MILINOVIĆ PJEVAJUĆI ODVOZIO OREŠKOVIĆEVE ŽRTVE KOLIMA HITNE POMOĆI

MILINOVIĆ PJEVAJUĆI ODVOZIO OREŠKOVIĆEVE ŽRTVE KOLIMA HITNE POMOĆI

30. ožujak, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

milinovic
Omiljena pjesma „Ovim šorom više proći neće“

Piše: Dražen Stjepandić

Kad čovjek pomisli da od glupog i glupljeg teško može biti još gluplji , a onda se Nedjeljom u dva pojavi gospićki dr. House i shvatiš da ljudska glupost nema granica. Kad govori engleski umro bih od smijeha, a kad progovori hrvatski mogao bi plakati do zore“-rekao je Domagoj Burić u Galsu Slavonije nakon nedavnog gostovanja Darka Milinovića kod Aleksandra Stankovića.

“Već osjećam kao pobjednik na izborima za predsjednika HDZ-a, pobjednik na sljedećim parlamentarnih izborima, a onda i na čelu hrvatske vlade.” Donedavni ministar zdravstva je toliko siguran u svoju pobjedu što najbolje govori njegova slijedeća izjava: “Ako to ne ostvarim demokratski je i moralno da se povučem iz politike kao što bi učinio i da HDZ nije pobijedio u 9. izbornoj jedinici na nedavnim parlamentarnim izborima“.

Koliko god djelovao nekome glupavo ili neozbiljno   Darko Milinović je trenutno  jedan od najozbiljnijih kandidata za predsjednika HDZ-a  i to  ne samo u svojim očima. Koliko dobro kotira govori i službeni slogan Milinovićeve kampanje „‘Mi smo HDZ, budi i ti!“’.

Svaki put kad se Darko Milinović kandidira za neku funkciju, a još od sredine devedesetih godinama stalno napreduje i na izborima prolazi, spominje se njegovo nošenje štafete u Gospiću, pismo podrške Ivici Račanu objavljeno u Večernjem listu 1990., koje je poslao kao pripadnik škole rezervnih vojnih oficira u Novom Sadu.  Pitaju ga i kad se učlanio u HDZ? Nedavno su mu na portali Slobodna Lika postavili i nekoliko dodatnih pitanja :

– Kada je, i kako  kupio zemljište i sagradio kuću na Viru ?

– Kada je njegova supruga kupila i kojem iznosu dionice Lavčevića.d.o.o ?

– Koliko ga je koštalo useljenje u vilu u Kaniškoj ulici u Gospiću ?

– Tko su bili svi izvođači radova na kuću u Kaniškoj ulici ?

– Da li i doktor Milinović ima ušteđevine i koliko ?

Ni na jedno od tih pitanja s portala Slobodna Lika  Darko Milinović jkoš nije odgovorio i dok se čekaju odgovori treba naglasiti kako kad se govori o prošlosti Dade Milinovića  u ovaj kampanji za unutarstranačke izbore u HDZ-u još nije postavljeno pitanje svih pitanja? A to je kad će se zaista ispitati uloga Dade Milinovića u pomaganju i prikrivanju ratnih zločina Tihomira Oreškovića i Mirka Norca u Gospiću u vrijeme Domovinskog rata?

SVE JOŠ STOJI NA YOU TUBE-U

Na YouTube-u još se može pogletati film u trajanju od desetak minuta, u kojemu je, uz popratne komentare autora koji se predstavlja kroz nadimak “hadezejac” prikazana i snimka za koju autor tvrdi da prikazuje svjedočenje Fatime Skula, danas Tomičić, nekadašnje  tajnice Tihomira Oreškovića, jednoga od najčešće spominjanih aktera kada su ratni zločini u Lici u pitanju.

Film započinje govorom nekadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora, ministra zdravstva i socijalne skrbi, predsjednika HDZ-a Ličko-senjske županije i ravnatelja gospićke bolnice Darka Milinovića na jednom od davnih predizbornih skupova HDZ-a i porukom autora “Glasajte za HDZ, u 9. izaberite Darka Milinovića! HDZ o Dadi sve zna!”.

