LOKALNI IZBORI

LOKALNI IZBORI

15. svibanj, 2013.
Print Friendly, PDF & Email


Piše: Saša Radović

Imamo 21 županiju (uključujući Grad Zagreb), 127 gradova i 429 općina! Mnogo, premnogo ekspozitura koje kao pijavice sišu već isisani puk. Svaka od tih 577 „samouprava“ ima svoje ustrojstvo s mnoštvom odjeljaka, ureda s dugačkim naslovima i mnoštvom službenika. No, tako propisuje Ustav Republike Hrvatske i tri zakona (zadnji zakon je iz 2006. godine).

Imamo lokalne izbore 19. svibnja 2013. godine. Župani, gradonačelnici, načelnici i njihovi politički ili „prijateljski“ paraziti drhte u strahu da će im izmaći slatke, tople fotelje i sve što one nose. Još mnogo više je onih koji sanjaju te iste fotelje u bajkovitom svijetu grandioznih plaća, tajnica, savjetnika, parka službenih vozila i ostalih privilegija…

Demokracija! Lijepo, humano, svi imaju jednake šanse na izborima! Dok ovo pišem, javlja mi se s ormara mali, zločesti vražićak.

–  Lažeš! Velike šanse imaju samo oni kojima promidžbu plaćaju hrvatski građani. Oni ostali imaju male, male šansice – kaže vražićak i zlurado se smije.

–  Glasači svoje glasove daju slobodno, kome hoće… – suprotstavljam se.

–  Razmisli malo. Tko je tvome načelniku platio one jumbo plakate, i portrete koji su na svakom zidu, stupu, pa čak i na kontejnerima za smeće. Kako Mesić reče: „Iskače iz svake paštete!“ Pa, onda…

 TRI GODINE NIŠTA

Podižem ruku, ne želim slušati njegov zlobni monolog. No, ipak treba razmisliti.

U svojoj općini na vrhu Istre, posljednjih mjeseci primjećujem aktivnosti kojih nije bilo 3 i pol godine. Ljude iz poglavarstva i načelnika dugo nismo vidjeli u našem selu, a sada su stalno s nama. Viđamo ih na skupovima kojih inače nikad nema, na potpisivanjima, promocijama, prezentacijama… Dobro je što zadnjih tjedana često jedemo grah, maneštru, srdele, imamo roštilje, sendviče, kolačiće, pivo… Lijepo, narod zadovoljan – sve besplatno!

Vražičak se zlobno ceri. Čita mi misli.

–  Besplatno? Što misliš koliko stoji taj grah, kobasice, čevapčići, pivo…? Je li to platio tvoj načelnik? – pita on.   

–  Pa, plaća općina – odgovaram naivno.

–  A, ona bezobrazno skupa monografija, pa promocije knjiga sa stotinama posjetitelja uz pune stolove… – nastavlja on.

–  Pa, valjda su za takve događaje osigurana sredstva! – kažem neodređeno.

–  Da, da, pričaj i dalje gluposti – kaže on i nastavlja. – Zašto sada, a tri godine ništa! Sad se odjednom otvara Vatrogasni dom, pa se obećava izgradnja nekih drugih domova, kanalizacija, pa novi gradski trg. Doduše ne, gradski nego seoski, jer smo malo naselje, ali znaš da od svega toga ništa neće biti. Na sve te desetine skupova i prezentacija programa i vizija, lokalni dužnosnici dolaze službenim vozilima, svira glazba. Nastupaju i na TV, ništa nije besplatno. Sve to plaćaš ti – kaže vražićak i upire u mene prst s dugom kandžom.

Šutim, zbunio me.

–  Znaš one jumbo plakate, to su platili sponzori, nije načelnik – kažem zbunjeno.

–  Ha! – hukne mali vrag i iz usta mu šikne plamen. – Ti sponzori stoje vas građane više nego što misliš. U svom novom mandatu, načelnik će masno platiti to sponzorstvo. Sponzor će dobiti dobar posao i naplatiti dvostruko ili trostruko…

Zaista me natjerao na razmišljanje. Sve te jumbo plakate i one fotografije, roštilji, glazba, puni stolovi na prezentacijama, pusta obećanja i lažne priče, sve to mi plaćamo. Platimo i one njihove nastupe na TV, ne znam kako, ali platimo. Koliko sve to stoji? 100, 200, 300 tisuća? Ne, malo je, popet će se to do realnog milijuna, za malu općinu, za veću, više! Auh!, imamo 429 općina, pa to je pola milijarde kuna! Kad novi lideri „uslugama“ poplaćaju svoje sponzore, bit će to mnogo, mnogo više!

–  Bravo, bravo, počinješ ispravno razmišljati  – opet mi čita misli mali vrag i nastavlja. – Svi oni ostali kandidati sami plaćaju svoje izborne kampanje.

DJEVIČANSKI OTOCI

Što li je s onim višim, s gradonačelnicima i županima. Troškovi nas građana idu u visine, oni troše naše milijune. Svoje kandidate plaćaju stranke, zapravo opet mi, jer i to su naši milijuni. Lažu i prikazuju manje troškove. Za kandidata gradonačelnika Zagreba, HDZ ulaže navodno 450.000 kuna, SDP 592.000 kuna.

–  Lažu, lažu – viče mali vrag i vrti glavom. – Imaju crne fondove, milijune koje su pokrali od vas. Rekao bih ti koliko će se potrošiti na kampanje gradonačelnika, ali moj šef Lucifer mi to ne dopušta.   

–  Pa neće valjda svi trošiti, nisu baš svi… – počinjem rečenicu, ali mali vrag bježi iza ormara, dosta mu je razgovora.

A, župani, razmišljam dalje? Mi mali, naivni, pasivni članovi svekolikog hrvatskog puka, pojma nemamo! Vrte se milijarde, skrivene u obećanjima realizacija golf centara s izgradnjama ekskluzivnih hotela, resorta, marina, tu su jeftine kupovine obale ili šuma koje se sutra pretvaraju u skupa građevinska područja… Masne provizije! Igra oko župana, viša je matematika, integrali, diferencijalne jednadžbe… Sve je moguće, to je Hrvatska, zemlja stvorena s jednim, jedinim ciljem – bogaćenjem političke elite na grbači nas, naivnog neukog puka. Oni će rezati vrpce pri otvaranju i puniti svoje račune u bankama na Virgin Islands (Djevičanskim otocima).

Koliko dugo ćemo biti mali, naivni, pasivni svekoliki hrvatski puk?

Anno Domini MMXIII. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.