MILANOVIĆ PONIZIO HRVATSKI NAROD

MILANOVIĆ PONIZIO HRVATSKI NAROD

3. veljača, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

milanovicLT

Kometar Ante Glibote

 

Piše : Ante Glibota, Pariz

Život je agresija! To je magična formula, koju je vidljivo izabrao Predsjednik Hrvatske vlade Zoran Milanović i ponajveći broj članova njegove ekipe, kao modus operandi njihovog javnog djelovanja. Količina javnog vrijeđanja, otvorenih prijetnji, elementarne nepristojnosti, vulgarnih izjava su postala svakodnevnica hrvatske političke zbilje, hrvatskog javnog obzorja u čemu prednjači i eskalira ova Vlada i njezin čelnik. Stvarnost ovog stanja koju Vlada u nedostatku relevantnih ideja, pozitivnih rezultata, ili pak vizije kako riješiti aktualnu gospodarsku i socijalnu dramu, u kojoj se Hrvatska i njeni građani nalaze, pokušava nesuvislim diverzijama, zatamnjivanjem stvarnih problema, fakte njene političke i stručne nekompetencije iz dana u dan pretvarati političku, društvenu i socijalnu scenu u nepodnošljivu hrvatsku zbiljnost, u nepodnošljiv javni prostakluk.

Ovo je stanje, dakako, bilo vidljivo, opipljivo, istančanim analitičarima hrvatske zbilje, već nakon prvih par mjeseci, otpočetaka ove legislature, kada je Milanovićeva Vlada postupno otkrivala svoju stvarnu prirodu i svoja ozračja, svoju prazninu. Nitko nije vjerovao da je stupanj te ignorancije, praznine, nesposobnosti, ideološke zaslijepljenosti na toj razini, da zapravo imamo jednu potpuno nekompetentnu Vladu, koja nije u mogućnosti ni locirati stvarne i strateške ciljeve, a još manje iznjedriti zemlju iz jedne sve oštrije gospodarske i socijalne krize.

Stvarna kulminacija će se dogoditi i preciznije otčitati nešto kasnije, kad vladi nedostaju i rezultati i ideje, u konfliktu sa crkvenim vjerodostojanstvenicima, uzoritim kardinalom Bozanićom i hrvatskim biskupima vezanu na nametanje modela edukacije djece bez neophodno potrebnog demokratskog konsenzusa, nedostatka dijaloga, konzultacija.Tom istom problemu treba pridodati i žustru, tempiranu javnu polemiku s objavom liste hrvatskih dragovoljaca, minulih tjedana. U crnu seriju  se uključuje i projekt zakona i u tajnovitoj pripremi rasprodaji vodenih i inih prirodnih resursa Hrvatske, oko kojega se ponovno oglasila tko drugi nego hrvatska Crkva, kad već opozicija debelo spava. Finale smo vidjeli u posljednih par dana u središnjici onoga što bi trebao biti centar demokratskog odlučivanja, inspiracija demokratskog i harmoničnog dijaloga političkih i socijalnih struktura Republike Hrvatske, u Vladu RH i u Hrvatskom državnom saboru, čime se mozaik ponašanja Vlade i njezinog premijera zaokružio.

 NEULJUĐENI RJEČNIK DOMINIRA 

 

Danas možemo uskliknuti kao ono nevino dijete u Andersenovim bajkama »Kralj je gol »! To je osjećaj onoga što shvaća u punom značenju i hrvatski narod, hrvatski glasači. Premijer Milanović je nepovratno izgubio kredit, kod naroda koji mu je dao povjerenje, a kojem je on dao isprazna obećanja, koje nije ispunio i koji je bez ikakovih šansi da ga takvim stilom vladanja može ikada ispuniti. On i njegova Vlada su se okrenuli diverzijama, umjesto da se okruže stručnjacima tražeći ozbiljna rješenja gospodarske i socijalne krize države.

Umjesto da prihvati jedan pristojan, respektabilan, civiliziran i građanski dijalog, kakav crkvena hijerarhija zaslužuje u jednoj katoličkoj zemlji, gdje je gotovo 93 % hrvatskog pučanstva katoličke vjere, gospodin Milanović i njegova vlada su se odlučili na insulte, lažne etikete na čine i rječnik, koji nije zabilježen u recentnoj povjesti u dijalogu nijedne respektabilne europske vlade i crkvenih i religijskih hijerarhija.