U video zapisu postavljenom na YouTube nadalje stoji poruka kako o Milinovićevoj navodnoj ulozi u ratnim zločinima dan 1998. godine njemačkom državljaninu. “Ona je vjerovala da daje iskaz suradniku ICTY-ja i da će ju Zapad zaštititi od onih koje je krivila za zločine. Kada je pretučena, Marko Erceg je tvrdio da nema veze s iskazom koji mu je ispričala u kameru. Orešković, kojega je i u novinama optužila da je glavni zločinac, u njeno je ime poslao demanti Globusu. U zajedničkom pismu Orešković i tajnica su tvrdili da zločina nije bilo”. Kasnije je ona iskazala SZUP-u isto ono o Oreškoviću, Norcu, Šušku, Čaniću… i Darku Milinoviću”, navodi autor video isječka te nastavlja “Orešković i Norac su osuđeni za ratni zločin“.

Kako autor nadalje navodi, 12. veljače 2006. godine video svjedočenje Oreškovićeve tajnice priloženo je u spis o istrazi ubojstva Milana Levara. Marko Erceg je policiji, kako dalje navodi autor, potvrdio da je on snimao iskaz i naveo da ni MUP ni DORH do sada nisu željeli imati ovaj dokazni prijedlog u rukama.

“DORH umjesto da poduzme radnje kojima bi se ispitala utemeljenost sumnji i upletenost tadašnjeg potpredsjednika Sabora Darka Milinovića u ratne zločine, nastavlja sa kočenjem istrage o ubojstvu Milana Levara. Možda baš da bi se zaštitilo Milinovića”, komentira autor.

U nastavku kratkog filma prikazano je svjedočenje u kojemu žena (pretpostavlja se da se radi o Oreškovićevoj tajnici, koja je u novinama svojevremeno, kao zaštićeni svjedok, nazivana inicijalima “E.H.”) govori o tome kako “ne zna je li spomenula Dadu Milinovića”, koji je “sada ginekolog u Gospiću” i Milana Vrkljana za kojega kaže da je “doktor opće prakse” i da je iz “poznate, bogate obitelji”.

SVI TIHINI LJUDI

Milinovića se u daljnjem svjedočenju spominje u kontekstu liječnika koji je, prema svjedočenju, surađivao s Oreškovićem na način da bi njemu (kao i Vrkljanu) Orešković javio kada bi neka od žrtava bila ubijena, nakon čega bi bilo poslano vozilo Hitne pomoći, kojim bi preminuli bili odvezeni na nepoznato mjesto. Svjedokinja kaže kako nikada nije saznala gdje. “Oni su negdje morali biti pokopani”, kaže.

Na pitanje kakve su veze spomenuti liječnici (Milinović i Vrkljan) imali s ubojstvima, svjedokinja odgovara: “To su isto bili Tihini ljudi, kojima je on naređivao što će raditi, jer nitko neće posumnjati što se vozi u kolima Hitne pomoći”. Svjedokinja kaže također i kako bi Orešković naredio da se nekoga “ispituje dok ne padne”, nakon čega bi onima koji bi tijekom “ispitivanja” bili pretučeni na smrt, lica bila prekrivena novinama. Prema njezinu svjedočenju, žrtve bi bile ubijane na način da bi ih Oreškovićevi ljudi (kao Oreškovićeve ljude spominje osobu kojoj je nadimak Ikača, zatim ime Miki Karić, te navodi kako je jedna od krvnika bila i osoba poznata pod nadimkom Kockar, za kojega kaže kako misli da se zove Ivan Čačić) tukli vojničkim čizmama po prsima, nakon čega bi ovi padali.

Upitana o tome jesu li svi koji su ubijani bili Srbi, ona odgovara kako je među žrtvama bilo i Srba i Hrvata, a upitana o tome koliko je Srba, prema njezinu mišljenju, ubijeno u Gospiću, odgovara kako je “čula da se spominju cifre od 160 ljudi”, no da “ih je moralo biti više”. Također spominje kako kod Perušića postoji grobnica te kako su ljudi iz njezinog voda sudjelovali u ubijanjima. Navodi kako ih je bilo 23 u vodu te kako po imenima zna sve koji su ubijali.

