KRVARINA ZA GOTOVINU

KRVARINA ZA GOTOVINU

31. siječnja, 2013.

 

683197

Vlada treba objaviti tko je uzeo 5 milijuna dolara i 350 000 kuna

Piše: Saša Radović

Povratak generala Gotovine i Markača probudio je usnulu hrvatsku javnost. I ne samo probudio, nastala je euforija domoljublja kakvu nismo doživjeli od devedesetih godina. Zastave su vijorile gradskim trgovima, puk s crveno bijelim kapama i šalovima podizao je ruke, suze sreće lile su se po hrvatskim obrazima…

Iz perspektive izvana, činilo se da Hrvati beskrajno vole svoju domovinu i svoje generale. Ali!? Zašto nitko iz te goleme gomile domoljuba nije zastao u bučnoj, urnebesnoj euforiji i uputio ili poslao Vladi, DORH-u, SOA-i, policiji ili bilo kome, upit: „Gdje su oni koji su za izdaju Ante Gotovine inkasirali Judine srebrnjake, 5 milijuna dolara i 350.000 kuna?“

Jesu li možda i oni među ushićenom masom ispod zastava i transparenata sa šahovnicama?  Bilo bi lijepo i pošteno da netko upre prstom u njih, pa da ih raspojasana masa nešto priupita…

NAGRADA JE ISPLAĆENA

Za neupućene treba reći da je Vlada SAD-a ponudila pet milijuna dolara za vjerodostojnu informaciju koja bi dovela do uhićenja generala Gotovine. Pierre-Richard Prosper, čelnik Ureda za ratne zločine dodao je da će informatoru biti zajamčena zaštita identiteta i preseljenje u bilo koji dio svijeta, uključujući i SAD. A, naša Hrvatska je za uhićenje svoga generala obećala izdajniku još 350.000 kuna.

Godinu dana nakon što je na Tenerifama uhićen general Ante Gotovina, Nacional je iz diplomatskih krugova neslužbeno doznao da su Amerikanci isplatili nagradu od 5 milijuna dolara osobi koja je otkrila gdje se nalazi odbjegli general.

Pratio sam bijeg i uhićenje generala Gotovine, neravnopravnu borbu miša i mačke, Davida i Golijata, individue i moćnog, organiziranog državnog mehanizma. Nesreća nevinog generala doticala me je i osobno.

Dragovoljac sam od 1991. do 1995., instrukror borbenih vještina Specijalnih postrojbi, časnik HV. Upoznao sam svoga zapovjednika, tada brigadira Antu Gotovinu. Nije bio samo zapovjednik, nego primjer i uzor svima nama.

Kasnije, nakon rata, u svojoj knjizi „Tko je jamio, jamio!“, u olovnom hadezejskom vremenu kad je spomen imena Ante Gotovine bilo nepodoban, pa i opasan, na stranicama 170. i 171. spominjem svoga generala. Tekst završava: —– duboko sam uvjeren da je Ante Gotovina apsolutno nevin po svim točkama Haške optužnice, te da je njegovo suđenje, a posebice držanje u pritvoru – više nego nepravda!

Dvoličnost nekih poznatih imena hrvatske javnosti objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji 12. ožujka 2005. godine. Na upit, biste li prijavili Antu Gotovinu, da ga vidite?, između ostalih, Damir Kajin, Jozo Radoš, Šime Lučin, Danijela Trbović, Joško Morić, Žarko Puhovski, Zoran Pusić… rekli su da bi ga prijavili. Najopširniji bio je Radimir Čačić:“ Pa naravno da bih ga prijavio. Taj novac koji se nudi za informaciju o Gotovini treba odmah uzeti!“ 

Drukčija, rezolutna i ponosna bila je Vedrana Rudan. Ona je rekla samo:“NE!“

JUDINI SREBRENJACI

Ne bi me previše smetalo da je Antu izdao neki Srbin, Talijan, Mađar ili Afrikanac. Srbi su nam bili neprijatelji, a Talijani, Mađari ili Afrikanci, također su manje krivi – izdali bi stranca, a ne svoga čovjeka. Strašno je, tragično i podlo, to što su generala Gotovinu koji se borio za Hrvatsku, izdali i prodali za šaku srebrnjaka – Hrvati! Zato prozivam Vladu RH, DORH, SOA-u, policiju ili bilo koga, da javno obznani i odgovori: „Tko je podijelio Judine srebrnjake“?