Jer premijer Milanović očito nije ni svjestan da je time ponizio ne samo respektabilnu crkvenu hjerarhiju, već je tim činima ponizio i hrvatski narod, pa čak i one glasače, čijim su glasovima Milanović i njegova vlada izabrani. Kao javni dužnosnici oni su izišli iz okvira onog što se naziva osnovni dobri kućni odgoj. Taj odgoj se ima ili nema. Da je to slučaj samog Milanovića, mogli bismo govoriti o nervozi jednog momenta, da mu se «omaklo», ali kad on sam sebe ponavlja, a njegov ministar Jovanović u još goroj i eksplicitnijoj formi to nastavlja, pa taj isti ministar Jovanović ne obazirući se na premijerove zabrane čini daljnje eskalacije, to poprima dimenziju nereda u kući javne vlasti.

Što reći o dosad nezabilježenoj i skandaloznoj izjavi ministra branitelja Predraga Matića-Freda, o upotrebi Hrvatskog lista kao toaletnog papira u Hrvatskom saboru, a o čijoj su se moralnoj vertikali izjasnili javno vukovarski branitelji, izjave koje ga definitivno diskvalificiraju za funkciju koju obnaša.Što reći o ministru poljoprivrede koji prodaje svoju tvrtku pod sumljivim okolnostima, i neotplaćenim dugovima poreznih pristojbi državi.

Kako protumačiti činjenice o nedavnom potpredsjedniku Hrvatske vlade Radimiru Čačiću, koji obnaša u ulozi osuđenika za ubojstvo u prometnoj nesreći svoju funkciju pod Milanovićevim autoritetom!!!  U istom vremenu njegova je tvrtka izbjegavala stečajnu situaciju, samo zbog njegove pozicije u Vladi. A upravo u tom čovjeku, Milanovićevu «Mesiji» premijer daje zadatak izvući hrvatsko gospodarstvo iz krize, dajući mu najodgovorniju funkciji u Vladi. Čim je dao ostavku, pripremajući se za zatvorsku kaznu, njegova tvrtka je već ušla u stečajni postupak. Gdje je tu civilna dimenzija i moral takove Vlade? Zar jedan ozbiljan premijer Vlade ne bi trebao znati tko su mu najbliži suradnici i stanje u kojem se nalaze njihove tvrtke i s kim su u poslovnim relacijama, kako bi zaštitio sliku državnog i javnog interesa!

Jesu li to poruke o Hrvatskoj upućene uljuđenoj Europi, svijetu i prezrenim hrvatskim biračima o tretmanu koji im je premijer Milanović rezervirao i poruka s kakvim se suradnicima okružio ? To znači da je to jedna druga priča, kompleksnije naravi, da je to jedan sistem razmišljanja i ponašanja, koji je u suprotnosti s ponašanjem civiliziranog, uljuđenog hrvatskog i europskog, političara, građanina i stila javnog ponašanja.

Kakav primjer  Milanović i članovi njegove Vlade daju mladim hrvatskim naraštajima upotrebom tog i takovog rječnika u javnom komuniciranju, takovim primjerima,  u vremenu kad ti isti ljudi, nude mladim naraštajima prijedloge edukacijskih zakona i naputaka? Kakav kredibilitet i vjeru oni mogu uživati ili povjerenje u takove zakone, kad se vlada i ministar obrazovanja ponašaju kao razulareni slonovi u trgovini porculana? Kakav je to razlog zagovarati netrpeljivost, mržnju za ljude koji propovjedaju istinu, osuđujući sami sebe na laži izvrtanja istina, jer je njihova svijest u tankim živcima?

Kad imate tanke živce, dakako, to je znak, da niste sposobni obnašati istaknute političke funkcije, koje traže determinaciju, besprijekoran integritet, pristojnost, intelegenciju i vrlo, vrlo, jake živce.

CRKVA POSLJEDNJA BRANA JAVNOG INTERESA

I sama Crkva, koja nažalost nije imala drugog izbora, već da po svojoj prirodnoj  vokaciji zaštite temeljnih interesa hrvatskog naroda, dala je svojim intervencijama na značaju Milanoviću i Jovanoviću, prevelikom po mom dubokom uvjerenju, jer Milanović i njegov ministar Jovanović taj značaj nisu ničim zaslužili. Oni ne mogu u njihovoj fizionomiji nikada biti al pari kardinalu Bozaniću ! Ali da pak nije bilo intervencija uzoritog kardinala Bozanića, biskupa Pozaića i drugih spiritualnih vođa crkvene hijerarhije u Hrvatskoj, stječe se dojam da do stvarnog javnog proturječja, u pitanje tog važnog problema drugačije ne bi bilo ni spomena.

