MESIĆ: SVEJEDNO JE, DA LI  MAFIJA ILI LOBIJ

MESIĆ: SVEJEDNO JE, DA LI MAFIJA ILI LOBIJ

17. prosinac, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

 

mescic101
Ekskluzivno prvi objavljujemo stenogram sa suđenja Darku Petričiću

Donosimo prijepis kompletnog iskaza bivšeg predsjednika Stjepana Mesića na Općinskom sudu u Zagrebu Ilica 207 , povodom Mesićeve tužbe protiv našeg suradnika Darka Petričića zbog klevete. Sudac je Zorislav Kaleb, a odvjetnica tužitelja Jadranka Sloković – Glumac. Rasprava je održana 24. lisopada s početkom u 12:30. Suđenje je izazvalo veliku medijsku pozornost, a portal Tjedno prvi ekskluzivno objavljuje kompletan stenogram iz sudnice.

Stenogram nismo kratili.

SUDAC MESIĆU: Možete nam reći što vas je pogodilo u nastupu optuženog?

MESIĆ: Sve to s istinom nema nikakve veze. Prije svega, da sam ja među najbogatijim ljudima. Ne znam po čemu se to zaključuje?

SUDAC: Recite, a ovo što se spominje da ste povezani s albanskim lobijem?

MESIĆ: Te Albance koji se spominju, ja nikad u životu nisam vidio. Nikakva albanska mafija me nije financirala. Uostalom, imate izvješće koje je potvrđeno i od strane revizije. Prema tome, ne znam o čemu se radi.

SUDAC: Optuženi i ne spominje da se radilo o mafiju, već spominje albanski lobij.

PETRIČIĆ: Ja nikad mafiju nisam spomenuo. Jedini tko je spomenuo mafiju je bivši predsjednik Mesić i njegov odvjetnik Prodanović.

MESIĆ: Svejedno je, da li je mafija ili lobij, jer mene nikakav lobij nije financirao.

SUDAC: Postoji li mogućnost da vam je neka osoba albanske narodnosti dala nekakav prilog za kampanju?

MESIĆ: Nikakav. (Sudac diktira tekst u zapisnik). Da li je kao građanin netko uplatio u mojem uredu…, ali meni da je netko dao, to nema veze. JE, DA LI JE

SUDAC: Vjerojatno se misli na neki veći iznos?

MESIĆ: Gdje bi plaćao najbogatijem čovjeku, pa nisu blesavi valjda (sudac diktira tekst u zapisnik).

PETRIČIĆ: Tada niste bili.

SUDAC: Imat ćete poslije prilike postavljati pitanja.  Ne znam jesu li vas upoznali s izjavama svjedoka?

MESIĆ: Čitao sam u novinama.

SUDAC: Kris Gergaj. Znate li njega?

MESIĆ: Ne znam. Sretao sam ja mnoge ljude, ali da sam s njim pio kavu i da sam se s njim družio, to nema nikakve veze.

SUDAC: Anton Kačinari je svjedočio da ste se vi viđali s njim (Kris Gergajem op.a.).

MESIĆ: Kažem, ja sam se viđao s hiljadama ljudi… Vjerojatno i s ovim. (Sudac diktira tekst: Kris Gergaj nije moj prijatelj niti sam se osobno nalazio s njim.)

SUDAC: Što možete reći za izjavu svjedokinje Višnje Škreblin?

MESIĆ: Da, to je žena koja je donosila nama u stožer kolače… Ona ima valjda pekaru, ili tako nešto. Dolazila je u naš ured, bila je aktivist i to je sve što ja znam.

SUDAC: Svjedočila je da je u početku bilo financijskih problema, a poslije nije. Misli se na prvu kampanju.

MESIĆ: Šta da ja na to kažem? Normalno, kad su poslije stotine ljudi financirali kampanju. (intervencija odvjetnice Sloković vezano uz pojašnjenje za koju se kampanju misli, prvu ili drugu). Vidite, ja sam bio direktor projektne – konzultantske firme, i nikada u mojoj firmi nijedan projektant nije čekao više od tri dana plaću. To je firma koja je dobro stajala i mi smo dobro funkcionirali.

SUDAC: Rekli ste, kada ste ušli u drugi krug da su se sponzori malo zainteresirali.

MESIĆ: Je, onda su se zainteresirali i sve se vidi iz izvješća.

SUDAC: Vi ste ušli u kampanju bez novca?

MESIĆ: Nisam ušao bez novca. Ušao sam s onoliko koliko u reviziji piše. (sudac diktira tekst).

