LAŽNI KOMPROMIS

LAŽNI KOMPROMIS

28. rujna, 2013.

Piše: Saša Radović

25. rujna 2013. gledali smo Milanovića i Bagu na TV. Prvi puta naš premijer nije bio u potpunosti, kako Europa kaže, bahat, bezobrazan i neodgojen. Može se reći samo da je bio i dalje bezobrazno tvrdoglav. Bezobrazno je hrvatskom puku odbio odgovoriti, na nekoliko puta postavljeno pitanje: „Zašto Lex Perković?“. Elokventni i uporni Mislav Bago pokušavao je premijeru sugerirati da „spusti loptu“ i prizna grešku. No uzalud!

O sastanku Viviane Reding i ministra Orsata Miljenića, premijer nam je „iskrivio istinu“ da ne kažemo – lagao! Čuli smo lakirovku o nekakvom „kompromisu“. Milanovićev ego nije mogao pristati na bezuvjetnu kapitulaciju (pokrivanje ušima) u nepotrebnoj i sramnoj prevari EU 28. lipnja 2013. kad je donesen Lex Perković. O kompromisu nema ni govora, Viviane Reding bila je europski konkretna; Europska komisija provest će monitoring, kontrolirat će svaki detalj ispravljenog teksta zakona pri donošenju ispravke Lex Perkovića. Hrvatska mora na popravni ispit, nitko joj više ne vjeruje, hrvatski lažljivci već su jednom prevarili EU. Tek kad se Komisija uvjeri da Hrvati zaista ne lažu – zaustavit će proces uvođenja sankcija. Premijer je valjda zaboravio da smo mi jedina zemlja od svih 28 članica EU u procesu sankcija i da taj proces još traje – nije zaustavljen! Povjerenje je zauvijek izgubljeno. EU, ali i Kina, Sudan ili Bolivija u bilo kakvim dogovorima s Hrvatskom bit će vrlo oprezni. Bit će nepovjerljivi čak i prema potpisanim ugovorima, jer je poznato da ih Hrvatska krši.

Razgovor Milanović – Bago završio je premijerovim bijegom u njemu dražu i mekšu temu „ćirilice“. Čuli smo samohvalospjev o tome kako nas EU hvali zbog dvojezičnih natpisa u Vukovaru.

PTIČJI REZERVAT ZA KRIMINALCE

Što je Lex Perković? Čista je laž da je to zakon koji štiti naše branitelje, a nikakva vjerojatnost da je vlada RH taj zakon forsirala zbog nepravde što Hrvatska nije ravnopravna s nekim članicama EU. Zakon prevarom donesen tri dana prije ulaska u EU nije ništa drugo nego zaštita nekoliko desetaka zločinaca najgore vrste. Naime, u Hrvatsku je upućeno 120 uhidbenih naloga za izručenje kriminalaca. Vlada RH čuva tajnu imena tih zlikovaca pred svojom javnošću kao zmija noge. Lako je pretpostaviti da u tom broju 120 ima ubojica, serijskih ubojica, seksualnih manijaka, pedofila, pljačkaša banaka, terorista… Jasno je da vlada RH ne želi amnestirati cijelu ovu hrpu zločinaca – ali neosporno je da želi zaštititi klan Titovih ubojica udbaša. Po nekim izvorima štiti se 24 zločinca, i možda još kojeg više.

