MASOVNA PROIZVODNJA POČELA JE U I. SVJETSKOM RATU

MASOVNA PROIZVODNJA POČELA JE U I. SVJETSKOM RATU

19. srpanj, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

m50430 Custom

Stoljeće ručnog sata izložba u Muzeju za umjenost i obrt u Zagrebu

 

Napisao: Ivan Raos

Stoljeće ručnog sata naziv je izložbe koja svojim nazivom govori o kakvoj je izložbi riječ i koja uvelike dojmljvo (preglednom cjelovitošću) predočava stoljetnu povjesnicu izrade ručnih ura u svijetu, a održava se tijekom ovoljetlja u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Otvorena je 11. lipnja 2014. a posjetitelji je mogu razgledati do 17. kolovoza 2014. Autorica izložbe i sadržajno ilustrirane monografije uglednija je muzejska kustosica i zaista europski strukovno vrsna poznavateljica povjesnice urarstva dr.sc. Vesna Lovrić Plantić – voditeljica Zbirke satova MUO.

Izložba  Stoljeće ručnog sata zaista vrlo je ozbiljeno i znalački autorski pripremljena izložba –  posjetiteljima pregledno dočarava stoljetnu povjesnicu izrade ručnih ura u svijetu – zaista možemo reći da je otići i vidjeti ovu izložbu u MUO privlačan i prihvatljiv izazov mnogim Zagrepčanima, a eto i turistima i posjetiteljima Zagreba i Hrvatske koju mogu tijekom ovoljetlja razgledati u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a koji može biti europski ponosan baš na ovu izložbu i autoricu. Izložba pokazljivo je tumačena i ozbiljeno govori o povjesnici ručnih ura a, pritomu ukazuje čak i na prve ručne ure – koje se javljaju u uporabi tijekom renesanse, u doba kad su pojedine plemkinje nosile narukvice sa satom. Međutim ipak taj se tip sata počeo izrađivati sa značajnijom brojnošću tek s početkom I. svjetskog rata. Jer vojnicima u rovovima bilo je praktičnije pogledati na sat koji se nalazio na ručnom zglobu, nego li ga vaditi iz džepa.

Ipak tridesetih godina dvatesetog stoljeća izjednačava se proizvodnja džepnih i ručnih satova, a ubrzo ovi drugi potpuno preuzimjaju primat. Švicarska industrija dominira sve do primjene nove kvarcne tehnologije s kraja šezdesetih godina 20. stoljeća kad u prvi plan izbijaju proizvođači iz Azije – poglavito iz Japana. Iako nakon nekoliko desetljeća stagnacije izazvane masovnom izradom jeftinih i preciznih kvarcnih satova, zadnjih desetak godina ručni je sat doživio pravu renesansu, zbog vješte marketinške strategije vodećih švicarskih urarskih tvrtki, a pri tomu postao je jedan od bitnih statusnih simbola i modnih detalja. Zapravo nanovo se izrađuju kvalitetni mehanički satovi (kadkad s brojnim dodatnim funkcijama) satovi za određena zanimanja i hobije poput onih za pilote, ronioce, astronaute i slično, koji zahtijevaju izvrsnost materijala i izradbe, a uz brojne ovodobne tehničke inovacije. Naglasak je na tradiciji, ručnoj izradi i limitiranoj seriji.

Izložba je ozbiljenom autoričinom pomnošću pripremana i sadržajno prikazuje desetljećima pozorno prikupljan izbor ručnih dobnika (otprilike je predstavljeno 200 ručnih ura) iz zbirke Muzeja za umjetnost i obrt, i uz predočljivost (eksploziju) mehanizama s kojih posjetitelji mogu vidjeti što se skriva u unutrašnjosti njihovog sata, ekrani s projekcijom funkcioniranja različitih tipova mehanizama, reklame, letci, foto povećanja…

PRVI SVJETSKI RAT I POČETAK MASOVNE PROIZVODNJE RUČNIH SATOVA

 

Arhivski su zabilježeni slučajevi u povijesti koji uvelike svjedoče o postojanju ručnih satova (ili dobnika) učvršćenih na narukvicu još u 16. stoljeću, ipak međutim prvu veću količinu od dvije tisuće komada baš takvih vrsta ura izradila je švicarska tvrtka Girard-Perregaux i dostavila je 1880. godine caru Wilhelmu II. za časnike njegove mornarice.