Posrnula opozicijska stranka je ušla u « mišju rupu », nema svog prepoznatljivog glasa, nema  karizmatičkog lidera, koji bi trebao interpelirati Vladu i Premijera u Sabornici, medijima, kao i vidljivim i zamjetljivim djelovanjem na terenu. Kardinal Bozanić im je dao naslutiti i dao dovoljno mogućnosti i jedinstvenu priliku da se probleme iz njegove Božićne poslanice moglo i te kako upotrijebiti u javnosti i medijima, da je opozicija imala političkog instinkta. Narod se pita, u sve većoj nevjerici, spram političkih struktura, je li po srijedi dosluh političkih struktura, koje su prisilile i crkvenu hijerarhiju, da tako oštro i decidirano kažu njihovo mišljenje, a koje je narod u cijelosti prihvatio, kad već opozicija ne radi uredno svoju zadaću.

Čemu služe neprimjerne procedure u donošenju zakonske regulative o izuzetno važnim pitanjima društva, a da konzultacije s zainteresiranim profesionalnim i zainteresiranim udrugama nisu napravljene. Čemu žurba u zakonima koji mogu biti pogubni za budućnost države usljed rasprodaje kapitalnih resursa i stabilnost gospodarskog sustava, a koji se donose u najvećim tajnostima, povrjedujući i procedure donošenja zakona, Poslovnik i proceduru Hrvatskog sabora i Ustavne odredbe Republike Hrvatske?

Premijer Milanović i Vlada su zaboravili da ono što nama treba je način razmišljanja koji reducira kaos i vodi prema harmoniji, akumulirajući znanja i talent upravljanja, stavljajući nas u situaciju korigiranja vlastitih pogrešaka u procesu zajedničkog traženja istina, obnavljanja i restauracije kaotičnog gospodarstva, koja u ovom vremenu zahtijevaju nadhumanu snagu i ozbiljnost u ostvarivanju stvarnih ciljeva, stvarnih  vrijednosti, zaboravljajući pri tome devalvaciju i riječi i čina i funkcije koje se nemeritorno obavljaju.

Za ispunit ovu potrebu, ove zadaće Hrvatskoj je nužno potrebna jedna nova Vlada, jedan novi mandatar, jer ova nema ni snage ni znanja, a nažalost ni intelektualnih vrlina da odgovori na izazov trenutka i strukturu krize u kojoj se zemlja nalazi. U suprotnome ona vodi prema ponorima i bespućima, što je i sam kardinal Bozanić najavio. Ona nema više ni javne potpore, jer sve ankete i ispitivanja javnog mijenja pokazuju da je ova Vlada izgubila povjerenje i nadu hrvatskih birača u njezinu djelotvornost i znanje. Ako tri četvrtine  građana to osjećaju, onda je to više nego evidentan znak i alarm o kojem bi trezveni političari morali razmišljati, postavljajući sami sebi važno pitanje, ne nalazi li se u samoj Vladi najozbiljnija prepreka da se iz ovog trenda ispliva u dobitnoj kombinaciji?!

IZGUBLJENA OPOZICIJA U ZAHVALNOJ VLADI « SJENE »

Dakako, i u istom kontekstu se može postaviti i još jedno pitanje gdje je u svemu tome opozicija? Što ona radi? Je li riječ o uplašenosti ili su i oni s izgubljenim ugledom, za nemali broj propusta u prošlosti, izgubili moralno pravo na prosvjed, uvukli se u šutnju? Za zamisliti se, što bi bilo da tu još nema Crkve, koja po uvriježenoj brizi, kao nepokoljebiva i brižna majka vodi brigu o sudbini hrvatskog naroda?! Što bi se moglo dogoditi i što nam se još sve sprema kad u takvom stupnju nepripremljenosti se očekuje ulazak nepripremljene zemlje u Europske integracije.Tu se javlja i jedna velika bojazan, jer i Europa se sama bori za svoj vlastiti identitet, nalazeći se u ozbiljnoj gospodarskoj krizi i izvanredno teškoj dužničkoj poziciji, neće imati naprosto snage, disponibilnosti, volje i razumijevanje za Hrvatsku i njezine probleme, a prema kojoj se bezrazložno i maćehinski odnosila gotovo od trenutka kada je postala samostalna država. Osobno, pri tome mislim, što je i moja zebnja da to Hrvatsku može samo dodatno dokrajčiti, iako po prirodi i duhu nisam pesimist.