U svjedočenju također kaže kako su žrtve, nakon što bi bile ubijene, “uz pjesmu” bile praćene dok su ih odvozili u vozilima Hitne pomoći. Pjevalo se, kaže “Doktore, dođite po njih” i “Nije imao sreće, ovim šorom više proći neće”. Za Milinovića, kojega zove njegovim poznatim nadimkom “Dado”, kaže kako je upravo on nazočio porodu njezine kćeri budući da je njezin liječnik bio odsutan te kako ju je bilo strah tom prilikom.

FATA REKLA, PA PREBIJENA

Svojedobno je i Ivica Đikić u Feral Tribune-u  10. listopada, 2007. pisao o tim snimcima koji se još uvijek mogu naći na You Tube-u kao i o  igrokazu koji je zbog toga bio priređen za javnost. Citiramo:

“Darko Dado Milinović, potpredsjednik hrvatskoga parlamenta i dugogodišnji šef ličkoga HDZ-a, naredio je svojim obavještajno-policijskim trabantima u Gospiću da pronađu Fatimu Skulu da bi pred novinarima zanijekala istinitost svojih negdašnjih rečenica: on, Milinović, glavni je akter prvog dijela objavljenog iskaza u kojemu ga Skula optužuje da je, u funkciji liječnika, godine 1991. po Oreškovićevim nalozima odnosio ubijene Srbe iz Kriznoga štaba, usput pjevajući prigodne napjeve kao što je “ovim šorom više proći neće”.

Milinovićevi prsti u organizaciji Skulina javnog istupa bili su očiti. Dotična je gospođa, naime, poslije kratkog i jednostranog obraćanja novinarima požurila da se sastane s Milinovićem koji ju je čekao u zgradi gospićkog Gradskog poglavarstva, premda je nejasno zašto potpredsjednik Sabora javne prostore koristi za privatne sastanke. Prije no što se neposredno i skrušeno ispričala Milinoviću za optužbe koje je onomad izgovorila u kameru, Skula je novinarima kazala ovo: “Godine 1998. bila sam odvedena iz Gospića u nepoznatom pravcu i tri su me sata po noći vozili u automobilu. Izjavu sam dala u jednoj privatnoj kući. Gdje – nikada nisam uspjela doznati. Tada su me maskirane osobe prisilile da kažem ono što su potom snimili, prijeteći smrću meni i mojoj djeci. To o čemu sam tada govorila nikada nisam niti vidjela niti čula, ali bojala sam se za živote svoje obitelji.”

Prije no što je Skuli pred novinarima kršćanski oprostio grijehe iz prošlosti, Milinović je javnosti poručio ovako: “Nije me briga zašto je govorila i što je govorila. Ne mogu vam reći ništa osim da u tim radnjama nisam sudjelovao.” I još: “Ta priča nije nova, nego egzistira od 2004. godine. Prvi put je krenula u medije kada sam izabran za potpredsjednika Hrvatskog sabora i tada je DORH reagirao i nije pokrenuo istragu. I sada se opet sve pokreće u vrijeme predizborne kampanje.”

I još je novinarima podijelio privatno pismo Fatime Skule koje mu je ova poslala u studenome 2004., naime, nakon što je Feral objavio dva Skulina iskaza istražnim tijelima, u kojima dotična dr. Milinovića optužuje jednako kao u video-snimci što je puštena ovih dana. “Dragi doktore Dado! Nadam se da će ovo pismo stići do Vas i da ćete ga pročitati. Vrlo mi je važno da znate da sve što je pisalo u Feralu, ja nemam veze s tim, niti sam pisala, niti sam pričala bilo kojem novinaru, što bi u suprotnom značilo da sve što su napisali je čista izmišljotina i laž. Pamtim Vas kao velikog čovjeka i doktora, sami vjerojatno znate da ste mi bili i na porođaju s mojom kćerkicom. Takve stvari grozne su mi, i nespojive s Vama. Mislim da je malo ljudi u Gospiću kome vi niste uspjeli pomoći i time je taj članak još gori i strašniji…”, napisala je svojedobno gospođa Skula, a potpredsjednik Sabora sad obznanio javnosti.