Iako u omasovljenu uporabu ručne ure dolaze tek od I. svjetskog rata, stoga su prvi satovi namijenjeni vojnicima učestalo imali zaštitnu rešetku nad staklom – kako se ne bi oštetilo od krhotina projektila ili blata. Kazaljke i brojčane oznake bile su premazane iluminacijskom supstancom kako bi bile vidljive u mraku. Na kućište koje je nalikovalo onom kod džepnih satova pričvrstile su se žičane ušice kroz koje se provlačio remen. Poklopac je bio učvršćen šarkom i mogao se otvoriti tako da se rasklopi. Izim vojnicima na kopnu ručni sat je bio iznimno privatljiv i potreban pilotima, koji bi pomoću ure izračunavali količinu potrošenog, odnosno preostalog goriva. U to doba ure su imale dugačke remene kako bi se mogli nositi preko rukava, i veliku izbočenu krunu koja je omogućavala navijanje bez skidanja rukavica.

TEHNIČKE INOVACIJE

Oblikovanju kućišta urarske tvrtke znatnu pažnju posvećuju njegovom neprestanom usavršavanju upotrbom novih materijala otpornih na udarce, vodu, promjene tlaka, a naročito poboljšanju satnog mehanizma uvođenjem novih funkcija, zaštite od udarca, novih načina pogona, navijanja i regulacije. Zapravo riječ je o kontinuiranim procesima koji se naveliko intenziviraju po završetku II. svjetskog rata. Ipak najveća ulaganja koja su rezultirala  tehnološkim inovacijama u pravilu su tijekom novije povijesti vezana uz vojne namjene, da bi se nakon toga ta dostignuća rabila i u druge svrhe.

Danas se većina ručnih mehaničkih satova proizvodi s automatskim navijanjem, a nije velik broj modela koji ima ručno navijanje. Automatsko navijanje zapravo ima prednost pred manualnim- jer vlasnik ne mora razmišljati o tomu kako svakodnevno mora navijati svoju uru, budući da se on navija upotrebom kinetičke energije – koja nastaje pokretanjem ruke na kojoj se nalazi. Prvi ručni satovi s automatskim navijanjem počeli su se proizvoditi 1922., a konstruirao ih je engleski urar John Harwood.

U početku se zamašnjak nije okretao za puni krug već za oko 180 stupnjeva, i iskorištavao je gibanje rotora samo u jednom smjeru što nije bilo dovoljno da se opruga navije za 24 sata rada satnog mehanizma. Takva je konstrukcija danas poznata  pod nazivom hammer ili bumper.  Međutim Rolex je 1930. poboljšao Harwoodov izum konstruirajući rotor koji se okretao za 360 stupnjeva oko svoje centralne osovine, jer je mogao naviti oprugu tako da ima rezervu snage za do 35 sati rada satnog mehanizma. Zaista do 1960-ih automatsko navijanje postaje standard u kvalitetnim mehaničkim satovima.

HAMILTONOV PRVI ELEKTROMEHANIČKI SAT

San mnogih o uri koju ne treba navijati, a niti ga svakodnevno nositi na ruci kako bi se sam navio, ostvarila je 1957. godine američka tvrtka Hamilton iz Lancastera (Pennsylvania), koja je na konferenciji za novinare objavila kako je izradila prvi električni sat kojem pogon daje baterija. Sat koji izim inovativnog rješenja mehanizma imao je i jednako inovativno asimetrično kućište koje je oblikovao industrijski dizajner Richard Arbib postao je trenutni hit i činilo se da se radi o satu blistave budućosti. Međutim, vrlo su brzo uslijedila nova, savršenija rješenja pa se Hamiltonov električni sat prestao proizvoditi 1969. godine.

BULOVA ACCUTRON – PRVI ELEKTRONIČKI SAT

Sat lansiran 1960. razvio je  inženjer elektronike Max Hetzel. Jer se je na tom satu broj pokretnih dijelova smanjio od 27 na 12, a ukupan broj dijelova od 130 koliko ih je bilo u tipičnom satu s automatskim navijanjem na 27. Pri tomu odstupanje od točnog doba bilo ispod je minute mjesečno, što je znatno manje čak i od kronometarski certificiranih tadašnjih mehaničkih satova. Satu je za pogon služila baterija, kao impulsni uređaj korišten je tranzistor, a oscilator je bila glazbena vilica izrađena od Elinvara koja je titrala frekvencijom od 360 titraja u sekundi. Ipak do 1977. godine kad prestaje proizvodnja prodano je više od 4 milijuna Accutrona.

