MARKOV TRG ROBOVA

MARKOV TRG ROBOVA

26. prosinac, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Saša Radović

Stotine tisuća ljudi panično bježe sa zgarišta svoje Domovine. Razlozi nisu ni nezaposlenost ni slabe plaće nego korupcija, elementarna nepravda i apsolutno nepoštivanje civilizacijskih norma.

2018. doživljavamo drastičan raspad svih moralnih vertikala i totalnu korupciju na svim nivoima – od prometnog pozornika do samog vrha vlasti. Dosegnuto je dno dna – dublje ne može! Otvaranjem javnih dražba gdje se kupuju osobe, ljudi, glasovi, slomljeni su posljednji ostaci demokratskih načela. Slično tomu trgovalo se u Srednjem vijeku – na trgovima robova. Kupovalo se uglavnom snažne robove iz Afrike i lijepe robinje – a danas se kupuju zastupnici. Plati – i robovi (čitaj; moralno smeće!) dizat će ruke! Aktualne dražbe događaju se u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i u Hrvatskom saboru. U reprezentativnim dvoranama tih visokih državnih tijela odabiru se potencijalni robovi, a sama kupnja konspirativna je i odvija se na tajnim lokacijama. Glavni i jedini kupci su; u Gradu Zagrebu gradonačelnik Milan Bandić, a u Saboru, premijer Andrej Plenković. Oni zaključuju trgovine i plaćaju milijunima, položajima, mandatima i sutra, boljim mirovinama „kupljenim robovima“.

Posljednja, nedavno kupljena robinja je Milanka Opačić. Lijepa, uređena, ponizna, poslušna… Cijena, nepoznata!

Šala može biti smiješna, ali i surova. No, ovo gore spomenuto nije šala nego naša surova stvarnost. Uz DORH koji ne čuje i ne vidi evidentna kaznena djela i uz korumpirane sudove, nestali su i posljednji ostaci političkih kodeksa i moralne odgovornosti. Stotine nezakonitih privatizacija; banaka, tvornica i svih vrijednih hrvatskih resursa, ratna profiterstva, ali i one klasične prijevare i pljačke prolaze pokraj nas tiho i nekažnjeno. Deseci opljačkanih milijarda eura ili dolara iz Hrvatske završava na privatnim, tajnim računima u poreznim oazama. Na pojam odstupanja zbog šteta, grješaka ili kaznenih djela, naša politička elita – posprdno se smješka.

Bez trunke srama

Silna arogancija, pohlepa i beskrupuloznost vlasti ogleda se i u naizgled minornim „sitnicama“. Naš premijer i gomila hadezejaca uzmu državni zrakoplov i odlete u Finsku na stranačko druženje, bez trunke srama prema građanima koji sve to plaćaju! Nema isprike ni sankcija, za njih smo nužno zlo, priglupi puk, stado stoke sitnog zuba… Primjera je bezbroj. Važan je samo njihov osobni interes i uvijek prisutna, silna želja za bogaćenjem.

Korupcija proždire cijeli corpus Republike Hrvatske, od mega korupcije do one od 100 kuna koje gurnemo u džep općinskog činovnika. Ako to ne zaustavimo – slijedi ubrzano raseljavanje i kraj Republike Hrvatske.

Jedan od testova – možemo li preživjeti(?), odvija se ovih dana. Aktualna politička previranja; afere Hotmail i SMS te promjena Kolindinih savjetnika samo su hrana za medije i spinovi za javnost. Gladnom puku svejedno je tko koga prisluškuje. Nevažna i jalova prepucavanja u vladajućoj stranci završit će dogovorom. No, kapitalni test je prava, klasična afera, „F-16“! Zbog milijarda koje će nestati u ponoru bez dna bit će skuplje mlijeko, kruh i sve ostalo.

Afera „F-16“

U javnost je krenula vijest da SAD blokira prodaju bojnih zrakoplova F-16 koje Izrael namjerava isporučiti Hrvatskoj. Proizveo ih je američki Lockheed Martin u SAD-u i ne mogu biti prodani trećoj strani bez pristanka SAD-a. A, pristanka nema!

U procesu kupnje, ponude su zatražene od Švedske (Gripen JAS 39), SAD-a (F-16), Južne Koreje (FA-50), Grčke (F-16) i Izraela (F-16). U vrlo netransparentnim, takoreći tajnim pregovorima, odabrani su izraelski zrakoplovi, F-16 Barak. Bez pristanka SAD, iako se znalo da je pristanak obvezatan!