Znam, uzalud pitanja! Vrana, vrani ne kopa oči! Javno su objavljena neka imena, ali nikakvih reakcija nadležnih institucija, a ni tužba za klevetu – nije bilo. Bilo bi interesantno znati, je li plaćen porez na te milijune dolara? Neću pitati, jer znam odgovor – nije!

Nekoliko mjeseci pokušavao sam pronaći tragove isplate od 5 milijuna dolara, ali bez uspjeha. Ostala je sumnja na Jozu Grgića koji je bio s Antom u trenutku uhićenja. No, vjerojatnije je to jedan od pripadnika obavještajnog podzemlja koji je navodno POA-i “prodao” informaciju da treba pratiti upravo Grgića da bi se došlo do generala.

Za onu sitniju isplatu od 350.000 kuna, zna se! Postoji javna objava, a postoji i rješenje Vlade RH temeljem kojeg je isplaćena novčana nagrada Karamarku, Buljeviću, Lončariću i Saši Perkoviću. Informaciju o Antinoj lažnoj putovnici na ime Kristian Horvat, hrvatske Jude poslale su preko Mladena Bajića u Haag, te je uskoro uslijedilo uhićenje. Spomenuto rješenje moralo bi biti u pismohrani Vlade RH.

U nizu podataka ove prljave igre hrvatske vrhuške prepliće se mnoštvo sporednih imena, što je više nego dovoljno za kompletnu priču o ovoj ružnoj i nadasve podloj veleizdaji.

Ono što je background cijelog slučaja, još je gore od samog slučaja. To je kukavna i pasivna rezistencija svekolikog hrvatskog puka. Bilo bi poštenije da se euforija s Jelačić placa i ostalih placeva iskoristila za traženje izručenja izdajnika. Kako je Šeks tražio za generala da se „locira, identificira, uhiti i transferira“ tako je trebalo tražiti da se puku transferira „velika četvorica“.

Ostaje enigma o onih isplaćenih 5 milijuna dolara. Hrvatska nema ni želje ni stručnosti da objavi ime tog „dobitnika“ koji je svoje prljave srebrnjake stavio na bankovni račun nekog svjetskog poreznog utočišta – da ne plati porez. Bilo bi lijepo da Vlada RH angažira neku stranu stručnu službu ili agenciju. Oni bi bez problema pronašli tog poreznog prevaranta. Trag novca može se slijediti, posebice ako je krvav.

General Ante Gotovina i danas je ostao velik isto kao i u Domovinskom ratu. Svojim odmjerenim, mirnim i mudrim izjavama bez ikakvih tragova mržnje ili osvete – može biti primjer i Hrvatskoj i šire! Znam koliko je to teško, na svojoj koži osjetio sam niske udarce korumpiranih institucija, montirani proces i kaznu zbog napada na kriminalnu hrvatsku hobotnicu. Ubili su u meni sve mirno i mudro, zato se divim velikom generalu!

Na kraju izražavam jednu svoju želju: Star sam, snaga me napušta, ali ostalo je dovoljno. Volio bih se naći zajedno s hrvatskim Judama na nekom pustom otoku. S jednim ili sa svima – svejedno! Uputio bih im nekoliko pitanja; jesu li potrošili srebrnjake, spavaju li mirno, kakvo im je zdravlje i razmišljaju li o životu – i smrti?

 

Anno Domini MMXIII. T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 13 veljače, 2013, 17:07

    Kako tumačiti činjenicu da u Republici Hrvatskoj ne možete doći do popisa suradnika UDBA-e ili KOS-a JNA, ali možete do registra branitelja, po čemu je Hrvatska jedinstven primjer u svijetu. Kome je to u interesu?

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ljiljana
    #2 Ljiljana 12 veljače, 2013, 05:34

    Ne virujem da taj ima straha, ili savjesti. Takvi nemaju dušu, ili je ne osjećaju, ali ima za njih vrimena. Pakao je VJEČAN!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. savjest
    #3 savjest 9 veljače, 2013, 13:27

    Zar mu nije kazna strah, nemir i nesigurnost…….. Prije ili kasnije negdje će na neki način pogriješiti. Uzeto je uvijek prokleto.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Crveni Seronja
    #4 Crveni Seronja 3 veljače, 2013, 01:14

    Dajem sto milijuna dolara za uhićenje svih koji su progonili ili progone hrvatske generale i branitelje slobode, demokarcije i pravne države.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Stella
    #5 Stella 31 siječnja, 2013, 23:29

    Dragi Sasa,
    Pogodili ste u sridu, ali da li Vas osim mene i grupice casnih, cuje ova podmukla hobotnica cijeg kraja nema?!!! I nemojte biti tako skromni; general zasigurno cijeni Vase zasluge……

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code