LOKALNI IZBORNI RATOVI

LOKALNI IZBORNI RATOVI

18. siječanj, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

valter-flego-101

Istra najglasnija, u Splitu križarski rat

 

Piše: Saša Radović

Lokalni izbori su još daleko, ne vide se još, ali se već čuju. Slično se događalo s vlakovima u vrijeme parnih lokomotiva, nisu se vidjeli iza brda, ali se čulo huktanje. Najglasnija je Istra, slijede Zagreb i Split, a ostali u konspiraciji pripremaju taktičke varijante. Župani, gradonačelnici, načelnici i njihovi politički ili „prijateljski“ paraziti drhte u strahu da će im izmaći slatke, tople fotelje i sve što one nose. Još mnogo više je onih koji sanjaju te iste fotelje u bajkovitom svijetu lokalne samouprave (ne znam zašto ne: uprave!). U prvom su planu sigurne grandiozne plaće i privilegije, tek deklarativno i periferno – briga o građanima i ostalim problemima. 

 

556 HRVATIČICA

21 županija (uključujući Grad Zagreb), 127 gradova i 429 općina! Mnogo, premnogo ekspozitura koje kao pijavice sišu već isisani puk. Svaka od tih 577 „samouprava“ ima svoje ustrojstvo s mnoštvom odjeljaka, ureda s dugačkim naslovima i mnoštvom službenika. Po snazi administracije, pa i po pokrivenosti resora, svaka županija mogla bi funkcionirati kao samostalna država. I ne samo županije, gradovi i općine također imaju pokrivene sve resore i daleko predimenzionirane administracije. Hrvatska bi mogla živjeti i kao 556 malih samostalnih državica “Hrvatičica“ (127 gradova i 429 općina).

Sve te predimenzionirane županije (21) i sve Hrvatičice (556) čeka šok lokalnih izbora i turbulencije koje je teško predvidjeti. Kadrovi dobrog dijela tih „državnih subjekata“ promijenit će se – no problem neracionalnosti samo će se povećati. Po iskustvima u svim lokalnim jedinicama, pa i po iskustvu s aktualnom Vladom RH, brojnost službenika još će se povećati podobnim, prijateljskim i rodbinskim kadrovima.

Treba li nam toliko županija i bezbrojnih „samoupravnih“ subjekata? S aspekta vlasti potreban je moćan i što brojniji stroj (glasačka mašina) koji može sve kontrolirati i vladati svekolikim pukom. Sve ostalo Vladi RH i Hrvatskom saboru nije važno, ponajmanje troškovi koje Hrvatska ne može podnijeti bez milijardskih kredita.

Drugi odgovor temeljen na logici – apsolutno je negativan! Ne treba nam 21 županija s 556 Hrvatičica i tisuće nepotrebnih administrativnih parazita!

Ustavom Republike Hrvatske i s tri zakona (zadnji zakon je iz 2006. godine) definirani su današnji prenapuhani brojevi svih navedenih subjekata. Vrijeme donošenja tih zakona poklapa se s razdobljem najintenzivnijeg moralnog pada naše države. Na našu sramotu, Organizacija Global Financial Integrity iz Washingtona objavila je podatak da je iz Hrvatske od 2001. do 2010. pokradeno i izneseno u porezna utočišta 15.2 milijarda američkih dolara hrvatskih političara i njihovih kriminalaca.

Hrvatski HDZ-sanaderski kriminalni ustroj, zbog spomenutih krađa, formirao je gustu mrežu malih jedinica. Na taj način stvoren je model lokalnih šefova koji se bave svojim businessom i ne gledaju generalnu pljačku hrvatskih resursa od strane Gornjogradske elite. 

Sanadersku rascijepljenost Hrvatske na „Hrvatičice“ treba eliminirati. Ustav Republike Hrvatske i Zakon o područjima županija, gradova i općina nisu bogomdani akti koji se ne mogu mijenjati. Izlaz iz stanja u koje nas je dovela naša kriminalna elita i donekle svjetska kriza – promjena je svih akata koji omogućavaju dosadašnji način djelovanja političke elite. Umjesto 21 županije, dovoljne bi bile, na primjer županije; Slavonija, Podravina, Istra, Primorje, Dalmacija i Centralna županija. Preko pet stotina gradova i općina svakako treba svesti na racionalan broj. Za desetke tisuća administrativnih parazita bilo bi korisnije da kupe lišće u parkovima – nego da gube vrijeme u nepotrebnom birokratiziranju.