SUDAC: Pacoli vam je poznat? On živi vani?

MESIĆ: On živi negdje u Švicarskoj. Inače, investirao je u Zabok, ili ne znam u koje mjesto. Dao je određeni iznos kao avans za izgradnju jednog turističkog kompleksa. I znam da me gradonačelnik molio da ga na neki način privolim na tu investiciju. Međutim, on je očito odustao, a valjda su mu i novci propali.

SUDAC: Koje mjesto?

MESIĆ: Mislim Zabok…, ili Zelina. Mene je gradonačelnik Zeline zvao da nazovem Pacolija i  da ga pitam što će on s tim novcima koje je dao kao avans, kao garanciju da će ići u investiciju. Ali on u tu investiciju nije ušao, a što se s tim novcima dogodilo, ja ne znam.

SUDAC: Vi ste tu posredovali?

MESIĆ: Ne, gradonačelnik me molio da telefoniram. Jer ja sam na mojem mjestu bio zainteresiran da se otvaraju radna mjesta. To je bilo u fokusu mojeg interesa.

SUDAC: Je li  vam on financirao kampanju?

MESIĆ: Ne.

SUDAC: Što možete reći o Amiru Muharemiju?

MESIĆ: Amir Muharemi je pukovnik hrvatske vojske koji je izašao iz hrvatske vojske i bio je u mojem izbornom stožeru. Inače je profesor psihologije…

SUDAC: U prvom ili drugom?

MESIĆ: U prvom i drugom. Zajedno s Karamarkom. On je u stvari prijatelj Karamarka. (sudac diktira tekst)

SUDAC: On sada ima neke dužnosti?

MESIĆ: Sada je on generalni konzul u Istambulu, a kod mene je bio šef ureda.

SUDAC: Prije toga je bio smijenjen u Americi?

MESIĆ: Ne!

SUDAC: Povučen iz Amerike?

MESIĆ: Ne!

PETRIČIĆ: Zabranjen ulazak…?

MESIĆ: Nema veze nikakve. On je bio na drugom mjestu u našoj misiji u New Yorku, i onda je imenovan za generalnog konzula, i otišao je za generalnog konzula. Inače, njegovo zaduženje u UN bilo je da kontaktira sve ambasadore zemalja koje su imale svoje misije u UN da glasali u UN za Hrvatsku za Vijeće sigurnosti. Taj posao je on sjajno obavio.

SUDAC: Nije vam poznato da je on protjeran prije nego što je došao u Hrvatsku?

MESIĆ: Ne, to nema nikakve veze. Kako bi onda bio generalni konzul.

SUDAC: Istjeran. Provjerite pretraživač (internetski op. a.) pa ćete naći.

MESIĆ: Da je protjeran?

SUDAC: Da!

MESIĆ: Ne!

SUDAC: A generalnim konzulom imenovan je kad je završio vaš mandat.

MESIĆ: Prije toga bio je ambasador u Ankari. (sudac govori nešto nejasno).

SUDAC (Petričiću): Imate li pitanja?

PETRIČIĆ: Prvo bi pozdravio predsjednika: Mir dita. A je mir?

SUDAC: Čekajte, nisam ja nešto pitao. Postoji li mogućnost da se pomirite?

PETRIČIĆ: Vi se šalite, ili…?

SUDAC: Ne, stvarno. Mogućnost je i mirenje.

ODVJETNICA SLOKOVIĆ: Ako se ispriča na ove navode, i kaže da ne stoji iza njih, normalno je da ćemo prihvatiti ispriku. Ali se mora ispričati za to. (Govori nešto nejasno)

SUDAC: Vi se ne namjeravate ispričati.

PETRIČIĆ: Nisam to planirao.

SUDAC: Ajde, ali da bude direktno u vezi predmeta.

PETRIČIĆ: Dakle, pozdravio sam predsjednika. Jel’ znate što sam rekao maloprije, ili ne znate?

SLOKOVIĆ: Pa to nije pitanje?

MESIĆ: Ne znam o čemu čovjek govori.

SUDAC: Nešto albanski?

PETRIČIĆ: Pozdravio sam ga s «Dobar dan». Mislio sam da razumije i da će reagirati. OK. Imam dvije vrste pitanja. Prva su vezana uz ugled, a druga su vezana uz financiranje kampanje, budući da su te dvije teme elementi privatne tužbe. Dakle, da sam iznio nešto neistinito što može štetiti njegovom ugledu. Pa bih počeo prvo ugledom. Gospodine Mesiću, je li točno da ste vi bili suradnik UDBE?

SLOKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, ja protestiram.

MESIĆ: Mogu ja odgovoriti…

SLOKOVIĆ: Ne, ne, nemojte!

MESIĆ: To je čisti idiotizam.

PETRIČIĆ (SUCU): Prije svega, niste upozorili svjedoka da je dužan govoriti istinu.

SUDAC: Svjedoka sam već upozorio dva puta. (galama gdje svi govore u jedan glas).

MESIĆ: Ja sam za vrijeme Jugoslavije bio na robiji. Ali UDBA nije svoje suradnike slala na robiju.

SUDAC: Je li bio pripadnik ili suradnik?

PETRIČIĆ: Suradnik, ne pripadnik. Suradnik!

SUDAC: Pitanje se zabranjuje jer nema veze s predmetom.

PETRIČIĆ: Ima veze s predmetom jer govorimo o predsjednikovom ugledu. Mislim da hrvatski građani imaju pravo… (intervencija suca). OK.

SLOKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, moram reći ovdje nije predmet dokazivanja da li gospodin Mesić ima ugled ili nema, to ćete vi odlučiti na temelju ovog cijelog života gospodina Mesića.

MESIĆ: To su građani rekli…

SUDAC: Može se postaviti pitanje čime je narušen njegov ugled…

PETRIČIĆ: Građani su imali krivu percepciju o njegovom ugledu…

SLOKOVIĆ: Ali to nije predmet ovog postupka. Dakle, predmnijeva se dok se ne dokaže suprotno da gospodin Mesić kao i svaki drugi građanin ima ugled zbog kojeg može reagirati na difamirajuće uvrede.

PETRIČIĆ: Mislim da je to potpuno nepotrebna polemika. Bivši predsjednik može na to pitanje odgovoriti ili neodgovoriti.

SUDAC: Samo pitanja bez puno uvoda.

PETRIČIĆ: Govori se o časti i ugledu. Odvjetnica kaže da to nije upitno. Ja kažem da je upitno jer hrvatski građani… (intervencija suca). Jesu li točni navodi koji su se pojavili na internetu da se vaš djed zvao Ujudurović Idriz, i da je on bio Rom iz Like? Je li to točno ili nije?

MESIĆ: (Smije se.) Jesi li ti normalan? Čovječe, uzmite moje generalije.

SUDAC (PETRIČIĆU): Da unesemo u zapisnik da je pitao: jesi li normalan?

PETRIČIĆ: Može.

MESIĆ: Stvarno se postavlja pitanje da li je čovjek normalan. Ako u ovoj zemlji netko ne zna moje generalije to je onda žalosno za ovu javnost. Moj djed je bio Ivan Mesić, rođen u Stajnici u Lici. njegov otac je bio Josip Mesić; moj otac je Josip Mesić; i ja sam Stjepan Mesić, zvani Stipe. Jel’ još ima pitanja? To nama nikakve veze…

PETRIČIĆ: Ali ima veze ukoliko Mesić skriva svoje pravo porijeklo kao što je skrivao nacionalnost svoje supruge Milke.

SLOKOVIĆ: Šta je skrivao? O čem’ mi tu govorimo. (intervencija suca).

PETRIČIĆ: Vezano za klevetu i uvredu, jeste li tužili i Denisa Kuljiša koji je izjavio: Stjepan Mesić je idiot?

MESIĆ: Ja ne tužim sve. Ja samo odabrane tužim. Ovog sam odabrao (pokazuje na Petričića). Mnogi su mene vrijeđali, a ja ih nisam tužio. (sudac diktira zapisnik). Čovjek piše knjige i normalno je da moram reagirati.

PETRIČIĆ: Vi ste prvo vrijeđali Luku Rajića i govorili ste otkud kamiondžiji novac, a onda ste mu otvorili tvornicu lijekova. Možete li objasniti kako je došlo do tog zaokreta u vašim stavovima prema Luki Rajiću?

MESIĆ: O čemu čovjek govori? Ja sam za sve one u privatizaciji postavljao pitanje odakle novac za privatizaciju? Za sve sam postavljao, a ne samo za Luku Rajića. (intervencija suca). Luka Rajić nije financirao moju kampanju. Ja sam bio kritičan prema svima koji su sudjelovali u privatizaciji za vrijeme rata dok su drugi ginuli na braniku Hrvatske. Ali, Luka Rajić je kasnije funkcionirao transparentno, i nema ni jednog razloga, ako otvara nova radna mjesta da ja to ne podržim. Jer ja sam se borio za nova proizvodna radna mjesta koja stvaraju nove vrijednosti. (sudac diktira zapisnik).

