan, prije svoga ubojstva, na tribini u Križevcima rekao: ‘Dajmo sve od sebe da pobijedimo. Ako ovaj rat izgubimo, nikada na ovim prostorima neće biti Hrvata… naši neprijatelji sve uništavaju što je hrvatsko… Pobijedit će Hrvati… ako nas neće biti, znajte da će naša djeca živjeti u toj žalosnoj, dok se ne zaborave poginuli, ali u slobodnoj hrvatskoj državi… uskrsnut će slobodna i nezavisna država Hrvatska. Zato budimo ponosni što smo vojnici hrvatskoga naroda… Plačimo, ali te suze nek’ ne budu suze tuge nego suze radosnice jer je došao čas kad se možemo boriti za Hrvatsku. I ja sam ponosan što sam na čelu Hrvatskih oružanih snaga koje se bore za nezavisnu državu Hrvatsku…”

Napisao: Stjepan Vego

Misu zadušnicu povodom 25. godišnjice smrti Ante Paradžika, dopredsjednika Hrvatske stranke prava i osnivača i prvog načelnika Ratnog stožera Hrvatskih oružanih snaga HOS-a, predvodio je u srijedu 21. rujna u 19 sati u sisačkoj katedrali biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, supsidijar katedralne župe preč. Milan Begić, vikar katedralne župe vlč. Robert Jakica i vlč. Tomislav Vučur.

Vojnici hrvatskog naroda

U homiliji podsjetivši na život pokojnika biskup je rekao da nitko ne može osporiti da ga je resila iznimna hrabrost i želja da se bori za slobodu svoje Domovine. „On je i taj dan, prije svoga ubojstva, na tribini u Križevcima rekao: ‘Dajmo sve od sebe da pobijedimo. Ako ovaj rat izgubimo, nikada na ovim prostorima neće biti Hrvata… naši neprijatelji sve uništavaju što je hrvatsko… Pobijedit će Hrvati… ako nas neće biti, znajte da će naša djeca živjeti u toj žalosnoj, dok se ne zaborave poginuli, ali u slobodnoj hrvatskoj državi… uskrsnut će slobodna i nezavisna država Hrvatska. Zato budimo ponosni što smo vojnici hrvatskoga naroda… Plačimo, ali te suze nek’ ne budu suze tuge nego suze radosnice jer je došao čas kad se možemo boriti za Hrvatsku. I ja sam ponosan što sam na čelu Hrvatskih oružanih snaga koje se bore za nezavisnu državu Hrvatsku…’Iz ovih nekoliko rečenica jasno se vidi koju je snagu duha imao Ante Paradžik, kakva je hrabrost izbijala iz svake njegove riječi, kako je bio spreman žrtvovati se za svoj narod i za Domovinu“, poručio je biskup te dodao da su, doista, mnogi pripadnici HOS-a dali svoje živote za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku i kako nitko nema pravo prezirati njihovu žrtvu i njihovu prolivenu krv. „Bili su to iznimno hrabri ljudi, spremni na sve, samo da pobijede neprijatelja. A ne zna se ni za jedan njihov počinjeni zločin, što je također veoma važno. Kada danas govorimo o hosovcima i njihovom doprinosu obrani i oslobađanju Domovine, treba znati da su oni – bez obzira na nastanak unutar jedne stranke, HSP – postali priznata, dakle legalna komponenta Hrvatske vojske, te i njihovi znakovi i pozdravi pripadaju legalnom znakovlju HV. Zato su posve neutemeljeni pozivi da se zabrane i kažnjavaju oni koji ih nose i upotrebljavaju. Ne mislim tu samo na pjevača Marka Perkovića Thompsona, nego i na Jean-Michela Nicoliera, Irca Thomasa Crowleya, Stojana Vujnovića Srbina, i tolike druge koji su svoje živote žrtvovali za Hrvatsku. Tko dakle želi osporavati HOS, neka pazi da ne prezre krv tih hrabrih i nevinih mladih ljudi koji su poginuli za Hrvatsku“.