Lokalni izbori mogli bi biti dobar poticaj za nove okvire izlaza iz kaosa kriminala, korupcije i neracionalnog poslovanja države. Treba nam novi Zakon o područjima lokalne uprave (ne samouprave!) s temeljima (zaboravljenog) poštenja i racionalnosti.

Znam da su ovakvi prijedlozi utopija dok Vlada RH i njezin egzekutor Bajić, na očigled kompletne hrvatske javnosti, štite crni kapital! Zato se vratimo u predizborno ozračje, na kratke komentare o glasnoj Istri, Splitu i Zagrebu.

 

U ISTRI SE POKLALI PRIJATELJI

Na zelenom poluotoku poklali se dva najbolja prijatelja, takoreći dva brata! Donedavno u bratstvu i jedinstvu kovanom dvadeset i više godina postali su najljući neprijatelji. Hoće li Kajin (Kain) istisnuti (ubiti) Jakovčića (Abela) ili obratno – za svekoliki istrijanski ili hrvatski puk je – svejedno! To što je jedan pokrao više ili manje (ili nije pokrao!) ne znači mnogo, sve su radili zajednički dvadeset i više godina. Slobodno se može reći da su za stotine milijuna mita i korupcije u Istri (samo u aferi Dajla „zavrtijelo se“ 500.000.000 kuna) – jednako krivi! Ukoliko izborni pobjednik bude Kajin ili Jakovčić – Istra je gubitnik!

U Splitu, takoreći novi Križarski rat! Don Ivan Grubišić je pošten, nekorumpiran, neupitno skroman, može se reći moralna vertikala. Ali don Grubišić nema pojma o ekonomiji, posebice o hrvatskom modelu ekonomije nazvanom „drpi, ukradi, jami i spremi na svoj bankovni račun“. Kako bi se dobri don snašao u džungli okružen tigrovima?

Željko Kerum na tom je polju kilometrima unaprijed. Kerum zna sve finese, od Caritasa pa nadalje, milijuni frcaju na sve strane, a najviše u njegov džep. Kad u Splitu padne snijeg, ne izlazi iz kuće. Na radna mjesta gradonačelnika i saborskog zastupnika ne dolazi, jer i tako ima previše posla. U poslu (čitaj; drp), pa i po lijepom ponašanju, uklapa se u milje hrvatske političke elite. Ne bi bilo čudno da dobije i drugi mandat.     

U predizbornom zahuktavanju u Zagrebu spominjala su se do sada tri imena: Davor Bernardić, Rajko Ostojić i Milan Bandić. Jedan zimski, snježni detalj iz te „zagrebačke škole“ ukazuje na izvjesne razlike.

Nedjelja, 14 siječanj, Zagreb. Kćerka mi javlja telefonom da ne vidi svoj auto u dvorištu, nego hrpu snijega. Ministar prof. Ostojić nije se javljao. Bernardić se pojavio na ekranima TV i hrabro rekao: „Neka svatko radi svoj posao!“. Genijalno, skoro identično onome: „Neka institucije rade svoj posao!“ što u prijevodu znači, baš me briga ili – veliko ništa! I ne samo ništa, nego gore od ništa, bježanje od svake vrste rada i odgovornosti. Bože dragi, spasi nas od takvih.

Bandića neki mrze, neki vole. Možda se nakrao više ili manje od hrvatske političke mafije – a možda ništa nije ukrao.  Ali, Bandić je u sniježnoj priči pokazao nešto apsolutno nepoznato na Markovom trgu – solidarnost s građanima. Izašao je u snijeg i organizirao čišćenje.

Anno Domini MMXIII.   T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. stella
    #1 stella 18 siječanj, 2013, 09:30

    kako introspektivno tocno……………………..

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.