PETRIČIĆ: To bi bio prvi dio pitanja. Drugi dio pitanja odnosi se na financiranje kampanje i njegovo bogatstvo. Australski iseljenici tvrde da su vam dali torbu s novcima, kad ste bili u Australiji i kad ste pjevali ustaške pjesme. Zanima me je li to točno, i gdje je završila ta torba s novcima, i koliko je u toj torbi bilo novaca?

MESIĆ: Ja ne znam, ovaj…, ali to je vaš problem, a ne moj… Bio sam u Australiji…

SUDAC: Koje godine je to bilo točno?

MESIĆ: Ja sam bio u Australiji 1992. Bio sam predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a. U Australiji sam bio po nalogu stranke. Bio sam na mjestu kada su pjevali ustaške pjesme… Ne, pjesme, nego su jednu pjevali… Pjevali su «Jure i Bobana». Ja sam bio prisutan. Mogao sam napustiti dvoranu, ali moj zadatak je bio da ih ja mobiliziram da prikupe pouzdan novac. Ja nikakve novce nisam nosio osim, dobio sam jedan ček od, ne znam, 30 ili 50 tisuća australskih dolara koje je trebalo predati za bolnicu u Gospiću. Međutim, taj ček je ostao tamo. Ja ga nisam ponio… Dosta je bilo gusto kada sam odlazio. Bilo je puno ljudi, pozdravljali smo se…, i negdje je taj ček ostao. Utvrdilo se poslije da ja nisam odnio ček; da su oni nove novce poslali; ta bolnica je dobila te novce, i zato je bilo to prepucavanje – gdje je taj ček. I to je sve riješeno. To možete vidjeti u bolnici u Gospiću. (sudac diktira zapisnik). Na skupovima sam mobilizirao ljude da prikupljaju pomoć za Hrvatsku. Ja nikakvu pomoć nisam nosio osim toga čeka koji je, nažalost zaboravljen u Australiji. Moram napomenuti, ja sam kao predsjednik Izvršnog odbora, na Izvršnom odboru zabranio da se skupljaju novci u «kešu» nego da se šalju na račun za obranu i obnovu Hrvatske, koji je najprije bio u Švicarskoj; nakon toga u Austriji; a nakon toga otišao na tko zna koliko računa. Na tome ja više nisam mogao sudjelovati.

SUDAC: Jeste li u torbi dobili kakav novac?

MESIĆ: Nikada! (sudac diktira zapisnik)

SUDAC: Zar niste novac u torbi predali Šušku?

MESIĆ: To je drugo. To nema veze s Australijom. U Kanadi, u to vrijeme ja sam bio predsjednik predsjedništva Jugoslavije. Dakle, valjda 1991. Tada sam dobio za Šuška, dakle za obranu… Fra Duka i ja smo bili, dobili smo novce koje smo uredno predali Šušku i njegovoj šefici kabineta (Dunji Zloić Gotovina op. a.). I to je sve dokumentirano u HDZ-u.

SUDAC: O kojem se radilo iznosu?

MESIĆ: Ne znam. Par sto tisuća… To je bilo iz banke izvađeno, dakle… U gotovini. Ali s reversom, kojim sam se ja razdužio. (sudac diktira zapisnik). To je sve dokumentirano.

PETRIČIĆ: Spominje se još jedna torba koju vam je donio Ćiro Gašparac iz Australije. Je li to točno i o kojem se iznosu radilo?

MESIĆ: Nikada. Ćiro Gašparac, niti meni, niti bilo kome koga ja znam, nije donio nikakve novce. O tome ništa ne znam. (upadica odvjetnice Sloković).

PETRIČIĆ: Koliki su bili troškovi vaše prve predsjedničke kampanje i tko su bili najveći financijeri?

MESIĆ: Ne znam. U Izvješću sve ima. (sudac diktira zapisnik).

SUDAC: Pojedinačni financijeri?

MESIĆ: Nisu me interesirali, jer nitko od njih ni tražio od mene nikakvu uslugu.