RUČNI SATOVI U HRVATSKOJ

Šezdesete i sedamdesete godine u Hrvatskoj obilježene su odlaskom u Trst (u kupnju), a  kupovali su se uglavnom Darwil satovi (namijenjeni onodobnom Yugo tržištu), a kojeg je Hrvatska bila dobar dio. Iznimni su satovi bili IWC, Schaffhauseni, Omege, Zenithi, dok popularni brandovi s nižim cjenovnim razredom tad su bili: Omikron, Doxa, Marvin, a rjeđe modeli tvrtki Tissot, Lanco, Delbana. Čak i u hrvatskom trgovinama prevladavali su sovjetski satovi  Rakete, Poljoti, Slave ili istočnonjemački – Glashütte satovi. Bio je običaj da se ručni satovi daruju prigodom značajnih događaja (kažimo) krizme, mature, diplome; nasljeđuju od djedova i očeva, daruju za obljetnice rada i odlazak u mirovinu.

KVARCNI SATOVI

Ozbiljan udarac švicarskoj urarskoj industriji zadao je Seiko kad je 1969. godine na tržište u Tokyju stavio prvi kvarcni ručni sat 35 SQ Astron rađen u limitiranoj nakladi od 100 primjeraka ali po cijeni primjerka koja je odgovarala cijeni manjeg japanskog automobila.  

Piezoelektrična svojstva kristala kvarca otkrili su Jacques i Pierre Curie već 1880. godine. Električno pobuđeni kristal kvarca titra frekvencijom od čak 32.768 titraja u sekundi.

Prvi prototipovi elektroničog kvarcnog ručnog sata izrađeni su u istraživačkom laboratoriju CEH (Centre Electronique Horologer) u Neuchâtelu.

Unatoč tomu što je prototip kvarcnog ručnog sata razvijen u Švicarskoj komercijalna proizvodnja započela je dvije godine kasnije u dalekom Japanu. Seiko Astron imao je oscilator od kristala kvarca, hibridni integrirani krug i minijaturni motor koji mu je okretao kazaljke. Njegovo odstupanje od točnog doba iznosilo je svega minutu u godinu dana. U sadanjosti kvarcni mehanizmi proizvode se u ne izbrojivim količinama a, zapravo su najjeftiniji satovi jer u pravilu imaju kvarcni mehanizam.

KRONOGRAFI

Kronografima se nazivaju satovi s osnovnim brojčanikom s dvije kazaljke – satnom i minutnom, ali i središnje postavljenom sekundnom kazaljkom kronografa koja pokazuje doba na posebnoj skali s primjetnom podjelom. Ona se može pokrenuti, zaustaviti i vratiti u početni položaj pritiskom na gumb. Rani kronografi obično su imali samo jedan gumb, dok su kasnije uobičajena dva: prvim se sekundna kazaljka pokreće i zaustavlja, dok se drugim vraća u početni položaj. Moderni kronografi često imaju i pokretni prsten u funkciji tahimetra kako bi se brzo mogla proračunati brzina i udaljenost.
Kronografi imaju različite namjene koje su označene na brojčaniku i na vanjskom pokretnom prstenu. Takvi satovi koriste se u industriji za normiranje, u športu, automobilizmu, avijaciji, vojsci (artiljeriji), u ronjenju za kontrolu doba izranjanja, u svemirskim programima… O tomu koliko kronograf može biti značajan svjedoči primjer Omege Speedmaster. Izim što je bio prvi sat na Mjesecu, iznimno značajnu ulogu imao je u misiji Apolla 13 u travnju 1970. koja je umalo završila tragično zbog eksplozije spremnika kisika. Preciznost i opcije  Speedmastera omogućili su da se uspostavi prava putanja za povratak na Zemlju i tako spasi posada svemirskog broda.

