MISA ZA DOMOBRANE SMAKNUTE U VARAŽDINSKOJ CESTICI

MISA ZA DOMOBRANE SMAKNUTE U VARAŽDINSKOJ CESTICI

14. lipanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Na tim užasnim mjestima pronalazili su lokalni stanovnici fotografije članova obitelji, dijelove vojničke opreme, porcije i druge osobne predmete ubijenih. Novinaru internet-portala Tjedno govorio je jedan slučajni svjedok. Odlazeći ujutro s majkom i tetom na košnju jedne livade pokraj Drave, Stjepan Pavlović (78) iz Virja našao je potkraj 1945. osobne dokumente jednoga domobrana iz Iriga kod Rume, kojem je zaboravio ime. Zapamtio je, međutim, ime i adresu Vinka Cesara iz Crikvenice

Napisao: Josip Frković

Još i danas, 72 godine iza strašnih događaja, mnogi se stariji žitelji međimurske općine Cestice prisjećaju užasavajućih prizora smaknuća razvojačenih i razoružanih vojnika hrvatskoga domobranstva, koje je obveza spram obrane domovine dovela u četverogodišnji ratni pakao, a potom i u kolone smrti brutalno osvetoljubivih partizana što su 1945. i narednih godina komunističke vlasti posvuda oko sebe sijali teror i zločinačku smrt. Rekao je to, pozdravljajući brojne sudionike komemoracijske svečanosti u Virje Otoku, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, Franjo Talan. Bilo je to ispred velikoga križa u neposrednoj blizini Drave i današnje državne međe prema susjednoj Sloveniji, odnosno živopisnom Ormožu. Čovjek koji je najveći dio života posvetio njegovanju i obilježjima potvrđivanim uspomenama na sve žrtve koje zaslužuju dostojan pokop, s križem i imenom na njemu, u Hrvatskoj i sjevernom je dijelu države, u Zagorju i Međimurju, poznat kao neumorni član martirologija HBK i BK BiH, te član Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva. O prvim danima lipnja 1945. kazao je kako su na zakutnu i šumom oivičenu parcelu, noću, kamionima krvavih tragova iz varaždinskoga zarobljeničkog logora dopremani sudski nepresuđeni sužnji. Njih 172 su okrutni partizanski egzekutori nakon smaknuća pobacali u protuoklopni njemački rov, u tz. „pancericu“. Njihova tijela nisu bila ni dovoljno pokrivena zemljom, pa su iz tla virili dijelovi nepokretnih trupala koja su raznosile divlje životinje.

