LUKŠIĆI SU KARLOVAČKU PIVOVARU KUPILI ZA 16  MILIJUNA MARAKA, A PRODALI ZA 160 MILIJUNA EURA

LUKŠIĆI SU KARLOVAČKU PIVOVARU KUPILI ZA 16 MILIJUNA MARAKA, A PRODALI ZA 160 MILIJUNA EURA

17. lipnja, 2015.

b29cab7d53a7a1a94f24427d5bc5436c_700x550

Uspomene najpoznatijeg hrvatskog bankara Nevena Barača 22. dio

Zabilježio: Dražen Stjepandić

U dvadeset i drugom nastavku ekskluzivnog feljtona “Uspomene najpoznatijeg bankara Nevena Barača” bavimo se završnicom afere Dubrovačka banka. To vrijeme označava kraj Tuđmanove epohe.

Mnogo toga što je doživio i proživio neće biti dio povijesti koja će se učiti u školama, ali mnogi od tih događaja bili su važni za onu službenu verziju, a povijest, posebice ona nedavna, nije samo priča o prošlim danima, nego objašnjava društvene odnose nastale nakon toga.

Gospodin Neven Barač kroz priču o Dubrovačkoj banci priča o pljački Hrvatske i onome što je u gospodarskom smislu posljedica onoga što se događalo devedesetih godina kad je nastajao ovaj današnji kapitalizam na hrvatski način. Bogastvo za rijetke i siromaštvo za najveći dio naroda.

Od Nevena Barača iz prve ruke može se doznati kako su hrvatske banke otišle u ruke stranaca i tko su predvodnici te neviđene samokolonizacije na vlastiti račun, zbog koje će ispaštati i mnoge buduće generacije.

Susret s gospodinom Baračem ponovno je bio u njegovom zagrebačkom domu u Šenoinoj ulici.

ZATVORSKI DANI

Škljoc” pravosudni policajac je iza sebe zaključao vrata. U zatvorskoj ćeliji sam se našao oko tri-četri sata ujutro. Pritvor u Dubrovniku je odmah uz sudsku zgradu. Pitao sam ga hoće li me buditi u vrijeme propisano po kućnom redu, a to je šest ujutro, rekao je da neće. Nisu me budili, ali ubrzo je došao doručak. U devet sati su došli po mene da me vode liječniku. Poslije toga opet u ćeliju.

Odmah sam donio odluku što ću raditi u ćeliji. Poslije ustajanja pola sata vježbanja, a kad dođe vrijeme za šetnju onda dva sata brzog hoda u dvorištu. Zatvorski krug je iznosio 53 metra i prelazio sam ga prvo za 30 sekndi, pa za 27 sekundi i tako puna dva sata. Dnevno sam prelazio 10 do 12 kilometara svaki dan bez obzira na suho ili kišovito vrijeme. Brzo sam smršao i postao kao Twigy pa mi je liječnik nakon jednog pregleda sugerirao da više ne smanjujem težinu. Kad su ubrzo došli vrući dani opet po savjetu liječnika smanjio sam obujam kruga i dnevnu kilometražu na polovicu.

Hrana je bila dobra, a uz to sam dobivao dodatke iz vana. Spavao sam izvrsno, ne sjećam se jesam li ikada u životu bolje spavao. U 22 sata gasilo se svjetlo i počinjalo je spavanje sve do šest sati. Nikad se nisam sam probudio prije škljocanja brave i uzvika: ”Ustajanje”. Jedini problem je bila vrućina. Osoblje zatvora se civilizirano ponašalo.

PRIJETNJE OBITELJI, PRISLUŠKIVANJE I NESTANAK STVARI IZ KUĆE

Pokušavali su montirati prislušne uređaje u sobu za razgovore s odvjetnicom, ali upravitelj zatvora je to spriječio i kasnije je imao problema što je postupio po zakonu, a ne po zahtjevu.

Kad sam mojoj odvjetnici gospođi Stanki Matić objasnio o čemu se radi i zašto sam u pritvoru napisala je žalbu i tvrdila je da će me pustiti odmah. Pitao sam je na osnovu čega to govori?

-Na temelju višegodišnjeg rada u tužilaštvu i moje odvjetničke prakse – rekla mi je odvjetnica Stanka Matić.

