LUKA JE BIO NAŠ PAYET

LUKA JE BIO NAŠ PAYET

13. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Luka je bio, u najmanju ruku naš Payet. Vodio je maestralno  momčad, cijelu utakmicu,a onda i sam potpisao odluku. ‘Ja, zabijam’. To, majstore. Imaš šus, znaš pucati, bliže golu, još bliže. I, evo gagolčina. I zaslužena večera a la frances! Caltat će čitavo predstavništvo. Od srca. Vođa je bio na potezu. I, pogodio. I, vratio kandidaturu za jednog od najboljih, ove, nogometne parade

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Pariz, Hrvatska – Turska 1:0

Hrvatska, Modrić i Čačić

Nikad nisam lakše snimio Vatrene. Trebalo mi je samo tri riječi. I  Mihaljinčev ‘zeko i potočič’. Tako je sve bilo, u Parku Prinčeva, u gradu svih gradova, u Parizu, uoči Antunova, jednostavno, lako. Tečno. Usne su mi ostale suhe. Nije bilo  grča u licu. Ni zgrčenih pesti. Bio sam apsolutno miran. Čak na cedulki, lokalne kladionice, ispisanih 2.1 – Naših. Bilo mi je tako oubičajno veselje-kockastih-na tribinama. Poželio sam se samo Turaka, a Turaka neće biti. Ne ovih, nogometnih, Fariha Terika. Duboko ispod svih očekivanja i onih silnih  strahova. Bez ideje, bez momčadskog učinka, bez tih solista o kojima su se pisali romani. Jasno, Turana, u prvom redu. Dim. Ništa. Viđe. Uz samo jednu loptu koja je dovela do snimka crtovlja, na kojem je skinuo Tufana, vitki Subašić. Sve drugo bilo je Hrvatska. Čak i onda, kad nije bilo čistog zvuka ni plemenite svirke. Bili smo-bolji.

Uz još veći protok lopte, bilo bi toga još. Imali smo dvije  vratnice Srne i Pešića. I – prilika. I onda, s  obzirom da si španamo Europeo-euro-gol, ni manje ni više, Modrića. Odbijanac i volej s dvadeset i više metara. Parabola koja je pala pred ispružene ruke  Babcana, snažna, puna odskočnosti, i zabila se u mrežu. 1:0. Toliko čekanih. Do kraja ove  hrvatsko-turske balade, tako će i ostati. Dosta za snažni zagrljaj Čačićevih vatrenjaka.

Luka je bio, u najmanju ruku naš Payet. Vodio je maestralno  momčad, cijelu utakmicu,a onda i sam potpisao odluku. ‘Ja, zabijam’. To, majstore. Imaš šus, znaš pucati, bliže golu, još bliže. I, evo ga-golčina. I zaslužena večera a la frances! Caltat će čitavo predstavništvo. Od srca. Vođa je bio na potezu. I, pogodio. I, vratio kandidaturu za jednog od najboljih, ove, nogometne parade. Na koncu, Luka Modrić je oglašen, nedavno, u Zagrebu, za hrvatskog nogometaša, protekle sezone, četvrti put za redom. Bio je o ostao – veliko očekivanje. Njegovi modri uvojci lepršali su i pod pariškim lučerdama. Kao cjelina, Hrvatska je bila-prava. Uz onu, velikog nogometnog Martina Bukovija. ‘Ti mogla bolje’! Konačno je izašla, na jednom pravom koncertu bogova, u fraku. istina, bez gornjeg kaputa, ali u bijeloj košulji, vitkih klavir-prstiju. I – odsvirala svoje. Hrvatska je pobijedila.

Treći čovjek ovog CRO-otvaranja je za mene bio Čačić. Moj frend, s tolikih sjedaljki na Dolcu. Okrenite ploču.Vratite. Gledajte! Čitavu utakmicu, Ante nije rekao niti jednu riječ, nije zasukao rukav, nije mahao  nogama, ni zbunjivao suce. Miran, uvučen u sebe, pratio je svoj ‘monument. ‘Tak’ se to dela, dragi moji! Koliki su samo naslovi, oko njega, od danas u – kanalu. Odoše niz Savu. I, Seinu. Podsjetio me je na, svojevremeno, trenera Real Madrida Miguel Munoza. Punih četrnaest godina je vodio kraljevski madridski klub. Za Mundiala u Njemačkoj ’74, rekao mi je, na jednoj vježbi Brazilaca koju smo pratili zajedno, u Hannoveru: ‘ Ja sam o utakmici zadnji put govorio u petak,a slijedeći put, idući utorak’! To je, čini mi se, Čačić. I z Markuševca. Bravo!