Što nam se čini razložnim je uputiti Premijeru i njegovoj vladi je razuman prijedlog:

ostavite se posla koji ne shvaćate, posla kojeg na našu najveću žalost niste u stanju kvalitetno obavljati, konačno posla kojeg svakom vašom izjavom, poduprtom  neumjesnim  primjesama i infantilnostima, dovodite kredibilitet i zemlje i njezinog  gospodarskog, financijskog i općeg stanja u još veću kušnju.

Što rade u svijetu armade analitičara, bankarskih, obavještanih i notacijskih kuća, koji kroz njihova analitička rešeta, važu filigramskim vagama svaku javno izgovorenu riječ čelnika država, vlada, ministara, važnih gospodarstvenika, javnih osoba. Oni se zaslađuju Milanovićevim «duhovitostima«, usiljenom, neuvjerljivom «humoru» koji ne donosi nikakve plodove. Mislim da trebamo reći humor koji nikoga ne uvesaljava pa čak ni one koji vole šale i humor, jer je njegov smisao za « humor » nehumoran i promašen, a humor je stvar suptilnosti i intelegencije, koji u njegovom načinu komuniciranja, nedostaje i jednog i drugog. To dovodi do stanja koji nažalost svakom njegovom promašenom izjavom dodatno zadužuje hrvatsku državu, padom njenog kreditnog rejtinga, na sve niže i niže grane, što i njenu prezaduženost dovodi do nemogućih dodatnih tereta kreditiranja. Jer se ne treba izgubiti iz vida i razmišljanja da i uvjeti za otplate anuiteta dugovanja se neminovno zasnivaju na novim i skupljim kreditima koji uvećavaju kreditnu stopu usljed pada kreditnog ratinga i povjerenja, što neophodno vodi državu u vrtlog i spirale propasti i sve izglednijeg bankrota. Taj «humor» i « luksuz » gospodina predsjednika Hrvatske vlade košta resurse države i svakog njezinog građanina.

Pitam se što rade njegovi savjetnici? Ima li ih i što mu savjetuju? Imamo dojam da se on ponaša po receptu njegovog nekadašnjeg šefa Sanadera, koji se nalazi u Remetincu, koje sam mu obitavalište najavio 2005.godine, u njegovoj punoj euforiji! Svi znakovi pokazuju da je Milanović istog mentalnog sklopa, da sluša, samo one koji mu se dive, razvijajući njegov ego, kojem nema granica, dopuštajući  sve slobode pa i slobode da eksperimentira s dobrima hrvatskog naroda. Kad u Vladi kaže da «imam pravo na grešku, ali ne na fatalnu grešku» on zorno nije svjestan što govori! On zamišlja da je hrvatska država igračka, da na njoj može eksperimentirati njegove infantilne igrice. «Donesimo zakone, pa ako se ne pokažu dobrim, promijenit ćemo ih za petnaest dana… ».To je tekstualno ono što Milanović izjavljuje na sjednici Hrvatske vlade. On očito nije svjestan da posljedice jednog zakona za pola jednog dana mogu dovesti do katastrofe, koju nitko više neće biti u stanju popraviti. Milanović zamišlja da svi poslovni, bankarski i spekulatorski krugovi razmišljaju na njegov improvizatorski način. On zaboravlja da su oni koji su zainteresirani za namiriti se u Hrvatskoj već davno elaborirali u detaljima, u njihovim strateškim smjernicama, sve moguće solucije i samo čekaju precizan trenutak za realizaciju. Njima nisu potrebne godine, već sati da realiziraju njihove nakane.

Milanović zaboravlja da je Hrvatska po osnovi svojstva asocijacije s Europom prihvatila jedan drugi stil zakonodavstva, kojim je vezana, pa njegove infantilne igrice sa zakonima više nisu ista stvar, već iz temelja mogu promijeniti tijek stanja jednim lošim zakonom, a time i izglednost na uspjeh hrvatske države. Što nalaže ekstremnu pažnju.

Njegove intervencije u Hrvatskom saboru i način tretmana zastupnika u Saboru su bolni za promatranje. Zastupnike se tretira kao stoku sitnog zuba, koji ne primaju dužne odgovore ili ako ih dobiju, onda su umotani u forme enigmatično-sarkastičnog stila, pa su zastupnici prisiljeni tražiti pismene odgovore, jer njegovi odgovori ne donose odgovore na precizne upite, a čime ne poštuje ni predstavnički dom, a isto tako i predstavnike hrvatskog naroda!