PETRIČIĆ: Gospodin Mesić je spomenuo da pojedinačno ne poznaje pripadnike albanske zajednice koji su mu financirali kampanju, pa bih bio slobodan pročitati jedan iskaz gospođe Ilirijane Shequ. Ona je izjavila da je jako dobra prijateljica s bivšim predsjednikom Mesićem jer je njezin suprug u prošlosti financirao Mesićevu predsjedničku kampanju.

MESIĆ: To ja ne znam. Možda je među građanima bio i on. Ja o tome ne znam ništa, a njega sam prvi put vidio kad je bio na samrti… Ilirijana je inače naš predstavnik na Kosovu…. Bila je jedini naš predstavnik HGK prije nego što je Hrvatska priznala Kosovo, i rekla je da joj muž umire. Ona je sa mnom u dobrim odnosima, i njezina kćer i ona su me molile da bi on još htio vidjeti me prije smrti i ja sam otišao u bolnicu. Tu sam se s njim i upoznao, i on je nakon nekog kraćeg vremena umro.

SUDAC: Je li vam rekao da vas je financirao?

MESIĆ: Ne. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Budući da ne znate tko vam je financirao kampanju s kojim iznosima i na koji način, može se reći da nije isključeno da je novac koji je došao za vašu kampanju, i neki iznosi, da su sumnjivog porijekla?

MESIĆ: Nema nikakvih sumnjivih porijekla. Ja bih to vidio iz izvješća koje je vođeno za prvu i drugu kampanju. To je sve revizija utvrdila. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Ako niste imali veze s albanskim lobijem u Hrvatskoj, kako to da su se neki Albanci našli na vašoj pobjedničkoj večeri kad ste slavili pobjedu u prvoj kampanji?

MESIĆ: Ja nikoga nisam pozivao na večeru.

SUDAC: Sami su došli?

MESIĆ: To vi kažete. Nisam ja nikoga pozivao. Moj štab je pozivao. Moj štab je napravio popis aktivista koji su bili pozvani. Ja sam pozvao jedino članove moje familije.

PETRIČIĆ: Koji su bili razlozi zapošljavanja Muharemija u vašem uredu?

MESIĆ: On je jedan od sjajnih organizatora. Pukovnik je hrvatske vojske, profesor psihologije, izvrstan organizator. Pokazao se upravo u izbornoj kampanji i u ratu se posebno istakao, i ja sam smatrao da je dobro da netko iz nacionalnih manjina bude u mojem uredu. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Htio bih da Mesić još jednom potvrdi, dakle, vi niste nikada razgovarali ni kontaktirali s Krisom Gergajem?

MESIĆ: Među hiljadama drugih, možda je i on negdje bio, ali da bi ga ja posebno zvao na večere i ručkove… Ja sad nisam siguran kako taj čovjek izgleda. Možda je u nekoj skupini bio, ali ne mogu ga izdvojiti.

PETRIČIĆ: Hoćete li to upisati?

SUDAC: Hoćemo. Hajde dalje.

PETRIČIĆ: Je li vam poznata osoba Vebi Velija?

MESIĆ: Da, on mi je poznat. On je imao prvi kineski restoran u Zagrebu. Nakon toga je imao prvi argentinski restoran. U vrijeme dok sam bio direktor arhitektonskog studija, ja sam dovodio goste u njegov restoran. Odatle je moje poznanstvo. Nakon pada režima Envera Hodxe u Albaniji, on je otišao u Albaniju. Tamo je kupio neke tvornice, ne znam, tvornicu duhana… Kupio je jednu televizijsku postaju… Sreli smo se par puta na nekim konferencijama, je on dolazio u ime nekih društava iz Albanije… Ali to je sve: ili na konferencijama ili u Zagrebu kada bi on došao u Zagreb. (sudac diktira zapisnik)

SUDAC: Je li vam on financijer?

MESIĆ: Ne!

PETRIČIĆ: Osobe koje bi došle u službeni posjet dok ste bili predsjednik, morale su prolaziti nekakav protokol i nekakvu sigurnosnu provjeru. Pitanje je, kako je onda moguće da ste stupili u kontakt s Krasniqijem koji je kasnije ubijen u mafijaškom ubojstvu, i za kojeg se kasnije uspostavilo da pripada zagrebačkom podzemlju? Zvao se Lujzim Krasniqi. (Petričić citira novinski naslov: Ubijeni Krasniqi bio je s Mesićem)

MESIĆ: Tog čovjeka nisam nikad čuo ni vidio. Možda je u nekoj grupi bio. Kod mene je dolazilo na stotine ljudi subotom. U novinama sam pročitao to ime. (Sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Ukoliko nemate nikakve veze s albanskim lobijem, zašto su Makedonci odbili vaše posredovanje u mirenju s Albancima?

