KRUHA I IGARA

KRUHA I IGARA

10. veljača, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Saša Radović

Kad alkarsko koplje promaši alku kažemo da je to pogodak – u ništa! U posljednje vrijeme, posebice posljednjih godinu dana, vlada RH i prateća većina uhljeba u Hrvatskom saboru stalno pogađaju – u ništa! No, to “ništa” nije samo nula, ništica ili obično ništa. Ta dva najviša hrvatska državna tijela proizvode nešto mnogo gore od ništa, nakon svakog nastupa premijera Plenkovića na TV ili nakon svakog prijenosa zasjedanja Hrvatskog sabora – puni autobusi kreću prema Njemačkoj ili dalje.

Od neophodno potrebnih reforma – ništa!, ali ne može se reći da bogati vladari s Gornjeg grada miruju. U tamnoj pozadini i konspiraciji “zapošljavaju” se tisuće podobnih parazita – uhljeba s debelim plaćetinama i debelim privilegijama. S mnogo mašte i bez ikakve potrebe stvaraju se novi uredi, “institucije”, komore, agencije, konzultantske kuće, povjerenstva… Brda zamjenika, tajnika, pomoćnika, savjetnika i činovnika rastu kao gljive poslije kiše. Ne proizvode ništa! Troši se mnogo papira, putuje se službeno i neslužbeno u skupim službenim limuzinama. Uz milijunske troškove raste samo gomila novih spisa, pravilnika, studija, planova… Međutim, ne treba brzopleto zaključiti da je to “bez veze”, neplanirano ili nekorisno. Ta golema hrpa parazita – uhljeba ima važnu funkciju, podršku vladajućoj garnituri ogrezloj u nemoralu i 27- godišnjoj pljački domovine.

Bogati vladari s Gornjeg grada

Ne može se reći ni to da bogati vladari s Gornjeg grada ne rade ništa. Dnevno, tjedno i mjesečno na Markovom trgu, sjedištu HDZ-a i na Kaptolu odvijaju se radionice, planiraju se novi i novi dugoročni spinovi. Nadograđuje se petogodišnji plan skretanja pozornosti s gorućih problema. Rezultati su neosporni. Umjesto reforma stvoreno je virtualno ozračje na mračnom nebu svakidašnjice – mladi i stari Rimljani rekli bi: “Panem et circenses” iliti po hrvatskom: “Kruha i igara”. Temelj igara nije na proizvodnom polju, jer proizvodnja i proizvođači odavno zamiru i sve ih je manje. Igre se događaju u iracionalnom ozračju koje nema nikakvo vremensko niti bilo kakvo ograničenje. Lukavi potez s tri vrlo učinkovite komponente; ekstremno desničarenje, domoljublje i zajedništvo, uspješno briše katarzične slike osiromašene i opljačkane Lijepe naše. Realizacija osnovnog petogodišnjeg plana krenula je 2012. s Kaptola uz svesrdnu pomoć HDZ-a, tadašnje oporbe u Milanovićevom mandatu. Zokijeva vlada osuđena je kao protunarodni element od strane Biskupske konferencije, a uvođenje suvremenog zdravstvenog odgoja u škole označeno je kao “razaranje čovjeka i nesreća za Hrvatsku”. Ovom oprobanom modelu agitpropa iz komunističkih vremena, Agrokor, odnosno Ivica Todorić, dodao je kapitalan impuls dijeleći tisuće crkvenih letaka putem svoga lanca trgovina Konzuma.

Zauzet poslom s Ljubljanskom bankom oko “sređivanja” milijunskih kredita bratu Krešimiru i paničnom obranom kasnije osuđenih udbaških zločinaca Perkovića i Mustača, premijer Zoki nije osjetio opasnost za državu koju je vodio. Bozanićevo otvaranje petogodišnjeg plana HDZ-a i Kaptola bilo je pravo otvaranje Pandorine kutije. Izletjeli su zlokobni duhovi pohlepnih udbaša s Tuđmanom na čelu iz 1990. i više nije bilo povratka. Eskalacija ekstremnog desničarenja sa prebogatom logistikom rigidnog Opusa Dei počelo je zagađivanjem mozga “erotoksinima” apsurdne i bizarne Judith Reisman. Iz mračne hrvatske ropotarnice povijesti rasnih zakona i Pavelićeve izdajničke prodaje obale – izvučeni su hrvatski “junaci”, Luburić. Francetić, Boban… Kukasti križ i “U” došli su u prvi plan i pokrili dvadesetogodišnju pljačku hrvatskih resursa mjerenih milijardama. Iz tamne pozadine lažnog domoljublja pojavljuju se opskurne figure; Željka Markić, Bartulica, Hodak, Batarelo, Bruna Esih, Sedlar, Ilčić, Stier, Karolina Vidović Krišto, Dujmović, Raspudić, Hasanbegović, sve vrli vojnici desnice koji su lukavo bježali od vojne odore kad je trebalo braniti domovinu. Pomalo je čudno da se ti zreli ljudi, pa i intelektualci, pubertetski iživljavaju u zločinačkom ozračju NDH. Čudno, infantilno i jalovo! Mržnja, govor mržnje i fašističko znakovlje nikome ne donose dobro i time se ne može nahraniti gladne.