-To sve što ste nabrojili u mom slučaju ne vrijedi. Sve to vam je po strani – rekao sam odvjetnici.

I bilo je tako, kakvo pravo, kakvi bakrači. To je ovislo o volji vrhovnog muftije i kako je knjaz Miloš svojedobno rekao kad su mu donijeli Ustav: “Dodajte još jedan članak sve je to tako ako knez drugčije ne odluči.”

Prisluškivali su mi telefon, neovlašteno su ulazili u stan u Zagrebu i Lozici. Niz stvari i dokumenata iz kuće je nestalo, supruga mi je na to skretala pažnju, ali ništa me nije smetalo. Prijetili su i supruzi. Jedne večeri kad je ušla u stan zazvonio je telefon i muški glas je rekao da je imaju na nišanu, ali ona umjesto da se uplašila izašla je van i viknula je : “Evo me pucajte”.

O svemu što mi se događalo znao sam pričati ljudima.

-Pa jeste li ih prijavili? – obično bi glasilo pitanje.

-Kome? – na to pitanje postavljao sam pitanje.

Svi bi gledali bijelo i zašutjeli.

MILAN VUKOVIĆ IZ GREDELJA

Kad je na Vrhovnom sudu razmatrana žalba moja žalba na pritvor pametni i pismeni suci su se dosta mučili jer nisu mogli naći mrvicu kaznenog djela. Drugog dana u sobi gdje su zasjedali ušao je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Milan Vuković i rekao je: “ Što se mučite i gubite vrijeme, žalba o pritvaranju se odbija i gotovo.” Eto tako prema meni nastupila nova demokracija.

Danas mnogi, a političari svi, sikču na samoupravni sistem, a u tom trulom sustavu, koji je za mene bio demokratičan i pošten, to se ne bi moglo dogoditi. Pravni poredak su uređivale režimske sluge kao taj Vuković. Najviši organi pravosudnih vlasti kršili su zakone od Ustava pa na dalje, donošenjem politički instrumentaliziranim odlukama.

Kako je to bilo tada tako je to i sada. Uspoređujući presudu Sanaderu za mito od deset milijuna eura, a što po meni nije dokazano, dapače, tužitelj se izblamirao, čovjek je dao novac Sanaderu u žutoj koverti na parkiralištu upravne zgrade Hypo banke u Klagenfurtu, a dobro znam da tamo nema vanjskog parkirališta nego je ispod zgrade garaža, u drugom predmetu na istom sudu utvrđeno je da je htio prevariti državu za istih deset milijuna eura, a bio je kažnjen s godinu i pol rada u društvenu korist. Toga u samoupravnom sistemu nije bilo niti je moglo biti. Sudili su profesionalci koji su čuvali ugled svoje struke.

ČESTITI SUDAC LUJAK GAŠPAR

Hrvatski narod je u posebno teškoj situaciji, voli svoju zemlju, za koju se stoljećima žrtvovao i sluša svoju nedozrelu i neodgovornu elitu. A kad nam je pravosuđe nikakvo onda privreda nema sigurnosti jer je loše pravosuđe plodno tlo za ucjene, korupciju i ostala zla. U samoupravnom socijalizmu bilo je zla tu i tamo, ali nije bilo u vrhu vlasti.

Naši sudovi što su viši pravilo je da su još gori. U takvim uvjetima nema napretka.

Pritisak se na opisani način radio godinama i traje do danas. Ali se i radio i preko pravosuđa. Kad sam oslobođen optužbe u predmetu zbog kojeg sam zatvoren, tadašnji ministar MUP-a, kad je čuo da je odluka suda oslobađajuća upitao je :”Pa, kako? Imali smo tužitelja, imali smo sud. Kako je oslobođen?”

Sve su imali, ali nisu imali nepoštenog suca, a kako sam čuo taj gospodin je čak imao poruku s tekstom: “Ti oderi i samo pošalji meni”. Ali sudac je gospodin Gašpar Lujak je bio čestit čovjek i potrudio se da predmet dobro prouči i provjeri. Nije on bio kao onaj pravnik iz Gredelja koji je postao predsjednik Vrhovnog suda. Nakon što je samostalno donio odluku o mom oslobađanju za čestitog suca Gašpara Lujaka više nije bilo mjesta u pravosuđu pa je otišao u odvjetnike.