Hrvatska: Subašić, Srna, Ćorluka,Vida, Strinić, Modrić, Badelj, Brozović, Rakitić, Perišić, Mandžukić

Turska: Babacan, Gonul, Topak, Balta, Erkin, Tufan, Inan, Ozykup, Callhaboglu, Tosun, Turan

Nica: Poljska – Irska 1:0

Chopin bez Lewandowskog

Činilo se laganim. Pa, Chopina će za Poljsku svirati – Lewandowski. Tom, mršavom, lakonogom strijelcu, golovi vire iz nosa. Ima ga, baš za – gol. Bayern ga nosi na dlanu. On je čovjek odluke. Adam Nawalka to dobro zna. I mirno čeka na svog strijelca vilenjaka. No, Sjeverni Irci, ostaju pri svojem. Borba je njihov argument. I  tu, na Europeu. Poljaci su bolji. Ali, teško je razvući ‘zelene’. Otvoriti rupu. Lewandowski, očito, danas, nije taj. Minute huje,velikih prilika i nema. Nema ni ‘njegova’ nosa’. Vrijeme leti. I, onda, ipak, Poljska je pod polonezom: Nije to Lewandowski. Niskom loptom u lijevi donji kut Arek Milek, staloženo, na način tenisača, polaže pasing-udarcem, loptu u mrežu. U igri koja nije po ukusu šmekera, ali nosi snagu, borbenost, pokoji potez, Poljska je bliže pobjedi. I, uspjeva. To je klasika onih, 1:0. Poput Hrvata. Trebat će bolje. Jasno, čeka se Lewandowski.

Lile: Njemačka – Ukrajina 2:0

Ovo ipak nije brazilski Elf!

Jao poraženima! Izgubili su s Njemečkom. Pa, ipak Ukrajina, sva u žutom, igrala je dopadljivo. Čak, na trenutke i – opasno. A kad je zvonilo na uzbunu, Neuer je bio onaj, pravi. Obučen u crni dres, Deutschland u bijeli, tradicionalni, imao je silnih obrana. Osjetljiv sam na po ‘golmanskim pitanjima’, ali taj je dečko – pravi. Najbolji na svijetu. Kako samo igra. Lako za lov lopti. Ali, on je na – dvadeset! Pokriva sve. Iako ga je jednom spašavalo i ‘oko sokolovo’. Netko je (Boateng) iz njega odbio sa same crte. Nije bio gol. Kamera je bila Neuerova. Je, pobjeda je tu. Zaslužena. Mogla je biti veća no i ukrajinski golman je bio na razini svog kolege. Ipak, u cjelini nije to bio Elf s brazilskog mundiala. Bilo je čak i nerazumljivo prodanih, dugih lopti. Gotze nekako je ‘potonuo. Dva su gola bila snažna. Glavom Mustfija i starog znanca koji je ušetao u igru Schweinsteigera. Bila je  to sudačka nadoknada i lopta Ozela. Nedostajalo je Nijemcima više maštovitosti. Onaj radni dio, odradili su, na svoj način: richtig. Ispravno. I, bacili su kartu favorita ovog Europea, bez trzaja na licu, na stol. Nije bio na potezu ni Muller. A svi Mulleri, još od onog Gerda, kojeg je poslao u slavu, Zagrepčanin Zlatko Čajkovski, kao trener Bayerna, skup s Beckenbauerom, lakoćom zabijaju. Thomas očito nije ima svoj dan u Lileu. Sve u svemu sve je nekako ipak bilo ‘tvrdo’. Čak i previše. Ukrajina je, ipak – ispod. Točno, za broj primljenih golova. Odbivši račun, ovaj put s krčmarom (Low),  Mihajlo Fomenko može bit  zadovoljan. Može pasti ‘kozački Stjenka Razin…’ Ja čekam Ukrajince. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.