U ručne se satove relativno rano počeo ugrađivati mehanizam za buđenje. Švicarska tvrtka Eterna već je 1912./14. proizvela sat s takvim mehanizmom. Pogon sata i budilice kadkad daju dvije odvojene opruge, a ponekad samo jedna. U drugom slučaju, naravno, zvonjava budilice znatno skraćuju trenutke između dva navijanja. Primjerice, ako potpuno navijena opruga omogućuje neprekidni hod u trajanju od 56 sati, 22 sekunde zvonjave skraćuje doba funkcioniranja sata do sljedećeg navijanja na samo 38 sati.

Ručne budilice uglavnom imaju dvije krune: jednu za navijanje hoda sata te podešavanje satne i minutne kazaljke, drugu za navijanje budilice te za podešavanje kazaljke budilice. Zvonjava se pak može prekinuti izvlačenjem ili utiskivanjem krune ili gumbića.

SATOVI ZA RONIOCE

Satovima za ronioce smatraju se satovi koji su vodonepropusni barem do 10 atmosfera (100 m), najčešće 20-30 atm (200-300 m). Prvi vodootporni sat izradio je 1926. godine Rolex pod nazivom Oyster. Godinu dana kasnije engleska plivačica Mercedes Gleitze pokušala je  preplivati La Manche noseći taj sat koji je nakon 10 sati u hladnoj vodi ostao zapečaćen i pokazivao je točno vrijeme.
Izim vodonepropusnosti ronilački satovi moraju zadovoljavati još koje kakve standarde: prsten oko brojčanika s oznakama barem za svakih 5 minuta protijeka doba i oznaku za obilježavanje specifične minutne markacije, jasne minutne oznake, vidljivost na udaljenosti od 25 cm u potpunom mraku. Moraju biti rezistentni na magnetizam, na udarce, na slanu vodu.
Kako bi se osigurala vodonepropusnost izrazito je bitna i kruna na navoj; smještena je često na poziciji 4, 8 ili 9 sati kako ne bi smetala pri pokretima dlana unazad. Zaštitno staklo treba biti otporno na tlak – akrilo, safirno…, remen gumeni, silikonski, čelični dovoljno dugačak da se može učvrstiti na ronilačko odijelo, i još niz karakteristika koje ronilački sat mora zadovoljiti u manjoj ili većoj mjeri ovisno o tomu je li riječ o amaterskom ili profesijskom ronjenju.

DIGITALIZIRANO POKAZIVANJE DOBA

Kad se spomene izraz digitalni sat većina odmah pomisli na elektroničke satove kojima pogon daje baterija, kao oscilator koriste kristal kvarca, a točno se doba očitava na LED (light-emitting diode), odnosno LCD (liquid-crystal display), displeju. Međutim, precizna definicija digitalizirane ure je da: pokazuje točno doba putem brojeva, a ne putem brojčanika i kazaljki.

Što je to jump hour sat? Dok standardni satovi pokazuju doba tako da se kazaljke rotiraju nad brojčanikom na kojem su ucrtane oznake za sate i minute, na tim se satovima točno doba iščitava kroz prozorčiće s brojevima. Brojevi se nalaze na pokretnim diskovima ili na trakama koje pokreće mehanizam. Autorica izložbe spominje kako se već sam naziv jump hours implicira, oznake za sate koje su ispisane na rubu rotirajućeg kruga u jednom trenutku “uskoče” u prozorčić; istodobno brojevi za minute i, eventualno sekunde kreću se kontinuirano. I satni disk se stalno okreće, međutim, malo prije punog sata jedna opruga potisne polugu trokutastog završetka koja uskoči u prostor između dva zuba što stvara nagli zaokret određenog dijela diska na kojemu se nalazi broj.

S dostupnim podacima prva ručna ura s digitalnim pokazivanjem doba pripisuje se poznatoj urarskoj tvrtki Audemars Piguet, koja je takav sat lansirala 1921. godine. Zanimljivo je kako se moda jump hour satova ciklički ponavlja svakih četrdesetak godina –  dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, potom 1970-ih a, naposljetku eto i danas.