Bagino pitanje bez odgovora: „Zašto Lex Perković?“ Je li to iracionalni potez, egotrip arogantnog Zorana Milanovića ili promišljena i pomno organizirana akcija? S obzirom na to da Milanović nije samo „bahat, bezobrazan i neodgojen“, nego stručna osoba s diplomatskom i političkom praksom, teško je prihvatiti iracionalnu tezu. Dio analitičara smatra da Lex Perković ima duboke korijene u samoj zaštiti sistema. Josip Perković i njegov udbaški klan dio su srži iz koje je utjelovljena današnja Hrvatska. Uz njega, tu je Tuđman, Manolić, Račan Sanader, Milanović…, svi oni zajedno s mnoštvom starih i novih struktura iz dviju izvorno komunističkih stranaka (SDP, HDZ) stvarali su hrvatsku današnjicu na kriminalu, pljački, krađi… 260 multimilijunaša (svaki ima više od 30 milijuna dolara) i stotine milijunaša orobili su svekoliki hrvatski puk i od države Hrvatske učinili „ptičji rezervat“ za kriminalce i crni kapital. Po uzorima na Staljina i Tita stvoreni su mehanizmi zaštite bogate elite. Karikatura od tužiteljstva zvana DORH, amnestirala je najveću pljačku svoje domovine od stoljeća VII., zanemarujući ratno i pretvorbeno profiterstvo. Danas naš politički vrh, u čvrstom zagrljaju s tajkunima, dijeli ono što je još ostalo. Prodat će obiteljsko srebro, otoke, rijeke, šume… Uz pune stolove u skupim restoranima, na disko partyima, na ljetovanjima s tajkunima, u dubajskim novogodišnjim noćima – stvaraju se planovi kako zaštititi opljačkano.

Izručenjem Josipa Perkovića i ostatka njegovih komunističkih suradnika uzdrmala bi se kompletna elita umrežena s lokalnim i inozemnim krim miljeom. Teško bi bilo zaustaviti obračun s kriminalom. Domino sistemom popadale bi kockice, stotine tajkuna mogle bi ostati bez opljačkanog, milijarde eura iz poreznih utočišta mogle bi se vratiti u državni proračun… Zbog toga je donesen Lex Perković, a kada je doveden u pitanje – tražene su mogućnosti odgode do 15. srpnja 2014. Dovoljno vremena da se donese neki novi „Lex Perković 2“, slijedile bi nove odgode – do daljnjega! Pokušava se sve, nema cijene – u pitanju je rušenje kriminalne hobotnice, opstojnost bolesne Tuđmanove ideje da Hrvatskom vlada 200 bogatih (čitaj; kriminalnih) obitelji.

SUĐENJE U HRVATSKOJ

Ružna priča o Titovim ubojicama i Tuđmanovoj viziji daleko je od kraja. Do neba strši da vlada RH želi prolongirati provođenje zakona do 1. siječnja 2014. Zašto ne odmah – za tri dana ili osam, a ne za tri mjeseca? Netko nešto muti! Pitanje je hoće li EU progutati tu spaćku? Osim toga Milanović ozbiljno radi na tome da se Perković procesuira u Hrvatskoj. Ako na scenu stupi Mladen Bajić, to znači desetak godina jalove istrage, vjerojatno oslobađanje ili eventualna sudska farsa. Osuđeni Josip Perković i njegova svita nakon nekoliko mjeseci humanitarnog rada bili bi slobodni. Sjetite se Polančeca i Čobankovića. Nanijeli su milijunske štete državi, a kažnjeni su simbolično, „humanitarnim radom“.

Hoće li Hrvatska izbjeći sankcije? Dobro bi bilo da izbjegnemo uskraćivanje 80 milijuna eura (Schengen) – ali loše je ako se izvućemo od monitoringa. I vrapcima na granama jasno je da hrvatska vlast nije zrela za europski pravni sustav – preduboko je korijenje kolopleta UDBE, političke elite, divljeg kapitalizma i kriminala. Europa mora kontrolirati svaku riječ, svako slovo novo donesenih zakona u Hrvatskoj! Mora kontrolirati ne samo zakone, nego i provedbu.

Inače će je opet prevariti!

Anno Domini MMXIII. T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 30 rujna, 2013, 22:12

    Dvostruka njemačka mjerila u primjeni europskog uhidbenog naloga

    Nijemci ne žele izručiti optuženog nacista, a traže Perkovića

    Søren Kam, bivši šef SS-a u Danskoj, dandanas slobodno živi u Bavarskoj unatoč dokazima koji ga terete za ubojstvo novinskog urednika 1943.

    http://www.vecernji.hr/vijesti/nijemci-ne-zele-izruciti-optuzenog-nacista-a-traze-perkovica-clanak-620924

    Stoga, ohladite … Perković ostaje u Hrvatskoj !

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code