Izvanredna hrabrost

Biskup je rekao i kako je pokojni Ante imao veliku vjeru da će Hrvatska u Domovinskom ratu pobijediti. „On je rekao i ovo: ‘Mi pobijedit možemo samo u jedinstvu… Pobijedit će Hrvatska… Danas je komunizam najjači u Hrvatskoj… a hrvatski narod nije komunistički, hrvatski je narod katolički…’ Iz ovih riječi se također vidi kako je duboko osjećao opasnost što je komunistički duh još uvijek jak u Hrvatskoj. Rekao bih, kako tada, tako i sada. Ipak neke stvari se pomiču na bolje. Vjerojatno će trebati pomrijeti generacija u kojoj su s rodoljubima zajedno živi i izdajice. No, njega je stajao glave takav stav, otvoreno protivljenje udbi, kos-u i komunizmu“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o pročitanom Evanđelju koje donosi Isusov poziv Mateju biskup je podsjetio kako je Sveti Matej bio carinik kada ga je Isus pozvao za svog apostola. „Predaja nam govori da je taj sveti apostol poslije Duhova i progona kršćana iz Jeruzalema otišao u Arabiju i Etiopiju gdje je navješćivao Evanđelje, a u Salermu mu se čuvaju relikvije. Naši su mučenici, hrvatski branitelji koji su poginuli u Domovinskom ratu, među koje svakako pripada Ante Paradžik, bili spremni napustiti svoju sigurnost i iz ljubavi prema Domovini prihvatiti rizik i vlastite smrti. Bog ih je obdario izvanrednom hrabrošću, koja je bila plod velike ljubavi prema Domovini kad je ona bila napadnuta i ugrožena, te su s velikim ponosom i rado pošli braniti ju. Za to nisu ništa željeli, nisu računali ni s kakvim povlasticama. Željeli su samo jedno: već jednom da i Hrvati budu slobodni i samostalni, da žive u miru kao i svi drugi narodi. ‘Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni’, kaže Knjiga mudrosti. Ante i toliki drugi poginuli su, ali naša je Domovina slobodna. Nije još onakva kakvu je sanjao heroj i domoljub Ante Paradžik, ali on je dao sve za nju, i to s velikom vjerom i hrabrošću želeći da Domovina bude slobodna i sretna. Bog neka nagradi tu njegovu veliku ljubav i njegovu žrtvu, neka naš hrvatski narod blagoslovi jer sigurno toliki nevini životi nisu uzalud pali“, zaključio je biskup. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. #1 "Čovjek Kragna" 23 rujan, 2016, 07:47