Kad se govori o digitalnom displeju, odnosno o digitalnom pokazivanju doba, većina odmah pomisli na elektroničke, odnosno tzv. kvarcne satove.  Kako i zašto je došlo do toga da se pojavom kvarcnih satova u pravilu umjesto analognih prelazi na digitalne displeje? Stoga jer takva vrsta displeja omogućuje da se na njemu vide brojne funkcije koje sat potencijalno može imati, a da se pritom brojčanik ne optereti „šumom“ brojeva, crtica, točkica, kazaljki… Pritiskom na gumbe aktivira se po želji štoperica, alarm, vrijeme u nekoj drugoj vremenskoj zoni, dan u tjednu, datum. Osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog nebrojenih mogućosti digitalizirne tehnologije i na satovima su se kadkad mogle igrati i razne igrice, a naročito je omiljen bio kalkulator.

Prvi elektronski satovi imali su tzv. LED displej. Njegov nedostatak bio je brza potrošnja baterije; zato jer je led dioda svjetlila samo kad bi se uključila pritiskom na dugme smješteno bočno na kućištu. S druge strane to je značilo da se točno doba nije moglo očitati samo pogledom na sat, već je trebalo upotrebiti drugu ruku kako bi se pritisnulo dugme. Zbog tih manjkavosti vrlo brzo ga zamjenjuje savršeniji LCD (Liquid-crystal) displej koji primjetno smanjuje potrošnju baterije, što je omogućilo očitavanje podataka na displeju stalno, a ne samo pritiskom na dugme.

SATOVI IZA ŽELJEZNE ZAVJESE

Satovi rađeni u bivšem Sovjetskom Savezu tek od nedavno postaju zanimljivi ljubiteljima i kolekcionarima satova. Autorica izložbe dr.sc. Lovrić Plantić spomimnje baš kako su sovjetske ure u pravilu izrađivani od vrlo kvalitetnih materijala (sve u svemu solidni, pouzdani, često i vrlo zanimljivo dizajnirani). Ipak nedostaje im uglavnom ona „fina završna dorada, promišljeni dizajn i marketinške ideje koje značajno doprinose potražnji za švicarskim satovima. Tek je Gorbačovljeva era unijela dah novine, bilježeći značajne obljetnice i događaje iz recentne ruske prošlosti na površini brojčanog kruga.“ Nacijin ponos odražavao se u prikazima i natpisima na brojčanicima koji su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka bili u pravilu ne veliko i ukrašavani ali vrlo funkcionirajući a, ipak oslobođeni zapadnjačkih pomodnih atributa.

Zanimljivo je kako većinu tzv. ruskih satova poznajemo po njihovim brand nazivima, a ne po tvornicama u kojima su proizvedeni. Jer tko je uopće čuo za Prvu ili Drugu moskovsku tvornicu satova, tvornicu satova iz Sankt Petersburga ili onu iz Čistopola? Raketa, Vostok, Slava, Poljot nazivi su koji su nam znatno bliži. Podsjetit ćemo baš kako su dva najpoznatija branda – Poljot i Raketa izrađeni u čast prvog leta u svemir Jurija Gagarina 1961. godine.

SATOVI ZA DAME

Satovi učvršćeni na narukvice sporadično su se izrađivali od 16. stoljeća o čemu svjedoči često citirani arhivski podatak kako je takav sat Robert Dudley darovao engleskoj kraljici Elizabeti I. 1571. godine. Tako su u stvari žene nosile prve „ručne satove“.

Iako su se wristletsi, kako su se ručni satovi početkom 20. stoljeća pomalo s podcjenjivanjem nazivali, smatrali „ženskastima“, Omega je već 1905. predlagala ručne satove i muškarcima i ženama.  Ipak kad je riječ o dobnicima namijenjenima ljepšem spolu, možemo reći kako njihovo oblikovanje ipak zavisi o modi doba u kojem su proizvedeni. Budući da su manjih dimenzija od satova namijenjenih muškarcima i njihovi su mehanizmi manji pa stoga uglavnom nemaju dodatnih funkcija poput kronografa, budilice, vrlo često niti datumara.