POSTOJI I DRUGA SNIMKA

U žurbi da se, po premijerovu nalogu, sanira šteta i da se “zatvori afera”, Milinović i njegovi operativci (uključujući i nesretnu gospođu Skulu) nisu se previše zamarali detaljima i zdravom logikom, kao ni mnogim pouzdanim informacijama koje efikasno raskrinkavaju subotnju gospićku priredbu. Previdjeli su, primjerice, postojanje druge snimke koja je na internetu objavljena u ponedjeljak, a koja je nastala najmanje mjesec-dva poslije prve, preciznije u siječnju 1999. godine: na Skulinu licu jasni su tragovi brutalnog premlaćivanja koje je uslijedilo nakon što je prvi put govorila u kameru o gospićkim zločinima i pošto se saznalo za njezin prvi iskaz Ercegu. Ako su je prvi put bili oteli maskirani ljudi koji su je prijetnjama natjerali da kazuje ono što je zabilježeno na snimci (između ostaloga, dakle, i optužbe na Milinovićev račun), kako to da je istim ljudima ponovno svjedočila i mjesec-dva kasnije, bez ijednog elementa koji bi govorio da se radi o prisili?

Uostalom, na drugoj snimci u kadru je čitavo vrijeme Milan Levar, kasnije ubijeni svjedok gospićkih zločina, a povremeno se pojavljuje i umirovljeni vojni obavještajac Drago Francišković: iz Skulinih je riječi sasvim očito da dobro poznaje i njih dvojicu i Marka Ercega koji joj postavlja pitanja. Jasna je, također, njezina svijest o tome da je premlaćena zbog svog prvog svjedočenja pred kamerom istog čovjeka. Ne može biti govora o nepoznatim maskiranim ljudima koji su prijetnjama iznudili optužujuće svjedočanstvo. Fatima Skula govorila je pred personama koje je poznavala i kojima je, po onome što se dade razabrati s objavljenih snimki, poprilično vjerovala.

DORH NIJE PODUZEO NIŠTA

Fatima Skula, međutim, o ratnim zločinima u Gospiću i o krvavoj ulozi Darka Milinovića u tim događajima nije svjedočila samo pred uključenom kamerom jednog istražitelja-amatera koji nije raspolagao službenim ovlastima. Puno je važnije ono što se u svemu ovome prešućuje. Ta je gospođa, naime, dva vrlo slična iskaza dala hrvatskim istražnim tijelima, a Feral je u jesen 2004. priču o Milinovićevoj umiješanosti u zločine temeljio upravo na spomenutim dvama svjedočenjima. “Jedne večeri bila sam prisutna u zgradi Vojne policije u centru Gospića kada je od batina umro kapetan JNA koji je bio zarobljen u Divoselu”, izjavila je Skula 17. kolovoza 1993. agentima lokalne ispostave Službe za zaštitu ustavnoga poretka Nikici Alaru i Mati Francetiću.

“U tome ubistvu učestvovali su: Miki Karić, Toni Amerikanac, Dado Milinović, Ivica Čačić-Kockar, Krešo Tomljenović, Ivica Durdov i Tihomir Orešković, a bila je prisutna i Rupčić Nada. Navedeni kapetan izdahnuo je nakon što ga je Miki Karić udario nekoliko puta čizmom u prsa. Nakon toga svi su nastavili piti i izvoditi viceve na račun umrlog, nakon čega su Dado Milinović i Miki Karić iznijeli leš i nekuda ga odvezli kamo – nije mi poznato. Pri odlasku čula sam kako Milinović Dado pjeva noseći mrtvaca ‘ovim šorom više proći nećeš’.”

Fatima Skula o istom je događaju svjedočila i punih sedam godina poslije, preciznije, 3. rujna 2000. godine, ali je ovoga puta iskaz davala djelatnicima Kriminalističke policije koji su vodili istragu o ubojstvu Milana Levara: njezin se iskaz, u odnosu na onaj iz 1993., razlikovao samo u detaljima i u tome što je 2000. navela ime ubijenog kapetana JNA – kazala je da se on, po njezinu sjećanju, zvao Simo Pjenović, premda su Feralovi novinari utvrdili da se taj čovjek zvao Simo Pajović.