Domobranska iskaznica Vinka Cesara iz Crikvenice

Stanovnici Virja Križovljanskoga,, u kojem je tada bilo malo kuća, samoinicijativno su organizirali potpuno prekrivanje stratišta i grobišta. Bez ekshumacije tijela, među ostalim, neće se konačno doznati zašto je sisački major Ozne A.B. iz logora u Varaždinu na prijevaru odveo skupinu domobrana što su se ponadali slobodi. Neće to doznati ni poznati gospodarstvenik Darko Weiss, čijem se stricu, mladom domobranskom časniku, upravo u drevnom Varaždinu i na obali Drave gubi svaki trag… Na tim užasnim mjestima pronalazili su lokalni stanovnici fotografije članova obitelji, dijelove vojničke opreme, porcije i druge osobne predmete ubijenih. Novinaru internet-portala Tjedno govorio je jedan slučajni svjedok. Odlazeći ujutro s majkom i tetom na košnju jedne livade pokraj Drave, Stjepan Pavlović (78) iz Virja našao je potkraj 1945. osobne dokumente jednoga domobrana iz Iriga kod Rume, kojem je zaboravio ime. Zapamtio je, međutim, ime i adresu Vinka Cesara iz Crikvenice. Tata me upozorio da ništa ne govorim, ali sam za Račanove vlasti obavijestio vlč. Ivana Košića. Narod je i danas zastrašen. Četiri godine iza uspostave neovisne Republike Hrvatske, još uvijek za oslobodilačkoga Domovinskoga rata i uz 50. obljetnicu partizanskih zločina, članovi Lovačkoga društva „Sveti Hubert“ postavili su na grobištu spomen-križ. Godine 1995. svetu misu za pogubljene predvodio je don Anto Baković, dok su zalaganjem vlč. Ivana Košića, mještana Otok Virja i vjernika križovljanske župe otpočele pripreme gradnje kapelice. U novom sakralnom objektu, s kipom velikoga hrvatskog mučenika bl. Alojzija Stepinca, od 18. lipnja 2000. i blagoslova varaždinskoga biskupa Marka Culeja, održavaju se komemoracijske mise. Predvodili su ih, među ostalima, mons. Josip Mrzljak, domaći sin iz Petrijaneca mons. Vlado Košić, biskup sisački, te idejni začetnik hrvatskoga martirologija i Crkve hrvatskih mučenika ponad povijesnog Krbavskoga polja, mons. dr. Mile Bogović. Ove godine, pak, sjećanje na mrtve ratne gubitnike iza Drugoga svjetskoga rata predslavio je prof.dr. fra Vinko Škafar, mariborski kapucin, u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Zorislavom Šafranom i ormoškim župnikom Dragom Avsenakom. U propovijedi je rečeno: Molimo za naše žrtve, ne prizivamo osvetu, nikoga ne mrzimo, ali molimo i za zločince! Rekavši da poštuje sve Hrvate i njihova mučenika bl. Stepinca, dr. Škafar je naglasio kako je u ratnom vihoru hrvatski kardinal nadbiskup Stepinac primio na službu i spasio na stotine od Nijemaca prognanih slovenskih svećenika. Franjo Talan nije propustio zahvaliti i trolistu čelnih civilnih dužnosnika, načelniku općine Cestica Mirku Korotaju, zamjeniku Žarku Rodešu i predsjedniku Općinskoga vijeća Darku Majhenu. Njima i spomenutim svećenicima Siščani su predali knjige „Sisačkoga žrtvoslova“ Domovinskoga rata, dar gradske udruge poginulih i nestalih.

Lovci „Svetoga Huberta“ postavili prve križeve

Čast da kao izaslanica Ministarstva hrvatskih branitelja i ministra Tome Medveda, pod spomen-križ položi vijenac imala je gđa Iva Paltrinieri iz Uprave za zatočene i nestale, potom spomenuti lokalni dužnosnici općine, predsjednik LD „Sveti Hubert“ Zdravko Pavlović i članovi Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnoga društva Josip Frković i Đuro Knezičić, uime predsjednika Ante Belje upalili su svijeće, Josip Mijatović, Vesna Štengl i Ružica Mahmutović iz sisačkoga Ogranka „Hrvatskoga domobrana“, članovi udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata Petrijaneca. I sve to uz obećanje nazočnih i svećenika za oltarom:Ne ponovilo se nigdje i nikada više! O iskustvima sisačkoga „Hrvatskoga domobrana“ i županijskoga povjerenstva za obilježavanje stratišta „Križevima istine“, prisutnima je više kazao predsjednik Josip Frković: : – Drage Hrvatice i Hrvati! Dolazimo iz milenijskoga grada svih hrvatskih pobjeda, onih u srednjem vijeku 1593. nad osvajačkim turskim rušiteljima hrvatskoga kraljevstva, junaštva Zrinskih, ali i nad barbarskim srpskim i četničkim posizanjima za našim svetim tlom tijekom brutalne protuhrvatske pobune i agresije, iz grada nebeskoga zaštitnika sv. Kvirina biskupa i mučenika u vrijeme progona prvih kršćana od rimskoga cara Dioklecijana. U vaš prelijepi zagorski i međimursko-podravski kraj, u općinu Cesticu i Virje Otok, dolazimo iz poštovanja prema žrtvama, te zaslužnim domoljubnim lovcima „Svetoga Huberta“ što su već prvoga dana studenoga 1994., za Sve svete, drvenim križevima označili mjesta stradanja nedužnih hrvatskih ljudi.