Što reći o ovodobnim ženskim urama (dobnicima), ili satovima? Uglavnom riječ je o predimenzioniranim modelima (vrlo raznolikog dizajna i ukrasa) koji variraju od jedne vrste op-arta do florealnih motiva, a česte su i aplikacije Swarovski kristala ili sličnih staklenih perlica. Dok je budućost muških ručnih satova za sad osigurana činjenicom jer su postali pitanje prestiža (sredstva ulaganja i statusni simbol), proizvođači satova za ljepši spol trebaju ga osmisliti kao poželjan modni detalj i must have accessory

KONCEPT SWATCH ILI KAKO JE SPAŠENA ŠVICARSKA URARSKA INDUSTRIJA

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća švicarska urarska industrija imala je udio prodaje  od otprilike 40 % na svjetskom tržištu, a potražnja za švicarskim satovima uvelike je premašivala  ponudu. A dogodilo se da je japanska tvrtka Seiko 1969. lansirala prvi kvarcni ručni sat, čime je potražnja za mehaničkim satovima pala gotovo preko noći. ETA iz Grenchena dobila je zadatak da razvije proizvodnju jeftinog sata pod kodnim nazivom Delirium vulgare. U 1981. Primjetno se pojavljuje naziv Swatch. Nakon što je predstavljen javnosti u ožujku 1983. Swatch je u nepunih sljedećih osam godina prodan u 75,000.000 primjeraka, što je predstavljalo zaista ne zabilježeni uspjeh u dotadašnjoj urarskoj produkciji. Rezultat je pokazivao tehničku inovativnost, estetsku kreativnost, ali i marketinški proboj bez uporedbe. Pa stoga baš svake godine Swatch proizvede otptilike  140 novih modela (drugačijih), zapravo jedinstvenih a istodobno zasnovanih na istom tipu sata, oblikovanih u Milanu, u kojemu su dizajneri inspirirani najnovijim modnim trendovima i dizajnerskom atmosferom kulture ovodobnice. U promidžbi proizvoda marketing igra iznimnu ulogu (koju pronose poznate osobe), koji su zaštitna lica branda, nekonvencionalna mjesta lansiranja novih modela i još bezbroj dosjetki sa svrhom opstanka na bespoštednom svjetskom tržištu koje iz dana u dan postavlja nove izazove i novu konkurenciju.

AKTEO – MARESCHALOV DIZAJNERSKI KONCEPT

Akteo je francuska urarska tvrtka iz Besançona, grada uz švicarsku granicu čija je značajna urarska industrija bila još jednom žrtvom azijske kvarcne ekspanzije sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pokušaj povratka barem dijela izgubljenog urarskog tržišnog udjela uslijedio je početkom devedesetih kad je francuski dizajner Jean-Christophe Mareschal predstavio više od stotinu motiva u seriji pod nazivom Taboo-Taboo na temu Profesije, hobi i strast. Na brojčanicima su se nalazili mnogi raznobojni zanimljivi i vrckavi detalji što je svjedočilo o maštovitosti i zaigranosti njihovog dizajnera. Razvojem digitalizacije u svijetu i kompjuterska tehnika omogućeno je rezanje sitnih detalja i njihovo bojanje. Stoga su se neke od profesija našle na brojčanicima: frizer, stolar, zubar, dizajner, pravnik; svaka prikazana priborom i alatom potrebnim za obavljanje određene djelatnosti. Ti zanimljivi i maštoviti predmeti nisu bili samo ukras i dosjetka, već su bili i funkciju kazaljki. Akteo Design J.C. Mareschal registriran je 1997. kod Svjetske organizacije za intelektno vlasništvo. Danas Akteo ima oko 300 modela podijeljenih u nekoliko tematskih cjelina – umjetnost, životne senzacije…

Na izložbu Stoljeće ručnog sata organiziranu prigodom stogodšnjice I. svjetskog rata koja pregledno govori o povjesnici ručnih dobnika (ura) ili (satova) a održava se u MUO (Zagreb), uvelike su ponosni mnogi Zagrepčani, a poglavito pojedini članovi Udruge zagrebačkih urara. Spominjemo da se hrvatski naziv dobnik – za uru ili sat – uvriježene nazive na izložbi i katalogu uopće ne spominje. Stoga ukazujem čitateljima da se ne bi zaboravilo (jer brzo kao nacija zaboravljamo) u Hrvatskoj i usvajamo mnoge nazive čak i besmislene. Ipak dobnik (ura ili sat) oznanjuje, odobnjuje, određuje i mjere doba, a ne vrijeme kako nas nastoje uvjeriti svugdje uokolo u našem životnom okruženju internetizirane i digitalizirane ovodobnice svijeta. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.