LUDI-LUDI NOGOMET NA VELEDROMU

LUDI-LUDI NOGOMET NA VELEDROMU

12. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

BN-OL126_0611eu_P_20160611184327Englezi i Rusi. Europeo je ’16. Na ulicama de dotjeralo do uličnih borbi. Ima i teško ozlijeđenih. I onih, koji se bore za život. Englezi, Rusi, Francuzi… Na Velodromu, jednako se trese. Englezi, in pressing. Rusi se ne daju. Nemaju pričuvne izlaze. Ne mogu van. Kornera na ‘klaftre’. Svi – engleski. Hodgson je očito, napumpao svoje ‘lavove’. Ima u momčadi i mladosti i žustri i strasti. I želje. Pokrio je zbornu komandu, do zadnjeg metra. Igralište Veledroma mi se čini i kraće i uže

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Lens: ŠvicarskaAlbanija 1:0

Nešvicraca za Švicarsku, koliko hoćeš!

Francuzi su tukli, u petak, Rumunjsku, a moglo je biti 1-1. U subotu, u krasnoj ‘kockici’ Lensa, Švicarci su bili 1:0 bolji od Albanaca, a moglo je biti 1.1! U Parizu je odlučio Payet, u Lensu, švicarski golman Sommer. Izvukao se daleko izvan gola i tigrovskim njuhom ušao u putanju neočekivano ubačenog, bez padobrana, brzog Gashia, izvukao svoj zeleni dres, poput matadora, ispriječio i zgoditak i – remis. Bio bi to zasluženi bod. Iako je Berisha na albanskom golu imao sjajnih parada. No, na njegovoj je duši, lošim izlaskom na ubačenu loptu, pobjednički gol Švicaraca. Albancima je zbog drugog žutaka isključen Cana. Igrači našeg bosanskog Hrvata, a di nas nema, Petkovića, iskreno nisu ostavili visoki dojam. Zavlačilo se, navlačilo, ali, bez velike igre. No, stara je pjesma, prva utakmica, pa daj ‘ drajericu, kako bilo da bilo. I Petković ju je uzeo sa svom Švicarcima. Vlekel sam u duši za Albance, a sjećao sam se, s nostalgijom Švicarske koja je bila prvi protivnik hrvatskom nogometnom predstavništvu, u Zagrebu, 1940. Došli su na igralište Gradjanskog kao treći na Mundialu 1938. No, Hrvatska 4 – Švicarska 0. Toliko. U Lensu je izostao na veliko najavljivani sudar braće Xhaka Granit, za Švicarsku, Taulan, za Albaniju. No, sve je prošlo, bratski. U zagrljaju.

Bordeaux: Wales-Slovačka 2-1

Znao sam: Bale

Poput Atlasa na gibraltarskim vratima iz grčkih mitova, širok, plećat, težak, raširenih nogu, u stilu svog Realovog Ronalda, znao sam: gol! jer Bale, ta silna ljudina velških rudnika, ima silnu udarčinu. Sve zvoni. Ima zuj pustinjskog vjetra. Težak, tvrd. Torpedo. I kad ide s loptom odozgo prema dolje i kad je ona na 25 metara, to se ne brani. Potpis: Kozačik. Slovak. Ne, nije okrivljen za promašenu loptu, ali ja ipak mislim, ceterum censeo, da ga je moral ‘skinuti’. Mislim! Bio je Bale figura Walesa. S onom pozamašnom pundžom. Borac, do zadnje kapi krvi. Uvjerljivi Velšanin. A Slovaci su bili prvi ti, koji su imali priliku ‘života’. Kako je onaj Marek Hamšik izmotao trojicu Velšana, ostaje tajna. Otjerao je i vratara Warda u drugi kut i opalio u  onaj pravi, nebranjeni. No, onda je s neba pao Ben Davies i u dugom letu i sklizancu travnjakom, odbio loptu. I spasio gol. Dadi je uspjelo poravnanje, da bi ubačeni Robson Kanu, kombinacijom kroz sredinu, dobio utakmicu. Zasluženo. Wales je odradio svoj ‘radnički nogomet’, a Slovaci, sigurno korak, naprijed, na čekanju su. Na straž!

U Marseilleu: Engleska-Rusija 1:1

Na Velodromu do električne stolice!

Oho, tovarišči, oho my Boys! Ovo je nekaj drugo: pravi nogomet. Tu lopta drugačije odskače, akcije su daleko brže, tu je pucanje vraški opasno. Tu ima i vremena i prostora,a onda, nema ni jednog ni drugog. Englezi i Rusi.Europeo je ’16. Na ulicama de dotjeralo do uličnih borbi. Ima i teško ozlijeđenih. I onih, koji se bore za život. Englezi, Rusi, Francuzi…Na Velodromu, jednako se trese. Englezi, in pressing. Rusi se ne daju. Nemaju pričuvne izlaze. Ne mogu van. Kornera na ‘klaftre’. Svi – engleski. Hodgson je očito, napumpao svoje ‘lavove’. Ima u momčadi i mladosti i žustri i strasti. I želje. Pokrio je zbornu komandu, do zadnjeg metra. Igralište Veledroma mi se čini i kraće i uže. Optika.Varka. Igra se, jednostavno, prebrzo. jasno, u tempu koji nekima odgovara, meni, ne. Jer, ja sam za polagani i silno točan nogomet. Ja sam za Barsinu tika-taku. O ukusima, nema rasprave. U svakom slučaju, to je za stupanje više. Da li je i bolje? Rekao bi Shakespearov Hamlet: ‘Pitanje je  sada…? Ja nisam oduševljen. Jedva čekam da prestane. A, oko mene – urlik. Svi bi u ‘fantome’ i njihovih tisuću, na sat. Ja bih stare zagrebačke kočije. Istina, taj ‘ludi-ludi’ nogomet ima jednu specifičnu težinu, jedan nagaz prekoceanaca. Čini mi se ono, što nedostaje nama, Hrvatima. Mi smo prelagani. Frajlice. Fina obleka. Gospoština. U svijetu se trči, juri. Čak i – leti! Pa, tko stigne.Vamos! Ipak i tu, ima jedan – moj: Rooney. Jako me podsjeća na baš ove dane velikog Fedrera. Fali mi devedeset minuta. Ali njegova lopta ipak ima dugu u oku. Pokriva sve. I, baš njegovim izlaskom, uvenuo je prekrasan raljuz iz slobodnjaka, Erica Diera. I Rusi, iako bez inteligenta jednog šahovskog Korčnoja, poravnali su. 1-1. Berezuckij. U sudačkoj nadoknadi. I spasili – živu glavu. Hodgson je slomio sve prste. A bil je, tak lepo – zbegican. Veledrom je bio, ove subote – električna stolica. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.