Panem et circenses realizira se grandioznim hodočašćima, proslavama svetaca, velikim koncertima na trgovima gradova i stalnim proslavama godišnjica ovoga ili onoga. Preskupe organizacije sportskih natjecanja također su dio plana zamagljivanja pravog stanja i pada Hrvatske na začelje tranzicijskih zemalja. Potporu hrvatskoj ekstremnoj desnici daje i dio dijaspore koja živi u sasvim drugom svjetlu i ne može shvatiti da Republika Hrvatska nestaje – da se gubi u democidu, istrjebljenju naroda bez obzira na naciju, vjeru i spol. Stari “ustaše” gube vrijeme s hrvatskim jezikoslovljem, “korienskim” pravopisom, iskrivljenom poviješću i lažnim domoljubljem (pravi domoljubi vratili su se u Hrvatsku i branili domovinu). U vrijeme srpske agresije bilo je lakše poslati par tisuća DEM ili dolara iz Njemačke ili Kanade, nego obući vojnu odoru.

Branitelj Jozo Topalović

Dijaspora ne vidi činjenicu da nas je već manje od 3.800.000 i da imamo 400.000 blokiranih i ovršenih građana. Kad ti ljudi shvate da sutra neće imati kruha, najmanje 100.000 bježat će godišnje iz Hrvatske. Tomu treba dodati i dvadesetak tisuća više umrlih nego rođenih i lako je shvatiti – da nestajemo! Jedan slučaj zatajen od javnosti govori i o našem moralnom rasapu: Jozo Topalović ovih je dana legao na tračnice i čekao vlak. Ovaj dragovoljac od srpnja. 1991. godine koji je prošao sva bojišta Istočne i Zapadne Slavonije te Posavine, život je okončao svojevoljno i tako pojačao crnu statistiku više od 3.500 suicida u redovima branitelja. Jozo je jedan jod onih o kojima se ne govori i ne piše, jer je to zabranjena tema. Razočarani branitelji ubijali su se, često na najstrašniji način, upravo zbog democida – nestajanja države za koju smo se borili. Kad zatvorim oči i pomislim na ovog mog suborca Jozu i na tisuće svojom rukom ubijenih branitelja, sve “desno” ili “lijevo” sliči mi freski u Beramu, “dance macabre”, plesu mrtvaca. Fresku je stvorio kastavski majstor Vincent krajem 15. stoljeća, ali kao da je slikao Hrvatsku – danas! Grčeviti ples i ogoljeli kosturi nedvojbeno sliče našoj pljačkama ogoleloj domovini. I ignoriranju onih koji su puškom branili i stvorili Hrvatsku.

Nisu samo Hrvati u inozemstvu slijepi po pitanju hrvatskog democida – još je kratkovidnija vlada HR i Hrvatski sabor. Kao i spomenuti zlodusi iz Bozanićeve Pandorine kutije, vlast ne želi prestati s “legalnim” pljačkama iako time ruše i državu i sami sebe. Ovih dana bilježimo još jednu prljavu manipulaciju s milijunima i milijardama koje se izvlače “legalnim” putem, preko enormno plaćenih konzultanata i čitave horde političara i dužnosnika. Dovoljno je spomenuti; Agrokor, Ramljak, Plenković, Dalić, Marić i drugi… Što je s DORH-om, sa sudovima? Ne, oni se bave samo s progonom nepodobnih, ili uhićenjima sitnih kriminalaca, pljačkaša novinskih kioska i slično.

Ako preskočimo ovih pet godina provođenja plana HDZ-a i Kaptola, današnjica je više nego crna. Od tri planske komponente realizirano je samo ekstremno desničarenje, domoljublje se izgubilo u jalovim deklaracijama, a zajedništvo je ostalo mrtvo slovo na papiru. Vodeći čimbenici države sve više postaju; kardinal Bozanić i Biskupska konferencija, umjesto vlade RH i Sabora. Vraćamo se u srednji vijek, nadajmo se bez epidemija kuge i spaljivanja vještica. Osiromašeni građani prisilno plaćaju danak Crkvi više od milijarde kuna godišnje (uz dodatne milijunske donacije). Uz gore spomenutu grupu desničara, punu potporu stvaranju katoličke, umjesto Ustavom definirane sekularne države Hrvatske, daju Kolinda i Plenković. Predsjednica zdušno radi na stvaranju “uspravnice”, saveza zemalja Tri mora; katolibanske Poljske, Mađarske, Litve, Austrije, Hrvatske… Na štetu svih nas! A Plenković pozorno sluša propovijedi o “drugotnim” ženama. I ne želi potpisati Istanbulsku konvenciju, dakako!

Na kraju ovog žalosnog cirkusa uz “Panem et circenses” treba spomenuti da ni Katolička Država Hrvatska (KDH) nije najgore rješenje. U svakom slučaju – bolje je nego ništa, što nas najvjerojatnije čeka sutra! Ipak, možda nije kasno – ako odmah viknemo bandi lopovskoj: “Dosta!” T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.