MESIĆ: To morate pitati Makedonce. (intervencija Sloković). Ja sam samo rekao da kada bi me pozvala jedna i druga strana, ja bih se odazvao.

PETRIČIĆ: Da li vam je u predsjedničkoj kampanji poklonjen automobil, i tko vam ga je poklonio?

MESIĆ: Nije poklonjen automobil. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Nitko vam nije poklonio nikakav automobil za predsjedničku kampanju? A da li vam ga je ustupio ili posudio da ga možete koristiti?

MESIĆ: To može biti, jer korišteno je desetak – petnaestak automobila. To je moguće.

PETRIČIĆ: I ne znate tko su bili ti dobročinitelji koji su vam ih poklonili?

MESIĆ: To me nije interesiralo. To je moj štab vodio. To morate pitati Karamarka.

PETRIČIĆ: Preko kojih računa su onda išle uplate za vašu kampanju. Da li su to bili novci u gotovini ili se radilo preko privatnih računa Obranovića, ili nekog drugog?

MESIĆ: Tko je to Obranović.

PETRIČIĆ: Onda recite preko kojih računa su išle vaše uplate.

MESIĆ: Morate pogledati izvješće moje kampanje i izvješće revizije i sve će vam biti jasno. Ono se nalazi kod Štefanije Balog. Direktorice arhitektonskog studija koja je došla na moje mjesto direktora. (sudac diktira zapisnik)

SUDAC: Je li to veliki materijal?

MESIĆ: Ne.

PETRIČIĆ: Kupili ste kuću u podsljemenskoj zoni, pa me zanima odakle vam novac i tko vam ga je posudio, ako vam ga je posudio?

MESIĆ: Šta se to vas tiče?

PETRIČIĆ: Znate li, je li taj novac legalnog ili ilegalnog porijekla?

MESIĆ: Legalnog.

PETRIČIĆ: Kako znate da je legalnog?

MESIĆ: Jer drugog ja ne bih uzeo. (sudac diktira zapisik)

PETRIČIĆ: Jeste li dioničar u kakvim hrvatskim tvrtkama?

MESIĆ: Nisam.

PETRIČIĆ: Samo za kraj, znate li možda kakva je razlika između lobija i mafije?

SLOKOVIĆ: Gospodine Mesiću, na ovo ne morate odgovarati jer to je edukativno pitanje. (Sloković citira dio spornog teksta). Vi ne morate odgovarati na ova teorijska pitanja, to nije vaše…

PETRIČIĆ: Mislim da je to bitno pitanje, jer je Mesić na početku rekao da je mafija i lobij jedno te isto.

MESIĆ: Nisam rekao da je jedno te isto, ali svejedno je šta tu piše.

SUDAC: Jeste li završili sa pitanjima.

PETRIČIĆ: Ja sam završio s pitanjima.

Dovršeno u 13.20 sati. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. BRANKO STOJKOVIĆ
    #1 BRANKO STOJKOVIĆ 16 veljača, 2012, 00:46

    Drago mi je da Darko Petričić je raskrinkao Stevana Mesića, koji se srami svoga Romskog porijekla. No, taj Mesić je najveći bandit kakvog hrvatska nikada nije imala. BRAVO PETRIČIĆU pozdrav od Branka Stojkovića iz Bjelovara, koji godinama želi glupim Hrvatima, dokazati da je Mesožder ih uništio…

    ŠTIT BJELOVAR

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. ante
    #2 ante 20 prosinac, 2011, 16:19

    Mesić bi se uskoro mogao pridružiti polaznicima “Političko – poslovne akademije Remetinec”

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. profesor
    #3 profesor 19 prosinac, 2011, 18:09

    kad ovo čovjek čita ne može vjerovati da je takav iskaz i takav leksik koristio jedan predjednik države a sve drugo je manje važno

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. gustirna
    #4 gustirna 18 prosinac, 2011, 20:56

    zar nije otkriveno da je taj cek ,za kojeg on kaze da ga nije uzeo,bio polozen u zagrebu na banku te ga je emigracija povukla jer su saznali da nije dostio u ruke osoblja gospicke bolnice.nadajmo se da ce sud poduzeti korake ukoliko se utvrdi da burdus laze.ili mozda nece.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. zdarvko
    #5 zdarvko 18 prosinac, 2011, 17:24

    vau,ovo je bolje štivo od petrice kerempuha..

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.