KRIŽEVI ISTINE I NA ZAGREBAČKOM PODRUČJU

KRIŽEVI ISTINE I NA ZAGREBAČKOM PODRUČJU

21. veljače, 2018.

 

Gospodin Sučić lani najavljivao i podizanje spomen-obilježja i pokop 24 člana hrvatske nedužne obitelji Ivezić u Boričevcu stradale od četničkih bandita Đoke Jovanića, kasnijega Titova narodnog partizanskoga heroja. Ali, vratimo se prvim pisanim kontaktima Darka Kompesa i MHB-a. „Ministarstvo je dostavljene podatke i skice o predmetnim lokacijama uz cestu Buševec-Kravarsko uvrstilo u svoje evidencije i plan istraživanja, pokrenuvši propisani zakonski postupak prikupljanja dokumentacije nadležnih tijela i institucija…

Napisao: Josip Frković

Godinama najavljivana iskapanja i istraživanja forenzičara Ministarstva hrvatskih branitelja u elitnoj podsljemenskoj zoni Tuškanca, od 29. siječnja do 2. veljače, urodila su očekivanim rezultatom. Ekshumirani su zemni ostaci 24 žrtve poratne komunističke tiranije, koje je – zgražanjem prof. dr. Andrije Hebranga nad manjkom suosjećanja voditelja europejske TV-postaje RTL-a – Zoran Šprajc nazvao „kosturima njemačkih vojnika i domaćih izdajnika…“ A radilo se o srednjoškolskoj mladeži, odjevenoj u plave uniforme kadeta zrakoplovstva NDH, koje su partizani bez milosti smaknuli svega nekoliko kilometara od Jelačićeva placa. Budući da ekipe braniteljskoga ministarstva rade diljem zemlje, u potrazi za posmrtnim ostacima stradalih u Drugom svjetskom ratu i genocidnom poraću, te u Domovinskom ratu, vijest o nalazu tijela u bivšem šumskom rasadniku Tuškanca zacijelo je obradovala i rođenoga Pešćeničanina Darka Kompesa Bucu (59),danas stanovnika Černomerca. Taj domoljub, kojem je jedna slučajna refleksivna šala na račun doživotnog predsjednika SKJ, vrhovnoga komandanta i maršala SFRJ u radnom okruženju zaprijetila osobnoj slobodi, prijeratni zaposlenik tvrtke „Uteg“ u Draškovićevoj i umirovljeni dragovoljac Domovinskoga rata u policiji i 57. bojni ZNG-a, instinktom iskusnoga ratnoga obavještajca SIS-a, temeljito se zainteresirao prije nekoliko godina za poluglasne priče o teškim i nekažnjenim komunističkim zločinima. Od šuma Lijevih Štefanki do Bune i desetaka drugih sela Vukomeričkih gorica. Među ostalim, i za dugo spominjanu lokaciju moguće masovne grobnice u šumi Breziku kod naselja Podvornice u općini Kravarsko. Kompesova kći Karolina, rođena u Sisku, zagrebačka studentica povijesti na Katoličkom sveučilištu, potaknula je oca – tim prije što je u Sisačkoj biskupiji već dvije godine u tijeku humana akcija označavanja ratno-poratnih stratišta i grobišta vojnika i civila NDH – da uspostavi kontakt s državnim tajnikom Ivanom Vukićem i Ministarstvom hrvatskih branitelja, odnosno Sektorom za žrtve Drugoga svjetskoga rata.

Po uzoru na „sisački „Križ istine“

Navodeći da su i slučajni svjedoci, od kojih su neki odavno umrli, spominjali događaje iza 1945. „kao masovno dovoženje kamionima strijeljanih pripadnika hrvatskoga domobranstva na nepoznatim mjestima i pokapanih kraj kasnije vojarne jugoslavenske narodne armije“, osam dana iza Kompesova dopisa adresirana na Trg Nevenke Topalušić oglasio se pomoćnik ministra MHB-a brigadir Stjepan Sučić. Isti dužnosnik Vlade RH,, podsjećamo, na zamolbu sisačkoga Ogranka „Hrvatskog domobrana“ i županijskoga povjerenstva bijeloga „Križa istine“, obećao je terenska istraživanja od šuma Brezovice, Lasinje, Kotar šume i Jelika u Banskom Grabovcu, u krugu željezare, na petrinjskom Sajmištu, stadionu „Banovca“ u Glini do Gornje Bučice, Čemernice kod Topuskoga i Sučevića kod Gvozda. Napomena, Karolina Kompes doznala je da u sisačko-banovinskom i moslavačkom kraju najviše, 119, stratišta i grobišta zločinačkih komunista. Tom je prigodom gospodin Sučić lani najavljivao i podizanje spomen-obilježja i pokop 24 člana hrvatske nedužne obitelji Ivezić u Boričevcu stradale od četničkih bandita Đoke Jovanića, kasnijega Titova narodnog partizanskoga heroja. Ali, vratimo se prvim pisanim kontaktima Darka Kompesa i MHB-a. „Ministarstvo je dostavljene podatke i skice o predmetnim lokacijama uz cestu Buševec-Kravarsko uvrstilo u svoje evidencije i plan istraživanja, pokrenuvši propisani zakonski postupak prikupljanja dokumentacije nadležnih tijela i institucija…“, priopćio je brigadir Sučić. – Saznanja o postojanju masovne grobnice dobio sam iz dvaju izvora. Prvi je na žalost pokojni hrvatski vojni invalid Vladimir Petrlin iz Novoga Sela kod Buševca, a drugi živući gospodin Mato Đuretić (84) iz Podvornice, kaže Kompes.

