MARTINJE U SUNJSKOJ STAZI

MARTINJE U SUNJSKOJ STAZI

14. studeni, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Stažani su ušli u predblagdansku martinsku noć, buduću tradicionalnu manifestaciju sela u Hrvatskom domu. Na prokromskoj spomen-ploči betonskoga postamenta navode se poznata stažanska prezimena. Među njima, u selu više nema nijednoga Kršćanovića, a izumrli su i članovi obitelji zaseoka Lukića. Tako se među stradalim Babićima spominje samo Nikola, a od Brnadovih Ivo, Mato, Petar (Ivin, Tomin i Markov). Za stradalnike prezimena Culjaga Adam Zahirović i ostali članovi županijske komisije zapisali su imena Ive, Martina, Milana, Petra (Ivina i Matina ), te Stjepana. Mijo i Stjepan nosili su prezime Falica, a Juraj, Martin i Tomo Gracalo. Mato je bio i poginuli Bobovčanin Ivanković, a Marko Ivelić. Iz obitelji Jurašinović bili su Antun, Ivo, Marko, Mato i Mijo. Klarići su bili Franjo, Ivo, Juraj i Zvonimir. Ivo (Mijin) i Ivo (Matijin) Kolić, a Kosier se zvao Mijo. Kršćanovići su bili Dragutin, Franjo, Marko i Stjepan. Stažani prezimena Marković, Medjed, Mihatović i Navijalić nosili su imena Milan, Stjepan i dvojica Milana

Napisao: Josip Frković

Premda iz gradske uprave Siska, u kojoj rukovodne pozicije autoritarne vlasti i privilegije dijele članovi koalicije SDP-a, Mosta, laburista i HSS-a Ljubice Ivšić, negoduju zbog obilježavanja bijelim križem stratišta i grobišta žrtava staljnističkoga komunizma – zasigurno u negiranju užasnih, genocidnih zlodjela nad Hrvatima od režima ljubičice bijele – u sunjskom kraju, u kojem je tijekom svjetskoga sukoba i poraća iza 1945. djelovala i četnička formacija, svakako ne misle tako. Podsjećamo da su, primjerice, stanovnici današnjeg općinskoga središta Sunje zabilježili 73 žrtve, osobito užasno partizansko smaknuće klanjem dvadesetak mladića u odorama hrvatskoga domobranstva. Bilo je to 26. rujna 1944.u samom središtu važnog prometnog i obrtničkoga središta sunjske Posavine. Od 89 poginulih i nestalih iz Bobovca od zločinačke ruke gubernatora druge Jugoslavije, Šapajeva, koji je predugo glumio Hrvata JBT-a, tri četvrtine ubijeno je iza 1945., što rječito kazuje kakvo je bezvlašće osvetničkih ubojica tada vladalo. Po strahovitim posljedicama partizanskih obračuna s mirnim žiteljima Bobovca, doseljenih iz Kraljeve Sutjeske i Jajca, svjedoče i pokazatelji iz „Sisačkoga žrtvoslova“. Većina žrtava s križnih putova i udbaških obračuna bez suda i pravde,bili su bivši pripadnici domobranstva, ustaških i policijskih postrojbi NDH. Uza članove obitelji poginulih i nestalih, 8. travnja komemoracijskoj svečanosti blagoslova „Križa istine“ kraj crkve Uzvišenja sv. Križa nazočio je i velik broj gostiju. Mještani mnogih naselja Banovine, na čiju su sigurnost i opstojnost od srednjega vijeka neprestance nasrtali znani pratitelji i pljačkaši osmanlijskih osvajača, zvani Vlasi, imali su do 1945. u Komarevu preko stotinu žrtava. Baš kao i za velikosrpske neslavne najezde 1991. do 1995. na našu domovinu, velika su bila i stradanja „zengi“ Mate Barića i branitelja iz drugih dijelova Hrvatske.

Nadasve hrvatski katolički identitet

Kad je riječ o Stazi u tzv. Banovinskom trokutu, nedaleko Sunje, kažimo da su seoski uglednici desetljećima priželjkivali postavljanje trajnoga spomenika onima koji nikad nisu posumnjali u svoje hrvatstvo ili izgubili vjeru u dolazeću slobodu domovine. Rezultat toga nastojanja bila je zdušna priprema komemoracije za dan uoči blagdana sv. Martina biskupa. U njoj su od 1. rujna sudjelovali Ivan Brnad, Ivica Marković, Ivo Klarić, Ivan Kolić, Vlado Tomić, Rudolf Kolić, Stjepan Brleković i Mihael Kolić. Ovaj posljednji, povratnik iz australskoga Sydneyja, svim je zadaćama davao poseban ton. Od uređenja Hrvatskoga doma i crkve, do sazivanja dragih gostiju, a bilo ih je 10. studenoga na desetke. Od izaslanstva Sisačko-moslavačke županije, s čelnikom skupštinskoga odbora za veterane, ratnim policijskim braniteljem Željkom Pačarekom na čelu, predsjednikom županijske udruge roditelja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Antom Živkovićem, članom Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnoga durštva Dragutinom Baumanom, direktorom sunjske graditeljsko-montažerske tvrtke GME Davorom Vrbanekom, ali ne zaboravimo ni načelnika Sunje Grgu Dragičevića i zamjenika mu Ivicu Kozarića, brojne članove „Hrvatskoga domobrana“ i druge. Svi su oni iza biskupova blagoslova „Križa istine“ nazočili i svetoj misi zadušnici, na kojoj je euharistiju sakralnim melodijama pratio zbor pod vodstvom orguljaša Marijana Blagića. Misu je predslavio mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, u koncelebraciji sa sunjskim župnikom vlč. Ivanom Faletarom.