“Isti kapetan je jedan dan doveden u operativni štab na ispitivanje, a ispitivao ga je Miki Karić o vojnim stvarima, te ga je tom prilikom mrcvario i tukao rukama i nogama. On je samo govorio da voli Tuđmana. Kako ništa drugo od njega nije mogao doznati Miki Karić je došao u prostoriju gdje sam sjedila sa Tihomirom Oreškovićem za stolom, te ga je pitao ‘Što ću sa njim’, nikada neću zaboraviti kada ga je Tihomir Orešković hladnokrvno pogledao i rekao ‘Ubij ga’. Vidjela sam kada je Miki Karić podigao kapetana sa stolice u stojeći stav, te ga je tako jako ‘zapucao’ nogom u glavu da je kapetan pao na pod i na licu mjesta izdahnuo. Tiho je tada zvao Dadu Milinovića i Milana Vrkljana koji su ga stavili na nosila i odnijeli. Dado i Milan su zapjevali ‘Nije imo sreće, ovim šorom više proći neće’. Tom ubojstvu je bila prisutna i Nada Rupčić koja mi je nakon toga dala ličnu kartu od kapetana (koju sam poslije bacila) i rekla mi ‘Evo ti karta od zemljaka’. Nije mi poznato gdje su Dado i Milan odnosili tijela kojih je znalo biti i više u operativnom štabu, ali nisam bila prisutna tim ubojstvima. Mislim da je tijelo od kapetana razmijenjeno kod Otočca”, stoji u službenom iskazu koji je Skula dala policijskim djelatnicima 3. rujna 2000. godine. Nije valjda da su i agenti tajne službe i policajci koji su je saslušavali bili maskirani i da su joj prijetili smrću.

ZAŠTIĆENI DOKUMENTI

No, i svjedokinja i Milinović kao da su zaboravili ove dokumente koji se i danas nalaze u arhivama Sigurnosno-obavještajne agencije, Ministarstva unutarnjih poslova i Državnoga odvjetništva. Nalaze se tamo, ali kao da ih nema, jer se njima nitko ne bavi, niti se tim dokumentima ikad itko ozbiljno bavio. Milinović, doduše, tvrdi da je još 2004. zatražio od policije i Državnoga odvjetništva da ispitaju ondašnje Feralove navode, pa na temelju činjenice da nije pokrenut kazneni progon gradi mantru o vlastitoj nevinosti.

Samo, kojoj se to policiji i kojem Državnom odvjetništvu Milinović obratio s molbom da istraže priču o njegovoj navodnoj umiješanosti u zločine 1991. godine, ako je takvo nešto uopće bio zatražio u iole ozbiljnijoj formi? Obratio se, pretpostavljamo, gospićkim ispostavama spomenutih institucija. Obratio se svome kumu Željku Jurkoviću, načelniku Policijske uprave, koji je u rujnu 1991. postao šefom Policijske postaje Gospić: budući da su se upravo po Jurkovićevu imenovanju počele događati likvidacije srpskih civila a da policija nije poduzimala ništa da se zločini spriječe i da se ubojice uhapse, jasno je da je prvi policajac u Lici zarobljenik svoje prošlosti i da od njega nije trebalo očekivati da se odrekne pripadnosti interesnom bratstvu koje je skovano na nevinoj krvi što se u Gospiću prolijevala 1991., ali i kasnije.

Ili, državni odvjetnik u Gospiću Pavo Rukavina: čovjek se specijalizirao za nemiješanje u vlastiti posao i samo je gledao kako da što bezbolnije prijeđe preko ratnih zločina i poratnog kriminala u režiji i izvedbi ljudi koji su i danas nedodirljivi u Gospiću, a s kojima je Darko Milinović oduvijek bio u istome kolu, kolu iz kojeg se ne može tek tako iskočiti. Radi se o krugu bivših SIS-ovaca i policijskih specijalaca (Milan Miki Karić, Miroslav Cindrić, Ivica i Josip Jurković…) prema kojem su vodile relevantne indicije što su se ticale organizacije ubojstva Milana Levara, e da bi odjednom bilo proglašeno kako se ne radi o kvalitetnom tragu, pa je istraga smišljeno završila u slijepoj ulici. Mogao se Milinović obratiti i Ivanu Jurčiću, šefu Ureda Sigurnosno-obavještajne agencije u Gospiću, kojeg je osobno postavio na rečeni položaj. Jurčić je, inače, 1991. bio pripadnik samoproglašene Vojne policije kojom je rukovodio Tihomir Orešković, a nakon toga skrasio se u SIS-u kojim su upravljali Milan Karić i Ivica Jurković. Postoje, usto, brojni dokazi o njegovoj upetljanosti u najobičniji kriminal, kao što je krađa automobila i šverc ukradene stoke.