Domobrani ubijani u Kerestincu?

Svjedoči da su pripadnici partizanske jugoslavenske vojske sedam dana neprekidno, danju i noću, kamionima dovozili pripadnike poraženoga domobranstva i stranačke ustaške vojske i u Brezju ih bacali u iskopane jame. Pričalo se, veli Đuretić, da su ubijani u Kerestincu. Za vrijeme dovoženja nesretnika, u jesen 1945. ili 1946., nije bilo pucnjeva, pojedinačnih hitaca i raflne paljbe, vladala je savršena tišina. Mato Đuretić se za napasanja blaga jedne zgode našao okom u oko s nekim partizanskim oficirom koji je neželjena svjedoka otjerao iz šume. Poslije toga, nitko se od Podvorničana i lovaca više nije usudio prilaziti tome mjestu, s kojega se neugodan zadah širio sve do prometnice Buševec-Podvornica. Uostalom, ubrzo je tamo, možda i na mjestu same masovne grobnice žrtava komunista, podignuta vojarna kasnije agresorske jugoarmije. U blizini toga mjesta, usprkos prijetnjama, viđana je u molitvi žena uza zapaljenu svijeću. Darko Kompes podsjeća odgovorne u MHB-u da je s vremešnim Matom Đuretićem, možda posljednjim svjedokom smaknuća Hrvata, obilazio mjesto pokapanja zagrebačkih žrtava i utvrdio da se na rubu današnje ograde vojarne rov proteže na oko 250 metara, širine 10 metara i da je u grobnici najmanje tisuću ljudskih kostura. Dakako, Kompesov djed, otac i stric o zlu brezjanske šume morali su šutjeti sve do 1990. U mirnodopskom vremenu vlasti komunista, malo se ili nimalo od tragičnih događaja obilježavalo. Samo žrtve četnika s crvenim knjižicama i skrivenim kokardama, koje je samozvani maršal Šapajev „puštao Srbe da se izdovolje na Hrvatima i da mrziteljskom maštom dodavaju nule tisućama navodnih stradalnika nebeskoga naroda koji je pod svoj plašt, narušavajući i suverenitet RH, oteo i Hrvatsku pravoslavnu crkvu, cjelokupno ubijeno svećenstvo i imovinu HPC-a. I sve s opravdanjem, „Bilo je to samo za Pavelićeve NDH…“ T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. FRANO
    #1 FRANO 21 veljače, 2018, 22:30

    ŠTOVANI SUČIĆU,O BORIČEVCU JE MNOGO PISANO A POSEBNO JE VAŽNO BILO ČUTI ŠTA SU REKLI POVIJESNIČARI.ALI JA OSIM ŠTO ŠTUJEM RIJEČ POVIJESNIOČARA ,ALI NE OVIH KRVOLOČNIH ,STEPINČEVSKIH ISPRDAKA, KAVA JE POŠTOVANI ,NEUKI POV IJESNIČAR NAZOR,VEĆ ONIH POVIJESNIČARA KOJE ŠTUJU NAJUVAŽENIJE SVJETSKE VIKIPEDIJE ,ŠTO ĆE REĆI, ONE KOJE SU PROVJERILE NEKI POVIJESNI NAPIS ILI ZAPIS, DA BI O NJEMU DALI SVOJE MIŠLJENJE. A JA I BEZ POVIJESNIČARA ,JER SAM IMAO😀PRILIKU UVJERIT SE U DOGAĐAJ,TIČUĆI SE BORIČEVCA I KONSTATIRATI ,DA JE BORIĆEVAC ODMAZDA ONIH KOJI SU ODMAH, PO STVARANJU STEPINČEVE KRVOLOČNO-ZLOČINAČKE, BOŽJE DRŽAVE DOŽIVJELI ,POKOLJ ,PLJAČKU I SVE VRSTE STEPINČEVSKIH ZLOČINAČKIH KATOLIČKIH ČINA,OD SVOJIH STEPINČEVSKIH SUSJEDA, PA ONI KOJI SU RIJETKI PREŽIVJELI, ONI I ONI KOJI SU SE SA NJIMA SOLIDARIZIRALI, JOŠ DOK SE NIJE USPOSTAVILA ,BILOKAKVA PARTIZANSKA VLAST ,IZVRŠILI SU ODMAZUDU I VRATILI MILO ZA DRAGO. NARAVNO ,NIJE TO NIMALO ZA POHVALU,ALI TAKO JE BILO, MAKAR SE TAKVA ODMAZDA VRŠILA KROZ POVIJEST ,A POSEBNO U KRIŽARSKIM RATOVIMA I ONOM 3O-GODIŠN JEM KATOLIČKO-ZLOČINAČKO-KRVOLOČNO-PLJAČKAŠKOM RATU U EVROPI. PA POŠTOVANI SUČIĆU VAŠE LAMENTIRANJE JE NEPROMIŠLJENO ,PRAVO STEPINČEVSKI-KRVOLOČNO-OSVTETNIČKO,ALI OVAJPUT,ISTNA NAIJE NA VAŠOJ STRANI,OSIM ONA UVRIJEŽENE LAJAČKA,KATOLIČKO-STEPINČEVSKA ISTINA,ZBOG KOJE SMO NA OVIM PROSTORIMA DOŽIVJELI ,KAO LJUDSKA BIĆA ,POGROME KRVOLOČNE KATOLIČKE PROVENEIJENCIJE.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code