Kompanija Israel Aerospace Industries (koja je bila pod istragom zbog korupcije i pranja novca) u vlasništvu izraelske vlade, dogovorila je s vladom RH prodaju 12 bojnih zrakoplova F-16. Ti zrakoplovi koje je Amerika davno poklonila Izraelu, stajat će naše porezne obveznike 500.000.000 dolara (3,4 milijarde kuna). Isporučit će se u potpunosti do 2022. godine i bit će tada stari 35 godina. Ujedno je dogovoreno i da će tvrtka King ICT u kojoj je ministar Krstičević nekad bio u vodećim strukturama (vodeći menadžer) – dobiti poslove servisiranja, popravljanja i održavanja tih zrakoplova. Održavanje starih aparata je sjajan posao i vrlo skup zbog „umora materijala“ koji se javlja nakon dugotrajne uporabe. Česta maksimalna naprezanja materijala i silne vibracije skraćuju vijek trajanja pa dolazi do pukotina i lomova (poznati su primjeri urušavanja starih željeznih mostova i sl.). Letjelicama kao što su „naši“ F-16 s 35 godina „na leđima“ i s desetak tisuća sati uporabe – zbog umora materijala može otpasti krilo, rep ili se može raspasti trup. Te opasnosti su zaista realne i moguće, jer je proizvođač propisao vijek trajanja za zrakoplove F-16, ukupno 30 godina i 8000 sati. Izraelski zrakoplovi su to dostigli i prestigli (objava: Defender, 4. travnja 2018). Zbog toga se cijena servisiranja i popravaka takvih izsluženih „staraca“ može procijeniti na visokih 80 do 90 milijuna dolara godišnje. U deset godina to znači još najmanje 5 milijarda kuna dodatnih troškova, što je težak namet za osiromašene hrvatske porezne obveznike. U troškove treba ubrojiti i smještaj zrakoplova (novi hangari) te troškove uporabe.

Nakon ovih podataka neminovno se postavljaju pitanja;

  • Je li opravdana kupnja bojnih zrakoplova – kad je siromašna i prezadužena Hrvatska s četiri milijuna stanovnika, članica NATO-a? A, moderni bojni zrakoplovi NATO-ove baze u Avianu udaljeni su samo nekoliko minuta leta od hrvatskog zračnog prostora koji su u slučaju agresije, dužni braniti.

  • Je li opravdano baciti 3,5 milijarde kuna uz još 5 ili 6 milijarda za servisiranja tijekom deset godina – za 12 trulih olupina, izsluženih i više od 30 godina starih zrakoplova F-16?

  • Je li bolja kupnja (ako ipak kupujemo bojne zrakoplove!) 6 novih, modernih F-16, za istu cijenu, ali sa znatno jeftinijim održavanjem?

U aferi „F-16“ ne postoji korupcija, jer nema za to dokaza, a nema niti istrage po pitanju korupcije – ali postoji sumnja goleme većine javnosti da „nešto nije u redu“. Kruže tračevi o masnoj proviziji, ali konkretne sumnje odnose se poglavito na onu slučajnost da Krstičevićeva bivša firma ima monopol na skupo servisiranje starih F-16. Ministar Krstičević je bio glavni zagovornik te i takve izraelske ponude. Kako to da je baš ta firma King ICT osnovala firmu kćer Planet IX za održavanje zrakoplova – u vrijeme pregovora o kupnji F-16? I odmah dobila milijardski posao!

Za navedene nelogične odrednice i izazvanu sumnju javnosti u aferi „F-16“ neosporna je politička odgovornost, posebice vlade RH, ali i svih sudionika ove netransparentne i vrlo upitne kupovine izraelskih zrakoplova.

Hoće li Republika Hrvatska zaustaviti neodgovornost i strmoglavi moralni pad u golemoj većini državnih komponenata? Jedan od testova za to, upravo su ova kapitalna pitanja;

  • Hoće li vlada RH sporni ugovor o spomenutoj kupnji F-16 anulirati?

  • Hoće li zbog spomenute sumnje hrvatskih građana i političke odgovornosti u aferi F-16, ministar Krstičević i kompletna vlada RH podnijeti ostavke?

Ili će se agonija nastaviti! S isporukom prastarih izraelskih F-16 Barak.

Anno Domini MMXVIII. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.