KLJUČ OTKRIVANJA POČINITELJA ATENTATA NA LEVARA

Darko Milinović je proteklih godina bio glavni politički sponzor nedodirljivosti i ugodne pozicioniranosti svih ovih ljudi: štitio ih je od progona na svim razinama zato da bi zaštitio sebe, jer nabrojani likovi previše znaju i mogli bi, u slučaju da budu ugroženi, razoriti ono bratstvo stvoreno na krvi, koje u Gospiću funkcionira desetljeće i pol. Istraga o atentatu na Levara mogla je biti točka raščišćavanja gospićkog zločinačko-kriminalnog mulja iz devedesetih godina, no prilika je propuštena zbog uplašenosti, ucijenjenosti i mračne političke orijentiranosti mnogih persona iz policijskog, obavještajnog i pravosudnog aparata.

Sva tri svjedočenja Fatime Skule Tomičić  uključujući i video-zapise s you tube-a  odavno u posjedu državnih istražnih tijela, ali nikad nisu služila ničemu osim obilježenosti Fatime Skule. DORH nikada nije poveo ozbiljniju istragu premda je to tražio i sam Darko Milinović. Srećom ratni zločini ne zastarjevaju, pa  barem da ispune želju jednom od najozbiljnijih kandidata za predsjednika HDZ-a. Ako to još želi, jer to bi sigurno bilo u svrhu povratka ugleda HDZ-a, o čemu su mu posljednjih dana puna usta. T

{youtube}5j7c9-gAocM{/youtube}

{youtube}0nqIJ3aWAGA{/youtube}

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Pero
    #1 Pero 31 ožujak, 2012, 11:52

    koje mi ljude imamo u vrhu politike, ovo je prestrašno, sami lopovi, kriminalci,lopuže…….. samo smeće

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Marac
    #2 Marac 31 ožujak, 2012, 09:21

    “u ovaj kampanji za unutarstranačke izbore u HDZ-u još nije postavljeno pitanje svih pitanja?” …… uz sva neodgovorena pitanja u vezi podrijetla njegove imovine sad se još postavlja pitanje povezanosti sa ratnim zločinima…krasno…. i on se kandidira za predsjednika hdz-a, mene bi bilo sramota, fuj

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. maksi
    #3 maksi 31 ožujak, 2012, 09:09

    Nedavno su mu na portali Slobodna Lika postavili i nekoliko dodatnih pitanja :

    – Kada je, i kako kupio zemljište i sagradio kuću na Viru ?

    – Kada je njegova supruga kupila i kojem iznosu dionice Lavčevića.d.o.o ?

    – Koliko ga je koštalo useljenje u vilu u Kaniškoj ulici u Gospiću ?

    – Tko su bili svi izvođači radova na kuću u Kaniškoj ulici ?

    – Da li i doktor Milinović ima ušteđevine i koliko ?

    Ni na jedno od tih pitanja s portala Slobodna Lika Darko Milinović jkoš nije odgovorio i dok se čekaju odgovori treba naglasiti kako kad se govori o prošlosti Dade Milinovića u ovaj kampanji za unutarstranačke izbore u HDZ-u još nije postavljeno pitanje svih pitanja? A to je kad će se zaista ispitati uloga Dade Milinovića u pomaganju i prikrivanju ratnih zločina Tihomira Oreškovića i Mirka Norca u Gospiću u vrijeme Domovinskog rata?

    da, to Milinovic nista ne spominje, i on bi bio predsjenik stranke, koja sramota

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. marko
    #4 marko 31 ožujak, 2012, 06:37

    Nemam riječi…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.