Predsjednik Hrvatske vlade, ovakovim stilom vladanja, je postao mlinski kamen, Hrvatske vlade i hrvatske države i hrvatskih građana. Njegovom nesmotrenošću, totalnim ignoriranjem važnosti i težine javno izgovorene riječi, temeljnim ignoriranjem javne funkcije koju obnaša, on je postao i javna opasnost za državu!

Mislim da čitatelji predumnijevaju o čemu razmišljam i koji potez bi Milanović trebao napraviti, što mu je za činiti u interesu hrvatskih građana i hrvatske države?

Dakako, za mene nema dvojbe, ostavku i raspis novih izbora!

U Parizu, 25. siječnja 2013. T

9 komentara

Uskoči u raspravu
  1. DC-ovac
    #1 DC-ovac 13 veljača, 2013, 16:58

    Vesna Škare-Ožbolt, predsjednica DC-a, trebala bi dobiti neko priznanje za najbolju političku trgovinu u prošloj godini. Mnogi su pomalo zaboravili i nju i njezin sada već politički marginalni DC, ali riječ je o parlamentarnoj stranci. Vesna Škare-Ožbolt ušla je u Sabor na listi HDZ-a, ali je prve dvije godine mandata prepustila koalicijskom partneru. To što je fizički nema u saborskim klupama ne priječi je da prema pisanju Jutarnjeg lista svaki mjesec uzme 30.000 kuna za “politički rad”, odnosno da godišnje po slovu zakona inkasira 360.000 kuna iz proračuna. Baš kao i Željko Kerum koji se odrekao saborske plaće, ali uredno prima “pinku” od 30.000 kuna mjesečno za “politički rad”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Znalac
    #2 Znalac 13 veljača, 2013, 07:24

    Svaka Vlada koja zagovara ISKLJUČIVO kreditnu (restriktivnu) monetarnu politiku – je plaćenička Vlada, bez i jednog zareza u protivljenju tome, a njihova politika se svodi na obmanjivanje vlastitog naroda (ako je to njihov narod) sa ciljem zamajavanja istog radi lakšeg pljačkanja i podjarmljivanja. I HDZ i SDP, su veleizdajničke plaćeničke Vlade.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. vlado
    #3 vlado 13 veljača, 2013, 01:06

    šta ste svi vi adz —-Tamo gdje vi prođete trava ne raste godinama, nesposobnija ne more bit od one velikog Sanadera i njegovih podvornika i neće bit čudo ako ova vlada potroši svoj cijeli mandat samo na promjenu smijera prema oporavku jer duboko se otišlo u propast to se ne može promijenit za tako kratko vrijeme, e sad ko razumije zna o čemu pišem.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Nina
    #4 Nina 12 veljača, 2013, 09:29

    Svaka vlada radi kako joj se diktira iz vana.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Ante
    #5 Ante 10 veljača, 2013, 04:14

    Ovaj Milanovic se ponasa, kao mladi skojevac, kao sto se je 1945 ponasao sadasnji savjetnik Josipovica neumerli OZNA-s Buda Loncar, on je sve ubijao, ako bi ,Milanovic imao prilike, on bi to isto radio, Njegoc rijecnik je vulgarnost i mrznja na sve, sto ne mirise komunosticki[ antifasisticli [, on se ponasa, kao bivsi velelopov i veleizdajnik Sanader i Mesic, Milanovic je ne dostojan , da vodi hrvatski narod i hrvatsku drzavu, pola ministara u njegovoj vladi su Srbi, pa oni su dobili rat u miru.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. spectator
    #6 spectator 7 veljača, 2013, 15:24

    potpisuije i trazim da Milanovic ode, jer ne predstavlja interse hrvatskog naroda

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Gospar
    #7 Gospar 4 veljača, 2013, 19:44

    Ovo je možda najnesposobnija Vlada koju je Hrvatska ikad imala. Vlada ne zna, nesposobna je i točka. Katastrofa je to što oni rade. Tako da bi bilo korektno da se ide u izbore. Nama je 2013. godina izgubljena. Izbori bi nas koštali 150 milijuna kuna, što je u svakom slučaju manja šteta od izgubljenih 6 milijardi kuna, koliko će Hrvatska izgubiti i ove godine. Izbori nisu preskupi, puno je bolje nego imati nesposobnu Vladu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. MOLOTOV
    #8 MOLOTOV 3 veljača, 2013, 17:44

    Potpisujem !

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.