PARNICE ZA NAKNADU ŠTETE OD 5 DO 15 MILIJUNA MARAKA

Nakon tog sudskog fijaska nastavili su s kaznenim postupcima, pa su neke istrage protiv mene trajale po devet godina da bi tako složena optužnica ležala na sudu daljnjih sedam-osam godina. I danas protiv mene ima nekoliko takvih slučajeva. Pisao sam zamolbe, požurnice određenim sudovima, predsjenicima sudova, ali nikad nikakvog odgovora nisam dobio. Pisao sam i Vrhovnom sudu, na koncu sam kopiju pisma upučenog Vrhovnom sudu poslao predsjedniku republike, koji je reagoirao u roku par dana. Poslao sam pismo i Predsjedništvu Europskog suda, ali bez efekta. Mrtvi hladni zatvorili su 23. poglavlje o pravosuđu i primili su Hrvatsku u EU. Znači da njima, tim dičnim Europljanima, punim usta demokracije i vladavine prava odgovara da u Hrvatskoj bude ovakvo stanje iz čega, moje je skromno mišljenje, zaključujem da ta Europa ne želi dobro Hrvatskoj.

U ovih sedamnaest godina protiv mene je pokrenuto sedam kaznenih postupaka i šest tužbi za naknadu štete. Parnice za naknadu štete su bile od 5 do 15 milijuna maraka i sve su odbijene. Primjerice Marinko Filipović je tužio mene da ne bi netko rekao da je on lopov. Od sedam kaznenih parnica dobio sam četiri, a još nisu gotove tri. U jednoj prvostupanjskoj presudi kažnjen sam zatvorom od 12 mjeseci. S nestrpljenjem čekam obrazloženje te namještaljke. Presuđeno je da sam obmanuo i oštetio nekoga s kim nisam ni imao poslovne odnose.

SANACIJA JE TREBALA ŠKREBU I VLADI

Rezultati revizije Dubrovačke banke za 1997. nikad nisu objavljeni. Gulanferi iz Hrvatske narodne banke Škreb i viceguverner Čedo Maletić, zadužen za kontrolu banaka , a kakva mu je kontrola banaka pokazuje slučaj iz Riječke banke, kad su dvojica građana uputili pismo guverneru ukazujući na kriminal navodeći konkretne iznose, a na to pismo u HNB-u uopće nisu reagirali. Kad je nastala afera u Riječkoj banci oprali su ruke, ali tada je ministar financija već bio Slavko Linić, a na vlasti SDP i koalicija, a javnosti su rekli da će gubitak od sto milijuna američkih dolara platiti Njemci. Možete misliti što su to Njemci platili. Uz suglasnost Banskih dvora i Pantovčaka krenulo se u rješavanje problema.

Po hrvatskim zakonima izvještaj revizora je najvažniji izvještaj iznad nalaza revizora može biti samo sudska presuda i nakon što su izvještaj “Ernst & Younga” iz Londona dobili, platili mu i poslali tog revizora kući Marko Škreb i Čedo Maletić su taj izvještaj bacili u koš uz napomenu da se to odvijalo nakon što je HNB tražila od “Ernst & Younga” izmjenu revizorskog izvještaja i prikazivanje gubitka, a ne dobitka, što je revizorska kuća iz Londona odbila. Nakon toga u HNB-u rade završni račun Dubrovačke banke falsificirajući činjenice. Kontrola poslana od strane HNB-a ustvrdila je da u Dubrovačkoj banci nema dobitka nego je potencijalni gubitak od 1. 539 000 000.00 kuna, pa je HNB predložila Vladi Republike Hrvatske odluku o sanaciji Dubrovačke banke na taj iznos koji je pokriven kapitalom Dubrovačke banke od 471.000 000,00 kuna i rezervama od 535.000 000,00 kuna. Znači ukupno milijardu kuna samom aktivom Dubrovačke banke, a ostalo je pokrila država. Već iz toga se vidi da Dubrovačka banka nije trebala sanaciju. Sanacija je trebala Škrebu, Vladi RH i ostalim zainteresiranima kojima to sve nije bilo dovoljno. Trebali su se riješiti i duga u Dubrovačkoj banci i dočepati se još imovine za male pare, pa dični guverner daje nalog Čedi Maletiću da to provede i da neki dobro omaste brk.

