LAŽ O OSAM STOLJEĆA SPC-a

LAŽ O OSAM STOLJEĆA SPC-a

7. rujan, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Crnogorski mitropolit, koji vrlo iskreno podsjeća  kako Srbija i njena pravoslavna crkva, lažuci sebi i svjetskoj javnosti, žele slaviti izmišljenu 800. obljetnicu SPC-a zaboravljaju da je odlukom kralja Aleksandra Karadjordjevica – u okolnostima stvorene države SHS – došlo do administrativnoga ujedinjavanja, pa je tako donošenjem tomosa o autokefalnosti nastala i SPC. Pri tome nisu, mđjutim, poštovani crkveni kanoni, pa otud i kasnija hegemonija SPC-a spram drugim crkvama. Poglavar CPC-a, nimalo slučajno, spominje i činjenicu da srpski političari javno izjavljuju kako je crnogorska državnost privremeno i pogrešno rješenje, upirući  sve snage u njeno rušenje. Bilo kako bilo, Skupština Crne Gore – je u Nikšiću najavio i predsjednik države Milo Đukanović – ove će  jeseni donijeti Zakon o slobodi vjeroispovijesti

Napisao: Josip Frković

Dok velikosrpski političari  i državni dužnosnici, raspamećeni ratnim vojnim gubitnistvom od Hrvatske nastavljaju demonstraciju navodne vojne sile prikazivanjem darovane ruske reciklirane kopnene i zračne tehnike, nastavlja se i verbalna ofenziva, demonizacija naše države i naroda. Značajnu potporu pri tome – prvenstveno u sotoniziranju NDH i lažnom izjednačavanju njezina rezima s danasnjim demokratskim RH, bez ikakva spomena zločinačkih  ravnogorskih ubojica za SHS-a od 1918. do 1995. – bez sumnje imaju od srpskog četnicki  i svetosavski usmjerena pravoslavnoga svećenstva. Spomenuvši tu okolnost, ilustriranu video-zapisom, pred kamerama jedne komercijalne televizije novinar neskrivena nacionalnoga osjećaja i ponosa, Marko Jurič,  doživio je šikaniranja i svakovrsne progone od hrvatske vlasti. Dotaknuo se, medju ostalim, američkom snimkom ilustrirane „veselice“ četvorice pravoslavnih popova u prepoznatljivim crnim mantijama. “Šta se ono na Dinari sjaji, Đjujićeva kokarda na glavi. Ne daj mala da te ljube deca, več ti čekaj mene mitraljesca. Daj ti budi gore kraj ovaca, a ja odoh preko Donjeg Lapca…” – Hajd´mo još jedared! – zaiskao je prvi pjevač duge, neuredne brade. Bio je to ni manje ni vise, negoli o. Porfirije (Perić), poratni mitropolit yagrebacko/ljubljanski Srpske pravoslavne crkve, koji je naslijedio o. Jovana (Pavlovića), velikosrpskoga jastreba pobjegloga poput stotina drugih za rata u Srbiju. Nije se k tome naodmet prisjetiti i nevolja koje su hrvatski vojnici imali u Dalmaciji zabranom ulaska pogrebne povorke u groblje s lijesom pravoslavnoga vojnika prekrivena državnom zastavom. I sveto na slobodnom hrvatskom tlu, plaćenom desecima tisuća poginulih policajaca, vojnika i civila.

Manastir Komogovina – ratna četnička  utvrda

I dok hrvatska vlast maksimalno korektno novcem iz državnoga proračuna  podupire obnovu srpskih pravoslavnih svetinja iz Drugoga svjetskog i agresivnoga zločinačkog rata Srbije protiv Hrvatske 1991. – 1995., odnos svećenstva koje pripada susjednoj Srbiji nije ni sličan. Sjetimo se samo gostujućih  banjalučkih  pravoslavaca koji su podizali ogradu oko crkve u Jasenovcu ili gradnje tamosnje manastirske zgrade. Crkva i manastir jasenovački pod upravom su episkopa slavonskoga o. Jovana Čulibrka u Pakracu, tijekom rata nerijetko predstavljana javnosti kao dušobrižnika Vojske Srbije, padobranca zloglasnih niških specijalaca. U obnovu njegovih i Gerasimovih karlovackih eparhijskih dvora (početkom  rujna ove godine pohodio ih je i mitropolit zagrebačko-ljubljanski o. Porfirije – op.a.) uložena su značajna  financijska sredstva, baš kao i za manastir Komogovine na Banovini. Nedavno je, uostalom, vladika gornjokarlovački Gerasim bio na posveti temelja prvoga hrama SPC u Vrginmostu (Gvozd). Inače, komogovinski pravoslavni kompleks poznat je iz ratnih dana velikosrpske okupacije kao vojarna tamosnjih četnika,  kada se s odmetnicima opasan redenicima streljiva i naoruzan puskomitraljezom fotografirao o. Filaret. Kad spominjemo Karlovac i tamošnjega episkopa o. Gerasima, kažimo da je prosle godine njegove dvore, uz brojne na granici razoruzane agente osobnoga tjelesnoga osiguranja, pohodio predsjednik tzv. srpske republike u BiH,  koju se hrvatski ratni stradalnici od srpskoga genocida vrlo rijetko vraćaju,  Milorad Dodik.

