KRIŽ ISTINE U BOBOVCU

KRIŽ ISTINE U BOBOVCU

25. svibanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Izgubili su život bez dokazane krivnje i ikakve odgovornosti u najboljoj fertilnoj dobi, dok dio njihovih potomaka ostalih u Bobovcu svoje očeve nije nikad vidjelo, priča nam prof. Zvonimir Laktašić. Od umirovljena sisačkog profesora i prosvjetnoga sindikalca doznajemo da će komemoraciji, uz stanovnike sela, nazočiti i Bobovčani minulih desetljeća preseljeni u sisačko Galdovo i Zeleni Brijeg. Dio njih iz KUD-a „Seljačke sloge“, čije smo članice zatekli kraj crkve sv. Križa, odjenut će u toj prilici strogo čuvane narodne nošnje stare četiri i pol stoljeća. Blagoslov „Križa istine“ i spomen-ploče za ubijene obavit će mons. dr.Vlado Košić, dok će svetu misu predslaviti sa sunjskim župnikom vlč. Ivanom Faletarom

Napisao: Josip Frković

Potomci davnih posavskih doseljenika iz kraljevskoga grada Bobovca kod Vareša i Jajca, koji su prije 72 godine u sunjskoj Posavini pretrpjeli velike žrtve od zločinačkog jugokomunističkoga režima, otkrit će i u duhu duboke katoličke vjere svojih predaka u petak ispred crkve sv. Križa blagosloviti „Križ istine“ i spomen-ploču za 89 ubijenih i nestalih na partizanskim križnim putovima ili u smaknućima Ozne/Udbe. Tri četvrtine stradalih, među kojima ih je 67 bilo unovačeno u redovima domovinske vojske, domobrana i ustaša i policije NDH, te među hrvatskim legionarima njemačkoga Wehrmachta, ubijeno je uspostavom komunističke partizanske vlasti nakon 1945.

Udovice u crnim maramama

U obiteljima Adamović, Alapić, Car, Crepar, Čičić, Dorosulić, Filar, Gjaić, Grgić, Gućanac, Jajčinović, Jerković, Klarić, Kovačević, Laktašić, Lončarević, Lovreković, Milunić, Somić, Stanić, Štajduhar i Zec, ostao je velik broj udovica, ucviljenih majki i sestara u crnim maramama, a poratni život uz nepravde i pritiske često se činio nepodnošljivim. Ipak, padom prvog Titova namjesnika zločina i otvaranjem granica druge propale Jugoslavije, mnogi su Bobovčani bolji i sretniji život generacijama potražili i pronašli u zemljama zapadne Europe, u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj. Najpoznatija sisačko-posavska kolonija i Hrvatska katolička misija u Njemačkoj nalazi se u Heidenheimu, gradu prijatelju Siska, zatim u Memingenu, Muenchenu i drugim dijelovima njemačkih pokrajina, odakle je cijelo vrijeme Domovinskoga rata, odnosno obrane od velikosrpske pobune i agresije 1991. do 1995. pristizala dragocjena humanitarna pomoć.

Simboli kršćanstva za pogubljene

“Naše je selo, uz legendarno Komarevo, štit obrane u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, najteže stradalo o podivljalih partizanskih pobjednika. Bio je to pravi genocidan pohod komunističkih zločinaca na sve hrvatsko i katoličko, osobito na mladež. Veći broj mladih branitelja NDH, izgubili su život bez dokazane krivnje i ikakve odgovornosti u najboljoj fertilnoj dobi, dok dio njihovih potomaka ostalih u Bobovcu svoje očeve nije nikad vidjelo, priča nam prof. Zvonimir Laktašić. Od umirovljena sisačkog profesora i prosvjetnoga sindikalca doznajemo da će komemoraciji, uz stanovnike sela, nazočiti i Bobovčani minulih desetljeća preseljeni u sisačko Galdovo i Zeleni Brijeg. Dio njih iz KUD-a „Seljačke sloge“, čije smo članice zatekli kraj crkve sv. Križa, odjenut će u toj prilici strogo čuvane narodne nošnje stare četiri i pol stoljeća. Blagoslov „Križa istine“ i spomen-ploče za ubijene obavit će mons. dr.Vlado Košić, dok će svetu misu predslaviti sa sunjskim župnikom vlč. Ivanom Faletarom. Dodajmo da su članovi sisačkog ogranka ratnih veterana „Hrvatski domobran“ i županijsko povjerenstvo za obilježavanje prešućivanih stratiša i grobišta žrtava jugokomunizma od lanjskoga lipnja diljem Biskupije i županije simbolom kršćanstva obilježili sedam mjesta teških stradanja hrvatskih ljudi.” T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.