Nema više Kršćnovića i Lukića

Po izlasku iz crkve sv. Martina biskupa, Stažani su ušli u predblagdansku martinsku noć, buduću tradicionalnu manifestaciju sela u Hrvatskom domu. Na prokromskoj spomen-ploči betonskoga postamenta navode se poznata stažanska prezimena. Među njima, u selu više nema nijednoga Kršćanovića, a izumrli su i članovi obitelji zaseoka Lukića. Tako se među stradalim Babićima spominje samo Nikola, a od Brnadovih Ivo, Mato, Petar (Ivin, Tomin i Markov). Za stradalnike prezimena Culjaga Adam Zahirović i ostali članovi županijske komisije zapisali su imena Ive, Martina, Milana, Petra (Ivina i Matina ), te Stjepana. Mijo i Stjepan nosili su prezime Falica, a Juraj, Martin i Tomo Gracalo. Mato je bio i poginuli Bobovčanin Ivanković, a Marko Ivelić. Iz obitelji Jurašinović bili su Antun, Ivo, Marko, Mato i Mijo. Klarići su bili Franjo, Ivo, Juraj i Zvonimir. Ivo (Mijin) i Ivo (Matijin) Kolić, a Kosier se zvao Mijo. Kršćanovići su bili Dragutin, Franjo, Marko i Stjepan. Stažani prezimena Marković, Medjed, Mihatović i Navijalić nosili su imena Milan, Stjepan i dvojica Milana. Petrovići su bili Josip, Matija, Mijo (Antunov), Nikola i Petar, a Antun, Joso, Mato, Martin, Mijo, Nikola, Slavko i Stjepan Tomić. Stradali Vujnović zvao se Nikola. U dugim i razdraganim razgovorima, uz lovački gulaš i graševinu OPG-a „Zevnik“ s Letovanićkoga Vrha, te martinske večeri i noći spominjani su i nadimci pojedinih obitelji, „špicnameti“, kako vele naši pučani. Na primjer, Tomićeve su zvali Škrocini, a ostale Bracini, Finančev, Kovačev, Škopčija, Žandar, Brkin, Bakrenjakov, Poštarić, Tišljarov brat, Šlajberov, Korparov, Car, Šlajber, Djevojkan, Bilježnik, Putko, Jugonja, Redar, Džaja, Brko, Šnajdar.

Susret stažanskoga Australca i Francuza

Na samoj se spomen-ploči među brojnim četničko-partizanskim zločinima spominje slučaj stolarskoga majstora, člana Hrvatskoga sokola i DVD-a, te načelnika općine Staza Ivana Jurašinovića 12. prosinca 1942. Odveden je u nepoznato i nikad se vratio nije, ali su njegovi doznali da su krvnici bili iz Svinice i Krčeva. O tom nemilu i tragičnom događaju otprije 75 godina, autor teksta razgovarao je u Stazi s Ivanovim sinom Jurjem, koji je sa svojom obitelji doživio progonstvo od četničkih uzurpatora svetoga hrvatskoga tla. Od njega je doznao da su dvojica njegove braće odmah iza dolaska partizanske vlasti odlučili potražiti zdravije i slobodnije okruženje u Francuskoj. Onamo su emigrirali sada već pokojni Josip i Tomislav. Josipova urna počiva u stažanskom groblju, dok su potomci Tomislavovi, Ivan i Boris. rođeni u Anjouu (Anžu). Spomenimo da je otac i veliki hrvatski domoljub Tomislav baš nadnevka 10.studenoga navršio punih 80 ljeta. I dok je organizatorima komemoracijske svečanosti i čelnicima „Hrvatskoga domobrana“ putem elektroničke pošte dospjela čestitka Tomislava Jurašinovića, kažimo i to da je pariški odvjetnik djedova i stričeva imena Ivan (38) posredstvom internetskoga portala „Tjednor“ medijski zaiskao pomoć u traganju za grobom davnoga načelnika Staze, djeda Ivana. Sasvim za kraj dodajem i to da se s Ivanovim bratom Borisom (37), graditeljskim inženjerom VIK-a u Zagrebu, susreo i povratnik iz Australije, Mihael Kolić. Boris Jurašinović živi i radi u Zagrebu od srpnja 2015. godine i reče nam da je očevom domovinom zadovoljniji nego svojom, Francuskom. – Ima tu povremenih nereda, ali i zajamčena češćega reda koji potiče na kreativne izazove. T



Nema komentara

Komentari tjedno.hr

Još nema komentara!

Možeš biti prvi sa svojim komentarom.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.