Zločini srbijanskoga fašizma

Pogubljeni ljudi bačeni su u jame, bez imena i križa…Slično ili potpuno jednako, bilo je iza staljinističkog zločinačkog uspostavljena mira i u našem sisačko-moslavačkom, banovinskom, pounjskom, zapadnoslavonskom, pokupskom i posavskom, te turopoljskom kraju, u 12 današnjiih općina i sedam gradova druge po veličini hrvatske županije, minuloga rata najteže stradale iza Vukovarsko-srijemske i brojem žrtava najvećom masovnom grobnicom iza one u vukovarskoj Ovčari, u Baćinu Hrvatske Dubice. Ondje je iza masakra, bezdušno, na lijevoj obali Une i tz. Skelišću desetak dana ležalo 56 trupala nedužnih seljaka, branitelja, staraca, žena i djece. Ali, nedostaje ih još najmanje toliko u okolici Hrvatske Dubice. Sve zbog želje srbijanskih fašista pomućena uma da ostvare vijekovima sanjanu veliku Srbiju koja će im se u naše vrijeme pretvoriti u beogradski pašaluk. Bez Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, Kosova i Makedonije. U prošlom ratu, dragi naši domaćini, srbijanski su fašisti ubili 2500 Hrvata i teško opustošli jedan snažan industrijski i agrarni kraj i pri tome osiromašili kratkotrajno okupiran teritorij, u kojem žive i njihovi sunarodnjaci, zanesenjaci mitova Garašanina, Vuka Stefanovića Karadžića i krvava vožda Slobodana Miloševića. Svi oni, zašto ne reći, ne vole ni pomisao na neovisnu i suverenu hrvatsku državu. Ti i takvi, te „najravnopravniji“ žitelji propale kraljevine i socijalističke jugo-države, učinili su užasne zločine protiv Hrvata i u poratnom razdoblju iza 1945. Naša županija prva je na crnoj listi po broju (119) policijskih verificiranih stratišta i grobišta iza 1945., čije tlo krije 45.000 pogubljenih ljudi. Čitav jedan grad srednje veličine. I upravo zato trajno smo zahvalni svima onima koji su svojim svjedočenjima pridonijeli bistrenju i pročišćavanju komunističkih laži o Hrvatima, doznavanju teških istina o i krvavoj svojoj prošlosti. Od lanjskoga lipnja na sedam mjesta stradanja i ubojstava nedužnih postavili smo dosad bijele „Križeve istine“ sa spomen-pločama poruka dolazećim naraštajima o bezumnim strijeljanjima šest tisuća Hrvata u sisačkoj šumi Brezovici, o nasilnom odvođenju teških domobranskih ranjenika i njihovu smaknuću na obali Save i bacanju njihovih tijela u valove rijeke, o smaknućima ratnih zarobljenika u logoru Viktorovcu, strijeljanjima tri tisuće žrtava bezumlja u šumi Lasinji u Capragu, klanju dvadesetak zarobljenih domobrana u samom središtu Sunje ili pak 90 bobovačkih razoružanih pripadnika oružanih snaga NDH i legionara njemačkoga Wehrmachta s križnih putova… T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Jure
    #1 Jure 15 lipanj, 2017, 18:36

    Veselo, blesane! Greške su uvijek moguće i ispravljive, a ti ni sada ne znaš gdje je Varaždin.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. FRANO
    #2 FRANO 15 lipanj, 2017, 04:10

    OVA ZLOČINAČKO-ŠPEKULATRIVNA, IZOPAČENA, KRVOLOČNA KATOLIČKA CRKVA SAMO TRAŽI I OBILJEŽAVA, SMIŠLJENO,PROVAOKATOIVNO LEŠEVE IZ II -GOG SVJETSKOG RATA ,MAKAR IM NE ZNA PORIJEKLO,ONA ĆE IH STAVITI U KONTEKIST SVOJIH ZLOČINAČKIH ,STEPINČEVSKIH ,ŠPEKULATIVNIH PROMOCIJA ,TOBOŽ SUOSJEĆANJA I IMENOVAT ĆE IH PROIZVOLJNO,KOMUNISTIČKIM,PA ĆE ODRŽAVATI ,TAKOZAVNU MISU,A MISA JE MITSKO ZJAPLJENJE, PRAZNOGLAVIH FRTARA.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Ljut
    #3 Ljut 14 lipanj, 2017, 16:00

    Kako uništiti članak sjećanja na sve poratne žrtve? Stavi u naslov da je općina Cestica međumurska općina, makar nema nikakve veze s Međimurjem. Žalosno!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.