LINIĆEV HARAČ I ZAŠTIĆENE VJEŠTICE

LINIĆEV HARAČ I ZAŠTIĆENE VJEŠTICE

17. studeni, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Saša Radović

Dva su aktualna događaja uzdrmala Republiku Hrvatsku i otvorila razmišljanja hrvatskog puka o novoj, drugoj Hrvatskoj, ma kako se ona zvala. Značajke u ozračju koju lako iščitavaju sociolozi sve su jasnije i širokom sloju javnosti. To je opće nezadovoljstvo, smrknuta lica, zaboravljen osmijeh, tmurno, neizvjesno iduće jutro…

POSLJEDNJE MRVICE SA STOLA

Prvi događaj ili udar na siromašne, Linićev je Prijedlog zakona o porezu na nekretnine. Popularno, taj zakon puk naziva Dankom u krvi ili Haračem na posljednje mrvice sa stola. Realno, to je alat za uništavanje ostataka ostatka srednjeg sloja u Hrvatskoj. Starci s 1500 kuna mirovine, koji su godinama štedjeli i kupili stan ili su nekretninu dobili putem nasljedstva, moraju na ulicu. Oni ne mogu Liniću plaćati danak, a ne zanima ih ni očigledna laž ove „socijaldemokratske“ Vlade koja ih uvjerava da će natjerati najbogatiji sloj na veća davanja. Svima je jasno da će od novih poreza najviše stradati upravo oni s prosječnim ili nikakvim primanjima.

Vlada RH i resorno ministarstvo opsjednuti stalnom potrebom za novim davanjima državi, produbljuju depresiju, ali i sami rizično vibriraju na rubu ponora. Puk je prozreo njihove stalne spinove i igre zbog skretanja pozornosti s praznih stolova i hladnih soba. Golemi, pregolemi politički stroj bahato se razbacuje eurima za „ergele“ novih mercedesa, BMW-a i audija, prijeko potrebnih nedodirljivoj eliti. Izgubljeni su realni kriteriji povlaštenih, uz enormna primanja, tu su skupa putovanja, delegacije, besplatna ljetovanja, tajkunska čašćenja, čete tjelohranitelja, vozači… Uvjerena u svoju nedodirljivost, hrvatska vrhuška zanemaruje činjenicu da kritična masa obezglavljenih i bijesnih građana raste iz dana u dan i da njihovi kordoni specijalaca neće koristiti.

Linićev prijedlog najprije se zvao, Zakon o porezu na imovinu, pa zatim, Zakon o porezu na nekretnine. Najprije je trebao stupiti na snagu i. siječnja 2013., pa zatim 1. travnja 2013. Čini se da ekipa „zakonoznanaca“ luta u silnoj želji da „poboljša“ taj nadasve antinarodni zakon. Treba još više uzeti, potrebni su pojačani nameti.                                                                                      

ZEMLJA LEGALNOG KRIMINALA

Drugi, daleko nemoralniji čin je Milanovićeva izjava da se neće baviti vješticama, odnosno da se država Hrvatska ne želi baviti oduzimanjem i procesuiranjem imovine stečene kriminalom i korupcijom u ratnom profiterstvu, pretvorbi i privatizaciji. Milanović je tom izjavom Hrvatsku javno obilježio kao zemlju legalnog kriminala u kojoj se državnim institucijama štite zločinci. Zgaženi su i posljednji ostaci moralnih normi i elementarne pravde.  

Sukladno ovakvoj izjavi, danas ili sutra, nakon uspješne oružane provale u Zagrebačkoj ili Poštanskoj banci, pljačkaši mogu mirno trošiti svoj milijunski plijen bez straha od policije i hrvatskog pravosuđa.

No, pljačka banke ili milijardske pljačke bivših i aktualnih hrvatskih političara, daleko su manja sramota od onoga što pokriva Zoran Milanović. To je ratno profiterstvo, milijuni zarađeni na krvi i smrti naših branitelja. Javna je tajna da je švercana hrvatska nafta, plaćana vrećama DEM, pokretala srpske tenkove i da su pod topovskim granatama ginuli naši domoljubi. Dokumentacija o opljačkanim milijunima postoji, pa i povijesne fotografije s kolonama cisterni švercane nafte. Dio novca dobro je skriven na tajnim računima, ali krvavi milijuni ugrađeni u vilama, dvorcima, jahtama zločinaca dostupni su, mogu se konfiscirati!  Milanović to ne želi!

Ni pretvorbeni milijunaši nisu mnogo bolji. Uz konstataciju da se do 1990. godine u Hrvatskoj na prste moglo nabrojati milijunaše, uglavnom povratnike iz inozemstva –  možemo zaključiti da je barem 200 današnjih Tuđmanovih tajkuna steklo svoje bogatstvo – kriminalom.

Ova dva kritična događaja stavila su točku na „i“ i konačno razotkrila pomno planiranu akciju zaštite izdvojene elite bogatih i pauperizaciju ostatka Hrvatske.

No, možda ipak nije sve tako crno? Ostaje pitanje – je li Vlada RH svjesno povukla ove antinarodne poteze? – ili je nešto drugo razlog tomu? Ako je neznanje i neiskustvo u pitanju, rješenje je moguće i relativno lako; arogantni Linić mora uvući rogove, odbaciti zloćudni Prijedlog zakona o porezu na nekretnine i javno se ispričati svome puku zbog nanošenja straha.

Predsjednik Vlade RH, Milanović pak, mora povući svoju naivnu, ali pogubnu i nemoralnu izjavu o zaštiti kriminalaca. Treba se potruditi da zaslužena kazna i konfiskacija imovine stigne ratne i pretvorbene zločince. Predsjednik i članovi Vlade zajednički odgovorni su za odlu­ke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada. To područje rada mora biti sukladno zakonima i moralnim normama. 

Ova dva događaja znakovita su, ali su samo dio ledenog brijega, segment nagomilanih problema. Rješavanje problema treba krenuti odozgo, od najvećih, a ne obratno! Naš najveći problem su, posrnuli moral i iskrenuti obrasci ponašanja, pa tek onda materijalna propast resursa i proizvodnje. Hrvatska mora prije svega dobiti moralnu vlast, koja će zaštiti svoj narod i oprati sramotno, nezakonito bogaćenje.  

Anno Domini MMXll. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.