    Hrvatskom nacionalnom pregaocu (1968., 1971., 1991.), na 25.-tu godišnjicu njegova političkog umorstva, održane su koncelebrirane mise zadušnice, zahvaljujući hrvatskoj katoličkoj tradiciji. Njegovo kao i mnoga druga politička smaknuća, temeljena su i na njegovoj nacionalnoj karizmi. Biti nacionalno zapažen, k tome i društveno organizacijski uspješan, napose u vrijeme oružane agresije na domovinu, dovoljan je kriterij za stavljanje na listu za odstrel i aktiviranje institucionalno ugrađenih političkih “kilera”, s licencom za ubijanje, (bezvremenski), nekažnjeno na raspolaganju za sve sisteme, doduše, tek balkanskih prostora. Sustavna je bila pogreška, represivnog sustava SDS-a RSUP-a SRH, pokrenuti u INA-i operativnu akciju od 1980-tih (naslonjenu na Operacije “Brk”, “Trs”, “Centar 2”), 1982. početkom travnja, izvesti u uredu INA – Tim DINA, posredovani atentat, s uzročno posljedičnim poticajem na egzodus iz INA-e i Sr Hrvatske u Njemačku, direktora marketinga, S. Đurekovića, gdje su Službe (dijelom mimo protokola, te ostavljajući i pisne tragove o isto u neuništenim službenim dosjeima), napravile diletantski gaf, 28. srpnja 1983. provedbom posebno brutalne egzekucije istoimenog disidenta, S. Đurekovića u Muenchenu. Kako to nije teritorij Balkana koji je feudalni slobodni prostor i danas, za odstrel i progon neistomišljenika, od strane represivnog državnog aparata, tako na njihovo provincijalno iznenađenje, 03.08.2016., Josipa Perkovića, dužnosnika za specijalne (prljave) operacije, sustiže od njemačkog suca dr. M. Daustera, doduše nepravomoćna presuda na doživotni zatvor. Nažalost ta presuda, kao i provedba EU Uhidbenog naloga, usprkos svim opstrukcijama – “Lex Perković” i samog vrha RH, stiže puno prekasno. Da je predmetna njemačka presuda i sudski proces uslijedio prije 1991. god., ne samo hrvatski karizmatik Ante Paradžik, već i Z. Udiljak, J. Garbin, L. Pavlović B. Kraljević, puk. Magdić (1. gbr. HV), kao i brojni vrsni zapovjednici, M. Ević, Stojan S. Vujnović (Operacija Grebnice) – etničko čišćenje bosanske Posavine 92., kidnapiranje i pogodovani nestanak bugojanske grupe pukovnika Mihovila Strujića, mr. prava, do danas opstruirane istrage i rasvjetljavanje istine naložene i od generala J. Bobetka, svemu usprkos i danas od RH šikaniranih obitelji, (Operacija etničkog čišćenja srednje Bosne, s čim u korelaciji je bio npr. i Veso Vegar, sic!?, lipanj/srpanj 93.) itd., bili bi im sačuvani životi, koje bi neki od njih tijekom Domovinskog rata možda i izgubili, ali ne “rukom” izdaje i djelovanjem i danas u institucijama RH vrlo efikasne zaostale pete kolone. Spomenuo se uzoriti biskup Košić na misi zadušnici I Paradžikovih hosovaca, njihovog značaja u obrani od agresije na Hrvatsku, te njihova zakonskog uvrštenja kao legitimnog dijela Oružanih snaga RH, ali i u tome se ogleda grda prijevara i moćna ruka “Lex Perković” stvarnih poluga u vlasti. Brojnim stvarnim dragovoljcima, braniteljima, službenim pripadnicima HOS-a, do danas nije službeno u registar branitelja upisan i priznat njihov braniteljski status iz 1991., herojskog i najznačajnijeg razdoblja Domovinskog rata, premda su neki od njih provodili krajnje opasne vojne operacije od posebnog značaja za RH, uz suglasnost i najvišeg državnog vrha, dok se uz blagonaklonost visokih dužnosnika ministarstva, “čuvara” registra branitelja, tamo gordo bilježi na tisuće imena sumjnivih – dvojbenih ratnih statusa. I na kraju ove prašnjavo arhiske opservacije, dan danas svjedoci s posebnom težinom za okolnosti atentata na Antu Paradžika i doslovno se bore za vlastiti život, pod represijom i perfidnim opstrukcijama, među ostalim i od zdravstvenog sustava, za egzistenciju, krov nad glavom i za konačno pravično i faktografsko zakonsko finaliziranje ratnih statusa, opstruirani i od samog vrha više nadležnih (kvazi domoljubnih), ministarstava i dalje tvrdokorno na dispoziciji “Lex Perković” sustava, a službene predstavke ne stižu u ruke niti predsjedniku Vlade RH, gospodinu T. Oreškoviću, Hrvatu iz demokratske službeno ne-udbaške Kanade, uz gromoglasnu hrvatsku “šutnju”, sve dok neki eventualni interes, inozemnog moćnog centra moći ne bude našao vlastiti interes, poput aktualnog Đurekovićevog sudskog procesa u Muenchenu.
    Sa lijepim sjećanjima na kolegu Antu Paradžika, Slava mu!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.