Dvojbena autokefalnost HPC zbog poglavnika

Da članovi  zadarske udruge Hrvatske pravoslavne crkve Ivana Matanovića, koji su u Republici Hrvatskoj pobrojali preko 16.650 vjernika, a ni ubrzo pridošli bugarski pravoslavni svecenik, arhiepiskop Aleksandar Ivanov Radoev, prije šest godina, nisu imali sreće  pri pokšsaju obnove i registracije stare vjerske zajednice Hrvata iz 19. stoljeca, odavno je poznato. Statistike zadnjega popisa stanovnistva nisu bile dovoljne, jer se za registraciju tražio i popis 500 utemeljitelja, pa je arhiepiskop Aleksandar upisivao i hrvatske katoličke dragovoljce. Jednostavno, nisu imali sreće, jer se u vrijeme toga pokusaja na vlasti našla najslabija, komunistička  vlada SDP-a i Zorana Milanovića, u kojoj je ministar uprave bio rigidni  socijaldemokrat Arsen Bauk. Kako ni one ranije, dvaput sa Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem, kao predsjednicima države, te kradljivim premijerom Ivom Sanaderom, koje su se dičile detudjmanizacijom i zatiranjem svega nacionalnoga, hrvatskog, nisu uopće polagale na taj dio ljudskih sloboda, Hrvatska pravoslavna crkva ostajala je do danas u sjeni i zapećku. Več dvije godine na vrhu HDZ-a i hrvatske Vlade je kabinetski „europejac“ Andrej Plenković, koji je popuštanjem pred naletom velikosrpskih laži i mitologija s planiranom unutarnjom destabilizacijom, baš ovoga ljeta, izazvao buru negodovanja hrvatskih građana. Nema državničkih  osobina odlučnosti, pa mu analitičari prigovaraju da je oklijevalo, osobito u raspetljavnju čvorova smijenjenih, nemoralu i nezakonitostima sklonih ministara. Na temelju rečenoga, teško je pretpostaviti da će upravo on i članovi ove Vlade dopustiti registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, jer je za prve države NDH utemeljena odlukom poglavnika Ante Pavelića. A ta okolnost zasigurno smeta i zadnjem, nepismenu Srbinu, koji k tome ne zna kako je nasiljem nastala srpska crkva i kako je 1945. zvjerski ubijen poglavar HPC-a sv. Germogen sa 60 svećenika. Uostalom, Plenkovic drži da i destabilizirajuci predstavnici manjina moraju biti uz vladajuću većinu. Za razliku od Crne Gore, nekadašnjega „trecega oka u glavi“ agresorske Srbije, gdje će tamošnja vlada Zakonom o slobodi vjera izvrsiti povrat nezakonito stecene  imovine od Beogradske patrijaršije i ostvariti autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, u Hrvatskoj će se taj trenutak i odlazak stranih, srpskih popova, svetosavskih osvajaca, čekati (cc=t) još desetljećima.  Godine 2017. srbijanski patrijarh dodao je svojoj i titulu patrijarh pećki, kako bi mogao svojatati teritorije drugih država – Bugarske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova. Srpski patrijarh nosi i titulu arhiepiskop karlovački i na isti način, bez povijesnog ili kanonskog temelja, svojata teritorije Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Italije, Rumunjske (hrvatski arhiepiskop Aleksandar u povjesnici pravoslavlja).

Crkveni kanoni

Kad spomenusmo trenutne nimalo dobronamjerne poruke pune srdžbe velikodostojnika SPC-a onima u Podgorici, poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Mihailo prihvaća smireno i u zapaženu intervjuu odgovara argumentirano. Kao prvo, zbog svetosavske srbijanske osvajačke politike, tvrdi da je SPC-u trebalo suditi u Haagu. Spomenutim Zakonom o slobodi vjera, stvorit će se uvjeti za punu autokefalnost CPC, uz obvezu povrata od Beogradske patrijaršije otete cjelokupne crkvene imovine crnogorskoj državi (hrvatski arhiepiskop Aleksandar takvu mogućnost odbacuje, premda se radi o milijardama kuna vrijednim nekretninama – nap.a.). Sa srbijanske strane dolaze ironična pitanja kako to da bivši komunisti iz crnogorske vlasti rade na formiranju nacionalne pravoslavne crkve. U konkretnom slučaju Beograd je prisvojio 12 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta, većinu od 600 vjerskih hramova i 60 manastira. Sve to ranije su posjedovali crnogorska država, sela i bratstva. Crnogorski mitropolit, koji vrlo iskreno podsjeća  kako Srbija i njena pravoslavna crkva, lažuci sebi i svjetskoj javnosti, žele slaviti izmišljenu 800. obljetnicu SPC-a zaboravljaju da je odlukom kralja Aleksandra Karadjordjevica – u okolnostima stvorene drzave SHS – došlo do administrativnoga ujedinjavanja, pa je tako donošenjem tomosa o autokefalnosti nastala i SPC. Pri tome nisu, mđjutim, poštovani crkveni kanoni, pa otud i kasnija hegemonija SPC-a spram drugim crkvama. Poglavar CPC-a, nimalo slučajno, spominje i činjenicu da srpski političari javno izjavljuju kako je crnogorska državnost privremeno i pogrešno rješenje, upirući  sve snage u njeno rušenje. Bilo kako bilo, Skupština Crne Gore – je u Nikšiću najavio i predsjednik države Milo Đukanović – ove će  jeseni donijeti Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Na kraju, propašču druge Jugoslavije stvorene su nove suverene države, u kojima je sve novo, osim činjenice  da srpski pravoslavni popovi ondje i dalje djeluju i ne pomisljajući da im je jedino mjesto u parohijama ratne gubitnice Srbije.  T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.