KARLOVAČKA PIVOVARA ZA 16 MILIJUNA MARAKA

Nakon toga u Dubrovnik stižu Goran Štrok i Bračanin Lukšić, koji mi je na moje pitanje zašto je došao u Hrvatsku rekao da ga srce vuče, pa ga je tako srce odvuklo do Karlovca, a prije toga je osnovao poduzeće u Liechensteinu koje je kupilo Karlovačku pivovaru za 16 milijuna maraka, a kasnije su je prodali za oko 160 milijuna eura.

Svi bi mi voljeli imati takvo srce. Lukšići su dobili Vilu Šeherzadu i vilu Orsulu s hotelom Argentina za 9 milijuna maraka, te hotel Croatiju u Cavtatu s tisuću kreveta za 100 milijuna kuna. Što sve srce koje zavičaj dovuće napravi. Ni Štrok ni Lukšić kod kupovine i prodaje nisu državi dali ni pfelera. Baš ništa jer se na promet dionica ne plaća porez. Kupili su poduzeća, a ne hotele.

GRUPA E

Marko Škreb i Čedo Maletić su dali nalog, kad se na čelu Dubrovačke banke nalazio Niko Kuncul kao povjerenik Vlade Republike Hrvatske, da u grupu E, dakle kao bezvrijednu i nenaplativu svrsta hotele Coratiju Cavtat, obnovljen s pet zvjezdica i hotel Excelsior, također obnovljen s pet zvjezdica. Također u grupu E je stavljeno potraživanje od Globus Grupe kao bezvrijedna i nenaplativa. Donesen je i Zakon na prijedlog HNB-a s kojim Vlada Republike Hrvatske izravno krši Ustav Republike Hrvatske i poništava vlasničke udjele dioničara. Zbog toga je pdneseno masu tužbi koje su sve do Ustavnog suda odbijene, a da apsurd bude veći strane banke su izvršile rezervaciju, tj. sredstva za isplatu vlasnicima poništenih dionica, jer su očekivale presude hrvatskih sudova i za ta sredstva su umanjili cijenu za koju su platili nominalnu vrijednost tih dionica. Hrvatski sudovi su presudili protiv Ustava Republike Hrvatske, a novac je ostao kod banaka iz inozemstva koje su kupile na sličan način kao u slučaju Dubrovačke banke sanirane banke u Hrvatskoj. Sudovi su se pozivali na to da Zakon više nije na snazi, a to što je bio i proizveo je takve posljedice to ništa.

Eto imamo Hrvatsku i to su ti investitori za kojima mi vapimo. T

50 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Emma Harriet
    #1 Emma Harriet 29 siječnja, 2024, 10:13

    Esta es una publicación de alta calidad. Me emociona mucho leer este tipo de chicas escort Jujuy contenido. Gracias por compartir un contenido tan increíble.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Miss. Veronica
    #2 Miss. Veronica 24 siječnja, 2024, 14:04

    Pročitajte moje svjedočanstvo o tome kako sam dobio zajam od pouzdane tvrtke. Pozdrav, ja sam Veronica iz Hrvatske. Bio sam u financijskoj situaciji i trebao sam kupiti kuću. Pokušao sam potražiti zajam od različitih kreditnih tvrtki, privatnih i korporativnih, ali nije išlo, a većina banaka mi je odbila kredit. Ali kako bi Bog htio, upoznali su me s privatnim zajmodavcem koji mi je dao zajam od 90,000 eura i danas imam svoju kuću i vlasnik sam tvrtke i trenutno mi je dobro, ako morate ići na tvrtka za osiguranje zajma. bez kolaterala, bez provjere kreditne sposobnosti, samo 3% kamatna stopa i supotpisnik s boljim planovima i rasporedom otplate, kontaktirajte Davidson Albert Loan ([email protected]). On ne zna da to radim, ali sada sam tako sretna i odlučila sam dati ljudima više informacija o njemu i želim da ga Bog još više blagoslovi. Možete ga kontaktirati putem njegove e-pošte. [email protected] {}{}

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code